–

za poljsku vladu, B. Majczyna i S. Żyrek, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, K. Herrmann, E. Rousseva i P. J. O. Van Nuffel, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 2., članka 6. stavaka 1. i 3. te članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), kao i načela nadređenosti prava Unije.

2

Zahtjev je upućen u okviru kaznenog postupka pokrenutog protiv pet osoba za djela koja se kvalificiraju kao organizirani kriminal.

3

U stavku 43. prijelaznih i završnih odredbi Zakona za izmenenie i dopalnanie na Zakona za sadebnata vlast (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudbenoj vlasti (DV br. 32 od 26. travnja 2022., u daljnjem tekstu: ZIDZSV) određuje se:

„Od stupanja na snagu ovog zakona ukidaju se Specializiran nakazatelen sad [(Specijalizirani kazneni sud, Bugarska)], Apelativen specializiran nakazatelen sad [(Specijalizirani žalbeni kazneni sud, Bugarska)], Specializirana prokuratura [(Specijalizirano državno odvjetništvo, Bugarska)] i Apelativna specializirana prokuratura [(Specijalizirano žalbeno državno odvjetništvo, Bugarska)].”

4

U stavku 44. prijelaznih i završnih odredbi navodi se:

„(1) Suci Specializiranog nakazatelenog sada [(Specijalizirani kazneni sud)] i Apelativenog specializiranog nakazatelenog sada [(Specijalizirani žalbeni kazneni sud)] preraspoređuju se pod uvjetima i u skladu s postupkom iz članka 194. stavka 1.

(2) U roku od četrnaest dana od proglašenja ovog zakona, osobe iz stavka 1. mogu podnijeti zahtjev kolegiju sudaca Vrhovnog sudbenog vijeća navodeći da žele biti vraćene na sudačku dužnost koju su obnašale prije nego što su imenovane u Specializiran nakazatelen sad [(Specijalizirani kazneni sud)] i Apelativen specializiran nakazatelen sad [(Specijalizirani žalbeni kazneni sud)], ovisno o slučaju.

(3) U roku od trideset dana od isteka roka iz stavka 2., kolegij sudaca Vrhovnog sudbenog vijeća donosi odluku o otvaranju sudačkih mjesta na sudovima koja odgovaraju onima koja su ukinuta na Specializiranom nakazatelenom sadu [(Specijalizirani kazneni sud)] i Apelativenom specializiranom nakazatelenom sadu [(Specijalizirani žalbeni kazneni sud)], uzimajući pritom u obzir radno opterećenje dotičnih sudova. Najviše četvrtina sudaca ukinutog Specializiranog nakazatelenog sada [(Specijalizirani kazneni sud)] i najviše trećina sudaca ukinutog Apelativenog specializiranog nakazatelenog sada [(Specijalizirani žalbeni kazneni sud)] preraspoređuje se na isti sud.

(4) Nakon isteka roka iz stavka 3., kolegij sudaca Vrhovnog sudbenog vijeća preraspoređuje suce s učinkom od trenutka stupanja na snagu ovog zakona.

(5) Odluke kolegija sudaca Vrhovnog sudbenog vijeća predviđene stavkom 4. odmah su izvršive.”

5

U stavku 49. navedenih prijelaznih i završnih odredbi određuje se:

„Kazneni predmeti u prvostupanjskim postupcima pred Specializiranim nakazatelenim sadom [(Specijalizirani kazneni sud)] u kojima do stupanja na snagu ovog zakona nije održano nikakvo pripremno ročište upućuju se nadležnim sudovima u roku od sedam dana od stupanja na snagu ovog zakona.”

6

Stavak 50. istih prijelaznih i završnih odredbi glasi kako slijedi:

„(1) Od stupanja na snagu ovog zakona kazneni predmeti u prvostupanjskim postupcima pred Specializiranim nakazatelenim sadom [(Specijalizirani kazneni sud)] u kojima je održano pripremno ročište su u nadležnosti Sofijskog gradskog sada [(Gradski sud u Sofiji, Bugarska)], a za njihovo je razmatranje i dalje zaduženo sudsko vijeće koje je održalo raspravu.

(2) Suci sudskih vijeća koji nisu preraspoređeni u Sofijski gradski sad [(Gradski sud u Sofiji)] bit će upućeni radi sudjelovanja u rješavanju predmeta do završetka postupka.

(3) Suci sudskog vijeća koji su rješavali kaznene predmete u prvostupanjskim postupcima u kojima je donesena presuda bit će upućeni radi obrazlaganja presude ako nisu bili preraspoređeni u Sofijski gradski sad [(Gradski sud u Sofiji)].

[…]”

7

U skladu sa stavkom 59. prijelaznih i završnih odredbi ZIDZSV‑a:

„(1) Sofijski gradski sad [(Gradski sud u Sofiji)] nasljeđuje aktivu, pasivu, prava i obveze Specializiranog nakazatelenog sada [(Specijalizirani kazneni sud)].

(2) Apelativen sad Sofija [(Žalbeni sud u Sofiji, Bugarska)] nasljeđuje aktivu, pasivu, prava i obveze Apelativenog specializiranog nakazatelenogsada [(Specijalizirani žalbeni kazneni sud)].”

8

Protiv osoba OT, PG, CR, VT i MD od 12. srpnja 2019. vodi se kazneni postupak najprije pred Specializiranim nakazatelenim sadom (Specijalizirani kazneni sud), a nakon njegova ukidanja pred Sofijskim gradskim sadom (Gradski sud u Sofiji), zbog sudjelovanja u zločinačkoj organizaciji koja se bavila aktivnostima usklađene iznude.

9

Specializiran nakazatelen sad (Specijalizirani kazneni sud) i Apelativen specializiran nakazatelen sad (Specijalizirani žalbeni kazneni sud) (u daljnjem tekstu zajedno: specijalizirani kazneni sudovi) bugarski je zakonodavac osnovao tijekom 2011. godine. Ti su specijalizirani kazneni sudovi prvotno bili nadležni odlučivati samo u slučaju kaznenih djela koja su počinile zločinačke organizacije. Njihova je nadležnost nakon toga proširena na „kaznena djela protiv Republike [Bugarske]” i kaznena djela korupcije prema osobama koje obnašaju visoke javne dužnosti.

10

Na temelju ZIDZSV‑a, specijalizirani kazneni sudovi ukinuti su počevši od 28. srpnja 2022.

11

ZIDZSV propisuje da će od tog dana Sofijski gradski sad (Gradski sud u Sofiji) i Apelativen sad Sofija (Žalbeni sud u Sofiji) zamijeniti Specializiran nakazatelen sad (Specijalizirani kazneni sud) odnosno Apelativen specializiran nakazatelen sad (Specijalizirani žalbeni kazneni sud).

12

Iz obrazloženja ZIDZSV‑a vidljivo je da takve strukturne i organizacijske promjene imaju za cilj osigurati poštovanje ustavnog načela neovisnosti sudbene vlasti i zaštitu ustavnih prava građana, s obzirom na to da specijalizirani kazneni sudovi u deset godina svojeg rada nisu postigli ciljeve koji su im bili postavljeni prilikom njihova osnivanja, dok je kombinacija kriterija materijalne i osobne specijalizacije koji su definirali nadležnost tih sudova otvarala pitanje njihove neovisnosti.

13

U skladu sa stavkom 50. prijelaznih i završnih odredbi ZIDZSV‑a, predmete poput onog iz glavnog postupka, u kojima je pripremno ročište održano prije stupanja na snagu ZIDZSV‑a, mora zaključiti sudsko vijeće koje je vodilo to ročište, bez obzira na ukidanje specijaliziranih kaznenih sudova. U tu svrhu bugarski je zakonodavac predvidio prebacivanje tih predmeta Sofijskom gradskom sadu (Gradski sud u Sofiji) i Apelativenom sadu Sofija (Žalbeni sud u Sofiji), izmjenu mandata sudaca porotnika u sastavu toga suda kako bi ih se smatralo sucima porotnicima u potonjim sudovima, te upućivanje u te sudove pravosudnih dužnosnika specijaliziranih kaznenih sudova koji u njih nisu bili preraspoređeni.

14

Tako je vijeće Sofijskog gradskog sada (Gradski sud u Sofiji), koje je sada nadležno za odlučivanje u predmetu iz glavnog postupka, u konkretnom slučaju sastavljeno na isti način kao i vijeće Specializiranog nakazatelenog sada (Specijalizirani kazneni sud) koje je do ukidanja potonjeg suda bilo nadležno za odlučivanje u tom predmetu.

15

U kontekstu navedenih razmatranja sud koji je uputio zahtjev ističe, kao prvo, da se 25. veljače 2022., dok je postupak javne rasprave o prijedlogu zakona koji je rezultirao donošenjem ZIDZSV‑a bio u tijeku, odvjetnica osobe OT u svojstvu zastupnice nevladine organizacije javno izjasnila za ukidanje Specializiranog nakazatelenog sada (Specijalizirani kazneni sud) tvrdeći da taj specijalizirani kazneni sud ne može jamčiti provođenje pravičnog suđenja.

16

Međutim, čak i nakon donošenja ZIDZSV‑a osoba OT nije podnijela nikakav zahtjev za izuzeće. Sud koji je uputio zahtjev također ne vidi razlog da se sam izuzme iz odlučivanja jer smatra da s njegove strane ne postoji subjektivna pristranost u odnosu na predmet ili stranke iz glavnog postupka.

17

Međutim, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, javna izjava poput one koju je dala odvjetnica osobe OT upućuje na opravdanu zabrinutost u pogledu njegove neovisnosti i nepristranosti. Smatra da isto vrijedi i za razloge koje je bugarski zakonodavac iznio kako bi opravdao ukidanje specijaliziranih kaznenih sudova, s obzirom na to da ti razlozi dovode u pitanje neovisnost ne samo vijeća koje je moralo odlučivati u kaznenom postupku pokrenutom protiv osobe OT, već i cijelog Specializiranog nakazatelenog sada (Specijalizirani kazneni sud).

18

Kao drugo, sud koji je uputio zahtjev izražava dvojbu u pogledu usklađenosti navedenih razloga s pravom Unije.

19

On tako ističe da je do donošenja ZIDZSV‑a bilo nesporno da Specializiran nakazatelen sad (Specijalizirani kazneni sud) ispunjava zahtjeve iz članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a, članka 267. trećeg stavka UFEU‑a i članka 47. drugog stavka Povelje.

20

Nadalje, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, razlozi koje bugarski zakonodavac navodi kao osnovu za zaključak da specijalizirani kazneni sudovi nisu bili neovisni i da nisu štitili ustavna prava građana, nikada se nisu temeljili na konkretnim dokazima, a takvi bi razlozi morali biti na odgovarajući način potkrijepljeni.

21

Kao treće i posljednje, taj sud pita se može li, imajući u vidu razloge za ukidanje Specializiranog nakazatelenog sada (Specijalizirani kazneni sud), on i dalje odlučivati u postupcima koji se pred njim vode i, u slučaju da se ne izuzme iz odlučivanja, kakve posljedice to ima na odluke koje će donijeti.

22

U tim je okolnostima Sofijski gradski sad (Gradski sud u Sofiji) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

23

Poljska vlada u bitnome tvrdi da su problemi vezani uz organizaciju pravosuđa u državama članicama, poput onih koje otvaraju prethodna pitanja, u isključivoj nadležnosti tih država i ne ulaze u materijalno područje primjene prava Unije.

24

U tom smislu, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da, iako organizacija pravosuđa u državama članicama zaista jest u nadležnosti potonjih, ostaje činjenica da su države članice pri izvršavanju te nadležnosti dužne poštovati obveze koje imaju na temelju prava Unije (presude od 19. studenoga 2019., A. K. i dr. (Neovisnost disciplinskog vijeća Vrhovnog suda), C‑585/18, C‑624/18 i C‑625/18, EU:C:2019:982, t. 75., te od 9. siječnja 2024., G. i dr. (Imenovanje sudaca redovnih sudova u Poljskoj), C‑181/21 i C‑269/21, EU:C:2024:1, t. 57. i navedena sudska praksa).

25

Nadalje, iz formulacije prethodnih pitanja jasno proizlazi da se ona ne odnose na tumačenje bugarskog prava, već odredbi prava Unije koje se u njima navode.

26

Iz toga slijedi da je Sud nadležan odlučivati o zahtjevu za prethodnu odluku.

27

Poljska vlada smatra da, s obzirom na to da glavni postupak nema nikakve poveznice s pravom Unije, prethodna pitanja treba proglasiti nedopuštenima.

28

Europska komisija također smatra da su ta pitanja nedopuštena zato što su dvojbe suda koji je uputio zahtjev hipotetske naravi, imajući u vidu činjenicu da on ne navodi nijedan subjektivni razlog za izuzimanje iz odlučivanja i da stranke iz glavnog postupka ne dovode u pitanje njegovu objektivnu nepristranost. Nadalje tvrdi da navedena pitanja nisu relevantna za rješavanje predmeta iz glavnog postupka, s obzirom na to da se strukturne i organizacijske promjene utvrđene ZIDSZV‑om odnose samo na Specializiran nakazatelen sad (Specijalizirani kazneni sud), a ne sud koji je uputio zahtjev.

29

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, isključivo je na nacionalnom sudu pred kojim se vodi spor u glavnom postupku i koji mora preuzeti odgovornost za sudsku odluku koja će biti donesena da uzimajući u obzir posebnosti tog spora ocijeni nužnost prethodne odluke za donošenje svoje presude i relevantnost pitanja koja postavlja Sudu. Iz toga slijedi da za pitanja koja su uputili nacionalni sudovi vrijedi presumpcija relevantnosti i da Sud može odbiti odlučivati o tim pitanjima samo ako je očito da zatraženo tumačenje nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom spora iz glavnog postupka, ako je problem hipotetski ili ako Sud ne raspolaže činjeničnim i pravnim elementima potrebnima da bi se dao koristan odgovor na navedena pitanja (vidjeti među ostalim presudu od 21. prosinca 2023., European Superleague Company, C‑333/21, EU:C:2023:1011, t. 64. i navedenu sudsku praksu).

30

Naime, kao što je vidljivo iz same formulacije članka 267. UFEU‑a, zatražena prethodna odluka mora biti „potrebna” da bi sudu koji je uputio zahtjev omogućila „donošenje presude” u predmetu koji se pred njim vodi (presuda od 24. studenoga 2020., Openbaar Ministerie (Krivotvorenje isprava), C‑510/19, EU:C:2020:953, t. 27. i navedena sudska praksa).

31

Sud je tako podsjetio na to da i iz teksta i iz strukture članka 267. UFEU‑a proizlazi da je pretpostavka za odlučivanje u prethodnom postupku, među ostalim, činjenica da se pred nacionalnim sudovima stvarno vodi spor u kojem ti sudovi trebaju donijeti odluku u kojoj može biti uzeta u obzir presuda donesena u prethodnom postupku. U okviru takvog postupka treba dakle postojati poveznica između tog spora i odredbi prava Unije čije se tumačenje traži, u smislu da je to tumačenje objektivno potrebno za odluku koju sud koji je uputio zahtjev treba donijeti (presuda od 9. siječnja 2024., G. i dr. (Imenovanje sudaca redovnih sudova u Poljskoj), C‑181/21 i C‑269/21, EU:C:2024:1, t. 64. i 65. te navedena sudska praksa).

32

U konkretnom slučaju, sud koji je uputio zahtjev u bitnome pita treba li članak 2., članak 6. stavke 1. i 3. te članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a u vezi s člankom 47. Povelje tumačiti na način da im se protivi to što članovi suda koji je država članica ukinula radi zaštite ustavnog načela neovisnosti sudbene vlasti i zaštite ustavnih prava građana mogu i dalje odlučivati, kao članovi suda koji je zamijenio tako ukinuti sud, u određenim predmetima u kojima su provodili postupak kao članovi potonjeg suda.

33

Iz obrazloženja odluke kojom je upućen zahtjev proizlazi da se prethodna pitanja konkretno odnose na tumačenje načela sudačke neovisnosti, kako se jamči odredbama prava Unije spomenutima u prethodnoj točki.

34

S tim u vezi valja podsjetiti na to da, iako raspodjela ili reorganizacija sudskih nadležnosti na razini države članice načelno spada u slobodu koja se državama članicama jamči člankom 4. stavkom 2. UEU‑a, to vrijedi samo pod uvjetom da se, među ostalim, takvom raspodjelom ili reorganizacijom ne dovode u pitanje poštovanje vrijednosti vladavine prava utvrđene u članku 2. UEU‑a i zahtjevi koji u tom pogledu proizlaze iz članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a, među kojima su i zahtjevi u pogledu neovisnosti, nepristranosti i zakonom prethodne ustanovljenosti sudova od kojih se traži da tumače i primjenjuju pravo Unije (presuda od 5. lipnja 2023., Komisija/Poljska (Neovisnost i privatan život sudaca), C‑204/21, EU:C:2023:442, t. 263.).

35

Zahtjev neovisnosti sudova, koji proizlazi iz članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a, ima dva aspekta. Prvi aspekt, koji je vanjske prirode, zahtijeva da dotično tijelo svoje dužnosti obavlja potpuno samostalno i da se pritom ne nalazi u hijerarhijskom ili podređenom odnosu ni prema kome i da ne prima naloge ili upute s bilo koje strane te da je tako zaštićeno od vanjskih utjecaja ili pritisaka koji mogu ugroziti neovisnu prosudbu njegovih članova i utjecati na njihove odluke. Drugi aspekt, koji je unutarnje prirode, poklapa se s pojmom nepristranosti te ima za cilj osiguravanje jednakog odmaka od stranaka u sporu i njihovih odgovarajućih interesa u pogledu predmeta spora. Potonji aspekt zahtijeva poštovanje objektivnosti i nepostojanje bilo kakvog interesa u rješavanju spora osim stroge primjene pravnog pravila (presuda od 22. veljače 2022., RS (Učinak presuda ustavnog suda), C‑430/21, EU:C:2022:99, t. 41. i navedena sudska praksa).

36

Taj zahtjev sudačke neovisnosti nalaže da pravila koja se primjenjuju na premještaj sudaca bez njihova pristanka moraju posebno pružati nužna jamstva kako bi se izbjegla svaka mogućnost da ta neovisnost bude ugrožena izravnim ili neizravnim vanjskim utjecajima. Dakle, bitno je da se takve mjere mogu donijeti samo ako postoje opravdani razlozi koji su posebno vezani uz raspodjelu dostupnih resursa koja omogućuje uredno obavljanje sudbene vlasti (vidjeti u tom smislu presudu od 6. listopada 2021., W. Ż. (Vijeće za izvanrednu kontrolu i javne poslove pri Vrhovnom sudu – Imenovanje), C‑487/19, EU:C:2021:798, t. 117. i 118.).

37

U konkretnom slučaju, bugarski je zakonodavac odlučio ukinuti Specializiran nakazatelen sad (Specijalizirani kazneni sud) zbog zahtjeva vezanih uz nužnost osiguravanja urednog obavljanja sudbene vlasti, pri čemu nije dovodio u pitanje osobnu neovisnost članova tog suda.

38

Naime, s jedne strane, iz obrazloženja ZIDZSV‑a, kako se navodi u točki 15. odluke kojom je upućen zahtjev, vidljivo je da u okolnostima koncentracije iznimno osjetljivih predmeta koje je Specializiran nakazatelen sad (Specijalizirani kazneni sud) morao rješavati, taj sud mogao biti izložen manjku učinkovitosti i nezakonitim pritiscima. S druge strane, iz mjerodavnih odredbi bugarskog prava vidljivo je da je bugarski zakonodavac smatrao da su pravosudni dužnosnici koji su bili u sastavu navedenog suda dovoljno neovisni i nepristrani da mogu nastaviti rješavati, na Sofijskom gradskom sadu (Gradski sud u Sofiji), predmete u kojima je održano pripremno ročište pred Specializiranim nakazatelenim sadom (Specijalizirani kazneni sud).

39

Nadalje, kao što je istaknuto u točki 16. ove presude, stranke iz glavnog postupka nisu dovele u pitanje neovisnost ili nepristranost suda koji je uputio zahtjev, a potonji nema nikakve sumnje o svojoj subjektivnoj nepristranosti.

40

U tim okolnostima, iako je točno da svaki sud ima obvezu provjeriti predstavlja li on neovisni i nepristrani sud koji je prethodno ustanovljen na temelju zakona u smislu, među ostalim, članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a, kada se povezano s tim pitanjem pojavi ozbiljna sumnja (presuda od 9. siječnja 2024., G. i dr. (Imenovanje sudaca redovnih sudova u Poljskoj), C‑181/21 i C‑269/21, EU:C:2024:1, t. 68. i navedena sudska praksa), ipak ostaje činjenica da se iz zahtjeva za prethodnu odluku ne vide razlozi zbog kojih u konkretnom slučaju postoji takva sumnja.

41

Prema tome, tumačenje odredbi prava Unije iz kojih proizlaze zahtjevi u pogledu neovisnosti i nepristranosti sudova koji moraju tumačiti i primjenjivati pravo Unije po svemu sudeći nije nužno za rješavanje predmeta iz glavnog postupka.

42

Iz toga slijedi da zahtjev za prethodnu odluku nije dopušten.

43

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (četvrto vijeće) odlučuje:

Zahtjev za prethodnu odluku koji je Sofijski gradski sad (Gradski sud u Sofiji, Bugarska) uputio odlukom od 28. rujna 2022. nije dopušten.