–

za A. T. U. Auto‑Teile‑Unger GmbH & Co. KG i Carglass GmbH, E. Macher, M. Sacré i P. Schmitz, Rechtsanwälte,

–

za FCA Italy SpA, M. Ruttloff i C. Steinle, Rechtsanwälte,

–

za Europsku komisiju, M. Huttunen i M. Noll‑Ehlers, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 61. stavaka 1. i 4. Uredbe (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o homologaciji i nadzoru tržišta motornih vozila i njihovih prikolica te sustavâ, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila, o izmjeni uredaba (EZ) br. 715/2007 i (EZ) br. 595/2009 te o stavljanju izvan snage Direktive 2007/46/EZ (SL 2018., L 151, str. 1. i ispravak SL 2023., L 125, str. 60.) te tumačenje točke 2.9. Priloga X. toj uredbi.

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između društava, s jedne strane, A. T. U. Auto‑Teile‑Unger GmbH & Co. KG (u daljnjem tekstu: ATU), neovisnog lanca servisa, i Carglassa GmbH, društva za popravak i zamjenu stakla na vozilima, te, s druge strane, FCA Italy SpA (u daljnjem tekstu: FCA), društva kćeri automobilske grupe Fiat Chrysler Automobiles NV, koje proizvodi osobna i laka gospodarska vozila, u vezi s njegovim stavljanjem na raspolaganje izravnog toka podataka svojih vozila.

3

Točkom 1.3. Pravilnika Ujedinjenih naroda (UN) br. 155 – Jedinstvene odredbe o homologaciji vozila s obzirom na kibersigurnost i sustav za upravljanje kibersigurnošću [2021/387] (SL 2021., L 82, str. 30.) predviđa se:

„Ovim se Pravilnikom ne dovode u pitanje drugi pravilnici UN‑a, regionalno zakonodavstvo ni nacionalno zakonodavstvo kojima je uređeno kako ovlaštene strane pristupaju vozilu i njegovim podacima, funkcijama i resursima te uvjeti takvog pristupa. […]”

4

Uvodne izjave 50. i 52. Uredbe 2018/858 glase:

[…]

5

Članak 3. te uredbe glasi kako slijedi:

„Za potrebe ove Uredbe i regulatornih akata navedenih u Prilogu II., osim ako se u njima drukčije navodi, primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]”

6

Člankom 61. navedene uredbe, naslovljenim „Obveze proizvođača u pogledu pružanja informacija povezanih s OBD‑om te informacija o popravku i održavanju vozila”, određuje se:

„1.   Proizvođači omogućuju neovisnim subjektima neograničen, standardiziran i nediskriminirajući pristup informacijama povezanima s OBD‑om u vozilu, dijagnostičkoj i drugoj opremi te alatima, što uključuje potpuni referentni materijal i dostupne verzije za preuzimanje odgovarajućeg softvera, kao i informacijama o popravku i održavanju vozila. Informacije moraju biti predstavljene na lako dostupan način u obliku strojno čitljivih i elektronički obradivih skupova podataka. […]

[…]

4.   Pojedinosti tehničkih zahtjevâ za pristup informacijama povezanima s OBD‑om u vozilu i informacijama o popravku i održavanju vozila, osobito tehničke specifikacije o načinu pružanja informacija povezanih s OBD‑om u vozilu i informacija o popravku i održavanju vozila, utvrđene su u Prilogu X.

[…]”

7

Prilog II. istoj uredbi, naslovljen „Zahtjevi za EU homologaciju tipa vozila, sustava, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica”, sadržava dio I. pod naslovom „Regulatorni akti za EU homologaciju tipa vozila proizvedenih u neograničenim serijama”. U verziji koja je bila na snazi do 6. srpnja 2022., u točki 63. tog dijela bila je navedena Uredba (EZ) br. 661/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zahtjevima za homologaciju tipa za opću sigurnost motornih vozila, njihovih prikolica i sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (SL 2009., L 200, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 28., str. 224. i ispravak SL 2015., L 308, str. 11.). U verziji koja proizlazi iz Uredbe (EU) 2019/2144 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o zahtjevima za homologaciju tipa za motorna vozila i njihove prikolice te za sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice namijenjene za takva vozila, u pogledu njihove opće sigurnosti te zaštite osoba u vozilima i nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu, o izmjeni Uredbe (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća i stavljanju izvan snage uredbi (EZ) br. 78/2009, (EZ) br. 79/2009 i (EZ) br. 661/2009 Europskog parlamenta i Vijeća i uredbi Komisije (EZ) br. 631/2009, (EU) br. 406/2010, (EU) br. 672/2010, (EU) br. 1003/2010, (EU) br. 1005/2010, (EU) br. 1008/2010, (EU) br. 1009/2010, (EU) br. 19/2011, (EU) br. 109/2011, (EU) br. 458/2011, (EU) br. 65/2012, (EU) br. 130/2012, (EU) br. 347/2012, (EU) br. 351/2012, (EU) br. 1230/2012 i (EU) 2015/166 (SL 2019., L 325, str. 1. i ispravak SL 2021., L 398, str. 29.) u toj se točki 63. navodi Uredba 2019/2144.

8

U Prilogu X. Uredbi 2018/858, naslovljenom „Pristup informacijama povezanima s OBD‑om u vozilu i informacijama o popravku i održavanju vozila”, u točki 2.9. propisano je:

„Za potrebe OBD‑a u vozilu, dijagnostike, popravka i održavanja vozila, izravan tok podataka vozila stavlja se na raspolaganje preko standardiziranog priključka […]

Dok se vozilo kreće, podaci su dostupni samo za funkcije ograničene na čitanje.”

9

U točki 6.2. tog priloga pojašnjeno je da „[p]ristup sigurnosnim značajkama vozila koje upotrebljavaju ovlašteni prodavači i serviseri mora biti omogućen neovisnim subjektima pod zaštitom sigurnosne tehnologije”.

10

U skladu s točkom 6.4. navedenog priloga:

„Reprogramiranje upravljačkih jedinica provodi se u skladu s međunarodnim normama ISO 22900‑2, SAE J2534 ili TMC RP1210B uporabom nevlasničke elektroničke opreme.

Kako bi se potvrdila kompatibilnost proizvođačeve specifične aplikacije i komunikacijskih sučelja vozila (VCI) sukladnih s međunarodnim normama ISO 22900‑2, SAE J2534 ili TMC RP1210B, proizvođač omogućava provjeru valjanosti neovisno razvijenih VCI‑ova ili daje proizvođaču VCI‑ova podatke potrebne za samostalno provođenje takve provjere valjanosti, uz najam sve posebne opreme.

[…]”

11

Članak 5. Uredbe br. 661/2009, naslovljen „Opći zahtjevi i ispitivanja”, u stavku 1. predviđao je:

„Proizvođači osiguravaju konstrukciju, izradu i sastavljanje vozila na način koji najviše smanjuje rizik od ozljeda putnika u vozilu i drugih sudionika u prometu.”

12

Uvodna izjava 27. Uredbe 2019/2144 glasi:

„Izmjene softvera mogu znatno promijeniti funkcije vozila. Trebalo bi utvrditi usklađena pravila i tehničke zahtjeve za izmjene softvera u skladu s postupcima homologacije tipa. Stoga bi se pravilnici UN‑a ili drugi regulatorni akti u pogledu postupaka ažuriranja softvera trebali početi primjenjivati na obvezujućoj osnovi što je moguće prije nakon njihova stupanja na snagu. Međutim, te sigurnosne mjere ne bi trebale dovesti u pitanje obveze proizvođača vozila da osiguraju pristup sveobuhvatnim dijagnostičkim informacijama i podacima u vozilu koji su relevantni za popravak i održavanje vozila.”

13

Člankom 4. te uredbe, naslovljenim „Opće obveze i tehnički zahtjevi”, stavcima 4. i 5. određuje se:

„4.   Proizvođači osiguravaju da su vozila konstruirana, izrađena i sastavljena na način kojim se u najvećoj mjeri smanjuje rizik od ozljeda putnika u vozilu i nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu.

5.   Proizvođači također osiguravaju da su vozila, sustavi, sastavni dijelovi i zasebne tehničke jedinice u skladu s primjenjivim zahtjevima iz Priloga II. od datuma navedenih u tom prilogu, s detaljnim tehničkim zahtjevima i ispitnim postupcima navedenima u delegiranim aktima i s jedinstvenim postupcima i tehničkim specifikacijama utvrđenima u provedbenim aktima i donesenima u skladu s ovom uredbom, […]”

14

Društva ATU i Carglass neovisni su subjekti u smislu članka 3. točke 45. Uredbe 2018/858, čija djelatnost uključuje dijagnostiku vozila.

15

Društvo FCA, kao proizvođač u smislu članka 3. točke 40. te uredbe, oprema svoja vozila sustavom „Secure Gateway”. Kako bi mogli izvršiti upisivanja, izbrisati kodove neispravnosti, obaviti kalibracije te aktivirati dijelove vozila, i neovisni i ovlašteni serviseri moraju poštovati zahtjeve koje je utvrdilo društvo FCA, odnosno prethodno se kod njega registrirati, identificirati se osobnim podacima za prijavu na poslužitelju koji je odredilo društvo FCA, kupiti pretplatu za upotrebu generičkih dijagnostičkih alata i internetskom vezom povezati te alate s tim poslužiteljem.

16

Budući da su društva ATU i Carglass smatrala da to što je društvo FCA jednostrano odredilo te zahtjeve predstavlja povredu obveze koju ono ima na temelju članka 61. stavaka 1. i 4. Uredbe 2018/858, u vezi s točkom 2.9. Priloga X. toj uredbi, podnijela su tužbu Landgerichtu Köln (Zemaljski sud u Kölnu, Njemačka), sudu koji je uputio zahtjev, kojom su tražila da se društvu FCA naloži da dijagnozu, popravak i održavanje vozila u Njemačkoj prestane podvrgavati tim zahtjevima, osim kad je riječ o potpunom reprogramiranju upravljačkih jedinica.

17

Sud koji je uputio zahtjev smatra da ishod spora ovisi o tumačenju odredbi članka 61. stavaka 1. i 4. Uredbe 2018/858 u vezi s točkom 2.9. Priloga X. toj uredbi.

18

Ističe, s jedne strane, da tekst tog članka 61. stavka 1., kao i smisao i svrha te uredbe, idu u prilog tumačenju obveze pružanja „neograničenog” pristupa, predviđene tom odredbom, na način da je društvo FCA dužno omogućiti potpun pristup izravnom toku podataka vozila putem sučelja OBD‑a, a da pritom upotrebu i primjenu dijagnostičkih alata ne smije uvjetovati jednostrano određenim zahtjevima. Taj se sud poziva na točku 28. presude od 19. rujna 2019., Gesamtverband Autoteile‑Handel (C‑527/18, EU:C:2019:762) kako bi potvrdio svoj zaključak da se obveza pružanja pristupa „bez ograničenja” predviđena propisom koji je bio na snazi prije donošenja navedene uredbe odnosila na sadržaj informacija, a ne na načine stavljanja tih informacija na raspolaganje. Međutim, navedeni sud nastoji doznati može li se na isti način tumačiti pojam „neograničenog” pristupa u smislu članka 61. stavka 1. Uredbe 2018/858, s obzirom na to da se, prema njegovu mišljenju, tom uredbom uspostavlja novi pravni sustav u tom području.

19

Ako taj pojam treba shvatiti na način da se odnosi ne samo na sadržaj informacija nego i na uvjete upotrebe dijagnostičkih alata, sud koji je uputio zahtjev pita se nalaže li se usko tumačenje navedenog pojma jamstvom opće sigurnosti vozila iz točke 63. dijela I. Priloga II. Uredbi 2018/858, u verziji koja je bila na snazi do 6. srpnja 2022. ili u verziji koja proizlazi iz Uredbe 2019/2144.

20

U tim je okolnostima Landgericht Köln (Zemaljski sud u Kölnu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Treba li članak 61. stavke 1. i 4. Uredbe 2018/858, u vezi s točkom 2.9. Priloga X. toj uredbi, […] također s obzirom na zahtjeve koji se primjenjuju na proizvođača vozila radi osiguravanja opće sigurnosti vozila i koji proizlaze iz točke 63. dijela I. Priloga II. toj uredbi,

tumačiti na način da proizvođač vozila treba uvijek, čak i kada provodi odgovarajuće sigurnosne mjere, osigurati da neovisni serviseri i dalje mogu, pomoću univerzalnog i generičkog dijagnostičkog alata, pristupiti informacijama povezanima s OBD‑om u vozilu kao i izvršiti dijagnostiku, popravak i održavanje vozila, uključujući za to potrebna upisivanja, a da pritom ne moraju biti ispunjeni uvjeti koji nisu izričito predviđeni Uredbom (EU) 2018/858, kao što su povezivanje tog alata internetskom vezom s poslužiteljem koji je odredio proizvođač vozila i/ili prethodna osobna registracija korisnika kod proizvođača vozila?”

21

Aktom podnesenim tajništvu Suda 19. lipnja 2023. društvo FCA zatražilo je otvaranje usmenog dijela postupka, u skladu s člankom 83. Poslovnika Suda, pozivajući se na dokument koji je izdao Centro prova autoveicoli Torino (Centar za ispitivanje motornih vozila u Torinu, Italija), regionalno tijelo nadležno za homologaciju vozila, i dopis Ministera delle Infrastrutture e dei Trasporti (Ministarstvo infrastrukture i prometa, Italija) kojim to tijelo potvrđuje usklađenost sustava „Secure Gateway” – koje društvo FCA ugrađuje u svoja vozila – s člankom 61. stavkom 1. Uredbe 2018/858.

22

Na temelju članka 83. Poslovnika, Sud može u svakom trenutku, nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, odrediti otvaranje ili ponovno otvaranje usmenog dijela postupka, osobito ako smatra da stvar nije dovoljno razjašnjena ili ako stranka po zatvaranju tog dijela postupka iznese novu činjenicu koja je takve prirode da ima odlučujući utjecaj na odluku Suda ili pak ako je u predmetu potrebno odlučiti na temelju argumenta o kojem se nije raspravljalo.

23

U ovom slučaju Sud, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, na temelju zahtjeva za prethodnu odluku i pisanih očitovanja smatra da raspolaže svim elementima koji su mu potrebni za rješavanje ovog zahtjeva za prethodnu odluku i da dokumenti na koje se poziva društvo FCA u svojem zahtjevu od 19. lipnja 2023. iz točke 21. ove presude, a čiju relevantnost za glavni postupak treba ocijeniti sud koji je uputio zahtjev, nisu nove činjenice koje bi mogle imati odlučujući utjecaj na prethodnu odluku Suda.

24

Stoga nije potrebno odrediti otvaranje usmenog dijela postupka.

25

Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 61. stavke 1. i 4. Uredbe 2018/858, u vezi s točkom 2.9. Priloga X. toj uredbi, tumačiti na način da mu se protivi to da proizvođač automobila neovisnim subjektima uvjetuje pristup informacijama o popravku i održavanju vozila te informacijama povezanima s OBD‑om, uključujući pristup upisivanju tih informacija, ispunjenjem uvjeta koji su različiti od onih predviđenih navedenom uredbom.

26

Najprije treba podsjetiti na to da prilikom tumačenja odredbe prava Unije valja uzeti u obzir ne samo njezin tekst već i kontekst te ciljeve propisa kojeg je ona dio (presuda od 9. lipnja 2022., IMPERIAL TOBACCO BULGARIA, C‑55/21, EU:C:2022:459, t. 44. i navedena sudska praksa). Nastanak takve odredbe može se također pokazati važnim za njezino tumačenje (vidjeti u tom smislu presudu od 10. prosinca 2018., Wightman i dr., C‑621/18, EU:C:2018:999, t. 47. i navedenu sudsku praksu).

27

Kad je riječ o doslovnom tumačenju predmetnih odredbi, prema članku 61. stavku 1. Uredbe 2018/858 proizvođači automobila dužni su neovisnim subjektima omogućiti neograničen, standardiziran i nediskriminirajući pristup informacijama povezanima s OBD‑om u smislu članka 3. točke 49. te uredbe, dijagnostičkoj ili drugoj opremi i alatima te informacijama o popravku i održavanju vozila u smislu tog članka 3. točke 48. Te informacije moraju biti predstavljene na lako dostupan način u obliku strojno čitljivih i elektronički obradivih skupova podataka.

28

Člankom 61. stavkom 4. navedene uredbe predviđa se da su „[p]ojedinosti tehničkih zahtjevâ za pristup informacijama povezanima s OBD‑om u vozilu i informacijama o popravku i održavanju vozila, osobito tehničke specifikacije o načinu pružanja informacija povezanih s OBD‑om u vozilu i informacija o popravku i održavanju vozila, utvrđene […] u Prilogu X”. U točki 2.9. tog priloga propisano je da se „[z]a potrebe OBD‑a u vozilu, dijagnostike, popravka i održavanja vozila, izravan tok podataka vozila stavlja […] na raspolaganje preko standardiziranog priključka”. Usto, u drugom stavku te odredbe pojašnjeno je da su, dok se vozilo kreće, podaci dostupni samo za funkcije ograničene na čitanje.

29

Iz toga proizlazi, s jedne strane, da obveza proizvođača automobila da omoguće neograničen, standardiziran i nediskriminirajući pristup informacijama povezanima s OBD‑om te informacijama o popravku i održavanju vozila iz članka 61. stavka 1. Uredbe 2018/858, obuhvaća obvezu da neovisnim subjektima omoguće da obrađuju i koriste te informacije, a da pritom nisu podvrgnuti uvjetima različitima od onih predviđenih tom uredbom (vidjeti u tom smislu presudu od 27. listopada 2022., ADPA i Gesamtverband Autoteile‑Handel, C‑390/21, EU:C:2022:837, t. 29.). S druge strane, iz točke 2.9. drugog stavka Priloga X. navedenoj uredbi proizlazi da, dok se vozilo ne kreće, ti subjekti moraju imati širi pristup od pristupa ograničenog samo na čitanje podataka iz te odredbe.

30

Kad je riječ o kontekstualnom tumačenju predmetnih odredbi, u točkama 6.2. i 6.4. Priloga X. Uredbi 2018/858 utvrđuju se, s jedne strane, zahtjevi za pristup sigurnosnim značajkama vozila i, s druge strane, zahtjevi za reprogramiranje upravljačkih jedinica. Kao što je to Europska komisija istaknula u svojim pisanim očitovanjima, u tim se točkama navode slučajevi u kojima pristup informacijama povezanima s OBD‑om i informacijama o popravku i održavanju vozila može biti podvrgnut određenim uvjetima zbog njihove važnosti za sigurnost. Stoga neovisni subjekti, osim u tim slučajevima, trebaju imati pravo na pristup tim informacijama, a da pritom nisu podvrgnuti uvjetima različitima od onih predviđenih navedenom uredbom (vidjeti u tom smislu presudu od 27. listopada 2022., ADPA i Gesamtverband Autoteile‑Handel, C‑390/21, EU:C:2022:837, t. 32.).

31

Tumačenje iz točke 29. ove presude potvrđuje cilj naveden u uvodnim izjavama 50. i 52. Uredbe 2018/858, odnosno omogućavanje učinkovitog tržišnog natjecanja na tržištu usluga koje se sastoji od pružanja informacija o popravku i održavanju vozila, s ciljem da se osigura to da tržište popravka i održavanja vozila od strane neovisnih subjekata može konkurirati onom ovlaštenih trgovaca (vidjeti u tom smislu presudu od 27. listopada 2022., ADPA i Gesamtverband Autoteile‑Handel, C‑390/21, EU:C:2022:837, t. 30.).

32

Neovisni subjekti stoga moraju imati neograničen pristup informacijama koje su im potrebne za obavljanje njihovih djelatnosti u lancu opskrbe na tržištu popravka i održavanja vozila. Međutim, podvrgavanje pristupa informacijama iz članka 61. stavka 1. Uredbe 2018/858 uvjetima koji nisu predviđeni tom uredbom moglo bi smanjiti broj neovisnih servisera koji imaju pristup tim informacijama, što bi moglo dovesti do smanjenja tržišnog natjecanja na tržištu usluga informiranja o popravku i održavanju vozila te tako i do smanjenja ponude potrošačima. Osim toga, kad bi proizvođači prema vlastitom nahođenju mogli ograničiti pristup izravnom toku podataka vozila, u smislu točke 2.9. Priloga X. toj uredbi, mogli bi i pristup tom toku podvrgnuti uvjetima koji bi ga u praksi mogli učiniti nemogućim.

33

Tumačenje iz točke 29. ove presude potvrđeno je i nastankom članka 61. stavka 1. Uredbe 2018/858. Naime, iako raniji propisi – koji razlikuju, s jedne strane, pristup informacijama o popravku i održavanju vozila, i, s druge strane, oblik u kojem se on mora odobriti – iz ograničenjâ isključuju samo sadržaj tih informacija (vidjeti u tom smislu presudu od 19. rujna 2019., Gesamtverband Autoteile‑Handel, C‑527/18, EU:C:2019:762, t. 28.), prema tom članku 61. stavku 1. proizvođač nije dužan samo omogućiti neograničen pristup informacijama iz te odredbe nego i te informacije predstaviti na „lako dostupan način”.

34

Iz toga slijedi da obveza propisana proizvođačima automobila u članku 61. stavku 1. Uredbe 2018/858 da neovisnim subjektima omoguće pristup informacijama iz te odredbe u formatu koji omogućuje elektroničku obradu, što je obveza koja je uvedena tek tijekom zakonodavnog postupka vezanog uz tu uredbu, premašuje obvezu omogućavanja tog pristupa ograničenog na čitanje (vidjeti u tom smislu presudu od 19. rujna 2019., Gesamtverband Autoteile‑Handel, C‑527/18, EU:C:2019:762, t. 26. i 34.).

35

Osim toga, kad je riječ o zahtjevima koji se odnose na kibersigurnost koji proizlaze iz Pravilnika UN‑a br. 155, na koji se društvo FCA poziva, dovoljno je istaknuti da je u točki 1.3. tog pravilnika predviđeno da se njime ne dovode u pitanje, među ostalim, „regionalno zakonodavstvo ni nacionalno zakonodavstvo kojima je uređeno kako ovlaštene strane pristupaju vozilu i njegovim podacima, funkcijama i resursima te uvjeti takvog pristupa”.

36

Kad je riječ o upućivanju iz točke 63. dijela I. Priloga II. Uredbi 2018/858 na Uredbu 2019/2144, u uvodnoj izjavi 27. potonje uredbe izričito se navodi da sigurnosne mjere koje su njome predviđene „ne bi trebale dovesti u pitanje obveze proizvođača vozila da osiguraju pristup sveobuhvatnim dijagnostičkim informacijama i podacima u vozilu koji su relevantni za popravak i održavanje vozila”.

37

Naposljetku, kao i člankom 5. stavkom 1. Uredbe br. 661/2009, na koji je ta točka 63. upućivala do 6. srpnja 2022., i člankom 4. stavkom 4. Uredbe 2019/2144, na koji ona upućuje od tog dana, predviđa se da se sigurnost mora osigurati u fazi konstruiranja, izrade i sastavljanja vozila i ne na štetu drugih subjekata na tržištu, poput neovisnih subjekata, što bi ugrozilo cilj naveden u točki 31. ove presude.

38

Iz toga proizlazi da osim uvjeta za pristup informacijama iz članka 61. stavka 1. Uredbe 2018/858 koji su predviđeni tom uredbom, nisu dopušteni drugi uvjeti kao što su povezivanje dijagnostičkog alata internetskom vezom s poslužiteljem koji je odredio proizvođač ili prethodna registracija neovisnih subjekata kod tog proizvođača.

39

S obzirom na prethodno navedeno, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 61. stavke 1. i 4. Uredbe 2018/858, u vezi s Prilogom X. toj uredbi, treba tumačiti na način da mu se protivi to da proizvođač automobila neovisnim subjektima uvjetuje pristup informacijama o popravku i održavanju vozila te informacijama povezanima s OBD‑om, uključujući pristup upisivanju tih informacija, ispunjenjem uvjeta koji su različiti od onih predviđenih navedenom uredbom.

40

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (osmo vijeće) odlučuje:

Članak 61. stavke 1. i 4. Uredbe (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o homologaciji i nadzoru tržišta motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila, o izmjeni uredaba (EZ) br. 715/2007 i (EZ) br. 595/2009 te stavljanju izvan snage Direktive 2007/46/EZ, u vezi s Prilogom X. Uredbi 2018/858,

treba tumačiti na način da mu se:

protivi to da proizvođač automobila neovisnim subjektima uvjetuje pristup informacijama o popravku i održavanju vozila te informacijama povezanima s OBD‑om, uključujući pristup upisivanju tih informacija, ispunjenjem uvjeta koji su različiti od onih predviđenih navedenom uredbom.