Žalba koju je 19. siječnja 2022. podnijela Europska komisija protiv rješenja Općeg suda (deveto vijeće) od 10. studenoga 2021. u predmetu T-771/20, KS i KD/Vijeće i drugi

(Predmet C-44/22 P)

(2022/C 109/27)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: Y. Marinova i J. Roberti di Sarsina, agenti)

Druge stranke u postupku: KS, KD, Vijeće Europske unije, Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD)

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine pobijano rješenje u cijelosti;

—	utvrdi da su sudovi Unije isključivo nadležni za odlučivanje u predmetu;

—	vrati predmet Općem sudu na odlučivanje o dopuštenosti i o meritumu;

—	odluči da će se o troškovima ovog postupka i s njim povezanog ranijeg postupka odlučiti naknadno.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog žalbi, žalitelj ističe četiri žalbena razloga.

Prvi žalbeni razlog: Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava kada i. nije prepoznao prirodu ograničenja nadležnosti Suda Europske unije (Sud EU) iz članaka 24. UEU-a i 275 UFEU-a kao odstupanje od opće nadležnosti Suda EU, ii. to ograničenje nije usko protumačio, protivno ustaljenoj sudskoj praksi Suda EU, i iii. je u tom kontekstu pogrešno protumačio presude u predmetima H (1), SatCen (2) i Elitaliana (3) na način da ne idu u prilog nadležnosti Suda EU u ovom predmetu.

Drugi žalbeni razlog: Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava time što nije pravilno okvalificirao tužbu kao tužbu za naknadu štete u vezi s navodnim povredama temeljnih ljudskih prava, i time što je pogrešno protumačio ograničenja nadležnosti Suda EU s obzirom na zahtjeve u području ljudskih prava i vladavine prava utvrđene primarnim pravom Unije, na kojima se temelji nadležnost Suda EU u ovom predmetu.

Prvi dio: Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava kada je akte, radnje i propuste koje su osporavali odnosno isticali tužitelji okvalificirao kao politička odnosno strateška pitanja povezana s misijom, koja se odnose na definiranje odnosno provedbu ZVSP-a (Zajednička vanjska i sigurnosna politika Europske unije), a ne kao akte, radnje i propuste zbog kojih je nastala šteta koja proizlazi iz navodnih povreda ljudskih prava u kontekstu ZVSP-a.

Drugi dio: Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava kada članak 24. UEU-a i članak 275. UFEU-a nije protumačio u svjetlu temeljnih prava i sloboda Unije utvrđenih u Povelji i EKLJP-u, kao ni vladavine prava i poštovanja ljudskih prava kao temeljnih vrijednosti Unije u Ugovorima (članak 2., članak 3. stavak 5., članak 6. stavci 1. i 3., članak 21. stavak 2. točka (b) i članak 23. UEU-a, članak 19. UEU-a i članak 47. Povelje).

Treći žalbeni razlog: Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava kada je pogrešno protumačio presudu Bank Refah (4) i kada tužbu za naknadu štete nije smatrao neovisnim pravnim sredstvom koje nije izuzeto iz nadležnosti Suda EU uspostavljene člankom 268. i člankom 340. stavkom 2. UFEU-a.

Četvrti žalbeni razlog: Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava jer nije osigurao autonomiju pravnog poretka Unije i jer je tužiteljima uskratio djelotvorno pravno sredstvo.

Prvi dio: Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava jer nije utvrdio da su sudovi Unije isključivo nadležni za odlučivanje u ovom predmetu.

Drugi dio: Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava time što je u ovom predmetu tužiteljima uskratio mogućnost korištenja ikakvim djelotvornim pravnim sredstvom te ih ostavio bez ikakvog učinkovitog rješenja za zaštitu svojih temeljnih prava.

(1) Presuda Suda od 19. srpnja 2016., H/Vijeće i dr., C-455/14 P, EU:C:2016:569.

(2) Presuda Općeg suda od 25. listopada 2018., KF/SatCen, T-286/15, EU:T:2018:718; presuda Suda od 25. lipnja 2020., SatCen v KF, C-14/19 P, ECLI:EU:C:2020:492; rješenje Općeg suda od 10. srpnja 2020., KF/SatCen, T-619/19, neobjavljeno, EU:T:2020:337; presuda Suda od 14. listopada 2021., KF/SatCen, C-464/20 P, neobjavljena, ECLI:EU:C:2021:848.

(3) Presuda Suda od 12. studenoga 2015., Elitaliana/Eulex Kosovo, C-439/13 P, EU:C:2015:753.

(4) Presuda Suda od 6. listopada 2020., Bank Refah Kargaran/Vijeće, C-134/19 P, EU:C:2020:793.