1

Svojom žalbom društvo Japan Airlines Co. Ltd zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 30. ožujka 2022., Japan Airlines/Komisija (T‑340/17, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2022:181), kojom je taj sud djelomično odbio njegovu tužbu za poništenje Odluke Komisije C(2017) 1742 final od 17. ožujka 2017. u vezi s postupkom na temelju članka 101. UFEU‑a, članka 53. Sporazuma o EGP‑u i članka 8. Sporazuma između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o zračnom prometu (predmet AT.39258 – Zračni prijevoz tereta) (u daljnjem tekstu: sporna odluka), u dijelu u kojem se odnosi na njega, i, podredno, smanjenje iznosa novčane kazne koja mu je izrečena u toj odluci.

2

Sporazum između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o zračnom prometu, potpisan u Luxembourgu 21. lipnja 1999. i odobren u ime Europske zajednice Odlukom 2002/309/EZ, Euratom Vijeća i Komisije u pogledu Sporazuma o znanstvenoj i tehnološkoj suradnji od 4. travnja 2002. o sklapanju sedam sporazuma sa Švicarskom Konfederacijom (SL 2002., L 114, str. 1. i ispravak SL 2015., L 210, str. 38.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 60., str. 75.; u daljnjem tekstu: Sporazum između EZ‑a i Švicarske o zračnom prometu), stupio je na snagu 1. lipnja 2002. Članci 8. i 9. tog sporazuma odgovaraju, mutatis mutandis, člancima 101. i 102. UFEU‑a.

3

U skladu s člankom 11. navedenog sporazuma:

„1.   Institucije Zajednice primjenjuju odredbe članaka 8. i 9. […] u skladu sa zakonodavstvom Zajednice, kako je određeno u Prilogu ovom Sporazumu, uzimajući u obzir potrebu bliske suradnje između institucija Zajednice i švicarskih tijela.

2.   Švicarska tijela odlučuju u skladu s odredbama članaka 8. i 9. o prihvatljivosti svih sporazuma, odluka i usklađenih djelovanja […] koja se odnose na prometne pravce između Švicarske i trećih zemalja.”

4

Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima [101.] i [102. UFEU‑a] (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165.) postala je primjenjiva u okviru istog sporazuma, s učinkom od 5. prosinca 2007., Odlukom br. 1/2007 Zajedničkog odbora Zajednice i Švicarske za zračni promet osnovanog na temelju Sporazuma između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o zračnom prometu od 5. prosinca 2007. o zamjeni Priloga Sporazumu između EZ‑a i Švicarske o zračnom prometu (SL 2008., L 34, str. 19.). Na taj je datum zamijenila Uredbu Vijeća (EEZ) br. 3975/87 od 14. prosinca 1987. o utvrđivanju postupaka za primjenu pravila o tržišnom natjecanju na poduzetnike u području zračnog prometa (SL 1987., L 374, str. 1.), koja se nalazi u prilogu Sporazumu između EZ‑a i Švicarske o zračnom prometu od njegova stupanja na snagu.

5

Člankom 101. stavkom 1. UFEU‑a propisuje se:

„Budući da su nespojivi s unutarnjim tržištem, zabranjuju se: svi sporazumi među poduzetnicima, odluke udruženja poduzetnika i usklađeno djelovanje koji bi mogli utjecati na trgovinu među državama članicama i koji imaju za cilj ili posljedicu sprečavanje, ograničivanje ili narušavanje tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu, a osobito oni kojima se:

[…]”

6

Članak 53. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru od 2. svibnja 1992. (SL 1994., L 1, str. 3.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 106., str. 4., u daljnjem tekstu: Sporazum o EGP‑u) preuzima sadržaj članka 101. UFEU‑a.

7

Uredba br. 1/2003, kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 411/2004 od 26. veljače 2004. (SL 2004., L 68, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 2., str. 57.), uključena je u Sporazum o EGP‑u, s jedne strane, Odlukom Zajedničkog odbora EGP‑a br. 130/2004 od 24. rujna 2004. o izmjeni Priloga XIV. (Tržišno natjecanje), Protokola 21 (o provođenju pravila o tržišnom natjecanju koja se primjenjuju na poduzetnike) i Protokola 23 (u pogledu suradnje između nadzornih tijela) uz Sporazum o EGP‑u (SL 2005., L 64, str. 57.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 90., str. 266.), koja je stupila na snagu 19. svibnja 2005., kao i, s druge strane, Odlukom Zajedničkog odbora EGP‑a br. 40/2005 od 11. ožujka 2005. o izmjeni Priloga XIII. (Promet) i Protokola 21 (o provedbi pravila tržišnog natjecanja koja se primjenjuju na poduzeća) uz Sporazum o EGP‑u (SL 2005., L 198, str. 38.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 99., str. 126.), koja je stupila na snagu istog dana.

8

Okolnosti spora i sporna odluka, kako su izložene u točkama 1. do 61. pobijane presude, za potrebe ovog postupka mogu se sažeti na sljedeći način.

9

Japan Airlines je zračni prijevoznik. U vrijeme nastanka činjenica društvo Japan Airlines bilo je društvo kći društva Japan Airlines Corp., koje je preuzelo i čiji je pravni sljednik. Posluje na tržištu usluga zračnog prijevoza tereta posredstvom jedne od svojih podružnica, nazvane JAL Cargo.

10

U sektoru prijevoza tereta zračni prijevoznici terete prevoze zračnim putem (u daljnjem tekstu: prijevoznici). Prijevoznici načelno pružaju usluge prijevoza tereta špediterima, koji u ime otpremnika organiziraju prijevoz tih tereta. Zauzvrat, ti špediteri plaćaju prijevoznicima cijenu koja se sastoji, s jedne strane, od cijena izračunanih po kilogramu i, s druge strane, od različitih dodatnih naknada.

11

Europska komisija zaprimila je 7. prosinca 2005. zahtjev za oslobađanje od kazne na temelju svoje Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni u slučajevima kartela (SL 2002., C 45, str. 3.) koji su podnijeli društvo Deutsche Lufthansa AG i njegova dva društva kćeri, Lufthansa Cargo AG i Swiss International Air Lines AG. Prema navodima u tom zahtjevu nekoliko prijevoznika ostvarivalo je kontakte protutržišne naravi koji su se odnosili na nekoliko sastavnih elemenata cijene usluga koje se pružaju u okviru tog tržišta, odnosno na uvođenje dodatnih naknada „gorivo” i „sigurnost” kao i na njihovo odbijanje plaćanja špediterima provizije na dodatne naknade (u daljnjem tekstu: odbijanje plaćanja provizije).

12

Komisija je 14. i 15. veljače 2006. provela nenajavljene pretrage u prostorima više prijevoznika.

13

Nakon tih pretraga nekoliko je prijevoznika, među kojima i Japan Airlines, podnijelo zahtjev za oslobađanje od kazne na temelju Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni u slučajevima kartela iz točke 11. ove presude.

14

Komisija je 19. prosinca 2007. uputila obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku 27-orici prijevoznika, među kojima i društvu Japan Airlines, koji su potom podnijeli pisana očitovanja. Saslušanje je održano od 30. lipnja do 4. srpnja 2008.

15

Komisija je 9. studenoga 2010. donijela Odluku C(2010) 7694 final u vezi s postupkom u skladu s člankom 101. UFEU‑a, člankom 53. Sporazuma o EGP‑u i člankom 8. Sporazuma između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o zračnom prometu (predmet COMP/39258 – Zračni prijevoz tereta) (u daljnjem tekstu: prvotna odluka). Ta je odluka upućena 21 prijevozniku, među kojima se nalazilo društvo Japan Airlines.

16

U obrazloženju navedene odluke navedeno je da su inkriminirani prijevoznici usklađivali svoje ponašanje u području određivanja cijena za pružanje usluga prijevoza tereta, dogovarajući se o dodatnoj naknadi za gorivo, dodatnoj naknadi za sigurnost i odbijanju plaćanja provizije, te da su na taj način sudjelovali u jedinstvenoj i trajnoj povredi članka 101. UFEU‑a, članka 53. Sporazuma o EGP‑u i članka 8. Sporazuma između EZ‑a i Švicarske o zračnom prometu, koja obuhvaća područje Europskog gospodarskog prostora (EGP) i Švicarske.

17

Presudom od 16. prosinca 2015., Japan Airlines/Komisija (T‑36/11, EU:T:2015:992), Opći sud poništio je prvotnu odluku u dijelu u kojem se odnosila na društvo Japan Airlines. S dvanaest drugih presuda od istog dana Opći sud također je poništio, u cijelosti ili djelomično, tu odluku u dijelu u kojem se odnosila na dvanaest drugih prijevoznika ili skupina prijevoznika.

18

Opći sud smatrao je da navedena odluka nije dovoljno obrazložena.

19

Komisija je 20. svibnja 2016. prijevoznicima iz prvotne odluke, koji su protiv nje podnijeli tužbu Općem sudu, uputila dopis u kojem ih je obavijestila o svojoj namjeri da ponovno donese odluku kojom se utvrđuje njihovo sudjelovanje u jedinstvenoj i trajnoj povredi članka 101. UFEU‑a, članka 53. Sporazuma o EGP‑u i članka 8. Sporazuma između EZ‑a i Švicarske o zračnom prometu na svim rutama navedenima u toj prvotnoj odluci. Određen im je rok od mjesec dana da iznesu svoja očitovanja. Svi su iskoristili tu mogućnost.

20

Komisija je 17. ožujka 2017. donijela spornu odluku, čiji su adresati 19 prijevoznika, među kojima i društvo Japan Airlines.

21

U spornoj odluci navedeno je da su inkriminirani prijevoznici usklađivali svoje ponašanje u području određivanja cijena za pružanje usluga prijevoza tereta pomoću dodatne naknade za gorivo, dodatne naknade za sigurnost i odbijanja plaćanja provizije (u daljnjem tekstu: sporni zabranjeni sporazum), čime su počinili jedinstvenu i trajnu povredu članka 101. UFEU‑a, članka 53. Sporazuma o EGP‑u i članka 8. Sporazuma između EZ‑a i Švicarske o zračnom prometu.

22

U odjeljku 4. te odluke, naslovljenom „Opis činjenica”, Komisija je, među ostalim, navela da je istragom otkriven zabranjeni sporazum na svjetskoj razini koji se temelji na mreži dvostranih i višestranih kontakata koji su se održavali među konkurentima tijekom dugog razdoblja, a koji se odnosio na ponašanje koje su oni odlučili, predvidjeli ili namjeravali usvojiti u odnosu na različite elemente cijena za usluge prijevoza tereta navedene u prethodnoj točki. Naglasila je da je zajednički cilj te mreže kontakata bio uskladiti ponašanje konkurenata u području određivanja cijena ili smanjiti nesigurnosti u pogledu njihove cjenovne politike. Zatim je opisala kontakte koji se odnose na dodatnu naknadu za gorivo, dodatnu naknadu za sigurnost i odbijanje plaćanja provizije te je ocijenila činjenične dokaze koji se odnose, s jedne strane, na sporni zabranjeni sporazum u cijelosti i, s druge strane, na svakog od adresata navedene odluke.

23

U odjeljku 5. sporne odluke, naslovljenom „Primjena relevantnih pravila tržišnog natjecanja”, Komisija je na činjenice u ovom slučaju primijenila članak 101. UFEU‑a, pri čemu je pojasnila da upućivanja na taj članak također treba tumačiti kao upućivanja na članak 53. Sporazuma o EGP‑u i članak 8. Sporazuma između EZ‑a i Švicarske o zračnom prometu, s obzirom na to da se te odredbe primjenjuju mutatis mutandis, osim ako nije drukčije određeno.

24

U tom pogledu, što se tiče njezine nadležnosti, Komisija je ispitala granice svoje vremenske i teritorijalne nadležnosti kako bi utvrdila i sankcionirala povredu pravilâ tržišnog natjecanja u ovom slučaju.

25

S jedne strane, u uvodnim izjavama 822. do 832. sporne odluke, koje čine pododjeljak 5.2. te odluke, naslovljen „Nadležnost Komisije”, ona je u biti istaknula da najprije neće primijeniti članak 101. UFEU‑a na sporazume i djelovanja koji prethode 1. svibnja 2004., a odnose se na rute između zračnih luka smještenih unutar Europske unije i zračnih luka smještenih izvan EGP‑a (u daljnjem tekstu: rute između Unije i trećih zemalja), potom članak 53. Sporazuma o EGP‑u na sporazume i djelovanja koji prethode 19. svibnja 2005., a odnose se na rute između Unije i trećih zemlja i rute između zračnih luka smještenih u državama koje su ugovorne stranke Sporazuma o EGP‑u i koje nisu članice Unije i zračnih luka smještenih u trećim zemljama (u daljnjem tekstu: rute EGP‑a osim ruta između Unije i trećih zemalja i, zajedno s rutama između Unije i trećih zemalja, rute između EGP‑a i trećih zemalja) i, konačno, članak 8. Sporazuma između EZ‑a i Švicarske o zračnom prometu na sporazume i djelovanja koji prethode 1. lipnja 2002., a odnose se na rute među zračnim lukama smještenima unutar Unije i zračnim lukama smještenima u Švicarskoj (u daljnjem tekstu: rute između Unije i Švicarske). U uvodnoj izjavi 832. te odluke pojasnila je da navedena odluka nema „nikakvu namjeru utvrditi bilo kakvu povredu članka 8. Sporazuma [između EZ‑a i Švicarske o zračnom prometu] koji se odnosi na usluge prijevoza tereta [između] Švicarske [i] trećih zemalja”.

26

S druge strane, u uvodnim izjavama 1036. do 1046. sporne odluke, koje čine pododjeljak 5.3.8. te odluke, naslovljen „Primjenjivost članka 101. [UFEU‑a] i članka 53. Sporazuma o EGP‑u na dolazne rute”, Komisija je iznijela razloge zbog kojih je odbila argumente više inkriminiranih prijevoznika prema kojima je ona prekoračila svoju teritorijalnu nadležnost u pogledu pravila međunarodnog javnog prava time što je utvrdila i sankcionirala povredu tih dviju odredbi na rutama s polazištem iz trećih zemalja i odredištem u EGP‑u (u daljnjem tekstu: dolazne rute i, kad je riječ o uslugama prijevoza tereta na tim rutama, usluge prijevoza ulaznog tereta).

27

Konkretno, u uvodnoj izjavi 1045. navedene odluke Komisija je istaknula da su protutržišne prakse u pogledu usluga prijevoza ulaznog tereta „mogle imati trenutačne, značajne i predvidljive učinke unutar Unije i EGP‑a s obzirom na to da povećani troškovi zračnog prijevoza u EGP, a stoga i više cijene uvezene robe mogu, po svojoj prirodi, utjecati na potrošače unutar EGP‑a”. Dodala je da su u ovom slučaju te prakse mogle imati takve učinke i na pružanje usluga zračnog prijevoza tereta koje u EGP‑u pružaju drugi prijevoznici, između čvorišta („hubs”) u EGP‑u kojima se služe prijevoznici iz trećih zemalja i odredišnih zračnih luka tih pošiljaka u EGP‑u koje nisu opsluživali prijevoznici iz trećih zemalja.

28

Osim toga, u uvodnoj izjavi 1046. te odluke Komisija je istaknula da je sporni zabranjeni sporazum „proveden na svjetskoj razini”, da su dogovori koji se odnose na dolazne rute sastavni dio jedinstvene i trajne povrede članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u i da je ujednačena primjena dodatnih naknada na svjetskoj razini ključni element tog zabranjenog sporazuma.

29

Pododjeljak 5.3. sporne odluke, koji se odnosi na primjenu u ovom slučaju članka 101. UFEU‑a, članka 53. Sporazuma o EGP‑u i članka 8. Sporazuma između EZ‑a i Švicarske o zračnom prometu, sadržava njezine uvodne izjave 833. do 1052. Kao prvo, u uvodnoj izjavi 846. te odluke Komisija je ocijenila da su inkriminirani prijevoznici uskladili svoje ponašanje ili utjecali na određivanje cijena, „što je u konačnici dovelo do određivanja cijene u odnosu na” dodatnu naknadu za gorivo, dodatnu naknadu za sigurnost i plaćanje špediterima provizije za dodatne naknade. U uvodnoj izjavi 861. navedene odluke smatrala je da je „opći sustav usklađivanja ponašanja pri određivanju cijena za usluge prijevoza tereta”, otkriven njezinom istragom, pokazao da postoji „složena povreda koja se sastoji od različitih radnji koje [bi se mogle] kvalificirati kao sporazum ili kao usklađeno djelovanje u okviru kojih su konkurenti svjesno nadomjestili rizike tržišnog natjecanja praktičnom međusobnom suradnjom”.

30

Kao drugo, u uvodnoj izjavi 869. sporne odluke Komisija je utvrdila da „predmetno ponašanje predstavlja jedinstvenu i trajnu povredu članka [101. UFEU‑a]”, pri čemu je u uvodnim izjavama 870. do 902. te odluke pojasnila da predmetni dogovori imaju jedinstven protutržišni cilj kojim se narušava tržišno natjecanje u sektoru prijevoza tereta unutar EGP‑a, da se odnose na pružanje usluga prijevoza tereta i određivanje njihovih cijena, da se odnose na iste poduzetnike, da su jedinstvene i trajne prirode i da se odnose na tri sastavna dijela, odnosno na dodatnu naknadu za gorivo, dodatnu naknadu za sigurnost i odbijanje plaćanja provizije. U tom je okviru Komisija, među ostalim, u uvodnoj izjavi 881. te odluke navela da je društvo Japan Airlines bilo uključeno u ta tri sastavna dijela.

31

Kao treće, u uvodnoj izjavi 903. navedene odluke Komisija je navela da je predmetno protutržišno ponašanje imalo za cilj ograničiti tržišno natjecanje barem unutar Unije, u EGP‑u i Švicarskoj. U uvodnoj izjavi 917. te odluke u biti je dodala da stoga nije nužno da se u razmatranje uzmu konkretni učinci tog ponašanja.

32

Kao četvrto, u uvodnim izjavama 972. do 1021. sporne odluke Komisija je ispitala propis sedam trećih zemalja za koji je nekoliko inkriminiranih prijevoznika tvrdilo da im nalaže usklađivanje dodatnih naknada, čime se sprečava primjena relevantnih pravila tržišnog natjecanja. Komisija je smatrala da ti prijevoznici nisu dokazali da su djelovali pod prisilom tih trećih zemalja.

33

Kao peto, u uvodnim izjavama 1024. do 1035. te odluke Komisija je ocijenila da je jedinstvena i trajna povreda mogla znatno utjecati na trgovinu među državama članicama, ugovornim strankama Sporazuma o EGP‑u i ugovornim strankama Sporazuma između EZ‑a i Švicarske o zračnom prometu.

34

Odjeljak 7. sporne odluke, naslovljen „Trajanje povrede”, sadržava uvodne izjave 1146. do 1169. te odluke. Kao što to proizlazi iz uvodne izjave 1146. navedene odluke, Komisija je smatrala da je sporni zabranjeni sporazum započeo 7. prosinca 1999. i trajao do 14. veljače 2006. U toj je uvodnoj izjavi pojasnila da je tim zabranjenim sporazumom povrijeđen:

35

U uvodnoj izjavi 1169. te odluke Komisija je istaknula da je povreda u pogledu društva Japan Airlines trajala od 7. prosinca 1999. do 14. veljače 2006.

36

U odjeljku 8. sporne odluke Komisija je ispitala korektivne mjere koje treba poduzeti i novčane kazne koje treba izreći, pozivajući se na Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EZ) br. 1/2003 (SL 2006., C 210, str. 2.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 58.). Na temelju njihove točke 37. primijenila je, među ostalim, smanjenje osnovnog iznosa novčane kazne od 50 %, s obzirom na to da je dio usluga koje se odnose na dolazne rute i rute s polazištem iz EGP‑a i odredištem u trećim zemljama, osim ruta između Unije i Švicarske, pružen izvan područja obuhvaćenog Sporazumom o EGP‑u te da je stoga dio štete mogao nastati izvan tog područja. Usto, u skladu s točkom 29. tih smjernica, inkriminiranim prijevoznicima odobrila je dodatno smanjenje osnovnih iznosa od 15 % jer su određeni regulatorni sustavi potaknuli sporni zabranjeni sporazum.

37

Članci 1., 3. i 4. izreke pobijane odluke glase:

„Članak 1.

Budući da su uskladili svoje ponašanje u području određivanja cijena za pružanje usluga prijevoza [tereta] u cijelom svijetu u pogledu dodatne naknade za gorivo, dodatne naknade za sigurnost i plaćanja provizije za dodatne naknade, sljedeći poduzetnici počinili su jedinstvenu i trajnu povredu članka 101. [UFEU‑a], članka 53. [Sporazuma o EGP‑u] i članka 8. [Sporazuma između EZ‑a i Švicarske o zračnom prometu] kad je riječ o sljedećim rutama u sljedećim razdobljima.

Članak 3.

Sljedeće novčane kazne izriču se za jedinstvenu i trajnu povredu iz članka 1. ove Odluke […]:

[…]

[…]

Članak 4.

Poduzetnici iz članka 1. moraju odmah prestati s jedinstvenom i trajnom povredom iz navedena članaka, ako to još nisu učinili.

Suzdržat će se i od svakog djelovanja ili ponašanja koje bi imalo jednak ili sličan cilj ili učinak.”

38

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 30. svibnja 2017. društvo Japan Airlines pokrenulo je postupak za poništenje sporne odluke u dijelu u kojem se odnosi na njega i, podredno, za smanjenje novčane kazne koja mu je njome izrečena.

39

U prilog svojoj tužbi društvo Japan Airlines istaknulo je deset tužbenih razloga za poništenje. Među tim tužbenim razlozima prvi se temeljio na povredi načela ne bis in idem, članka 266. UFEU‑a i roka zastare. Peti se temeljio na Komisijinoj nenadležnosti za primjenu članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u na usluge prijevoza ulaznog tereta.

40

Pobijanom presudom Opći sud poništio je članak 1. stavak 1. točku (h) i članak 1. stavak 4. točku (h) sporne odluke u dijelu u kojem se njima utvrđuje da je društvo Japan Airlines povrijedilo članak 101. UFEU‑a i članak 53. Sporazuma o EGP‑u u pogledu ruta između zračnih luka smještenih unutar EGP‑a, kao i članak 8. Sporazuma između EZ‑a i Švicarske o zračnom prometu u pogledu ruta između zračnih luka smještenih unutar Europske unije i zračnih luka smještenih u Švicarskoj. Naime, smatrao je da je Komisija povrijedila pravila u području zastare time što je sankcionirala društvo Japan Airlines zbog jedinstvene i trajne povrede u pogledu tih ruta, ali da to ne može dovesti do poništenja te odluke u cijelosti s obzirom na to da društvo Japan Airlines nije dokazalo da je Komisija počinila pogrešku time što je utvrdila da je ono sudjelovalo u toj povredi.

41

U okviru izvršavanja svoje neograničene nadležnosti Opći sud je usto utvrdio iznos novčane kazne izrečene društvu Japan Airlines u visini od 28875000 eura. Među ostalim je istaknuo da potonje društvo nije ostvarilo nikakav prihod na rutama iz poništenih odredbi sporne odluke.

42

Svojom žalbom društvo Japan Airlines od Suda zahtijeva da:

43

Komisija od Suda zahtijeva da:

44

U prilog svojoj žalbi društvo Japan Airlines ističe dva žalbena razloga. Prvi žalbeni razlog temelji se na pogrešci koja se tiče prava koju je Opći sud počinio time što je odbio ispitati njegov tužbeni razlog koji se temelji na tome da se spornom odlukom povređuje članak 101. UFEU‑a i članak 53. Sporazuma o EGP‑u zbog zabrane ponašanja koje se odnosi na usluge prijevoza ulaznog tereta kojim se ne ograničava tržišno natjecanje unutar EGP‑a i pogrešne primjene kriterija koji proizlazi iz međunarodnog javnog prava, odnosno kriterija koji se temelji na kvalificiranim učincima protutržišnih praksi u Uniji (u daljnjem tekstu: kriterij kvalificiranih učinaka), kako bi se utvrdila nadležnost Komisije na temelju prava Unije. Drugi žalbeni razlog, istaknut podredno, temelji se na povredi članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u prilikom primjene kriterija kvalificiranih učinaka kako bi se utvrdilo da je Komisija bila nadležna za primjenu tih odredbi u pogledu usluga prijevoza ulaznog tereta.

45

Svojim prvim žalbenim razlogom društvo Japan Airlines tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je odbio ispitati prvi dio petog tužbenog razloga u prvostupanjskom postupku, kojim je osporavalo Komisijin zaključak prema kojem je primjena članka 101. UFEU‑a na ponašanja koja se odnose na dolazne rute bila u skladu s kriterijem koji se temelji na mjestu provedbe protutržišnih praksi (u daljnjem tekstu: kriterij provedbe).

46

Obrazloženje koje je Opći sud iznio u prilog svojem odbijanju ispitivanja tog argumenta jest, u skladu s točkom 79. pobijane presude, to da kriterij provedbe i kriterij kvalificiranih učinaka čine dvije alternativne osnove na kojima se, u skladu s međunarodnim pravom, može temeljiti Komisijina nadležnost za primjenu članka 101. UFEU‑a. Budući da je u točki 165. te presude navedeno da su uvjeti za primjenu kriterija kvalificiranih učinaka bili ispunjeni, Opći sud je smatrao da nije potrebno ispitivati tužiteljeve navode kojima se osporava primjena kriterija provedbe u spornoj odluci.

47

To obrazloženje sadržava dvije pogreške koje se tiču prava. Kao prvo, suprotno onomu što implicitno navodi Opći sud, argument koji se temelji na kriteriju provedbe u prvom dijelu petog tužbenog razloga u prvostupanjskom postupku ne temelji se na međunarodnom javnom pravu, nego isključivo na pravu Unije, odnosno na zahtjevu iz članka 101. UFEU‑a da predmetno postupanje ograničava tržišno natjecanje „na unutarnjem tržištu”. Zaključak Općeg suda prema kojem je Komisija navodno bila nadležna, na temelju međunarodnog javnog prava, za donošenje odluke u pogledu dolaznih ruta nije je mogla osloboditi obveze ispitivanja argumenta prema kojem ta institucija nije imala takvu nadležnost na temelju prava Unije.

48

Kao drugo, iako pojam „kvalificirani učinci” nedvojbeno predstavlja pojam međunarodnog javnog prava, to nije slučaj s pojmom „provedba”. Riječ je o pojmu prava Unije koji je Sud razvio u presudi od 27. rujna 1988., Ahlström Osakeyhtiö i dr./Komisija (89/85, 104/85, 114/85, 116/85, 117/85 i 125/85 do 129/85, EU:C:1988:447), na temelju analize teksta članka 85. UEEZ‑a i, konkretnije, zahtjeva ograničenja tržišnog natjecanja „na zajedničkom tržištu”. U toj je presudi Sud smatrao da za primjenu članka 85. UEEZ‑a, koji je postao članak 101. UFEU‑a, nije relevantno je li sporazum o cijenama sklopljen u trećoj zemlji, sve dok se odnosio na cijene koje su naplaćivane klijentima sa sjedištem u Europskoj zajednici ili, drugim riječima, sve dok se sporazum primjenjivao u Europskoj zajednici. Činjenica da je Sud u navedenoj presudi smatrao da je to određivanje teritorijalnog područja primjene članka 85. UEEZ‑a bilo obuhvaćeno „načelom teritorijalnosti koje je opće priznato u međunarodnom javnom pravu” ne čini kriterij provedbe pojmom međunarodnog javnog prava.

49

Iako je, doduše, točno da je ispitivanje međunarodnog javnog prava očito relevantno kada se na temelju tog prava osporava nadležnost institucije Unije za donošenje određenog akta, takvo je ispitivanje nepotrebno kada se osporava nadležnost te institucije za donošenje akta na temelju prava Unije.

50

Stoga, iako članak 101. UFEU‑a ne dopušta Komisiji da donese mjeru u vezi s ponašanjem koje se odnosi na dolazne rute, u nedostatku prodaje usluga prijevoza tereta klijentima sa sjedištem u EGP‑u, taj se zaključak ne može dovesti u pitanje samo zbog činjenice da bi poduzimanje takve mjere bilo moguće na temelju međunarodnog javnog prava. Međutim, u ovom slučaju, Opći sud oslonio se na međunarodno javno pravo kako bi smatrao da je Komisija nadležna za sankcioniranje ponašanja koje ne ispunjava bitan uvjet da bi bilo obuhvaćeno područjem primjene članka 101. UFEU‑a, odnosno utvrđenje da navedeno ponašanje ograničava tržišno natjecanje na tržištu usluga zračnog prijevoza tereta na unutarnjem tržištu. Stoga je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je smatrao da međunarodno javno pravo omogućuje proširenje dosega članka 101. UFEU‑a.

51

U tom kontekstu društvo Japan Airlines dodaje da, suprotno onomu što Opći sud tvrdi u točki 100. pobijane presude, nikada nije tvrdilo da je „kriterij kvalificiranih učinaka utvrđen u tekstu članka 101. UFEU‑a”. Upravo suprotno, u točki 31. svoje replike pred Općim sudom naglasilo je da „primjena pojma kvalificiranih učinaka ne može nadjačati jasnu formulaciju članka 101. UFEU‑a, koji zabranjuje samo sporazume koji ograničavaju tržišno natjecanje ‚na unutarnjem tržištu’”.

52

Komisija osporava tu argumentaciju.

53

U svojoj presudi od 6. rujna 2017., Intel/Komisija (C‑413/14 P, EU:C:2017:632), Sud je, odlučujući o žalbenom razlogu kojim se Općem sudu prigovara da je utvrdio da se Komisijina nadležnost da, u skladu s člankom 102. UFEU‑a, utvrdi i sankcionira ponašanje do kojeg je došlo izvan Unije na temelju pravila međunarodnog javnog prava može utvrditi ili s obzirom na kriterij provedbe ili s obzirom na kriterij kvalificiranih učinaka, u točki 46. te presude presudio da kriterij kvalificiranih učinaka može sam po sebi biti temelj Komisijine nadležnosti.

54

Sud je do tog zaključka došao nakon što je u točkama 42. i 45. navedene presude podsjetio, s jedne strane, na to da se pravilima Unije o tržišnom natjecanju navedenima u člancima 101. i 102. UFEU‑a nastoje obuhvatiti kolektivna i jednostrana ponašanja poduzetnika kojima se ograničava tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu i, s druge strane, da kriterij provedbe i kriterij kvalificiranih učinaka imaju isti cilj, odnosno obuhvatiti ponašanja koja se, doduše, nisu odvijala na području Unije, ali čiji se protutržišni učinci mogu osjetiti na tržištu Unije.

55

Iz toga slijedi da su kriterij provedbe i kriterij kvalificiranih učinaka alternativni i da je svaki od tih kriterija, sam za sebe, dostatan kako bi se na temelju pravila međunarodnog javnog prava opravdala Komisijina nadležnost za primjenu prava tržišnog natjecanja Unije na ponašanje do kojeg je došlo izvan Unije.

56

Stoga, kao prvo, društvo Japan Airlines pogrešno tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točki 93. pobijane presude smatrao da se na temelju kriterija kvalificiranih učinaka može utvrditi Komisijina nadležnost za primjenu članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u na protutržišno ponašanje do kojeg je došlo izvan područja Unije ili EGP‑a i, slijedom toga, da se ona mogla osloniti na taj kriterij kako bi utvrdila svoju nadležnost za odlučivanje o spornom zabranjenom sporazumu u dijelu u kojem se odnosio na usluge prijevoza ulaznog tereta.

57

Kao drugo, iz toga proizlazi da društvo Japan Airlines također pogrešno tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točki 79. pobijane presude smatrao da je taj kriterij bio alternativa kriteriju provedbe i smatrajući stoga u točki 165. te presude da, s obzirom na to da je utvrdio kako je Komisija u dovoljnoj mjeri dokazala da je bilo predvidljivo da će sporno postupanje proizvesti značajan i trenutačan učinak u EGP‑u, više nije bilo potrebno ispitati argumentaciju društva Japan Airlines koja se temelji na pogreškama u primjeni kriterija provedbe. Naime, Komisijina nadležnost, s obzirom na pravo Unije, da postupa u odnosu na ponašanje do kojeg je došlo izvan Unije ili EGP‑a može se utvrditi čak i ako nije dokazano da predmetni sporazumi ili usklađena djelovanja imaju za cilj ili posljedicu sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu.

58

Kao treće, što se tiče tvrdnje društva Japan Airlines prema kojoj ono, suprotno navodima iz točke 100. pobijane presude, nikada nije tvrdilo da je „kriterij kvalificiranih učinaka utvrđen u tekstu članka 101. UFEU‑a”, taj je argument bespredmetan. Naime, čak i ako je Opći sud pogrešno pripisao takav argument Japan Airlinesu, to ne utječe na zaključak iznesen u dvjema prethodnim točkama u pogledu glavne pretpostavke na kojoj se temelji ovaj žalbeni razlog društva Japan Airlines, odnosno da kriterij kvalificiranih učinaka i kriterij provedbe nisu alternativni kriteriji.

59

Slijedom toga, prvi žalbeni razlog treba odbiti kao djelomično bespredmetan i djelomično neosnovan.

60

Drugi žalbeni razlog sadržava dva dijela. U prvom dijelu ističe se da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je zaključio da je, s obzirom na to da je Komisija smatrala da je predmetno ponašanje na dolaznim rutama dio sveukupnog zabranjenog sporazuma koji obuhvaća odlazne rute, učinak svjetskog zabranjenog sporazuma unutar EGP‑a dovoljan da bi se ispunio kriterij kvalificiranih učinaka. U drugom dijelu tvrdi se da je Opći sud počinio pogreške koje se tiču prava time što je kriterij kvalificiranih učinaka primijenio na ponašanje koje se odnosi na dolazne rute promatrane zasebno.

61

Najprije valja ispitati drugi dio.

62

Kao prvo, društvo Japan Airlines tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je zaključio da ograničenje s obzirom na cilj samo po sebi ima relevantan učinak u svrhu primjene kriterija kvalificiranih učinaka i, u svakom slučaju, primijenio taj pravni kriterij kako bi utvrdio ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj.

63

U tom pogledu, s jedne strane, Opći sud je u točki 103. pobijane presude pogrešno smatrao da u okolnostima ovog slučaja, nakon što je Komisija kvalificirala postupanje kao ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj, ona više nije bila dužna dokazati da je postupanje proizvelo kvalificirane učinke unutar EGP‑a. Naime, oslanjajući se na presudu od 6. rujna 2017., Intel/Komisija (C‑413/14 P, EU:C:2017:632), Opći sud je utvrdio kako nije bilo potrebno utvrditi da je sporno postupanje imalo protutržišne učinke unutar EGP‑a, nego da je bilo dovoljno uzeti u obzir vjerojatan učinak. Međutim, Opći sud je u biti smatrao da ograničenja tržišnog natjecanja s obzirom na cilj po svojoj prirodi uzrokuju vjerojatne učinke na tržišno natjecanje unutar EGP‑a.

64

Iz sudske prakse Suda proizlazi da je, kako bi se postupanje kvalificiralo kao ograničenje s obzirom na cilj, dovoljno da ono može proizvesti negativne učinke na tržišno natjecanje ili da može proizvesti takve učinke, što predstavlja znatno niži pravni kriterij od onog koji proizlazi iz primjene kriterija kvalificiranih učinaka.

65

S druge strane, društvo Japan Airlines tvrdi da je Opći sud u svakom slučaju u točki 104. pobijane presude pogrešno smatrao, bez daljnje ocjene, da je ponašanje usvojeno i provedeno izvan EGP‑a u pogledu usluga koje se prodaju izvan EGP‑a dovoljno ograničilo tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu da bi se moglo smatrati ograničenjem tržišnog natjecanja s obzirom na cilj. Iz sudske prakse jasno proizlazi da je, kako bi se ocijenilo može li se ponašanje kvalificirati kao ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj, potrebno od slučaja do slučaja ocijeniti, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti slučaja, ograničavajući učinak ponašanja na tržišno natjecanje unutar EGP‑a. Iz toga slijedi da je također potrebno ocijeniti postoji li uzročna veza između ponašanja i navodnog protutržišnog učinka unutar EGP‑a. Međutim, Opći sud samo je potvrdio Komisijin zaključak prema kojem se ponašanje na dolaznim rutama može kvalificirati kao ograničenje s obzirom na cilj a da pritom nije u potpunosti ocijenio okolnosti ovog slučaja, a osobito činjenicu da je ponašanje usvojeno i provedeno izvan EGP‑a, u vezi s uslugama koje se prodaju izvan EGP‑a.

66

U tom pogledu društvo Japan Airlines napominje da se ne može pretpostaviti da ponašanje usvojeno i provedeno izvan EGP‑a u pogledu usluga koje se prodaju izvan EGP‑a, čak i ako podrazumijeva usklađivanje u pogledu elemenata cijene, ima dovoljan protutržišni učinak na unutarnjem tržištu da bi se to postupanje moglo kvalificirati kao ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj. Umjesto toga, valjalo bi utvrditi učinak takvog postupanja ili barem dokazati da ono može imati dovoljan protutržišni učinak na unutarnjem tržištu.

67

Po analogiji, u presudi od 28. travnja 1998., Javico (C‑306/96, EU:C:1998:173, t. 20. i 21.), Sud je smatrao da zabrana izvoza u Uniju iz zemlje koja se nalazi izvan Unije ne predstavlja ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj, dok ista zabrana izvoza među državama članicama Unije predstavlja takvo ograničenje. Osim toga, Sud je presudio da zabrana izvoza iz treće zemlje može biti obuhvaćena područjem primjene članka 101. stavka 1. UFEU‑a samo ako se na temelju ocjene svih okolnosti slučaja utvrdi da predmetna klauzula ima dovoljan protutržišni učinak unutar Unije. Ta sudska praksa jasno pokazuje da ponašanje koje predstavlja ograničenje s obzirom na cilj kada se promatra unutar Unije nije obuhvaćeno člankom 101. stavkom 1. UFEU‑a kada se odvija izvan EGP‑a, osim ako ocjena svih okolnosti slučaja ne pokaže da je navedeno ponašanje imalo dovoljan protutržišni učinak unutar Unije. Drugim riječima, ograničenje s obzirom na cilj postalo bi ograničenje s obzirom na posljedicu kada bi se dogodilo u izvanteritorijalnom kontekstu. Komisija je u uvodnoj izjavi 917. sporne odluke izričito navela da nije provela nikakvu ocjenu protutržišnih učinaka. Opći sud stoga je počinio pogrešku koja se tiče prava time što u točki 104. pobijane presude nije priznao relevantnost tog nedostatka u ocjeni.

68

Kao drugo, društvo Japan Airlines tvrdi da je Opći sud u svakom slučaju, u svojoj primjeni kriterija kvalificiranih učinaka, pogrešno smatrao da je Komisija ispunila taj kriterij, oslanjajući se na obrazloženje i dokaze na koje se Komisija nije oslonila u spornoj odluci. Time je Opći sud prebacio teret dokazivanja.

69

Stoga, iako je Komisija u uvodnoj izjavi 1045. sporne odluke u jednoj rečenici obrazložila primjenu kriterija kvalificiranih učinaka, Opći sud u točkama 116. do 153. pobijane presude detaljno je iznio vlastito rasuđivanje koje se odnosi na uvjete predvidljivosti, značajnosti i trenutačnosti kako bi opravdao primjenu tog kriterija. Time je Opći sud Komisijino obrazloženje zamijenio vlastitim obrazloženjem te je stoga počinio više pogrešaka koje se tiču prava, uključujući povredu prava obrane društva Japan Airlines.

70

Osim toga, Opći sud prebacio je teret dokazivanja, najprije, u okviru ispitivanja uvjeta koji se odnosi na predvidljivost, kada je naveo, s jedne strane, u točki 121. pobijane presude, da društvo Japan Airlines nije uspjelo dokazati da je „učinak prebacivanja tereta” bio toliko vjerojatan da bi zbog njega predmetni učinak postao nepredvidljiv i, s druge strane, u točki 125. te presude, da nije podnijelo nijedan element koji dokazuje da predmetne okolnosti nisu bile pogodne za silazno prebacivanje na otpremnike dodatnih troškova koji su proizašli iz jedinstvene i trajne povrede na dolaznim rutama. Osim toga, Opći sud prebacio je teret dokazivanja u okviru ispitivanja uvjeta značajnosti, kada je u točki 140. navedene presude izjavio da je društvo Japan Airlines samo tvrdilo da cijena usluga prijevoza tereta predstavlja važan element troška prevezene robe koji utječe na njezinu prodaju. Međutim, društvo Japan Airlines nije dužno dokazati nadležnost Komisije.

71

Kao treće, društvo Japan Airlines tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava u primjeni uvjeta značajnosti i trenutačnosti.

72

U tom pogledu, s jedne strane, tvrdi da je Opći sud pogrešno primijenio uvjet značajnosti jer se elementi na koje se oslonio u točkama 132. do 142. pobijane presude odnose na značajnost postupanja na dolaznim rutama u Japanu, a ne unutar EGP‑a. Čimbenici na koje se oslonio, odnosno trajanje, doseg i priroda ponašanja, kao i proporcionalan iznos dodatnih naknada i zajednički tržišni udio adresata sporne odluke, relevantni su za ocjenu ima li postupanje značajan učinak na cijenu usluga zračnog prijevoza tereta u Japanu. Međutim, Opći sud u svojoj ocjeni nije uzeo u obzir činjenicu da je svaki učinak koji predmetno ponašanje proizvodi unutar EGP‑a, prema vlastitom rasuđivanju iznesenom u točkama 120. do 130. presude, nastao najmanje dvije faze niže od ponašanja utvrđenog u Japanu, što umanjuje značajnost tako analiziranog učinka.

73

S druge strane, što se tiče uvjeta trenutačnosti, društvo Japan Airlines ističe da pristup koji je Opći sud zauzeo u točkama 144. do 146. pobijane presude taj uvjet lišava svake biti jer se njime utvrđuje da intervencija neovisnih trećih osoba u odluku hoće li se povećanje troškovnih elemenata prenijeti silazno nije dovoljna za prekid uzročnog lanca. Takav pristup doveo bi do iznimno široke primjene kriterija kvalificiranih učinaka, kojom bi se omogućilo da se obuhvati gotovo svako ponašanje, uključujući kada proizvod prodaje više posrednika prije nego što ga se stavi na tržište u EGP‑u. Kako bi se očuvala relevantnost uvjeta trenutačnosti, učinci koji su toliko udaljeni kao što su oni o kojima je riječ u ovom predmetu ne bi se smjeli uzeti u obzir u okviru primjene kriterija kvalificiranih učinaka.

74

Komisija tvrdi da taj drugi dio nije osnovan.

75

Kao prvo, valja istaknuti da je Opći sud u točki 99. pobijane presude naveo da, u slučaju ponašanja za koje je Komisija, kao u ovom slučaju, smatrala da pokazuje određeni stupanj štetnosti za tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu ili unutar EGP‑a da bi ga se moglo kvalificirati kao ograničavanje tržišnog natjecanja „s obzirom na cilj” u smislu članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u, primjenom kriterija kvalificiranih učinaka ne može se zahtijevati ni dokazivanje konkretnih učinaka koje pretpostavlja da se ponašanje kvalificira kao ograničavanje tržišnog natjecanja „s obzirom na posljedicu” u smislu tih odredbi.

76

Slično tomu, u točki 103. te presude naveo je da bi tumačenje kriterija kvalificiranih učinaka, kako to čini se zagovara društvo Japan Airlines, na način da se njime zahtijeva dokaz konkretnih učinaka spornog ponašanja, čak i ako postoji ograničenje tržišnog natjecanja „s obzirom na cilj”, dovelo do toga da se na Komisijinu nadležnost za utvrđivanje i sankcioniranje povrede članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u primjenjuje uvjet koji se ne temelji na tekstu tih odredbi.

77

Opći sud je iz toga u točki 104. navedene presude zaključio da društvo Japan Airlines, s jedne strane, nije moglo valjano prigovoriti Komisiji da je počinila pogrešku time što je smatrala da je kriterij kvalificiranih učinaka ispunjen, iako je ona u uvodnim izjavama 917., 1190. i 1277. sporne odluke navela da nije dužna ocijeniti protutržišne učinke spornog ponašanja s obzirom na njegov protutržišni cilj i, s druge strane, nije moglo ni iz tih uvodnih izjava zaključiti da Komisija nije provela nikakvu analizu učinaka koje je navedeno ponašanje proizvelo na unutarnjem tržištu ili unutar EGP‑a u svrhu primjene tog kriterija.

78

Međutim, kao što to već proizlazi iz razloga iznesenih kao drugo u točki 104., iz tih se točaka koje društvo Japan Airlines osporava ne može zaključiti da je Opći sud, kako bi utvrdio da je u ovom slučaju ispunjen kriterij kvalificiranih učinaka, smatrao da je dovoljno da se sporni zabranjeni sporazum može kvalificirati kao ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj.

79

Naime, iz tumačenja točaka 95. do 115. pobijane presude proizlazi da se Opći sud u navedenim osporavanim točkama isključivo usredotočio na odbijanje argumentacije koju mu je podnijelo društvo Japan Airlines, sažete u točki 82. pobijane presude. Tako je u tim točkama iznio razloge zbog kojih je društvo Japan Airlines pogrešno tvrdilo kako je činjenica da je Komisija, u obrazloženju osporavane odluke koje se odnosi, za uvodnu izjavu 917. te odluke, na kvalifikaciju predmetnog ograničenja tržišnog natjecanja i, za njezine uvodne izjave 1190. i 1277., na izračun novčane kazne, navela da ne postoji potreba dokazivanja stvarnih protutržišnih učinaka s obzirom na to da je protutržišni cilj osporavanih ponašanja bio utvrđen, značila da se Komisija, zbog tog protutržišnog cilja, suzdržala od ocjene jesu li ta ponašanja proizvela kvalificirane učinke potrebne za utvrđivanje njezine nadležnosti za primjenu članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u na usluge prijevoza ulaznog tereta.

80

S jedne strane, Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u biti odgovorio da se kriterij kvalificiranih učinaka, na kojem se temelji Komisijina izvanteritorijalna nadležnost, razlikuje od pitanja može li se sporni zabranjeni sporazum kvalificirati kao ograničenje tržišnog natjecanja u smislu članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u. Kao što je to nezavisni odvjetnik također istaknuo u točki 42. svojeg mišljenja, kriterij kvalificiranih učinaka, koji može poslužiti kao temelj Komisijine nadležnosti za izvanteritorijalnu primjenu pravila tržišnog natjecanja Unije i EGP‑a s obzirom na međunarodno javno pravo, ne podudara se sa značajnim kriterijem ograničenja tržišnog natjecanja, s obzirom na cilj ili s obzirom na posljedicu, na unutarnjem tržištu Unije ili EGP‑a, kojem podliježe Komisijina nadležnost za utvrđivanje i sankcioniranje, na temelju prava Unije, povrede tih pravila tržišnog natjecanja.

81

S druge strane, analiza Općeg suda kojom se nastoji utvrditi je li Komisija pravilno smatrala da je kriterij kvalificiranih učinaka ispunjen u ovom slučaju iznesena je u točkama 115. do 153. pobijane presude u pogledu usklađivanja usluga prijevoza ulaznog tereta promatranog zasebno i u točkama 154. do 164. te presude u pogledu jedinstvene i trajne povrede razmatrane u cijelosti.

82

U tim okolnostima društvo Japan Airlines pogrešno tumači pobijanu presudu kada tvrdi kako je Opći sud smatrao da je moguće, kako bi se na temelju kriterija kvalificiranih učinaka utvrdila Komisijina nadležnost za primjenu članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u na ponašanja do kojih je došlo izvan područja EGP‑a, odustati od dokazivanja takvih učinaka ako se ta ponašanja mogu kvalificirati kao ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj.

83

Argumentaciju iznesenu u točkama 62. do 64. ove presude stoga treba odbiti kao neosnovanu. Slijedom toga, isto vrijedi i za onu iznesenu u točkama 65. do 67. te presude, s obzirom na to da se ta argumentacija temelji na pretpostavci da je Opći sud u spornim točkama pobijane presude pogrešno kvalificirao sporni zabranjeni sporazum kao ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj iako, kao što to proizlazi iz prethodne analize, Opći sud u tim točkama nije odlučio u tom pogledu, nego je samo podsjetio na razmatranja koja je Komisija iznijela u spornoj odluci u pogledu kvalifikacije povrede i izračuna novčane kazne. Uostalom, društvo Japan Airlines pred Općim sudom čak nije ni tvrdilo da je takva kvalifikacija spornog zabranjenog sporazuma u spornoj odluci bila pogrešna.

84

Kao drugo, valja podsjetiti na to da je točno da iz sudske prakse proizlazi da se opseg nadzora zakonitosti predviđenog u članku 263. UFEU‑a proteže na sve elemente Komisijinih odluka u vezi s postupcima na temelju članaka 101. i 102. UFEU‑a nad kojima Opći sud provodi detaljan nadzor kako prava tako i činjenica u pogledu razloga koje navede tužitelj, uzimajući u obzir sve elemente koje je on naveo. Međutim, sudovi Unije ne mogu u okviru tog nadzora zamijeniti obrazloženje autora predmetnog akta svojim vlastitim obrazloženjem (presuda od 4. srpnja 2024., Westfälische Drahtindustrie i Pampus Industriebeteiligungen/Komisija, C‑70/23 P, EU:C:2024:580, t. 38. i navedena sudska praksa).

85

Opći sud stoga ne može svojim obrazloženjem popuniti praznine u obrazloženju akta koji se pred njim pobija, na način da se njegova ocjena ne veže ni na jedno utvrđenje iz tog akta (presuda od 18. srpnja 2013., UEFA/Komisija, C‑201/11 P, EU:C:2013:519, t. 65. i navedena sudska praksa).

86

Međutim, kada Opći sud samo odgovori na argumentaciju koja je pred njim iznesena i na taj način pojasni obrazloženje pobijanog akta, ne može se smatrati da on vlastitim obrazloženjem zamjenjuje obrazloženje autora tog akta (vidjeti u tom smislu presude od 12. lipnja 2014., Deltafina/Komisija, C‑578/11 P, EU:C:2014:1742, t. 56. i od 23. studenoga 2023., Ryanair/Komisija, C‑209/21 P, EU:C:2023:905, t. 49.).

87

U ovom slučaju, kao što to proizlazi iz točaka 89. i 105. pobijane presude, prva rečenica uvodne izjave 1045. sporne odluke sadržavala je, makar i sažeto, elemente koji su Općem sudu omogućili da provjeri je li Komisija utvrdila svoju izvanteritorijalnu nadležnost s obzirom na kriterij kvalificiranih učinaka. Naime, upravo su ti elementi, u vezi s drugim relevantnim uvodnim izjavama te odluke, navedenima u točkama 110., 118. do 121., 124., 127., 135. do 137., 140. i 141. pobijane presude, omogućili Općem sudu da provjeri je li Komisija stvarno utvrdila postojanje takvih učinaka. Osim toga, iz točaka 95. do 153. pobijane presude proizlazi da se Opći sud u njima ograničio na odgovaranje na argumentaciju koju mu je iznijelo društvo Japan Airlines i na pojašnjavanje obrazloženja sporne odluke, konkretnije tako što je izveo određene naznake iz elemenata koji se nalaze u toj odluci. Stoga, uzimajući u obzir sudsku praksu navedenu u prethodnoj točki ove presude, navodna zamjena obrazloženja u pogledu tih točaka 95. do 153. nije utvrđena.

88

Štoviše, što se tiče navoda o povredi prava obrane, dovoljno je istaknuti da, s obzirom na to da, suprotno onomu što tvrdi društvo Japan Airlines, Opći sud nije zamijenio obrazloženje na temelju argumentacije koju je Komisija iznijela tijekom postupka, nego je, naprotiv, u pobijanoj presudi preuzeo elemente obrazloženja sadržane u spornoj odluci, društvo Japan Airlines ne može valjano prigovoriti Općem sudu da se oslonio na sudsku praksu i analizu u pogledu koje nije imao priliku iznijeti svoje stajalište.

89

Osim toga, što se tiče tvrdnje o prebacivanju tereta dokazivanja, valja podsjetiti na to da je, prema ustaljenoj sudskoj praksi, na Komisiji da utvrdi dokaze kojima se u dovoljnoj mjeri može dokazati postojanje činjenica koje predstavljaju povredu prava tržišnog natjecanja. Suprotno tomu, na poduzetniku koji se poziva na razlog obrane protiv utvrđenja takve povrede jest da podnese dokaz da se taj razlog obrane mora prihvatiti. Međutim, iako je u skladu s tim načelima teret dokazivanja na Komisiji odnosno predmetnom poduzetniku, činjenični elementi koje ističe jedna stranka mogu biti takve prirode da obvezuju drugu stranku da pruži objašnjenje ili opravdanje, u nedostatku kojeg je dopušteno zaključiti da su poštovana pravila u području tereta dokazivanja (vidjeti u tom smislu presudu od 21. prosinca 2023., Royal Antwerp Football Club, C‑680/21, EU:C:2023:1010, t. 120. i navedenu sudsku praksu).

90

Ta se sudska praksa, koja se temelji na općim pravilima o izvođenju dokaza, može primijeniti na situaciju u kojoj Komisija mora utvrditi svoju mjesnu nadležnost u pogledu ponašanja koja potječu izvan područja Unije ili EGP‑a.

91

Što se tiče prigovora koji se odnosi na točku 121. pobijane presude, valja istaknuti da je Opći sud u toj točki istaknuo da se cijena usluga prijevoza tereta sastojala, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 17. sporne odluke, od cijena i dodatnih naknada, među kojima su dodatna naknada za gorivo i dodatna naknada za sigurnost, i da je, osim ako se ne smatra da bi se povećanje dodatne naknade za gorivo i dodatne naknade za sigurnost, dovoljno vjerojatnim „učinkom prebacivanja tereta”, moglo nadoknaditi odgovarajućim smanjenjem cijena i ostalih dodatnih naknada, takvo povećanje u načelu moglo dovesti do povećanja ukupne cijene usluga prijevoza ulaznog tereta. Dodao je, doduše, da društvo Japan Airlines nije uspjelo dokazati da je „učinak prebacivanja tereta” toliko vjerojatan da bi učinak na cijene uvezene robe postao nepredvidljiv. Međutim, tom je utvrđenju prethodila, u točkama 118. do 120. i u prvoj rečenici točke 121. te presude, analiza na temelju koje je Opći sud zaključio da su inkriminirani prijevoznici mogli predvidjeti da će horizontalno određivanje dodatne naknade za gorivo i dodatne naknade za sigurnost dovesti do povećanja ukupne cijene usluga prijevoza ulaznog tereta.

92

Stoga je Opći sud tek nakon što je ocijenio spornu odluku i utvrdio da je Komisija u dovoljnoj mjeri dokazala predvidljivost takvog povećanja ispitao je li društvo Japan Airlines podnijelo elemente koji omogućuju pobijanje tog utvrđenja. U tim okolnostima Opći sud nije prebacio teret dokazivanja kada je smatrao da je na društvu Japan Airlines da podnese dokaz o protivnom kojim bi se pobila takva utvrđenja. Slijedom toga, prigovor koji se odnosi na točku 121. pobijane presude treba odbiti kao neosnovan.

93

Što se tiče prigovora koji se odnosi na točku 125. pobijane presude, valja istaknuti da je Opći sud u toj točki naveo da društvo Japan Airlines nije podnijelo nijedan element koji dokazuje da predmetne okolnosti nisu bile pogodne za silazno prebacivanje na otpremnike dodatnih troškova koji su proizašli iz jedinstvene i trajne povrede na dolaznim rutama. Najprije je u točkama 118. do 122. te presude utvrdio da iz različitih elemenata sporne odluke proizlazi da su stranke spornog zabranjenog sporazuma razumno mogle predvidjeti da je učinak jedinstvene i trajne povrede, u dijelu u kojem se ona odnosi na usluge prijevoza ulaznog tereta, povećanje cijene za usluge prijevoza tereta na dolaznim rutama. Zatim je u točki 123. navedene presude istaknuo da se stoga postavlja pitanje jesu li inkriminirani prijevoznici mogli predvidjeti da će špediteri prebaciti takav dodatni trošak na vlastite klijente, odnosno otpremnike. U tom je pogledu u točki 124. iste presude utvrdio kako iz uvodnih izjava 14. i 70. sporne odluke proizlazi da cijena usluga prijevoza tereta predstavlja input za špeditere i da je riječ o varijabilnom trošku čije povećanje u načelu ima za učinak povećanje graničnih troškova s obzirom na koje špediteri određuju vlastite cijene.

94

Iz toga slijedi da se, s obzirom na to da je Opći sud prethodno utvrdio da je Komisija u dovoljnoj mjeri dokazala okolnosti koje je naveo u točkama 118. do 124. pobijane presude, ne može smatrati da je Opći sud utvrđenjem iz točke 125. pobijane presude nezakonito prebacio teret dokazivanja. Prigovor koji se odnosi na tu točku 125. stoga treba odbiti kao neosnovan.

95

Što se tiče prigovora koji se odnosi na točku 140. pobijane presude, dovoljno je utvrditi da je Opći sud, tek nakon što je istaknuo kako iz uvodne izjave 1031. sporne odluke proizlazi da cijena usluga prijevoza tereta predstavlja važan element troška prevezene robe koji utječe na njezinu prodaju, naveo da se društvo Japan Airlines ograničilo na osporavanje te ocjene pukim tvrdnjama. Slijedom toga, prigovor koji se odnosi na tu točku 140. treba odbiti kao neosnovan.

96

Argumentaciju iznesenu u točkama 68. i 70. ove presude stoga treba odbiti kao neosnovanu.

97

Kao treće, valja podsjetiti na to da je, u skladu s člankom 256. stavkom 1. drugim podstavkom UFEU‑a i člankom 58. prvim stavkom Statuta Suda Europske unije, žalba ograničena na pitanja prava.

98

Stoga, kad Opći sud utvrdi ili ocijeni činjenice, Sud je na temelju članka 256. UFEU‑a isključivo nadležan za ispitivanje njihove pravne kvalifikacije i iz toga izvedenih pravnih posljedica (vidjeti u tom smislu presude od 28. svibnja 1998., Deere/Komisija, C‑7/95 P, EU:C:1998:256, t. 21. i od 11. siječnja 2024., Planistat Europe i Charlot/Komisija, C‑363/22 P, EU:C:2024:20, t. 50. i navedenu sudsku praksu).

99

Nasuprot tomu, Opći sud je isključivo nadležan za utvrđivanje i ocjenu relevantnih činjenica kao i za ocjenu dokaza. Naime, ako su ti dokazi prikupljeni na pravilan način i ako su poštovana opća načela prava kao i pravila postupka primjenjiva u području tereta dokazivanja i izvođenja dokaza, ocjena dokazne vrijednosti podnesenih elemenata isključivo je na Općem sudu. Ocjena tih činjenica i dokaza, osim u slučaju njihova iskrivljavanja, dakle nije pravno pitanje koje kao takvo podliježe nadzoru Suda u okviru žalbe (presude od 28. svibnja 1998., Deere/Komisija, C‑7/95 P, EU:C:1998:256, t. 22. i od 18. ožujka 2021., Pometon/Komisija, C‑440/19 P, EU:C:2021:214, t. 50. i navedena sudska praksa).

100

U ovom slučaju društvo Japan Airlines najprije prigovara Općem sudu da je uzeo u obzir niz čimbenika kako bi ocijenio je li značajnost učinka na cijene uvezene robe bila utvrđena iako ti čimbenici upućuju na značajnost tih učinaka u Japanu, ali ne i unutar EGP‑a.

101

Time društvo Japan Airlines osporava utvrđenja Općeg suda iz točaka 132. do 142. pobijane presude. Međutim, u tim je točkama Opći sud samo iznio i ocijenio činjenice, kako proizlaze iz uvodnih izjava 1146., 1215., 1217., 889. i 1030. sporne odluke, koje se odnose na trajanje, doseg i prirodu povrede, kao i, podredno, iz uvodnih izjava 1031. i 1209. te odluke i određenih dokaza u pogledu udjela dodatnih naknada u ukupnoj cijeni usluga prijevoza tereta kao i zajedničkog tržišnog udjela inkriminiranih prijevoznika.

102

Stoga valja utvrditi da tom argumentacijom društvo Japan Airlines, s obzirom na to da ističe kako se na temelju tih čimbenika ne može utvrditi značajan učinak unutar EGP‑a, poziva Sud da provede novu ocjenu činjenica koje je Opći sud već ocijenio u tim točkama 132. do 142., što nije u nadležnosti Suda u žalbenom postupku, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 99. ove presude, s obzirom na to da nije istaknuto nikakvo iskrivljavanje tih činjenica. Slijedom toga, tu argumentaciju treba odbaciti kao nedopuštenu.

103

Nadalje, što se tiče uvjeta trenutačnosti, u dijelu u kojem društvo Japan Airlines prigovara Općem sudu da je u točkama 144. do 146. pobijane presude široko primijenio taj uvjet, dovoljno je utvrditi da se njegova argumentacija u tom pogledu temelji na njihovu pogrešnom tumačenju i da je stoga treba odbiti kao neosnovanu. Naime, suprotno onomu što tvrdi društvo Japan Airlines, Opći sud ni na koji način nije isključio da intervencija neovisnih trećih osoba u odluku o tome hoće li se povećanje troškovnih elemenata prenijeti silazno nije dovoljna za prekid uzročnog lanca, nego je presudio, kao što to osobito proizlazi iz točke 146. navedene presude, da to nije slučaj kada ta intervencija objektivno proizlazi iz predmetnog zabranjenog sporazuma, u skladu s uobičajenim funkcioniranjem tržišta. Društvo Japan Airlines ne tvrdi da ta ocjena sadržava pogrešku koja se tiče prava.

104

Slijedom toga, drugi dio drugog žalbenog razloga treba djelomično odbaciti kao nedopušten, a djelomično odbiti kao neosnovan.

105

Japan Airlines tvrdi, kao prvo, da, kako bi se u ovom slučaju utvrdila Komisijina nadležnost, svaki element jedinstvene i trajne povrede mora, promatran zasebno, biti obuhvaćen područjem primjene članka 101. UFEU‑a.

106

Međutim, točke 154. do 157. pobijane presude podrazumijevaju kako je za nastanak Komisijine nadležnosti dovoljno da ona utvrdi da ponašanje do kojeg je došlo izvan EGP‑a i koje, promatrano zasebno, ne proizvodi učinke u EGP‑u, čini dio iste jedinstvene i trajne povrede kao i ponašanje do kojeg je došlo ili koje proizvodi učinke u EGP‑u. Pristup koji predlaže Opći sud omogućio bi Komisiji da primjenom kriterija jedinstvene i trajne povrede proširi svoju nadležnost na ponašanja koja nisu obuhvaćena materijalnim područjem primjene članka 101. UFEU‑a. To bi moglo dovesti do toga da mu se dodijeli potencijalno neograničena nadležnost u pogledu ponašanja do kojih je došlo bilo gdje u svijetu, s obzirom na to da smatra da određeno ponašanje čini dio jedinstvene i trajne povrede, čiji određeni elementi, ali ne svi, proizvode učinke unutar EGP‑a.

107

Međutim, prema mišljenju društva Japan Airlines, svaki element jedinstvene i trajne povrede, promatran zasebno, trebao bi moći predstavljati povredu članka 101. UFEU‑a. To je osobito važno u situacijama kao što je ona u ovom slučaju, u kojima ponašanje koje se odnosi na dolazne rute, a koje se sastoji od utvrđivanja dodatnih naknada na letovima iz zračne luke koja se nalazi izvan EGP‑a, odnosno, u slučaju društva Japan Airlines, u Japanu, kao prvo, nije bilo međuovisno s ponašanjem koje se odnosi na odlazne rute, a koje se sastoji od određivanja dodatnih naknada na letovima iz zračne luke koja se nalazi u EGP‑u, kao drugo, u cijelosti je provedeno izvan EGP‑a, kao treće, promatrano zasebno, nije proizvelo učinke unutar EGP‑a i, kao četvrto, stoga je predstavljalo zasebno ponašanje različito od ponašanja na odlaznim rutama. Pojam „jedinstvena i trajna povreda” ne može se upotrijebiti za zaobilaženje granica ovlasti dodijeljenih Komisiji ili za proširenje područja primjene članka 101. UFEU‑a na ponašanja koja sama po sebi nisu u nadležnosti Komisije ili ne ispunjavaju uvjete za primjenu tog članka.

108

Kao drugo, društvo Japan Airlines tvrdi da je Opći sud u svakom slučaju u točkama 158. do 164. pobijane presude pogrešno smatrao da je Komisija osnovano utvrdila da ponašanje na dolaznim rutama na kojima je taj prijevoznik sudjelovao predstavlja jedinstvenu i trajnu povredu zajedno s ponašanjem na odlaznim rutama, a da prethodno nije utvrdio da je to ponašanje na dolaznim rutama dovoljno povezano s EGP‑om kako bi se moglo valjano smatrati da ima istu svrhu kao i ponašanje na odlaznim rutama. Naime, takvo tumačenje omogućilo bi Komisiji da smatra kako usklađivanje dodatnih naknada na letovima između Japana i Sjedinjenih Američkih Država povrjeđuje članak 101. UFEU‑a samo zato što ima istu svrhu kao i usklađivanje na odlaznim rutama između EGP‑a i trećih zemalja, kojim se nastoji ograničiti tržišno natjecanje u cijelom svijetu.

109

Društvo Japan Airlines tvrdi da svrha svakog elementa jedinstvene i trajne povrede treba biti ograničavanje tržišnog natjecanja unutar EGP‑a. U ovom slučaju, ponašanje društva Japan Airlines na dolaznim rutama očito je imalo svrhu različitu od one koja se nastojala postići ponašanjem na odlaznim rutama, s obzirom na to da je njegovo ponašanje na dolaznim rutama utjecalo na tržišno natjecanje na japanskom tržištu. U tom je pogledu Opći sud u točki 158. pobijane presude pogrešno naveo da društvo Japan Airlines nije osporavalo da je ponašanje na dolaznim rutama sastavni dio jedinstvene i trajne povrede utvrđene u spornoj odluci. Društvo Japan Airlines zapravo je tvrdilo da njegovo ponašanje ne može čak ni predstavljati povredu jer nije obuhvaćeno područjem primjene članka 101. UFEU‑a, s obzirom na to da ono nije narušavalo tržišno natjecanje unutar EGP‑a.

110

Komisija tvrdi da taj dio žalbenog razloga nije osnovan.

111

Valja primijetiti da je svojim petim tužbenim razlogom pred Općim sudom društvo Japan Airlines samo osporavalo Komisijinu nadležnost za primjenu članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u na predmetna ponašanja u dijelu u kojem su se odnosila na usluge prijevoza ulaznog tereta. U tom je pogledu Opći sud u točki 153. pobijane presude zaključio kako je Komisija osnovano utvrdila da je kriterij kvalificiranih učinaka ispunjen u pogledu usklađivanja usluga prijevoza ulaznog tereta promatranog zasebno, tako da je utvrđena Komisijina nadležnost za primjenu članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u na predmetna ponašanja, u mjeri u kojoj je bila osporavana. Iz toga slijedi da je bilo suvišno da Opći sud u točkama 154. do 164. pobijane presude ispita je li Komisija, kako bi utvrdila svoju nadležnost za primjenu članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u na predmetna ponašanja, također osnovano utvrdila, u uvodnoj izjavi 1046. pobijane odluke, da je kriterij kvalificiranih učinaka ispunjen s obzirom na jedinstvenu i trajnu povredu promatranu u cjelini.

112

Osim toga, kao što to proizlazi iz cjelokupne prethodne analize koja se odnosi na drugi dio drugog žalbenog razloga, Opći sud nije počinio pogreške koje se tiču prava ili zamijenio navedeno obrazloženje time što je u točki 153. pobijane presude tako zaključio.

113

U tim okolnostima valja utvrditi da se ovaj dio odnosi na dopunski dio obrazloženja pobijane presude. Prema ustaljenoj sudskoj praksi, prigovori usmjereni protiv dopunskog dijela obrazloženja odluke Općeg suda ne mogu dovesti do ukidanja te odluke te su stoga bespredmetni (presude od 15. listopada 2002., Limburgse Vinyl Maatschappij i dr./Komisija, C‑238/99 P, C‑244/99 P, C‑245/99 P, C‑247/99 P, C‑250/99 P do C‑252/99 P i C‑254/99 P, EU:C:2002:582, t. 537. i od 4. listopada 2024., thyssenkrupp/Komisija, C‑581/22 P, EU:C:2024:821, t. 263. i navedena sudska praksa).

114

Iz prethodno navedenog proizlazi da prvi dio drugog žalbenog razloga treba odbiti kao bespredmetan.

115

S obzirom na sve prethodno navedeno, drugi žalbeni razlog treba odbiti u cijelosti.

116

Budući da nijedan žalbeni razlog koji je društvo Japan Airlines istaknulo u prilog svojoj žalbi nije prihvaćen, žalbu valja odbiti u cijelosti.

117

Na temelju članka 184. stavka 2. Poslovnika Suda, kad žalba nije osnovana, Sud odlučuje o troškovima.

118

U skladu s člankom 138. stavkom 1. tog poslovnika, koji se na temelju članka 184. stavka 1. navedenog poslovnika primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.

119

Budući da nije uspjelo u postupku te s obzirom na to da je Komisija zatražila da društvo Japan Airlines snosi troškove, treba mu naložiti da, osim vlastitih, snosi i Komisijine troškove.

Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) proglašava i presuđuje: