Predmet C-760/22

FP
i
QV
i
IN
i
YL
i
VD
i
JF
i
OL

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sofijski gradski sad)

Presuda Suda (prvo vijeće) od 4. srpnja 2024.

„Zahtjev za prethodnu odluku – Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima – Direktiva (EU) 2016/343 – Pravo sudjelovati na raspravi – Mogućnost za optuženika da sudjeluje na raspravi putem videokonferencije”

Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima – Jačanje određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na suđenju u kaznenom postupku – Direktiva 2016/343 – Pravo sudjelovati na raspravi – Sudjelovanje optuženika, na vlastiti izričiti zahtjev, na raspravama putem videokonferencije – Dopuštenost – Uvjeti – Poštovanje prava na pošteno suđenje

(Direktiva 2016/343 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 1. i čl. 8. st. 1.)

(t. 26.-30., 32. i izreka)

Kratak prikaz

Odlučujući povodom zahtjeva za prethodnu odluku koji je uputio Sofijski gradski sad (Gradski sud u Sofiji, Bugarska), Sud se izjašnjava o mogućnosti optuženika da sudjeluje na raspravama u kaznenom postupku koji se protiv njega vodi putem videokonferencije.

Specializirana prokuratura (Specijalizirano državno odvjetništvo, Bugarska) je optužila osobu FP da je sudjelovala u zločinačkom udruženju radi stjecanja imovinske koristi i dogovornog počinjenja poreznih kaznenih djela. Na javnom pripremnom ročištu 12. listopada 2021. osoba FP je sudjelovala putem videokonferencije. Izjavila je da bi htjela sudjelovati u postupku preko elektroničke veze, s obzirom na to da živi i radi u Ujedinjenoj Kraljevini. Njezin odvjetnik, koji je bio fizički prisutan u sudnici, izjavio je da je njegov klijent upoznat sa svim postupovnim dokumentima. Osim toga, svaki novi dokument na raspravi mogao bi biti poslan osobi FP elektroničkim putem radi pravodobnog uvida, a savjetovanja između potonje osobe i njezina odvjetnika mogla su se organizirati na povjerljiv način zasebnom vezom.

Kazneni sud koji odlučuje u predmetu ( 1 ) dopustio je osobi FP da sudjeluje u postupku putem videokonferencije na temelju odredbe nacionalnog prava koja predviđa mogućnost održavanja javnih ročišta na daljinu tijekom izvanrednog stanja ili izvanredne situacije uzrokovane epidemijom i dva mjeseca nakon njegova ukidanja ( 2 ). Međutim, ta se odredba primjenjivala samo do 31. svibnja 2022. Stoga, iako je prije tog datuma osoba FP stvarno sudjelovala putem videokonferencije na većini ročišta u svojem postupku, na ročištu 13. lipnja 2022. taj sud je izrazio dvojbe u pogledu toga postoji li ta mogućnost i dalje u bugarskom pravu.

Budući da u nacionalnom pravu ne postoji pravna osnova koja izričito dopušta korištenje videokonferencije, sud koji je uputio zahtjev pita se je li mogućnost koja se nudi optuženiku da sudjeluje na raspravama putem te tehničke mogućnosti u skladu s Direktivom 2016/343 ( 3 ), osobito njezinim člankom 8. stavkom 1. ( 4 ).

Ocjena Suda

Sud najprije podsjeća na to da iz njegove prakse proizlazi da na temelju prava zajamčenog člankom 8. stavkom 1. Direktive 2016/343 optuženik mora moći osobno sudjelovati na raspravama koje se održavaju u okviru postupka koji se protiv njega vodi a da ta direktiva državama članicama ne nalaže da uvedu obvezu za sve osumnjičenike ili optuženike da sudjeluju na raspravi ( 5 ). Sud je također primijetio da iz članka 1. navedene direktive proizlazi da je njezin cilj utvrditi zajednička minimalna pravila koja se odnose na određene vidove pretpostavke nedužnosti u kaznenim postupcima kao i pravo osumnjičenika ili optuženika sudjelovati na raspravi u tim postupcima, a ne provesti iscrpno usklađivanje kaznenog postupka.

Iz prethodno navedenog proizlazi da članak 8. stavak 1. Direktive 2016/343 ne uređuje pitanje mogu li države članice predvidjeti da optuženik na svoj izričit zahtjev može sudjelovati na raspravama u kaznenom postupku koji se protiv njega vodi putem videokonferencije te je takvo pitanje obuhvaćeno nacionalnim pravom. Slijedom toga, toj se odredbi ne protivi to da optuženik može na vlastiti izričiti zahtjev sudjelovati na raspravama putem videokonferencije pod uvjetom da mu je, među ostalim, zajamčeno pravo na pošteno suđenje.

( 1 ) Sud koji je prvotno odlučivao u postupku bio je Specializiran nakazatelen sad (Specijalizirani kazneni sud, Bugarska). Stoga nakon izmjene zakona koja je stupila na snagu 27. srpnja 2022., taj je sud ukinut te je nadležnost za odlučivanje o određenim kaznenim predmetima pokrenutima pred tim sudom, među kojima je i glavni predmet, prenesena na Sofijski gradski sad (Gradski sud u Sofiji, Bugarska).

( 2 ) Članak 6.a stavak 2. Zakona za merkite i dejstvijata po vreme na izvanrednoto položenie, objaveno s rešenie na Narodnoto sabranie 13.03.2020 g. i za preodoljavane na posledicite (Zakon o mjerama i radnjama poduzetima tijekom izvanrednog stanja, proglašenog odlukom Nacionalne skupštine od 13. ožujka 2020., i o upravljanju njihovim učincima)

( 3 ) Direktiva (EU) 2016/343 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku (SL 2016., L 65, str. 1.)

( 4 ) Člankom 8. stavkom 1. Direktive 2016/343 određuje se: „Države članice osiguravaju da osumnjičenici i optuženici imaju pravo sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku koji se vodi protiv njih”.

( 5 ) Vidjeti u tom smislu presude od 15. rujna 2022., HN (Suđenje optuženiku udaljenom s državnog područja) (C-420/20, EU:C:2022:679, t. 40.) i od 8. prosinca 2022., HYA i dr. (Nemogućnost ispitivanja svjedokâ optužbe) (C-348/21, EU:C:2022:965, t. 34. i 36.).