—

ukine pobijanu presudu;

—

poništi Komisijinu odluku C (2019) 4228 final (1) od 11. lipnja 2019. u predmetu M.8713 – Tata Steel/thyssenkrupp/JV;

—

podredno, vrati predmet Općem sudu na odlučivanje u skladu s presudom Suda; i

—

naloži Komisiji snošenje troškova pred Općim sudom i Sudom.

1.

Svojim prvim žalbenim razlogom – koji se dijeli na dva dijela – žalitelj tvrdi da Opći sud nije proveo dostatno vlastito materijalno ispitivanje razloga istaknutih u tužbi za poništenje time što se ograničio samo na to da provjeri je li se Komisija uopće bavila određenim točkama i što nije proveo vlastito ispitivanje u pogledu pitanja jesu li korišteni dokazi pouzdani i jesu li pravilno protumačeni te jesu li zaključci koje je Komisija izvela pravilni i dostatno razvidni iz dokaza i iz perspektive samog Općeg suda. Žalitelj tvrdi da Opći sud, u suprotnosti s primjenjivim prethodnim presudama od 10. srpnja 2018., Bertelsmann i Sony Corporation of America/Impala (C-413/06 P, EU:C:2008:392) i od 28. svibnja 2020., CK Telecoms UK Investments/Komisija (T-399/16, EU:T:2020:217), nije primijenio pravilni materijalni test za utvrđivanje dostatne vjerojatnosti pojave ZPUTN-a nakon koncentracije na tržištima proizvoda koja ispituje Komisija.

2.

Svojim drugim žalbenim razlogom – koji se dijeli na četiri dijela – žalitelj tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava i iskrivio dokaze time što je pogrešno prihvatio preuske definicije nekoliko relevantnih tržišta plosnatih proizvoda od čelika (osobito za vruće galvanizirane proizvode za automobilsku industriju i laminirani čelik za ambalažu), za koja je Komisija utvrdila vjerojatnost pojave ZPUTN-a nakon prijavljene koncentracije.

3.

Svojim trećim žalbenim razlogom – koji se dijeli na šest dijelova – žalitelj tvrdi da ocjene tržišnog natjecanja, koje je Opći sud potvrdio u pogledu pretpostavljenih relevantnih tržišta za vruće galvanizirane proizvode za automobilsku industriju i za čelik za ambalažu, sadržavaju pogrešku zato što je Opći sud pogrešno usporedno primijenio dvije teorije štete koje se međusobno isključuju (jedinstveni vladajući položaj i nekoordinirani učinci na oligopolističkim tržištima), time što nije definirao prikladan kriterij za pretpostavku da je društvo Tata Steel „važna konkurentska sila” i u pogledu pretpostavljenog „intenziteta tržišnog natjecanja”, time što je iskrivio dokaze u pogledu ograničenja nametnutih uvozom, time što nije utvrdio da su pogrešni izračuni HHI-ja bili relevantni u Komisijinu procesu odlučivanju i time što nije u cijelosti odlučio o tužbenim razlozima istaknutima u tužbi za poništenje u pogledu tih točaka.

4.

Svojim četvrtim žalbenim razlogom žalitelj tvrdi da je Opći sud iskrivio dokaze i da nije poštovao njegova prava obrane time što je pogrešno protumačio tužbeni razlog koji se odnosi na novu teoriju štete koju je Komisija iznijela u točki 1095. pobijane odluke, pri čemu žalitelju nije pružio prethodnu mogućnost da bude saslušan u pogledu tog pitanja, te uz primjenu pogrešnog materijalnog testa u pogledu hipotetskog tržišnog ponašanja društva ArcelorMittal kao glavnog konkurenta, kojega je Opći sud na presudan način uzeo u obzir bilo pri odbijanju prvotnog tužbenog razloga.

5.

Svojim petim žalbenim razlogom žalitelj tvrdi da Opći sud nije odlučio o sedmom tužbenom razlogu tužbe za poništenje zbog pogrešnog tumačenja temeljnog razloga kojim se tvrdilo da je Komisija iskrivila dokaze time što je statističke argumente temeljila na nasumičnim i nepotpunim odgovorima trećih strana na zahtjeve za informacijama, a da pritom nije osigurala nepristranost pri odabiru.