PRESUDA SUDA (sedmo vijeće)
4. listopada 2024.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Putovanja u paket aranžmanima i povezani putni aranžmani – Direktiva (EU) 2015/2302 – Članak 12. stavak 3. – Organizatorov raskid ugovora o putovanju u paket aranžmanu – Izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći – Izvršenje putovanja koje je zbog takvih okolnosti bilo spriječeno – Službena preporuka kojom se preporuča izbjegavanje putovanja u zemlju odredišta zbog širenja bolesti COVID-19”
U predmetu C-546/22,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU-a, koji je uputio Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud, Austrija), odlukom od 29. lipnja 2022., koju je Sud zaprimio 16. kolovoza 2022., u postupku
GF
protiv
Schauinsland-Reisen GmbH,
SUD (sedmo vijeće),
u sastavu: F. Biltgen, predsjednik vijeća, A. Prechal (izvjestiteljica), predsjednica drugog vijeća, u svojstvu suca sedmog vijeća, i N. Wahl, sudac,
nezavisna odvjetnica: L. Medina,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani postupak,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za GF, A. Konrad, Rechtsanwalt,
– za Schauinsland-Reisen GmbH, M. Wukoschitz, Rechtsanwalt,
– za vladu Helenske Republike, A. Dimitrakopoulou, C. Kokkosi i E. Tsaousi, u svojstvu agenata,
– za Europsku komisiju, B.-R. Killmann i I. Rubene, u svojstvu agenata,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnu odvjetnicu, da u predmetu odluči bez mišljenja,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 12. stavka 3. Direktive (EU) 2015/2302 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/314/EEZ (SL 2015., L 326, str. 1.).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između GF-a i društva Schauinsland-Reisen GmbH u vezi sa zahtjevom za naknadu štete koji je GF podnio protiv tog društva zbog toga što je ono raskinulo ugovor o putovanju u paket aranžmanu sklopljen između tih stranaka, do čega je došlo nakon objave službene preporuke putnicima kojom im se preporučuje izbjegavanje putovanja u zemlju odredišta.
Pravni okvir
Pravo Unije
3 Uvodne izjave 29. do 32. Direktive 2015/2302 glase kako slijedi:
„(29) Uzimajući u obzir posebnosti ugovora o putovanju u paket aranžmanu, trebalo bi utvrditi prava i obveze ugovornih stranaka u razdoblju prije i razdoblju nakon početka paket aranžmana, posebno ako se paket aranžman ne izvršava pravilno ili ako se promijene određene okolnosti.
(30) Budući da se paket aranžmani često kupuju puno prije njihova izvršenja, može doći do nepredviđenih događaja. […]
(31) Putnici bi također trebali moći raskinuti ugovor o putovanju u paket aranžmanu u bilo kojem trenutku prije početka paket aranžmana uz plaćanje primjerene naknade za raskid ugovora koju se može opravdati, uzimajući u obzir očekivanu uštedu troškova i prihod od pružanja usluga putovanja drugom korisniku. Oni bi trebali imati i pravo raskinuti ugovor o putovanju u paket aranžmanu bez plaćanja bilo kakve naknade za raskid ugovora ako izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći znatno utječu na izvršenje paket aranžmana. To može, primjerice obuhvaćati ratovanje, druge ozbiljne sigurnosne probleme kao što su terorizam, značajni rizici za ljudsko zdravlje poput izbijanja teške bolesti na odredištu putovanja, ili prirodne katastrofe poput poplava i potresa ili vremenski uvjeti zbog kojih nije moguće sigurno putovati na odredište dogovoreno u ugovoru o putovanju u paket aranžmanu.
(32) U posebnim situacijama organizator bi također trebao imati pravo raskinuti ugovor o putovanju u paket aranžmanu prije početka paket aranžmana bez plaćanja nadoknade […]”
4 Člankom 1. te direktive, naslovljenim „Predmet”, predviđa se:
„Svrha ove direktive jest doprinijeti pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta i ostvarivanju visoke i što jedinstvenije razine zaštite potrošača približavanjem određenih aspekata zakona i drugih propisa država članica u vezi s ugovorima između putnika i trgovaca o putovanjima u paket aranžmanu i povezanim putnim aranžmanima.”
5 Člankom 3. navedene direktive, naslovljenim „Definicije”, određuje se:
„Za potrebe ove direktive primjenjuju se sljedeće definicije:
[…]
12. ,izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći’ znači situacija izvan kontrole stranke koja se poziva na takvu situaciju i čije se posljedice nisu mogle izbjeći čak i da su poduzete sve razumne mjere;
[…]”
6 Članak 12. Direktive 2015/2302, naslovljen „Raskid ugovora o putovanju u paket aranžmanu i pravo odustajanja prije početka paket aranžmana”, u stavcima 2. i 3. predviđa:
„2. […] [P]utnik ima pravo raskinuti ugovor o putovanju u paket aranžmanu prije početka paket aranžmana bez plaćanja bilo kakve naknade za raskid ugovora u slučaju izvanrednih okolnosti koje se nisu mogle izbjeći, a koje su nastupile na odredištu ili u njegovoj neposrednoj blizini i koje znatno utječu na izvršenje paket aranžmana ili koje znatno utječu na prijevoz putnika na odredište. U slučaju raskida ugovora o putovanju u paket aranžmanu u skladu s ovim stavkom putnik ima pravo na puni povrat svih plaćanja izvršenih za paket aranžman, ali nema pravo na dodatnu odštetu.
3. Organizator može raskinuti ugovor o putovanju u paket aranžmanu i pružiti putniku puni povrat svih plaćanja izvršenih za paket aranžman, ali ne odgovara za dodatnu odštetu ako:
[…]
(b) organizatora u izvršenju ugovora spriječe izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći te ako on putnika o raskidu ugovora obavijesti bez nepotrebnog odgađanja prije početka paket aranžmana.”
7 Članak 13. te direktive, naslovljen „Odgovornost za izvršenje paket aranžmana”, u stavku 3. predviđa:
„Ako bilo koja od usluga putovanja nije izvršena u skladu s ugovorom o putovanju u paket aranžmanu, organizator ispravlja tu nesukladnost osim ako to:
(a) nije moguće; ili
(b) za sobom povlači nerazmjerne troškove, uzimajući u obzir opseg nesukladnosti i vrijednost usluga putovanja na koje nesukladnost utječe.
Ako organizator, u skladu s točkom (a) ili točkom (b) prvog podstavka ovog stavka, ne ispravi nesukladnost, primjenjuje se članak 14.”
8 Članak 16. navedene direktive naslovljen „Obveza pružanja pomoći” propisuje:
„Države članice osiguravaju da organizator putniku u poteškoćama pruži primjerenu pomoć bez nepotrebnog odgađanja, između ostalog u okolnostima iz članka 13. stavka 7., a posebice:
(a) pružanjem primjerenih informacija o zdravstvenim službama, lokalnim tijelima i konzularnoj pomoći; i
(b) pomaganjem putniku pri uspostavljanju daljinske komunikacije i pri pronalaženju alternativnih putnih aranžmana.
Organizator za takvu pomoć može naplatiti razumnu naknadu ako je putnik poteškoću prouzročio namjerno ili svojim nemarom. Ta naknada ni u kojem slučaju ne premašuje stvarne troškove organizatora.”
Austrijsko pravo
9 U skladu s drugim slučajem iz članka 10. stavka 3. Bundesgesetza über Pauschalreisen und verbundene Reiseleistungen (Pauschalreisegesetz – PRG) (Zakon o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima) od 24. travnja 2017. (BGBl. I, 50/2017), u verziji koja se primjenjuje na glavni postupak, organizator putovanja može prije početka putovanja u paket aranžmanu raskinuti dotični ugovor o putovanju u paket aranžmanu uz puni povrat svih plaćanja izvršenih za taj aranžman, ali nije dužan platiti dodatnu odštetu ako je zbog nepredvidivih okolnosti koje se nisu mogle izbjeći spriječen u izvršenju tog ugovora o putnom aranžmanu i putnik je njegovu izjavu o raskidu navedenog ugovora primio bez odgađanja, a najkasnije prije početka navedenog paket aranžmana.
Glavni postupak i prethodna pitanja
10 Dana 13. svibnja 2020. osoba GF, liječnik specijalist zaposlen u vlastitoj liječničkoj ordinaciji, i njegova supruga, sklopili su s društvom Schauinsland-Reisen ugovor o tome da će potonje društvo organizirati putovanje u paket aranžmanu na Maldive u razdoblju od 26. prosinca 2020. do 2. siječnja 2021. Ukupna cijena tog paket aranžmana iznosila je 8620 eura.
11 U prosincu 2020. austrijski Außenministerium (Ministarstvo vanjskih poslova, Austrija) izdao je upozorenje najvišeg stupnja za putovanja na Maldive zbog zdravstvenih rizika nastalih uslijed pandemije bolesti COVID-19, prema kojem se „[p]reporučuje izbjegavanje svih turističkih putovanja i onih koja nisu nužna, uključujući odmore i posjete obitelji u tu zemlju”.
12 Tijekom tog razdoblja sedmodnevna stopa incidencije na Maldivima iznosila je samo 34,7 nove infekcije na 100 000 stanovnika i stoga je bila manja od one utvrđene u Austriji, koja je na spomenuti referentni datum 14. prosinca 2020. iznosila 220 infekcija na 100 000 stanovnika.
13 Schauinsland-Reisen je 3. prosinca 2020. raskinuo ugovor o putovanju u paket aranžmanu pozivajući se na to upozorenje. Obrazloženje je GF-u priopćeno najkasnije 9. prosinca 2020. te mu je vraćen uplaćeni predujam.
14 GF je podnio, za sebe i svoju suprugu, Landesgerichtu für Zivilrechtssachen Graz (Zemaljski građanski sud u Grazu, Austrija) zahtjev za naknadu štete u iznosu od 21 821,82 eura. U tom se okviru pozvao na štetu pretrpljenu uslijed navedenog raskida zbog gubitka zadovoljstva vezanog uz putovanje i izgubljene zarade uzrokovane zatvaranjem njegove ordinacije zbog predviđenog putovanja, što u zadnji čas nakon tog raskida više nije mogao poništiti. Osim toga, zatražio je i isplatu novčanog iznosa na ime „paušalne naknade troškova”.
15 U tu svrhu, GF je naveo da upozorenje za putovanja koje je izdalo Ministarstvo vanjskih poslova nije činilo izvanrednu okolnost koja se nije mogla izbjeći i koja bi spriječila Schauinsland-Reisen u ispunjenju ugovora o putovanju u paket aranžmanu, osobito zato što je sedmodnevna stopa incidencije na Maldivima u trenutku raskida tog ugovora o putovanju bila niža od one u Austriji, jer tamo postoji dostatna medicinska skrb te jer su on i njegova supruga osim toga sklopili i putno zdravstveno osiguranje.
16 Schauinsland-Reisen odgovorio je da se od njega nije moglo razumno zahtijevati da izvrši ugovor o putovanju u paket aranžmanu unatoč objavi takvog upozorenja s obzirom na nepredvidive posljedice kojima se mogao izložiti imajući u vidu njegovu odgovornost kao organizatora putovanja. Nadalje, zbog zabrane kretanja koja je od 26. prosinca 2020. bila na snazi u Austriji GF-u čak nije bilo ni dopušteno krenuti na putovanje.
17 Presudom od 13. srpnja 2021., Landesgericht für Zivilrechtssachen Graz (Zemaljski građanski sud u Grazu) odbio je GF-ov zahtjev za odštetu, smatrajući da se Schauinsland-Reisen, u svrhu raskida ugovora o putovanju u paket aranžmanu, valjano pozvao na izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći, tako da je isključio svako pravo GF-a na odštetu.
18 Presudom od 27. siječnja 2022. Oberlandesgericht Graz (Visoki zemaljski sud u Beču, Austrija) potvrdio je povodom žalbe prvostupanjsku presudu. Taj sud utvrdio je da čak i da je upozorenje putnicima činilo samo naznaku izvanrednih prepreka, Schauinsland-Reisen nije kriv s obzirom na neizvjesnost koja je u trenutku raskida ugovora o putovanju u paket aranžmanu vladala u pogledu razvoja pandemije bolesti COVID-19.
19 Osoba GF podnijela je zahtjev za reviziju Oberster Gerichtshofu (Vrhovni sud, Austrija), sudu koji je uputio zahtjev.
20 Taj sud pojašnjava da je upozorenje putnicima, zajedno s preporukom stanovništvu da se suzdrži od svih turističkih putovanja do odredišta predviđenog putovanja, bilo objavljeno otprilike tri tjedna prije početka predmetnog paket aranžmana. Usto, prema mišljenju navedenog suda, i razvoj pandemije bolesti COVID-19 i ta objava bili su izvan kontrole društva Schauinsland-Reisen, a potonje društvo nije moglo izbjeći njihove posljedice poduzimanjem razumnih mjera.
21 Međutim, kao prvo, postavlja se pitanje je li objava takvog upozorenja sama po sebi dovoljna da se utvrdi visok rizik na temelju kojeg se organizatoru putovanja može dopustiti da raskine dotični ugovor o putovanju u paket aranžmanu bez obveze dodatne odštete, osobito s obzirom na eventualne zdravstvene mjere koje mogu spriječiti izvršenje tog ugovora o putovanju, ili treba zahtijevati od tog organizatora da sâm procijeni rizike, neovisno o tom upozorenju, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja.
22 Sud koji je uputio zahtjev navodi da se argument prema kojem javno upozorenje putnicima objavljuje kvalificirano i nepristrano tijelo i koje je jasno, tako da je zadovoljena potreba zainteresirane javnosti za jasnoćom i pravnom sigurnošću, može prihvatiti zbog odlučnog karaktera tog upozorenja. Osim toga, državno tijelo poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, u pravilu raspolaže pouzdanijim mogućnostima za ocjenu prijetnje u odredištu od nekog poduzeća.
23 Međutim, protiv takvog odlučnog karaktera govori činjenica da s obzirom na odvijanje zdravstvene situacije kao i stalne promjene pogođenosti različitih regija, upozorenje putnicima možda neće vjerodostojno odražavati stvaran rizik u mjestu putovanja na datum putovanja o kojem je riječ.
24 Kao drugo, sud koji je uputio zahtjev pita se može li se smatrati da je organizator, u slučaju upozorenja putnicima najviše razine, „spriječio izvršenje ugovora zbog izvanrednih okolnosti koje se nisu mogle izbjeći” u smislu članka 12. stavka 3. Direktive 2015/2302 iako u načelu nije bilo nemoguće izvršiti predmetno putovanje te je klijent tog organizatora izjavio da prihvaća utvrđeni rizik.
25 U tim okolnostima, Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud) odlučio je prekinuti postupak i Sudu uputiti sljedeća prethodna pitanja:
„1. Treba li članak 12. stavak 3. Direktive [2015/2302] tumačiti na način da se organizator putovanja na izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći, koje ga sprječavaju u izvršenju ugovora o putovanju, može pozivati već ako je u državi članici kupca za to ovlašteno tijelo prije planiranog početka putovanja izdalo upozorenje za putovanja u zemlju odredišta najvišeg stupnja?
2. U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje:
Treba li članak 12. stavak 3. Direktive (EU) 2015/2302 tumačiti na način da ne postoje izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći ako je putnik znajući za upozorenje za putovanja i neizvjesnost u pogledu daljnjeg razvoja pandemije izjavio da unatoč tomu želi putovati i izvršenje tog putovanja za organizatora ne bi bilo nemoguće?”
Postupak pred Sudom
26 Odlukom predsjednika Suda od 3. ožujka 2023. postupak je prekinut do donošenja odluke kojom se završava postupak u predmetu C-299/22.
27 Odlukom od 4. ožujka 2024. predsjednik Suda obavijestio je sud koji je uputio zahtjev o presudama od 29. veljače 2024., Tez Tour (C-299/22, EU:C:2024:181) i od 29. veljače 2024., Kiwi Tours (C-584/22, EU:C:2024:188), pozivajući ga da mu navede želi li, s obzirom na te presude, ostati pri svojem zahtjevu za prethodnu odluku.
28 Dopisom od 7. ožujka 2024., podnesenim tajništvu Suda sljedećeg dana, taj je sud naveo da ostaje pri svojem zahtjevu za prethodnu odluku. U tom je pogledu istaknuo da iako presude navedene u prethodnoj točki pružaju korisne elemente za odgovor na postavljena pitanja jer se njima pojašnjava tumačenje pojma „izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći” u smislu Direktive 2015/2302, on ipak smatra ključnim da se usto pojasni pod kojim se uvjetima organizator može smatrati „spriječenim u izvršenju ugovora” zbog takvih okolnosti u smislu članka 12. stavka 3. te direktive.
O prethodnim pitanjima
29 Svojim dvama pitanjima, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 12. stavak 3. točku (b) Direktive 2015/2302 tumačiti na način da je, kako bi se utvrdilo da je spriječen izvršiti ugovor o putovanju u paket aranžmanu zbog „izvanrednih okolnosti koje se nisu mogle izbjeći”, u smislu te odredbe, dovoljno da se dotični organizator osloni na to da su nadležna tijela izdala službenu preporuku kojom se putnicima preporuča izbjegavanje putovanja na navedeno područje, i to čak i ako je putnik izjavio da unatoč svemu želi ostati pri svojem putovanju i da organizatoru nije bilo objektivno nemoguće izvršiti taj ugovor o putovanju.
30 S tim u vezi, najprije valja napomenuti da članak 12. stavak 3. točka (b) Direktive 2015/2302 predviđa da organizator putovanja može raskinuti ugovor o putovanju u paket aranžmanu i pružiti putniku puni povrat svih plaćanja izvršenih za dotični paket aranžman, ali ne odgovara za dodatnu odštetu, ako ga u izvršenju tog ugovora o putovanju spriječe izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći te ako putnika o raskidu navedenog ugovora o putovanju obavijesti bez nepotrebnog odgađanja prije početka paket aranžmana.
31 Pojam „izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći”, u smislu te odredbe, definiran je u članku 3. točki 12. te direktive kao „situacija izvan kontrole stranke koja se poziva na takvu situaciju i čije se posljedice nisu mogle izbjeći čak i da su poduzete sve razumne mjere”.
32 Opseg tog pojma ilustriran je u uvodnoj izjavi 31. navedene direktive, gdje se navodi da „[on] može, primjerice obuhvaćati ratovanje, druge ozbiljne sigurnosne probleme kao što su terorizam, značajni rizici za ljudsko zdravlje poput izbijanja teške bolesti na odredištu putovanja, ili prirodne katastrofe poput poplava i potresa ili vremenski uvjeti zbog kojih nije moguće sigurno putovati na odredište dogovoreno u ugovoru o putovanju u paket aranžmanu”.
33 Iz teksta odredbi članka 12. stavka 3. točke (b) u vezi s člankom 3. točkom 12. Direktive 2015/2302, kako su pojašnjene njezinom uvodnom izjavom 31., proizlazi da ostvarivanje prava organizatora na raskid ugovora o putovanju u paket aranžmanu bez obveze dodatne odštete ovisi samo o nastanku objektivnih okolnosti koje mogu utjecati na izvršenje dotičnog paket aranžmana i obavještavanju putnika o raskidu tog ugovora o putovanju bez nepotrebnog odlaganja prije početka paket aranžmana (vidjeti u tom smislu presudu od 29. veljače 2024., Tez Tour, C-299/22, EU:C:2024:181, t. 31.).
34 Nadalje, budući da to pravo podliježe osobito uvjetu da organizator mora biti „spriječen u izvršavanju ugovora zbog izvanrednih okolnosti koje se nisu mogle izbjeći”, taj uvjet mora nužno biti zadovoljen na dan takvog raskida (vidjeti u tom smislu presude od 29. veljače 2024., Kiwi Tours, C-584/22, EU:C:2024:188, t. 27. i od 29. veljače 2024., Tez Tour, C-299/22, EU:C:2024:181, t. 65.).
35 Kad je riječ, na prvom mjestu, o tom uvjetu u dijelu u kojem se odnosi na „izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći”, treba ga smatrati ispunjenim ako su takve okolnosti stvarno postojale na dan raskida dotičnog ugovora o putovanju u paket aranžmanu, što podrazumijeva da na taj dan postoji situacija koja odgovara definiciji pojma „izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći”, kako je definiran u članku 3. točki 12. Direktive 2015/2302 i pojašnjen u njezinoj uvodnoj izjavi 31. (vidjeti u tom smislu presudu od 29. veljače 2024., Kiwi Tours, C-584/22, EU:C:2024:188, t. 29.).
36 Nasuprot tomu, za utvrđenje da su se dogodile takve „izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći” ne može automatski biti dovoljno da su nadležna tijela izdala službenu preporuku kojom putnicima savjetuju izbjegavanje putovanja u predmetno područje (vidjeti u tom smislu presudu od 29. veljače 2024., Tez Tour, C-299/22, EU:C:2024:181, t. 32.).
37 Naime, takav je automatizam u suprotnosti sa samom prirodom i osnovom za donošenje takvih preporuka, kojima se u svrhu informiranja šire javnosti navode objektivne okolnosti koje dovode do zdravstvenih ili drugih rizika, a koje bi mogle biti obuhvaćene pojmom „izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći” u smislu članka 12. stavka 3. točke (b) Direktive 2015/2302, a stoga nužno i situacijom koja evoluira te se razlikuje ovisno o pogođenim područjima (vidjeti u tom smislu presudu od 29. veljače 2024., Tez Tour, C-299/22, EU:C:2024:181, t. 33.).
38 Takve preporuke stoga možda ne odražavaju vjerno situaciju koja je objektivno prisutna u određenom trenutku na mjestu na kojem treba izvršiti dotično putovanje, kao što također ističe sud koji je uputio zahtjev.
39 Stoga, iako navedene preporuke po svojoj prirodi mogu imati važnu dokaznu vrijednost kad je riječ o nastupanju takvih okolnosti u zemljama na koje se odnose i njihovih posljedica za izvršenje dotičnog paket aranžmana, takvim preporukama ipak se ne može pripisati dokazna snaga u takvoj mjeri da s tim u vezi čine nepobitne dokaze (vidjeti u tom smislu presudu od 29. veljače 2024., Tez Tour, C-299/22, EU:C:2024:181, t. 37.).
40 Tu analizu potvrđuje povijest nastanka Direktive 2015/2302. Naime, kao što je to istaknula Europska komisija, za razliku od Prijedloga direktive Europskog parlamenta i Vijeća o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2011/83/EU i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/314/EEZ, koji je Komisija usvojila 9. srpnja 2013. [COM(2013) 512 final], na temelju kojeg je nastala ta direktiva i čija je posljednja rečenica uvodne izjave 26. precizirala da „[t]reba smatrati da izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći postoje osobito kada se pouzdanim i objavljenim izvješćima, kao što su preporuke koje su izdala tijela država članica, preporučuje izbjegavanje putovanja u odredište”, navedena direktiva u konačnici ne sadržava nikakvo pojašnjenje koje se odnosi na dokaznu vrijednost odnosno na odlučujuću dokaznu snagu takvih preporuka.
41 U tim okolnostima, budući da u Direktivi 2015/2302 ne postoje odredbe o načinima dokazivanja nastupanja „izvanrednih okolnosti koje se nisu mogle izbjeći”, u smislu njezina članka 12. stavka 3. točke (b), točno je da je – u skladu s načelom postupovne autonomije te pod uvjetom poštovanja načela ekvivalentnosti i djelotvornosti – na unutarnjem pravnom poretku svake države članice da utvrdi načine na koji će se izvoditi dokazi, dopuštena dokazna sredstva pred nadležnim nacionalnim sudom odnosno načela kojima se uređuje ocjena koju taj sud vrši u pogledu dokazne snage dokaza koji su mu podneseni, kao i zahtijevanu razinu dokaza (vidjeti, u tom smislu, presudu od 29. veljače 2024., Tez Tour, C-299/22, EU:C:2024:181, t. 38.).
42 Međutim, kad je konkretno riječ o načelu djelotvornosti, njime se, kad je riječ o postupovnim pravilima o pravnim sredstvima namijenjenima zaštiti pravâ koja pojedincima dodjeljuje pravo Unije, zahtijeva da ta pravila ne čine praktično nemogućim ili pretjerano teškim ostvarivanje prava koja im dodjeljuje pravni poredak Unije (presuda od 29. veljače 2024., Tez Tour, C-299/22, EU:C:2024:181, t. 39.).
43 Međutim, priznati da je objava službenih preporuka kojima se putnicima savjetuje izbjegavanje putovanja u predmetno područje automatski dovoljna da organizator raskine ugovor o putovanju u paket aranžmanu na temelju „izvanrednih okolnosti koje se nisu mogle izbjeći” u smislu članka 12. stavka 3. točke (b) Direktive 2015/2302 i da stoga nije obvezan na dodatnu odštetu, moglo bi ostvarivanje putnikova prava na takvu odštetu učiniti nemogućim, s obzirom na to da takve okolnosti u trenutku takvog raskida ne moraju (više) postojati ili više ne postojati u tom području neovisno o tome jesu li donesene te preporuke (vidjeti u tom smislu presudu od 29. veljače 2024., Tez Tour, C-299/22, EU:C:2024:181, t. 40.).
44 Stoga, ne dovodeći u pitanje znatnu dokaznu vrijednost koju su države članice slobodne dodijeliti, na temelju načela postupovne autonomije, navedenim preporukama u pogledu postojanja ozbiljnog rizika za zdravlje, putnik ipak mora imati mogućnost pozvati se na elemente koji mogu opovrgnuti dokaznu vrijednost istih preporuka kako bi time osporio osnovanost raskida ugovora o putovanju u paket aranžmanu koji je organizator izvršio na temelju članka 12. stavka 3. točke (b) Direktive 2015/2302.
45 U ovom je slučaju na sudu koji je uputio zahtjev da ocijeni, s obzirom na argumente na koje se pozvao GF, je li Schauinsland-Reisen u trenutku raskida ugovora o putovanju u paket aranžmanu valjano mogao smatrati da postoje „izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći” u smislu članka 12. stavka 3. točke (b) Direktive 2015/2302, osobito s obzirom na to da je Ministarstvo vanjskih poslova objavilo upozorenje putnicima najviše razine o kojem je riječ u glavnom postupku, do kojeg je došlo zbog zdravstvenih rizika nastalih zbog pandemije bolesti COVID-19.
46 Na drugom mjestu, u slučaju da sud koji je uputio zahtjev utvrdi da su u trenutku raskida ugovora o putovanju u paket aranžmanu stvarno postojale „izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći” u smislu članka 12. stavka 3. točke (b) Direktive 2015/2302, valjalo bi utvrditi je li organizator zbog takvih okolnosti bio „spriječen izvršiti ugovor” u smislu te odredbe.
47 U tom pogledu valja istaknuti, kao prvo, da se izraz „spriječen izvršiti ugovor” iz članka 12. stavka 3. točke (b) Direktive 2015/2302 razlikuje od izraza „koje znatno utječu na izvršenje paket aranžmana ili koje znatno utječu na prijevoz putnika na odredište”, koji se koristi u članku 12. stavku 2. te direktive o pravu putnika na raskid ugovora, a te je izraze Sud protumačio tako da obuhvaćaju ne samo posljedice koje isključuju sâmu mogućnost izvršenja dotičnog paket aranžmana, nego i one koje znatno utječu na uvjete u kojima navedeni paket treba izvršiti (presuda od 29. veljače 2024., Tez Tour, C-299/22, EU:C:2024:181, t. 48.).
48 Ipak, tim dvjema odredbama nastoji se postići cilj koji se sastoji u tome da se i putniku i organizatoru, u slučaju nastanka izvanrednih okolnosti koje se nisu mogle izbjeći, prizna vlastito pravo na raskid (vidjeti u tom smislu presudu od 29. veljače 2024., Tez Tour, C-299/22, EU:C:2024:181, t. 70.).
49 U tim okolnostima valja smatrati, poput tumačenja članka 12. stavka 2. Direktive 2015/2302 koje je Sud prihvatio u tom pogledu, da, kako bi se utvrdilo da je organizator „spriječen izvršiti ugovor” zbog izvanrednih okolnosti koje se nisu mogle izbjeći u smislu članka 12. stavka 3. točke (b) te direktive, nije nužno da mu zbog takvih okolnosti objektivno nije moguće izvršiti dotični paket aranžman. Naprotiv, dovoljno je da okolnosti na koje se poziva znatno utječu na uvjete izvršenja tog paket aranžmana.
50 Slijedom toga, za zdravstvenu se krizu, kao što je širenje bolesti COVID-19, može smatrati, s obzirom na ozbiljnu opasnost koju predstavlja za zdravlje ljudi, da čini događaj zbog kojeg je organizator „spriječen izvršiti ugovor” u smislu članka 12. stavka 3. točke (b) Direktive 2015/2302, neovisno o tome što taj događaj nije nužno takav da to izvršenje čini objektivno nemogućim (vidjeti u tom smislu presudu od 29. veljače 2024., Tez Tour, C-299/22, EU:C:2024:181, t. 53.).
51 U tom kontekstu također treba uzeti u obzir razumne mjere koje su organizator ili sâm putnik poduzeli ili bi mogli, ovisno o slučaju, poduzeti kako bi se dotično putovanje moglo obaviti unatoč zdravstvenim ili drugim rizicima koji proizlaze iz izvanrednih okolnosti koje se nisu mogle izbjeći na koje se poziva organizator, pri čemu se od organizatora ne može zahtijevati da radi izvršenja tog putovanja u slučaju takvih rizika snosi neproporcionalne troškove, uzimajući u obzir vrijednost predmetnih usluga putovanja.
52 Nasuprot tomu, nije relevantna činjenica da je putnik izrazio želju da unatoč utvrđenim rizicima ostane pri navedenom putovanju, jer pitanje organizatorove spriječenosti u izvršenju dotičnog ugovora o putovanju mora biti razmotreno na objektivan način, a ne na temelju isključivo subjektivnih ocjena (vidjeti u tom smislu presudu od 29. veljače 2024., Tez Tour, C-299/22, EU:C:2024:181, t. 54. i t. 69.).
53 Kao drugo, budući da će se spriječenost pri izvršenju ugovora o putovanju u paket aranžmanu konačno pokazati tek u trenutku kad je trebalo doći do putovanja o kojemu je riječ i stoga nakon raskida tog ugovora o putovanju, ocjena takve spriječenosti je nužno pro futuro (vidjeti u tom smislu presude od 29. veljače 2024., Kiwi Tours, C-584/22, EU:C:2024:188, t. 30. i od 29. veljače 2024., Tez Tour, C-299/22, EU:C:2024:181, t. 66.).
54 Iz toga slijedi da se ta ocjena mora temeljiti na predviđanju vjerojatnosti da će organizator biti „spriječen izvršiti ugovor” u smislu članka 12. stavka 3. točke (b) Direktive 2015/2302 zbog izvanrednih okolnosti koje se nisu mogle izbjeći na koje se poziva (vidjeti u tom smislu presude od 29. veljače 2024., Kiwi Tours, C-584/22, EU:C:2024:188, t. 31. i od 29. veljače 2024., Tez Tour, C-299/22, EU:C:2024:181, t. 67.).
55 U tom je okviru u konačnici nevažno je li situacija koja je prevladavala u trenutku predviđenog putovanja omogućavala izvršenje ugovora o predmetnom putovanju (vidjeti u tom smislu presudu od 29. veljače 2024., Kiwi Tours, C-584/22, EU:C:2024:188, t. 49.).
56 U ovom će slučaju na sudu koji je uputio zahtjev biti da ocijeni je li društvo Schauinsland-Reisen, u trenutku raskida ugovora o putovanju u paket aranžmanu, moglo razumno smatrati, osobito na temelju upozorenja putnicima o kojem je riječ u glavnom postupku, da će vjerojatno biti spriječeno izvršiti taj ugovor o putovanju zbog zdravstvenih rizika uzrokovanih pandemijom bolesti COVID-19 jer bi ta pandemija, a da nije nužno objektivno onemogućila izvršenje navedenog ugovora o putovanju, ipak znatno utjecala na uvjete tog izvršenja, te da donošenje mjera o proporcionalnom snošenju troškova to ne bi moglo otkloniti.
57 S obzirom na navedena razmatranja, na postavljena pitanja valja odgovoriti tako da članak 12. stavak 3. točku (b) Direktive 2015/2302 treba tumačiti na način da se – kako bi se utvrdilo da je spriječen izvršiti ugovor o putovanju u paket aranžmanu zbog izvanrednih okolnosti koje se nisu mogle izbjeći, u smislu te odredbe – organizator može osloniti na to da su nadležna tijela izdala službenu preporuku kojom se putnicima preporuča izbjegavanje putovanja na navedeno područje, čak i ako je putnik izjavio da unatoč svemu želi ostati pri svojem putovanju i da organizatoru nije objektivno nemoguće izvršiti taj ugovor o putovanju. Međutim, takva preporuka ne može u tom pogledu činiti nepobitan dokaz.
Troškovi
58 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (sedmo vijeće) odlučuje:
Članak 12. stavak 3. točku (b) Direktive (EU) 2015/2302 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/314/EEZ
treba tumačiti na način da se:
kako bi se utvrdilo da je spriječen izvršiti ugovor o putovanju u paket aranžmanu zbog izvanrednih okolnosti koje se nisu mogle izbjeći, u smislu te odredbe, organizator može osloniti na to da su nadležna tijela izdala službenu preporuku kojom se putnicima preporuča izbjegavanje putovanja na navedeno područje, čak i ako je putnik izjavio da unatoč svemu želi ostati pri svojem putovanju i da organizatoru nije objektivno nemoguće izvršiti taj ugovor o putovanju. Međutim, takva preporuka ne može u tom pogledu činiti nepobitan dokaz.
Potpisi
* Jezik postupka: njemački