1

Svojom žalbom Wizz Air Hungary Légiközlekedési Zrt. (Wizz Air Hungary Zrt.) (u daljnjem tekstu: Wizz Air) zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 4. svibnja 2022., Wizz Air Hungary/Komisija (TAROM; potpora za sanaciju) (T‑718/20, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2022:276), kojom je on odbio njegovu tužbu za poništenje Odluke Komisije C(2020) 1160 final od 24. veljače 2020. o državnoj potpori SA.56244 (2020/N) – Rumunjska – Potpora za sanaciju društva TAROM (SL 2020., C 310, str. 3., u daljnjem tekstu: sporna odluka).

2

Smjernice o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje nefinancijskih poduzetnika u teškoćama (SL 2014., C 249, str. 1., u daljnjem tekstu: Smjernice o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje) u točki 38. predviđaju:

„Pri ocjeni može li se prijavljena potpora smatrati spojivom s unutarnjim tržištem, Komisija razmatra je li ispunjen svaki od sljedećih uvjeta:

[…]

[…]”

3

Odjeljak 3.1. Smjernica o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje, naslovljen „Doprinos cilju od zajedničkog interesa”, sadržava točku 43., koja glasi:

„S obzirom na važnost izlaska s tržišta za proces rasta produktivnosti, samo sprečavanje izlaska poduzetnika s tržišta nije dovoljno opravdanje za dodjelu potpore. Trebalo bi osigurati jasne dokaze da se potporom nastoji ostvariti cilj od zajedničkog interesa, tako da joj je cilj sprječavanje socijalnih problema ili rješavanje tržišnog nedostatka (odjeljak 3.1.1.) ponovnom uspostavom dugoročne održivosti poduzetnika (odjeljak 3.1.2.).”

4

U odjeljku 3.1.1., naslovljenom „Dokazivanje socijalnih problema ili tržišnog nedostatka”, točka 44. tih smjernica predviđa:

„Države članice moraju dokazati da bi se neuspjehom korisnika vjerojatno uzrokovali ozbiljni socijalni problemi ili ozbiljan tržišni nedostatak, osobito uz sljedeće dokaze:

[…]

[…]”

5

Odjeljak 3.1.2. navedenih smjernica, naslovljen „Plan restrukturiranja i ponovna uspostava dugoročne održivosti”, određuje:

„45. Potpore za restrukturiranje u smislu ovih smjernica ne mogu biti ograničene na financijske potpore koje su namijenjene ispravljanju ranijih gubitaka a da se pritom ne rješavaju uzroci tih gubitaka. Stoga u slučaju potpora za restrukturiranje [Europska] [k]omisija zahtijeva da predmetna država članica dostavi izvediv, koherentan i dalekosežan plan restrukturiranja za ponovnu uspostavu dugoročne održivosti korisnika. Restrukturiranje može uključivati jednu od sljedećih značajki ili više njih: reorganizacija i racionalizacija djelatnosti korisnika na učinkovitijoj osnovi, što obično uključuje napuštanje djelatnosti koje uzrokuju gubitke, restrukturiranje postojećih djelatnosti koje ponovno mogu postati konkurentne te, po mogućnosti, diversifikaciju u smjeru novih i održivih djelatnosti. To u pravilu uključuje i financijsko restrukturiranje u obliku dokapitalizacije za koju sredstva osiguravaju novi ili postojeći dioničari i smanjenje duga što osiguravaju postojeći vjerovnici.

46. Dodjela potpore mora se stoga uvjetovati provedbom plana restrukturiranja koji Komisija mora odobriti u svim slučajevima ad hoc potpore.

47. Planom restrukturiranja mora se ponovno uspostaviti dugoročna održivost korisnika u razumnom roku i na temelju realnih pretpostavki o budućim uvjetima poslovanja koji bi trebali isključivati svaku daljnju državnu potporu koja nije obuhvaćena planom restrukturiranja. Razdoblje provedbe restrukturiranja trebalo bi biti što kraće. Plan restrukturiranja mora se sa svim relevantnim pojedinostima dostaviti Komisiji te mora osobito sadržavati podatke navedene u ovom odjeljku (3.1.2.).

[…]”

6

U odjeljku 3.6. tih smjernica, naslovljenom „Negativni učinci”, nalazi se odjeljak 3.6.1., naslovljen „Načelo jednokratne dodjele”, koji predviđa:

„70. Kako bi se smanjili moralni hazard, poticaji za prekomjerno poduzimanje rizika i potencijalno narušavanje tržišnog natjecanja, potpore bi se poduzetnicima u teškoćama trebale dodjeljivati samo za jedan postupak restrukturiranja. To se naziva načelom jednokratne dodjele. Potreba da se poduzetniku koji je već primio potporu na temelju ovih smjernica ponovno dodijeli takva potpora jasno pokazuje da se teškoće poduzetnika ponavljaju ili da ih se nije rješavalo na odgovarajući način kada je prethodno dodijeljena potpora. Uzastopne državne intervencije vjerojatno će uzrokovati probleme moralnog hazarda i narušavanja tržišnog natjecanja koji su suprotni zajedničkom interesu.

71. Ako je planirana potpora za sanaciju ili restrukturiranje prijavljena Komisiji, država članica mora navesti je li dotični poduzetnik već prethodno primio potporu za sanaciju, potporu za restrukturiranje ili privremenu potpora za restrukturiranje, uključujući sve potpore dodijeljene prije stupanja na snagu ovih smjernica i neprijavljene potpore. U tom slučaju i ako je prošlo manje od deset godina od dodjele potpore, završetka razdoblja restrukturiranja ili prekida restrukturiranja (ovisno o tome koji je od tih događaja bio zadnji), Komisija ne odobrava daljnje potpore na temelju ovih smjernica.

[…]”

7

Okolnosti spora, kako proizlaze iz pobijane presude, mogu se sažeti kako slijedi.

8

Društvo Compania Naţională de Transporturi Aeriene TAROM (u daljnjem tekstu: Tarom) rumunjski je zračni prijevoznik koji posluje sa samo jednog čvorišta smještenog u međunarodnoj zračnoj luci OTP Henri‑Coandă u Bukureštu (Rumunjska). Ono uglavnom posluje u zračnom prijevozu putnika, tereta i pošte. Na početku 2020. društvo Tarom zapošljavalo je 1795 osoba i posjedovalo flotu od 25 zrakoplova. Društvo Tarom prometovalo je na nacionalnim i međunarodnim linijama.

9

Dana 19. veljače 2020. Rumunjska je Komisiji prijavila plan potpore za sanaciju društva Tarom koji se sastojao od zajma za financiranje njegovih potreba za likvidnim sredstvima u iznosu od 175952000 rumunjskih leja (oko 36660000 eura), koji se treba vratiti na kraju razdoblja od šest mjeseci s mogućnošću prijevremene djelomične otplate (u daljnjem tekstu: predmetna mjera).

10

Komisija je 24. veljače 2020. donijela spornu odluku, u kojoj je utvrdila, među ostalim, da su se financijske prilike društva Tarom znatno pogoršale u posljednjih pet godina te je naglasila da su kumulirani gubici u razdoblju od 2004. do 2019. iznosili 3362130000 RON (oko 715350000 eura), čime su premašili polovinu iznosa kapitala društva Tarom.

11

U pogledu situacije s transportnom mrežom u Rumunjskoj, Komisija je istaknula da je opće stanje i pouzdanost rumunjske željezničke i cestovne mreže osrednje i da je zračni prijevoz i dalje bitan za regionalni razvoj u toj zemlji, osobito unutarnje veze na kojima društvo Tarom prometuje.

12

Komisija je usto navela da, prema mišljenju Rumunjske, zbog izlaska društva Tarom s tržišta neće moći biti obavljeni letovi za već izvršene rezervacije, pri čemu konkurenti društva Tarom neće moći u kratkom roku preuzeti dotične linije, te da će on utjecati na velik broj društava, među kojima prije svega na domaće zračne luke.

13

Prilikom ispitivanja predmetne mjere Komisija je, kao prvo, smatrala da ona predstavlja državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.

14

Kao drugo, Komisija je na temelju članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a provjerila je li predmetna mjera spojiva s unutarnjim tržištem.

15

Prvo, u uvodnim izjavama 52. do 57. sporne odluke Komisija je zaključila da je društvo Tarom poduzetnik u teškoćama u smislu Smjernica o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje.

16

Drugo, u uvodnim izjavama 58. do 65. sporne oduke Komisija je istaknula da informacije koja je Rumunjska pružila dokazuju da predmetna mjera ispunjava uvjet predviđen u točkama 43. do 52. tih smjernica, prema kojem državna potpora mora doprinositi cilju od zajedničkog interesa.

17

Treće, u uvodnim izjavama 66. do 77. sporne odluke Komisija je smatrala da je predmetna mjera prikladna za postizanje zadanog cilja, to jest izbjegavanja stečaja društva Tarom.

18

Četvrto, u uvodnim izjavama 78. do 85. te odluke Komisija je zaključila da je predmetna mjera proporcionalna potrebama društva Tarom za likvidnim sredstvima u razdoblju od šest mjeseci.

19

Peto, u uvodnim izjavama 86. do 89. sporne odluke Komisija je zaključila da je poštovano načelo jednokratne dodjele potpora predviđeno u točkama 70. do 74. Smjernica o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje.

20

Slijedom navedenog, Komisija je spornom odlukom odlučila da neće istaknuti prigovore protiv predmetne mjere zbog toga što je spojiva s unutarnjim tržištem, u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) UFEU‑a.

21

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 5. prosinca 2020. društvo Wizz Air pokrenulo je postupak za poništenje sporne odluke.

22

U prilog svojoj tužbi Wizz Air je istaknuo četiri tužbena razloga, od kojih se prvi temeljio na očitoj pogrešci u ocjeni doprinosa predmetne mjere jasno određenom cilju od zajedničkog interesa, drugi na pogrešci koja se tiče prava i očitoj pogrešci u ocjeni koje se odnose na poštovanje načela jednokratne dodjele, treći na postojanju ozbiljnih teškoća koje su morale navesti Komisiju na pokretanje službenog istražnog postupka i četvrti na povredi obveze obrazlaganja u smislu članka 296. drugog stavka UFEU‑a.

23

Opći sud je u pobijanoj presudi, odlučujući najprije o dopuštenosti tužbe, presudio da je ona dopuštena jer je Wizz Air zainteresirana strana koja ima interes osigurati zaštitu postupovnih prava koja ima na temelju članka 108. stavka 2. UFEU‑a i jer joj je cilj, što je istaknuto osobito trećim tužbenim razlogom, poštovanje njegovih postupovnih prava.

24

U tom je pogledu Opći sud smatrao da je ovlašten ispitati argumente o meritumu koje je žalitelj iznio u okviru prvih dvaju tužbenih razloga kako bi provjerio može li se njima potvrditi taj treći tužbeni razlog, koji je on izričito iznio u tu svrhu i koji se odnosi na postojanje sumnji koje opravdavaju pokretanje postupka iz članka 108. stavka 2. UFEU‑a.

25

Nakon što je ispitao i odbio, kao prvo, treći tužbeni razlog koji je istaknuo Wizz Air, koji se odnosio na prva dva tužbena razloga i, kao drugo, četvrti tužbeni razlog, Opći sud odbio je tužbu u cijelosti.

26

Svojom žalbom Wizz Air od Suda zahtijeva da:

27

Komisija od Suda zahtijeva da:

28

U prilog svojoj žalbi Wizz Air ističe sedam žalbenih razloga. Prvi žalbeni razlog temelji se na tome da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao da je ispunjen uvjet postojanja važne usluge koju je teško zamijeniti. Drugi žalbeni razlog temelji se na pogrešnoj primjeni Smjernica o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje u pogledu dokaza o postojanju poteškoća za konkurenta da osigura uslugu umjesto korisnika. Treći žalbeni razlog temelji se na očitom iskrivljavanju dokaza prilikom ocjene slobodnih kapaciteta na tržištu i kapaciteta niskotarifnih zračnih prijevoznika (u daljnjem tekstu: niskotarifni prijevoznici) za poslovanje na unutarnjim linijama. Četvrti žalbeni razlog temelji se na pogrešci koja se tiče prava jer je Opći sud smatrao da se povećanja kapitala ne mogu odnositi na plan restrukturiranja. Peti žalbeni razlog temelji se na očitom iskrivljavanju dokaza u pogledu trajanja razdoblja restrukturiranja društva Tarom. Šesti žalbeni razlog temelji se na pogrešci koja se tiče prava jer je Opći sud smatrao da Komisija nije trebala provjeriti je li postojeća potpora postala nova potpora. Sedmi žalbeni razlog temelji se na pogrešci koja se tiče prava u pogledu Komisijina nepokretanja službenog istražnog postupka.

29

Svojim prvim žalbenim razlogom Wizz Air u biti tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točkama 50. i 51. pobijane presude smatrao da, kako bi ocijenila postoji li rizik od prekida pružanja važne usluge koju je teško zamijeniti, u smislu točke 44. podtočke (b) Smjernica o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje, Komisija nije bila dužna uzeti u obzir veličinu predmetnog tržišta.

30

Žalitelj smatra da je, suprotno onomu što je utvrdio Opći sud, potrebno analizirati veličinu tržišta i udio poduzetnika korisnika potpore na tom tržištu kako bi se utvrdilo može li se usluga koja bi mogla biti prekinuta kvalificirati kao važna jer ti elementi pokazuju gubitak do kojeg bi došlo zbog izlaska tog poduzetnika s tržišta. Osim toga, ističe da je točka 51. pobijane presude, u dijelu u kojem navodi, s jedne strane, da ne treba uzeti u obzir veličinu predmetnog tržišta i, s druge strane, da se usluga može kvalificirati kao važna čak i kada se pruža na „relativno ograničenom” tržištu, proturječna.

31

Prema Komisijinu mišljenju, prvi žalbeni razlog treba odbaciti kao djelomično nedopušten, a u preostalom dijelu odbiti kao neosnovan.

32

Najprije valja istaknuti da iz točke 1. Smjernica o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje proizlazi da one propisuju uvjete koji moraju biti ispunjeni kako bi se mjere potpore za sanaciju i restrukturiranje poduzeća u teškoćama na koje se odnose te smjernice mogle smatrati spojivima s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a.

33

Donošenje takvih smjernica dio je Komisijina izvršavanja njezine isključive nadležnosti za ocjenu spojivosti mjera potpore s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavka 3. UFEU‑a. Komisija u tom pogledu raspolaže širokom diskrecijskom ovlašću (vidjeti u tom smislu osobito presude od 19. srpnja 2016., Kotnik i dr., C‑526/14, EU:C:2016:570, t. 37. do 39. i od 15. prosinca 2022., Veejaam i Espo, C‑470/20, EU:C:2022:981, t. 29.).

34

Utvrđujući putem smjernica uvjete pod kojima se mjere potpore mogu smatrati spojivima s unutarnjim tržištem i najavljujući, objavom tih smjernica, da će primjenjivati u njima sadržana pravila, Komisija sama sebe ograničava u izvršavanju te diskrecijske ovlasti u smislu da, ako država članica prijavi plan državne potpore koji je u skladu s tim pravilima, Komisija u načelu mora odobriti taj plan. Ona u načelu ne može odstupiti od navedenih pravila jer bi u protivnom, prema potrebi, bila sankcionirana zbog povrede općih pravnih načela, kao što su jednako postupanje ili zaštita legitimnih očekivanja (presude od 19. srpnja 2016., Kotnik i dr., C‑526/14, EU:C:2016:570, t. 40. i od 31. siječnja 2023., Komisija/Braesch i dr., C‑284/21 P, EU:C:2023:58, t. 90.).

35

S obzirom na to, u dijelu u kojem svojim prvim žalbenim razlogom Wizz Air u biti tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točkama 50. i 51. pobijane presude smatrao da za potrebe primjene točke 44. podtočke (b) Smjernica o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje Komisija nije bila dužna uzeti u obzir veličinu predmetnog tržišta ili udio korisnika potpore na tom tržištu, valja istaknuti, s jedne strane, da, prema toj točki 44. podtočki (b), države članice moraju dokazati, među ostalim, da „postoji rizik od prekida pružanja važne usluge koju je teško zamijeniti”.

36

S druge strane, kao što to proizlazi iz uvodne rečenice točke 44. tih smjernica, postojanje tog rizika jedan je od elemenata, netaksativno nabrojenih u toj točki 44. podtočkama (a) do (g), kojima države članice mogu dokazati ozbiljne socijalne probleme ili ozbiljan tržišni nedostatak do kojeg bi mogao dovesti neuspjeh korisnika potpore, pri čemu je to dokazivanje nužno za priznavanje cilja od zajedničkog interesa koji se želi postići potporom.

37

Stoga, iako veličina tržišta na kojem djeluje korisnik potpore i njegov udio na tom tržištu mogu biti pokazatelji važnosti usluge koju taj korisnik pruža, ni iz točke 44. podtočke (b) tih smjernica ni iz njezina konteksta ne proizlazi da bi ona nužno ovisila o tim čimbenicima i da bi, među ostalim, neuspjeh korisnika potpore mogao dovesti do ozbiljnih socijalnih problema ili ozbiljnog tržišnog nedostatka samo pod uvjetom da tržište na kojem on djeluje prelazi određenu veličinu.

38

Naime, kao što je to Opći sud u biti istaknuo u točki 51. pobijane presude, okolnost da je predmetno tržište relativno ograničeno nije prepreka tomu da se usluga koja se pruža na tom tržištu može kvalificirati kao važna u smislu navedenih smjernica. To je slučaj u okolnostima ovog slučaja u kojima bi, kao što je to Opći sud utvrdio u točki 52. pobijane presude, prestanak djelatnosti društva Tarom, koji dovodi do konkretnog rizika od prekida određenih usluga zračnog prijevoza putnika u Rumunjskoj, štetio „povezanosti” rumunjskih regija koje opslužuje taj prijevoznik kao i ekonomskoj situaciji tih regija.

39

Iz toga slijedi da Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točkama 50. i 51. pobijane presude smatrao da, kako bi ocijenila postoji li rizik od prekida pružanja važne usluge koju je teško zamijeniti, u smislu točke 44. podtočke (b) Smjernica o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje, Komisija nije bila dužna uzeti u obzir veličinu tržišta na kojem društvo Tarom posluje ili udjela koji taj prijevoznik ima na tom tržištu.

40

Iz prethodno navedenoga proizlazi da prvi žalbeni razlog treba odbiti.

41

Svojim drugim žalbenim razlogom, koji se odnosi na točke 58., 63., 64. i 66. pobijane presude, Wizz Air u biti tvrdi da je Opći sud počinio pogreške koje se tiču prava prilikom ocjene kriterija predviđenih u točki 44. podtočki (b) Smjernica o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje, koji se odnose na rizik od prekida važne usluge i poteškoće konkurenata da osiguraju tu uslugu umjesto korisnika potpore.

42

U tom pogledu, što se tiče, kao prvo, predmeta dokaza koji Komisija mora podnijeti u tom području, Opći sud je, kao prvo, u točkama 63. i 64. pobijane presude pogrešno smatrao da, kako bi potpora za sanaciju bila opravdana, njezin cilj treba biti izbjegavanje svih poremećaja u pružanju važne usluge, dok točka 44. podtočka (b) tih smjernica nalaže da je cilj potpore izbjegavanje rizika „prekida” takve usluge, koji zahtijeva, osim pukog poremećaja, prekid ili prestanak usluge.

43

Kao drugo, Opći sud pogrešno je u točki 64. pobijane presude zahtijevao da konkurenti društva Tarom mogu „lako” pružati uslugu koju osigurava to društvo, iako ta točka 44. podtočka (b) navedenih smjernica predviđa samo da za konkurente nije „teško” pružiti uslugu koju osigurava poduzetnik u teškoćama.

44

Što se tiče, kao drugo, dokaza koje Komisija treba podnijeti, Wizz Air tvrdi da je Opći sud, time što je u točki 58. pobijane presude presudio da je komercijalni interes niskotarifnih prijevoznika da uđu na tržište radi pokrivanja svih linija „navodno bio mali”, primijenio puke pretpostavke, čime je povrijedio obvezu „jasnog dokazivanja” da se potporom nastoji postići cilj od zajedničkog interesa, navedena u točki 43. tih smjernica.

45

Komisija tvrdi da drugi žalbeni razlog treba odbaciti kao nedopušten ili, u svakom slučaju, odbiti kao neosnovan.

46

Što se tiče, kao prvo, dijela drugog žalbenog razloga usmjerenog protiv točke 58. pobijane presude, valja istaknuti da je u toj točki Opći sud utvrdio da je, suprotno onomu što je žalitelj tvrdio u okviru prvog dijela svojeg trećeg tužbenog razloga, Komisija u uvodnoj izjavi 61. sporne odluke ocijenila mogućnost zamjene društva Tarom njegovim konkurentima na unutarnjim linijama na kojima isključivo ono prometuje. Opći sud je, među ostalim, napomenuo da je Komisija u toj uvodnoj izjavi smatrala da nije vjerojatno da će konkurentni zračni prijevoznici prisutni na rumunjskom tržištu, koji su uglavnom niskotarifni prijevoznici, osigurati sve te linije, čiji je komercijalni interes za te prijevoznike „navodno mali”.

47

Međutim, iz tog opisa Komisijinog elementa ocjene sadržanog u spornoj odluci ne proizlazi da je Opći sud primijenio puke pretpostavke ili da je počinio pogrešku koja se tiče prava u pogledu tereta dokazivanja koji je na Komisiji na temelju točke 43. Smjernica o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje.

48

Stoga taj dio drugog žalbenog razloga valja odbiti kao neosnovan.

49

Budući da Wizz Air prigovara Općem sudu, kao drugo, u biti, da je u točkama 63., 64. i 66. pobijane presude primijenio pogrešne kriterije u primjeni točke 44. podtočke (b) tih smjernica, dovoljno je utvrditi da su razlozi navedeni u tim točkama, kako bi se odbila žaliteljeva argumentacija o vjerojatnosti zamjene usluge društva Tarom njegovim konkurentima, samo suvišni.

50

Stoga taj dio drugog žalbenog razloga treba odbiti kao bespredmetan.

51

Iz prethodno navedenog proizlazi da drugi žalbeni razlog treba odbiti.

52

Svojim trećim žalbenim razlogom Wizz Air prigovara Općem sudu da je očito iskrivio dokaze prilikom ocjene, u točki 69. pobijane presude, kapaciteta za prijevoz putnika dostupnih na rumunjskom tržištu i sposobnosti niskotarifnih prijevoznika da posluju na unutarnjim linijama.

53

Opći sud je, kao prvo, iskrivio dokaze time što je odobrio Komisijino pogrešno utvrđenje u pogledu nedostupnosti dovoljnih kapaciteta za prijevoz putnika jer je na dan sporne odluke „više od polovice prizemljenih zrakoplova […] pripadalo društvu Tarom”.

54

Nadalje, Opći sud je, time što je presudio da žalitelj nije objasnio u kojoj je mjeri za niskotarifne prijevoznike isplativo prometovanje na unutarnjim linijama koje se odnose samo na ograničen broj putnika, preuzeo tvrdnje iz točke 58. pobijane presude, koje se temelje samo na pukoj pretpostavci.

55

Naposljetku, prema mišljenju društva Wizz Air, Opći sud nije mogao na temelju nijednog dokaza tvrditi u točki 69. pobijane presude da su svi zračni prijevoznici koji konkuriraju društvu Tarom niskotarifni prijevoznici.

56

Komisija smatra da je treći žalbeni razlog djelomično nedopušten, a u preostalom dijelu očito neosnovan.

57

Valja podsjetiti na to da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, iz članka 256. stavka 1. drugog podstavka UFEU‑a i članka 58. prvog stavka Statuta Suda Europske unije proizlazi da je Opći sud isključivo nadležan, s jedne strane, za utvrđivanje činjenica, osim u slučaju kada materijalna netočnost njegovih utvrđenja proizlazi iz sadržaja spisa koji mu je podnesen i, s druge strane, za ocjenjivanje tih činjenica (presuda od 25. lipnja 2020., SATCEN/KF, C‑14/19 P, EU:C:2020:492, t. 103. i navedena sudska praksa).

58

Iz toga proizlazi da ocjena činjenica nije, osim u slučaju iskrivljavanja dokaza podnesenih Općem sudu, pravno pitanje koje, kao takvo, može biti predmet nadzora Suda (presuda od 25. lipnja 2020., SATCEN/KF, C‑14/19 P, EU:C:2020:492, t. 104. i navedena sudska praksa).

59

Kada tvrdi da je Opći sud iskrivio dokaze, žalitelj treba – primjenom članka 256. UFEU‑a, članka 58. prvog stavka Statuta Suda Europske unije i članka 168. stavka 1. točke (d) Poslovnika Suda – precizno navesti dokaze koji su prema njegovu mišljenju iskrivljeni i dokazati pogreške u analizi koje su prema njegovoj procjeni dovele do toga da je Opći sud iskrivio dokaze. Usto, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, iskrivljavanje mora očito proizlaziti iz sadržaja spisa a da nije potrebno provoditi novu ocjenu činjenica i dokaza (presuda od 25. lipnja 2020., SATCEN/KF, C‑14/19 P, EU:C:2020:492, t. 105. i navedena sudska praksa).

60

U ovom slučaju valja utvrditi da se na temelju argumentacije iznesene u prilog trećem žalbenom razlogu ne može dokazati da se utvrđenja koja je Opći sud iznio u točki 69. pobijane presude, kako bi odbio argument koji se temelji na navodnoj prekapacitiranosti koja je u Rumunjskoj postojala na dan donošenja sporne odluke, temelje na iskrivljavanju dokaza iznesenih u prvostupanjskom postupku, s obzirom na to da se tom argumentacijom zapravo želi dovesti u pitanje samostalna ocjena činjenica koju je Opći sud proveo u tu svrhu.

61

Stoga treći žalbeni razlog valja odbaciti kao nedopušten.

62

Svojim četvrtim žalbenim razlogom Wizz Air tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točki 103. pobijane presude smatrao da povećanja kapitala nisu element plana restrukturiranja poduzetnika u teškoćama.

63

Konkretno, tumačenje Općeg suda kojim se isključuje mogućnost da se potpora za restrukturiranje koja obuhvaća financijske aspekte, poput povećanja kapitala, može smatrati elementom plana restrukturiranja očito je u suprotnosti s točkom 45. Smjernica o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje, prema kojoj financijsko restrukturiranje u obliku dokapitalizacije može biti dio plana restrukturiranja, jednako kao i operativne promjene, kao što su reorganizacija i racionalizacija korisnikovih djelatnosti.

64

To tumačenje, koje ne sadržava nikakvo upućivanje na sudsku praksu, također je u suprotnosti s onim iznesenim u točki 96. pobijane presude.

65

Komisija tvrdi da je četvrti žalbeni razlog bespredmetan i u svakom slučaju neosnovan.

66

Najprije valja istaknuti da je četvrti žalbeni razlog, kao i peti i šesti žalbeni razlog, usmjeren protiv određenih razloga na temelju kojih je Opći sud u točkama 79. do 110. pobijane presude odbio drugi dio trećeg tužbenog razloga Wizz Aira. On je uputio na drugi tužbeni razlog koji se u biti temeljio na tome da je Komisija, odobrenjem predmetne mjere, iako je društvo Tarom do 2019. ostvarilo niz povećanja kapitala provedbom potpore za restrukturiranje dodijeljene prije pristupanja Rumunjske Europskoj uniji (u daljnjem tekstu: potpora za restrukturiranje društva Tarom), povrijedila načelo jednokratne dodjele predviđeno u točki 70. Smjernica o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje.

67

Prema tom načelu, kao što je to Opći sud istaknuo u točkama 79. i 80. pobijane presude, potpore u načelu moraju biti dodijeljene poduzetnicima u teškoćama samo za jedan postupak restrukturiranja. Točka 71. tih smjernica u tom kontekstu pojašnjava, među ostalim, da ako je poduzeće već primilo potporu za sanaciju, potporu za restrukturiranje ili privremenu potporu za restrukturiranje, što je na državi članici da navede, Komisija neće odobriti novu potporu u skladu s navedenim smjernicama ako je prošlo manje od deset godina od dodjele potpore, završetka razdoblja restrukturiranja ili prestanka provedbe plana restrukturiranja.

68

Budući da Wizz Air svojim četvrtim žalbenim razlogom tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točki 103. pobijane presude pogrešno smatrao da povećanja kapitala nisu dio plana restrukturiranja poduzetnika u teškoćama, valja utvrditi da se ta argumentacija temelji na pogrešnom tumačenju pobijane presude.

69

Naime, u toj točki 103. pobijane presude Opći sud samo opisuje i tumači točke 45. do 47. Smjernica o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje kako bi u točki 104. te presude zaključio, a da pritom nije počinio pogrešku koja se tiče prava, da se u njima razlikuje pojam „provedba mjere potpore” od pojma „provedba plana restrukturiranja” i kako bi odbio, osobito u točki 105. navedene presude, žaliteljevu argumentaciju prema kojoj je plan restrukturiranja društva Tarom trajao do kraja provedbe potpore za restrukturiranje društva Tarom u 2019.

70

Stoga, suprotno onomu što tvrdi Wizz Air u okviru svojeg četvrtog žalbenog razloga, Opći sud u točki 103. svoje presude nije presudio da se financijski dijelovi potpore za restrukturiranje, kao što su povećanja kapitala, nikad ne mogu smatrati dijelom plana restrukturiranja.

71

Stoga četvrti žalbeni razlog valja odbiti kao neosnovan.

72

Svojim petim žalbenim razlogom Wizz Air tvrdi da je Opći sud u točkama 85. i 99. pobijane presude očito iskrivio dokaze kada je ocijenio trajanje razdoblja restrukturiranja društva Tarom.

73

U tu svrhu Wizz Air tvrdi, kao prvo, da je utvrđenje Općeg suda u točki 85. pobijane presude, prema kojem su sva zajmovna jamstva koje je Rumunjska dodijelila društvu Tarom bila aktivirana odmah nakon njihove dodjele, proturječno Komisijinim tvrdnjama sadržanima u uvodnim izjavama 25. i 88. sporne odluke.

74

Kao drugo, Opći sud iskrivio je dokaze time što je u točki 99. pobijane presude smatrao da žalitelj nije podnio nijedan dokaz ili indiciju prema kojoj je razdoblje restrukturiranja, kako je definirano u točki 98. te presude, završilo nakon 2005. Time je Opći sud zanemario određene dokaze koje je Wizz Air podnio i, slijedom toga, potvrdio pogrešan Komisijin zaključak u pogledu kraja razdoblja restrukturiranja.

75

Prema Komisijinu mišljenju, peti žalbeni razlog je bespredmetan i u svakom slučaju neosnovan.

76

Iako se svojim petim žalbenim razlogom Wizz Air pozvao na iskrivljavanje činjenica koje je Opći sud počinio u točkama 85. i 99. pobijane presude ocijenivši, u svrhu primjene načela jednokratne dodjele, s jedne strane, relevantan datum dodjele potpore za restrukturiranje društva Tarom i, s druge strane, datum završetka razdoblja restrukturiranja, on nije iznio nikakvu posebnu pravnu argumentaciju kojom bi se moglo dokazati, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 59. ove presude, da je Opći sud očito iskrivio činjenice i dokaze.

77

Naime, takvo iskrivljavanje ne može proizlaziti ni iz navodne proturječnosti između točke 85. pobijane presude i određenih navoda sadržanih u spornoj odluci ni iz toga da je Opći sud zanemario dokaze koje je žalitelj podnio u prvostupanjskom postupku ili da im je odbio dati dokaznu vrijednost, presudivši u točki 99. pobijane presude da on nije dokazao da je razdoblje restrukturiranja u svakom slučaju završilo manje od deset godina prije dodjele predmetne mjere.

78

Stoga peti žalbeni razlog zapravo ima za cilj dovesti u pitanje samostalnu ocjenu činjenica i dokaza koju je Opći sud izvršio u točkama 85. i 99. pobijane presude i stoga ga treba odbaciti kao nedopušten.

79

Svojim šestim žalbenim razlogom Wizz Air tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točki 89. pobijane presude smatrao da Komisija nije trebala provjeriti je li potpora za restrukturiranje društva Tarom, koju je kvalificirala kao postojeću potporu, postala nova potpora. Prema njegovu mišljenju, s obzirom na alarmantne informacije kojima je Komisija raspolagala, a koje se odnose na kumulirane gubitke društva Tarom u razdoblju od 2004. do 2019., Opći sud trebao je smatrati, u skladu s presudom od 2. rujna 2021., Komisija/Tempus Energy i Tempus Energy Technology (C‑57/19 P, EU:C:2021:663), da je Komisija bila dužna istražiti informacije koje je stvarno posjedovala. Osim toga, ističe da su Smjernice o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje Komisiji nametnule strožu obvezu podnošenja jasnih dokaza.

80

Iz toga slijedi da je ocjena Općeg suda u točki 89. pobijane presude, prema kojoj žalitelj nije podnio nikakav dokaz ili indiciju koja dokazuje da su uvjeti dogovoreni u fazi dodjele zajmovnih jamstava dodijeljenih u okviru potpore za restrukturiranje društva Tarom bili izmijenjeni tijekom razdoblja provedbe tih jamstava, zahvaćena pogreškom koja se tiče prava.

81

Prema Komisijinu mišljenju, šesti žalbeni razlog očito je neosnovan.

82

Valja istaknuti da je obrazloženje pobijane presude na koje se odnosi šesti žalbeni razlog dio ocjene Općeg suda žaliteljeve argumentacije u prvostupanjskom postupku koja se temeljila na sumnjama koje je Komisija morala imati u pogledu poštovanja roka od najmanje deset godina, predviđenog u točki 71. Smjernica o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje, od dodjele potpore za restrukturiranje društva Tarom. Konkretnije, žalitelj je tvrdio da je ta potpora bila izmijenjena, osobito kako bi se dugovi društva Tarom koji su nastali iz plaćanja koja je Rumunjska Država izvršila u skladu sa zajmovnim jamstvima pretvorili u povećanje kapitala u korist te države.

83

U tom je kontekstu Opći sud, s jedne strane, u točki 88. pobijane presude utvrdio da žalitelj ne osporava Komisijinu tvrdnju prema kojoj su uvjeti aktiviranja zajmovnih jamstava, dodijeljenih u okviru navedene potpore, kao i pretvaranje dugova koji su nastali zbog plaćanja koja je Rumunjska Država izvršila na temelju tih jamstava u povećanje kapitala bili predviđeni različitim odlukama i rješenjima donesenima između 1997. i 2003., čak i prije pristupanja Rumunjske Uniji.

84

S druge strane, Opći sud je u točki 89. pobijane presude pojasnio da se žalitelj u tom pogledu ograničio na tvrdnju da se Komisija trebala uvjeriti da je aktiviranje jamstava bilo izvršeno pod uvjetima koji su prvotno dogovoreni prilikom njihova davanja, ali da nije podnio nikakav dokaz ili indiciju da su ti uvjeti bili izmijenjeni tijekom razdoblja provedbe tih različitih jamstava.

85

Međutim, Opći sud time nije počinio pogrešku koja se tiče prava u pogledu raspodjele tereta dokazivanja.

86

Naime, kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 43. pobijane presude, na koju je Opći sud uputio u točki 89. te presude, dokaz postojanja sumnji u spojivost predmetne potpore s unutarnjim tržištem, koji treba tražiti kako u okolnostima donošenja odluke o neospornosti tako i njezinu sadržaju, treba podnijeti osoba koja traži poništenje te odluke, pozivajući se na skup usuglašenih indicija (presuda od 2. rujna 2021., Komisija/Tempus Energy i Tempus Energy Technology, C‑57/19 P, EU:C:2021:663, t. 40.).

87

U tom pogledu, suprotno onomu što se čini da tvrdi Wizz Air, ta raspodjela tereta dokazivanja ne može se razlikovati ovisno o vrsti predmetne potpore i primjenjuje se, među ostalim, na potpore za sanaciju ili restrukturiranje kao što je to predmetna mjera.

88

Iz toga slijedi da šesti žalbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.

89

Svojim sedmim žalbenim razlogom Wizz Air ističe pogrešku koja se tiče prava jer Opći sud nije ispitao treći tužbeni razlog u dijelu u kojem se temeljio na povredi njegovih postupovnih prava na temelju članka 108. stavka 2. UFEU‑a i na postojanju ozbiljnih poteškoća koje opravdavaju pokretanje službenog istražnog postupka.

90

U tom pogledu, kao prvo, iako je Wizz Air tvrdio da nedostaci utvrđeni u prvom i drugom tužbenom razlogu dokazuju postojanje ozbiljnih poteškoća koje su zahtijevale pokretanje službenog istražnog postupka, Opći sud ispitao je te tužbene razloge samo s gledišta ocjene merituma, odnosno s obzirom na postojanje očite pogreške u ocjeni činjenica ili pogreške koja se tiče prava.

91

Međutim, kao jedini tužbeni razlog za zaštitu njegovih postupovnih prava, treći tužbeni razlog, prema mišljenju Wizz Aira, imao je autonoman sadržaj u odnosu na prva dva tužbena razloga, s obzirom na to da je kriterij ispitivanja različit u svrhu dokazivanja postojanja ozbiljnih poteškoća, koje je trebalo dovesti do pokretanja službenog istražnog postupka.

92

Kao drugo, Opći sud ne može pretpostaviti da je, s obzirom na to da je ispitao prva dva tužbena razloga, njegov treći tužbeni razlog postao bespredmetan. Naime, u svim točkama pobijane presude u kojima je Opći sud odbio postojanje očite pogreške u ocjeni Komisije postojanje ozbiljnih poteškoća ipak se može utvrditi na temelju, među ostalim, propusta i manjkavosti u obrazloženju sporne odluke.

93

Komisija tvrdi da sedmi žalbeni razlog valja odbiti kao neosnovan.

94

Valja podsjetiti na to da, kad tužitelj zahtijeva poništenje Komisijine odluke o neospornosti državne potpore, on u biti dovodi u pitanje činjenicu da je ta odluka donesena bez pokretanja službenog istražnog postupka, čime su povrijeđena njegova postupovna prava. Kako bi se prihvatio njegov zahtjev za poništenje, tužitelj može istaknuti bilo koji razlog kojim dokazuje da je ocjena informacija i elemenata kojima je Komisija raspolagala tijekom faze prethodnog ispitivanja prijavljene mjere trebala pobuditi sumnje u njezinu spojivost s unutarnjim tržištem. Međutim, posljedica upotrebe takvih argumenata ne može biti promjena predmeta tužbe ni izmjena pretpostavki njezine dopuštenosti. Naprotiv, postojanje sumnji u tu spojivost upravo je dokaz koji treba podnijeti kako bi se dokazalo da je Komisija bila dužna pokrenuti službeni istražni postupak iz članka 108. stavka 2. UFEU‑a i članka 6. stavka 1. Uredbe Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. [UFEU‑a] (SL 2015., L 248, str. 9.) (vidjeti u tom smislu presudu od 24. svibnja 2011., Komisija/Kronoply i Kronotex, C‑83/09 P, EU:C:2011:341, t. 59. i navedenu sudsku praksu).

95

Stoga je na autoru zahtjeva za poništenje odluke o neospornosti da dokaže da su postojale sumnje o spojivosti mjere potpore s unutarnjim tržištem, tako da je Komisija bila dužna pokrenuti službeni istražni postupak iz članka 108. stavka 2. UFEU‑a. Takav dokaz treba tražiti kako u okolnostima donošenja odluke o neospornosti tako i u njezinu sadržaju, na temelju skupa podudarajućih indicija (vidjeti u tom smislu presudu od 2. rujna 2021., Komisija/Tempus Energy i Tempus Energy Technology, C‑57/19 P, EU:C:2021:663, t. 40. i navedenu sudsku praksu).

96

Nedostatnost ili nepotpunost ispitivanja koje je Komisija provela tijekom faze prethodnog ispitivanja čini indiciju da se ta institucija suočila s ozbiljnim poteškoćama prilikom ocjene spojivosti prijavljene mjere s unutarnjim tržištem, što ju je trebalo navesti na pokretanje službenog istražnog postupka (vidjeti u tom smislu presudu od 2. rujna 2021., Komisija/Tempus Energy i Tempus Energy Technology, C‑57/19 P, EU:C:2021:663, t. 41. i navedenu sudsku praksu).

97

U ovom slučaju valja utvrditi, kao što je to Opći sud uvodno istaknuo u točki 26. pobijane presude, da se treći tužbeni razlog društva Wizz Air izričito temeljio na povredi njegovih postupovnih prava na temelju članka 108. stavka 2. UFEU‑a jer se Komisija suočila s ozbiljnim poteškoćama pri ocjeni spojivosti predmetne mjere s unutarnjim tržištem.

98

Međutim, kao što je to Opći sud u biti smatrao u točki 28. pobijane presude, postojanje takvih poteškoća može se tražiti, među ostalim, u Komisijinim ocjenama i u načelu se može utvrditi tužbenim razlozima ili argumentima koje tužitelj iznese u svrhu osporavanja osnovanosti odluke o neospornosti, čak i ako ispitivanje tih tužbenih razloga ili argumenata ne dovede do zaključka da su ocjene o meritumu koje je Komisija provela činjenično ili pravno pogrešne (vidjeti u tom smislu presudu od 2. travnja 2009., Bouygues i Bouygues Télécom/Komisija, C‑431/07 P, EU:C:2009:223, t. 63. i 66. i navedenu sudsku praksu).

99

U tom pogledu iz tužbe društva Wizz Air proizlazi da je žalitelj u prilog trećem tužbenom razlogu u biti uputio na prvi i drugi tužbeni razlog, pri čemu je tvrdio da se nedostacima i pogreškama utvrđenima u tim tužbenim razlozima dokazuje postojanje ozbiljnih poteškoća koje su trebale opravdati pokretanje službenog istražnog postupka jer te nedostatnosti ili pogreške zahvaćaju Komisijinu ocjenu s obzirom na točke 43. i 44. Smjernica o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje i s obzirom na načelo jednokratne dodjele.

100

Međutim, iz tumačenja pobijane presude, a osobito njezinih točaka 75. i 109., proizlazi da je Opći sud stvarno ispitao te prigovore, s gledišta postojanja ozbiljnih poteškoća koje su Komisiju morale navesti na izražavanje sumnji u spojivost predmetne mjere s unutarnjim tržištem i na pokretanje službenog istražnog postupka.

101

Iz svega navedenog proizlazi da sedmi žalbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.

102

Budući da nije prihvaćen nijedan žalbeni razlog, žalbu treba u cijelosti odbiti.

103

U skladu s člankom 184. stavkom 2. Poslovnika, ako žalba nije osnovana, Sud odlučuje o troškovima.

104

U skladu s člankom 138. stavkom 1. tog Poslovnika, koji se primjenjuje na žalbeni postupak na temelju njegova članka 184. stavka 1., stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da je Komisija postavila zahtjev da se žalitelju naloži snošenje troškova i da on nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje svih troškova ovog žalbenog postupka.

Slijedom navedenog, Sud (deveto vijeće) proglašava i presuđuje: