Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. listopada 2022. uputio Sąd Rejonowy dla Krakowa – Podgórza w Krakowie (Poljska) – Profi Credit Polska S.A. przeciwko G.N.

(Predmet C-678/22)

(2023/C 35/39)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Rejonowy dla Krakowa – Podgórza w Krakowie

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Profi Credit Polska S.A.

Tuženik: G.N.

Prethodna pitanja

Treba li članak 10. stavak 2. točku (f) u vezi s člankom 3. točkom (j) Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (1) u kontekstu načela djelotvornosti prava Unije i cilja te direktive te s obzirom na članak 3. stavke 1. i 2. u vezi s člankom 4. stavkom 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (2) (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.) tumačiti na način da im se protivi praksa da se u ugovore o potrošačkom kreditu, čiji sadržaj nije rezultat pojedinačnih dogovora između prodavatelja robe ili pružatelja usluga (vjerovnik) i potrošača (korisnik kredita), unose odredbe kojima se predviđaju kamate ne samo na iznos koji je isplaćen potrošaču, nego i na nekamatne troškove kredita (odnosno na proviziju ili druge naknade koje nisu sastavni dio iznosa kredita koji je isplaćen potrošaču, a čine ukupan iznos koji je potrošač dužan platiti u izvršenju svoje obveze koja proizlazi iz ugovora o potrošačkom kreditu)?

Treba li članak 10. stavak 2. točke (f) i (g) Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ u kontekstu načela djelotvornosti prava Unije i cilja te direktive te s obzirom na članak 5. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima tumačiti na način da im se protivi praksa da se u ugovore o potrošačkom kreditu, čiji sadržaj nije rezultat pojedinačnih dogovora između prodavatelja robe ili pružatelja usluga (vjerovnik) i potrošača (korisnik kredita), unose odredbe u kojima se navodi samo kamatna stopa kredita i ukupan iznos kapitaliziranih kamata koje je potrošač dužan platiti u izvršenju svoje obveze koja proizlazi iz tog ugovora, a da se istodobno izričito ne obavještava potrošača o tome da je osnova za izračun kapitaliziranih kamata (kvantitativno izražena) drukčija od iznosa kredita koji je stvarno isplaćen potrošaču, a posebice o tome da je riječ o zbroju iznosa kredita koji je isplaćen potrošaču i nekamatnih troškova kredita (odnosno provizije ili drugih naknada koje nisu sastavni dio iznosa kredita koji je isplaćen potrošaču, a čine ukupan iznos koji je potrošač dužan platiti u izvršenju svoje obveze koja proizlazi iz ugovora o potrošačkom kreditu)?

(1) SL 2008., L 133, str. 66. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 13., str. 58. i ispravak SL 2014., L 283, str. 66.)

(2) SL 1993., L 95, str. 29. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)