13.3.2023 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 94/11 |
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 8. studenoga 2022. uputila Curtea de Apel Cluj (Rumunjska) – C SPRL/AJFP Cluj, DGRFP Cluj-Napoca
(Predmet C-696/22)
(2023/C 94/12)
Jezik postupka: rumunjski
Sud koji je uputio zahtjev
Curtea de Apel Cluj
Stranke
Tužitelj: C SPRL
Tuženici: AJFP Cluj, DGRFP Cluj-Napoca
Prethodna pitanja
1. |
Protivi li se člancima 63., 64. i 66. Direktive Vijeća 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (1), upravna praksa poreznog tijela – kao što je ona o kojoj je riječ u konkretnom slučaju, u okviru koje se određuju dodatne obveze plaćanja poreznom obvezniku, strukovnom društvu s ograničenom odgovornošću (SPRL) preko kojeg upravitelji u slučaju nesolventnosti mogu obavljati svoju profesiju – koja se sastoji od toga da se oporezivi događaj i obveza obračuna poreza određuju u trenutku u kojem su isporučene usluge u okviru postupka u slučaju nesolventnosti, ako je nagradu upravitelju u slučaju nesolventnosti odredio stečajni sud ili skupština vjerovnika, s posljedičnom obvezom poreznog obveznika da izda račune najkasnije petnaestog dana mjeseca koji slijedi nakon mjeseca u kojem je nastao oporezivi događaj za potrebe PDV-a? |
2. |
Protivi li se člancima 63., 64. i 66. Direktive Vijeća 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, upravna praksa poreznog tijela kao što je ona o kojoj je riječ u konkretnom slučaju, a koja se sastoji u tome da se poreznom obvezniku, strukovnom društvu s ograničenom odgovornošću (SPRL) preko kojeg upravitelji u slučaju nesolventnosti mogu obavljati svoju profesiju, određuju dodatne obveze plaćanja jer je taj porezni obveznik izdao račune i naplatio PDV tek u trenutku primitka plaćanja za usluge isporučene u okviru postupka u slučaju nesolventnosti, iako je skupština vjerovnika utvrdila da se plaćanje nagrade upravitelju u slučaju nesolventnosti uvjetuje raspoloživošću sredstava na računima dužnikâ? |
3. |
Je li u slučaju sporazuma o suradnji između robnih marki (co-branding), sklopljenog između jednog odvjetničkog ureda i poreznog obveznika, za priznavanje prava na odbitak dovoljno da porezni obveznik prilikom dokazivanja postojanja izravne i neposredne veze između ulaznih i izlaznih transakcija koje je izvršio porezni obveznik, nakon sklapanja sporazuma dokaže povećanje prometa odnosno vrijednosti oporezivih transakcija bez dodatne popratne dokumentacije? U slučaju potvrdnog odgovora, koje kriterije treba uzeti u obzir kako bi se odredio stvarni opseg prava na odbitak? |
4. |
Treba li opće načelo prava Unije o poštovanju prava obrane tumačiti na način da u slučaju kad se tijekom nacionalnog upravnog postupka u kojem se donosi odluka o prigovoru protiv poreznog rješenja kojim je utvrđeno plaćanje dodatnog PDV-a, prihvate činjenični i pravni argumenti koji su novi u odnosu na argumente sadržane u izvješću o poreznom nadzoru na kojem se temelji odluka o donošenju navedenog rješenja, te su poreznom obvezniku odobrene sudske mjere privremene zaštite u vidu odgode izvršenja dužničkog instrumenta dok sud koji odlučuje o meritumu ne donese odluku, sud koji odlučuje o meritumu može smatrati da nije povrijeđeno to načelo a da pritom ne mora provjeravati je li postupak mogao imati drukčiji ishod bez te nepravilnosti? |
(1) Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL 2006., L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)