Predmet C-307/22

FT

protiv

DW

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesgerichtshof (Njemačka))

Presuda Suda (prvo vijeće) od 26. listopada 2023.

„Zahtjev za prethodnu odluku – Obrada osobnih podataka – Uredba (EU) 2016/679 – Članci 12., 15. i 23. – Ispitanikovo pravo na pristup svojim podacima koji se obrađuju – Pravo na dobivanje prve kopije tih podataka bez naknade – Obrada podataka o pacijentu koju provodi njegov liječnik – Medicinska dokumentacija – Razlozi zahtjeva za pristup – Upotreba podataka u svrhu utvrđivanja odgovornosti liječnika koji obavlja liječenje – Pojam ‚kopija’”

  1. Zaštita fizičkih osoba u vezi s obradom osobnih podataka – Uredba 2016/679 – Ispitanikovo pravo na pristup njegovim podacima koji se obrađuju – Pravo na dobivanje prve kopije vlastitih podataka bez naknade – Obveza voditelja obrade da osigura takvu kopiju – Ispitanikova obveza obrazlaganja zahtjeva za pristup podacima koja proizlazi iz preambule uredbe – Nepostojanje

    (Uredba br. 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća, uv. izj. 63. te čl. 12. st. 5. i čl. 15. st. 1. i 3.)

    (t. 35.-38., 43., 46., 50.-52. i t. 1. izreke)

  2. Zaštita fizičkih osoba u vezi s obradom osobnih podataka – Uredba 2016/679 – Mogućnost država članica da donesu zakonodavstvo kojim se ograničava doseg određenih prava i obveza predviđenih uredbom – Nacionalno zakonodavstvo doneseno prije ili nakon stupanja na snagu uredbe – Irelevantnost

    (Uredba 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 23. st. 1.)

    (t. 54.-56., 69. i t. 2. izreke)

  3. Zaštita fizičkih osoba u vezi s obradom osobnih podataka – Uredba 2016/679 – Ispitanikovo pravo na pristup njegovim podacima koji se obrađuju – Pravo na dobivanje prve kopije vlastitih podataka bez naknade – Ograničenja – Uvjeti – Zaštita prava i sloboda drugih osoba – Mogućnost države članice da donese nacionalno zakonodavstvo kojim se štite ekonomski interesi voditelja obrade i ispitaniku stavljaju na teret troškovi prve kopije njegovih osobnih podataka – Nepostojanje

    (Uredba 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 23. st. 1. t. (i))

    (t. 62., 64., 65., 67.-69. i t. 2. izreke)

  4. Zaštita fizičkih osoba u vezi s obradom osobnih podataka – Uredba 2016/679 – Ispitanikovo pravo na pristup njegovim podacima koji se obrađuju – Osiguravanje kopije podataka – Pojam kopije – Predaja vjerne i razumljive reprodukcije tih podataka ispitaniku – Kopija izvadaka iz dokumenata, uključujući cijele dokumente, ili kopija izvadaka iz baza podataka koje sadržavaju, među ostalim, navedene podatke – Uključenost – Pretpostavka

    (Uredba br. 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća, uv. izj. 58. te čl. 12. st. 1. i čl. 15. st. 1. i 3., prva rečenica)

    (t. 71.-75.)

  5. Zaštita fizičkih osoba u vezi s obradom osobnih podataka – Uredba 2016/679 – Ispitanikovo pravo na pristup njegovim podacima koji se obrađuju – Osiguravanje kopije podataka – Pojam kopije – Predaja vjerne i razumljive reprodukcije svih podataka iz medicinske dokumentacije ispitaniku – Cjelovita kopija dokumenata koji se nalaze u medicinskoj dokumentaciji – Uključenost – Pretpostavka

    (Uredba 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća, uv. izj. 63. i čl. 15. st. 3. prva rečenica)

    (t. 76.-79. i t. 3. izreke)

Kratak prikaz

Osoba DW zatražila je od svojeg zubara FT da joj bez naknade osigura prvu kopiju njezine medicinske dokumentacije. Ona je podnijela taj zahtjev radi utvrđivanja odgovornosti osobe FT zbog pogrešaka koje joj je potonja osoba navodno počinila prilikom pružanja usluga stomatološke skrbi.

Pozivajući se na njemačko pravo na temelju kojeg pacijent može dobiti kopiju svoje medicinske dokumentacije pod uvjetom da liječniku koji obavlja liječenje nadoknadi troškove koji iz toga proizlaze ( 1 ), osoba FT odbila je osigurati takvu kopiju osobi DW, nakon čega je potonja osoba podnijela tužbu. I prvostupanjski i žalbeni sud prihvatili su zahtjev osobe DW da bez naknade dobije prvu kopiju svoje medicinske dokumentacije.

Postupajući povodom revizije koju je podnijela osoba FT, Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud, Njemačka) postavio je upit Sudu o tumačenju odredaba OUZP-a koje se odnose na modalitete ostvarivanja prava pristupa ispitanika svojim podacima kao i na opseg tog prava ( 2 ).

U svojoj presudi Sud najprije zaključuje da postoji obveza voditelja obrade da ispitaniku na njegov zahtjev osigura bez naknade prvu kopiju njegovih osobnih podataka u svrhe koje se razlikuju od ciljeva spoznaje o obradi podataka i provjere njezine zakonitosti, koji su izričito navedeni u preambuli OUZP-a. Sud zatim odlučuje o granicama mogućnosti država članica da radi ekonomskih interesa voditelja obrade ograniče pravo na dobivanje kopije podataka nalaganjem ispitaniku plaćanja troškova koje je u tu svrhu snosio taj voditelj obrade. Naposljetku, Sud razmatra nužnost da se u određenim slučajevima ispitaniku osigura cjelovita kopija podataka iz njegove medicinske dokumentacije.

Ocjena Suda

Kao prvo, što se tiče pitanja nalaže li se voditelju obrade da ispitaniku osigura bez naknade prvu kopiju njegovih osobnih podataka radi svrha koje nisu izričito navedene u preambuli OUZP-a, Sud podsjeća na to da se člankom 15. stavkom 3. prvom rečenicom te uredbe ispitaniku dodjeljuje pravo na dobivanje vjerne reprodukcije njegovih osobnih podataka, koji se tumače u širem smislu, a koji su predmet postupaka koji se trebaju kvalificirati kao „obrada koju provodi voditelj te obrade” ( 3 ). Usto, iz zajedničkog tumačenja relevantnih odredaba OUZP-a ( 4 ) proizlazi, s jedne strane, pravo ispitanika da dobije prvu besplatnu kopiju svojih osobnih podataka koji se obrađuju i, s druge strane, mogućnost voditelja obrade da pod određenim uvjetima, ako je zahtjev očito neutemeljen ili pretjeran, naplati razumnu naknadu uzimajući u obzir administrativne troškove ili da odbije postupiti po zahtjevu.

Međutim, nijednom od tih odredaba ne uvjetuje se osiguranje prve kopije osobnih podataka bez naknade pozivanjem ispitanika na razlog kojim bi se opravdao njegov zahtjev. Stoga se razlozima za podnošenje zahtjeva, koji se izričito navode u preambuli OUZP-a ( 5 ), ne može ograničiti doseg navedenih odredaba. Tako se pravo na pristup zdravstvenim podacima ( 6 ) ne može ograničiti, odbijanjem pristupa ili nalaganjem plaćanja naknade, na jedan od tih razloga, što također vrijedi za pravo na dobivanje prve kopije bez naknade.

Usto, načelom osiguravanja prve kopije podataka bez naknade kao i nepostojanjem nužnosti navođenja posebnog razloga kojim se opravdava zahtjev za pristup nužno se pridonosi tomu da se ispitaniku olakša ostvarivanje prava koja su mu dodijeljena OUZP-om. Slijedom toga, uzimajući u obzir važnost koja se tom uredbom daje pravu na pristup osobnim podacima koji se obrađuju radi postizanja njezinih zadanih ciljeva, ostvarivanje tog prava ne može podlijegati uvjetima koje zakonodavac Unije nije izričito predvidio.

Kao drugo, Sud presuđuje da država članica nema pravo donijeti nacionalno zakonodavstvo kojim se radi zaštite ekonomskih interesa voditelja obrade ispitaniku stavljaju na teret troškovi prve kopije njegovih osobnih podataka.

Točno je da na temelju OUZP-a pravo ispitanika da bez naknade dobije prvu kopiju svojih osobnih podataka nije apsolutno pravo te pod određenim uvjetima zaštita prava i sloboda drugih osoba može opravdati ograničenje tog prava ( 7 ). Međutim, ako je u ovom slučaju cilj nacionalnog zakonodavstva zaštita ekonomskih interesa liječnikâ koji obavljaju liječenje tako što će se onemogućiti nepotrebno podnošenje zahtjeva za dobivanje kopije, takva razmatranja ne mogu biti obuhvaćena pravima i slobodama drugih.

Naime, takvo zakonodavstvo ne dovodi samo do odvraćanja podnošenja zahtjeva koji su nepotrebni nego i onih zahtjeva koji se podnose zbog legitimnog razloga dobivanja bez naknade prve kopije osobnih podataka koji se obrađuju. Slijedom toga, njime se nužno povređuje načelo besplatnosti prve kopije i time dovodi u pitanje koristan učinak prava na pristup ispitanika svojim podacima, koje je predviđeno OUZP-om, a time i njome zajamčena zaštita.

Osim toga, Sud naglašava da su ekonomski interesi voditelja obrade uzeti u obzir OUZP-om, kojim se definiraju okolnosti u kojima voditelj obrade može naplatiti troškove povezane s osiguravanjem kopije osobnih podataka.

Kao treće i posljednje, Sud smatra da u okviru odnosa liječnik/pacijent pravo na dobivanje kopije osobnih podataka podrazumijeva da se ispitaniku preda vjerna i razumljiva reprodukcija svih tih podataka. Tim se pravom podrazumijeva pravo na dobivanje cjelovite kopije dokumenata koji se nalaze u medicinskoj dokumentaciji ispitanika ako je osiguravanje takve kopije nužno kako bi se ispitaniku omogućila provjera točnosti i iscrpnosti tih podataka te kako bi se zajamčila njihova razumljivost.

U tom pogledu Sud ističe da kad je riječ o osobnim podacima koji se odnose na zdravlje, OUZP-om se određuje da ispitanikovo pravo na pristup obuhvaća „poda[tke] u medicinskoj dokumentaciji koja sadržava informacije poput dijagnoza, rezultata pretraga, liječničkih mišljenja, liječenja ili zahvata” ( 8 ). Upravo je zbog osjetljivosti tih podataka zakonodavac Unije tako istaknuo važnost toga da se pristup pojedinaca svojim podacima koji se nalaze u njihovoj medicinskoj dokumentaciji odvija što je potpunije i preciznije moguće, ali ujedno i na razumljiv način.

Što se tiče rezultata ispitivanja, liječničkih mišljenja, liječenja ili zahvata na pacijentu, koji u pravilu uključuju brojne tehničke podatke, pa čak i slike, valja navesti da bi se pružanjem običnog sažetka ili kompilacije tih podataka od strane liječnika, kako bi ih se prikazalo u sažetom obliku, moglo riskirati ispuštanje ili pogrešno reproduciranje određenih relevantnih podataka ili, u svakom slučaju, otežavanje provjere njihove točnosti i potpunosti te njihovo razumijevanje od strane pacijenta.


( 1 ) Članak 630.g stavak 2. druga rečenica Bürgerliches Gesetzbucha (njemački Građanski zakonik)

( 2 ) Konkretno, upit se tiče članka 12. stavka 5., članka 15. stavaka 1. i 3. i članka 23. stavka 1. točke (i) Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. i ispravci SL 2018., L 127, str. 2. i SL 2021., L 74, str. 35.) (u daljnjem tekstu: OUZP).

( 3 ) Presuda od 4. svibnja 2023., Österreichische Datenschutzbehörde i CRIF (C-487/21, EU:C:2023:369, t. 28.)

( 4 ) Članak 12. stavak 5. i članak 15. stavci 1. i 3. OUZP-a

( 5 ) Prvom rečenicom uvodne izjave 63. OUZP-a predviđa se da bi „[i]spitanik [...] trebao imati pravo pristupa prikupljenim osobnim podacima koji se na njega odnose te ostvarivati to pravo lako i u razumnim intervalima kako bi bio svjestan obrade i provjerio njezinu zakonitost”.

( 6 ) Zajamčeno člankom 15 stavkom 1. OUZP-a

( 7 ) Na temelju članka 23. stavka 1. točke (i) OUZP-a

( 8 ) Uvodna izjava 63. OUZP-a