1.

Treba li članak 12. stavak 2. Direktive (EU) 2015/2302 (1) od 25. studenoga 2015. o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2011/83/EU te o stavljanju izvan snage Direktive 90/314/EEZ (u daljnjem tekstu: Direktiva o putovanjima u paket aranžmanima) tumačiti na način da se njime, uz pravo utvrđeno člankom 12. stavkom 1. Direktive o putovanjima u paket aranžmanima, utvrđuje dodatno pravo na raskid ugovora čije se pravne posljedice primjenjuju samo ako se putnik u izjavi o raskidu ugovora poziva na izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći, a koje su nastupile na odredištu ili u njegovoj neposrednoj blizini i koje znatno utječu na izvršenje paket aranžmana ili koje znatno utječu na prijevoz putnika na odredište?

2.

Treba li članak 12. stavak 2. Direktive o putovanjima u paket aranžmanima tumačiti na način da postoji obveza plaćanja naknade za raskid ugovora ako putnik prilikom raskida ugovora ne navede razlog za taj raskid i obrazloži raskid ugovora tek naknadno izvanrednim okolnostima koje se nisu mogle izbjeći, a koje su nastupile u trenutku raskida ugovora u okviru predviđanja ili u trenutku putovanja na odredištu ili u njegovoj neposrednoj blizini i koje znatno utječu na izvršenje paket aranžmana ili koje znatno utječu na prijevoz putnika na odredište?