Predmet C-286/22

KBC Verzekeringen NV

protiv

P&V Verzekeringen CVBA

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hof van Cassatie (Belgija))

Presuda Suda (peto vijeće) od 12. listopada 2023.

„Zahtjev za prethodnu odluku – Osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila – Direktiva 2009/103/EZ – Članak 1. točka 1. – Pojam ‚vozilo’ – Nacionalno zakonodavstvo kojim se predviđa automatska naknada štete određenim sudionicima u prometu koji su žrtve prometnih nezgoda – Osoba koja ne upravlja ‚motornim vozilom’ u smislu tog zakonodavstva – Pojam istovjetan pojmu ‚vozilo’ u smislu Direktive 2009/103 – Bicikl opremljen električnim motorom koji pomaže u pokretanju pedala s funkcijom ubrzavanja koja se može aktivirati samo snagom mišića”

  1. Usklađivanje zakonodavstava – Osiguranje od građanskopravne odgovornosti za upotrebu motornih vozila – Direktiva 2009/103 – Određivanje sustava građanskopravne odgovornosti koji se primjenjuje na nesreće koje su posljedica prometovanja vozilâ – Nadležnost država članica – Granice

    (Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2009/103)

    (t. 23.-25.)

  2. Usklađivanje zakonodavstava – Osiguranje od građanskopravne odgovornosti za upotrebu motornih vozila – Direktiva 2009/103 – Pojam vozila – Bicikl opremljen električnim motorom koji pomaže u pokretanju pedala s funkcijom ubrzavanja koja se može aktivirati samo snagom mišića – Isključenost

    (Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2006/126, čl. 4. st. 1. i Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2009/103, uv. izj. 2. i čl. 1. t. 1. i čl. 13. st. 1. t. (b))

    (t. 34., 37.-41.)

Kratak prikaz

Dana 14. listopada 2017., osobu BV (u daljnjem tekstu: žrtva), koja se kretala električnim biciklom po javnoj cesti, udarilo je vozilo koje je osiguravao KBC Verzekeringen NV (u daljnjem tekstu: KBC). Žrtva je preminula. Budući da se ta nesreća smatrala „nesrećom na putu na posao ili s posla”, P&V Verzekeringen CVBA (u daljnjem tekstu: P&V), osiguravatelj žrtvina poslodavca u području nesreća na radu, isplatio je naknadu štete i preuzeo je tražbine te žrtve i njezinih pravnih sljednika.

P&V je protiv KBC-a podnio tužbu kako bi ishodio povrat troškova koje je imao na temelju nacionalnog prava. U predmetnom slučaju ono, među ostalim, predviđa da su osiguravatelji od građanskopravne odgovornosti vozača motornih vozila koja su sudjelovala u prometnoj nesreći, obvezni u svim slučajevima naknaditi štete koje su pretrpjele žrtve tih nesreća ako ih se smatra „ranjivim sudionicima u prometu”, pri čemu ta kvalifikacija ovisi o tome je li u trenutku te nesreće žrtva nesreće bila vozač „motornog vozila” ili nije. KBC je podnio protuzahtjev kako bi od društva P&V ishodio povrat novčanog iznosa koji je navodno neopravdano isplatio. U svoju obranu P&V je istaknuo da se žrtvu nije moglo smatrati vozačem motornog vozila.

Odlučujući o žalbi koju je podnio KBC, Hof van Cassatie (Kasacijski sud, Belgija) postavio je Sudu prethodno pitanje o tumačenju pojma „vozilo” u smislu članka 1. točke 1. Direktive 2009/103 ( 1 ).

Svojom presudom Sud presuđuje da tim pojmom nije obuhvaćen bicikl čiji električni motor samo pomaže u pokretanju pedala i ima funkciju koja mu omogućuje ubrzavanje bez pokretanja pedala do brzine od 20 km/h, ali koja se može aktivirati samo snagom mišića.

Ocjena Suda

Sud najprije ističe da iz teksta članka 1. točke 1. Direktive 2009/103 proizlazi da su pojmom „vozilo”, u smislu te odredbe, obuhvaćena samo vozila namijenjena za kopneni promet, a koje pokreće mehanička snaga, ali koja se ne kreću po tračnicama. Međutim, taj tekst sam po sebi ne omogućuju određivanje toga mora li se vozilo o kojem je riječ pokretati isključivo mehaničkom snagom.

Nadalje, Sud podsjeća na to da se, s jedne strane, u skladu s uvodnom izjavom 2. Direktive 2009/103, obveza „osiguranja od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila”, odnosi na „osiguranje motornih vozila”, a da se taj izraz tradicionalno odnosi na osiguranje od građanskopravne odgovornosti koja proizlazi iz prometovanja uređaja poput motocikala, vozila i kamiona, koji se, osim kada su izvan upotrebe, pokreću isključivo mehaničkom snagom.

S druge strane, članak 13. Direktive 2009/103 ( 2 ) pobliže određuje da svaka država članica poduzima sve odgovarajuće mjere kako bi osigurala da se sve zakonske odredbe ili ugovorne klauzule sadržane u polici osiguranja smatraju nevažećima u pogledu odštetnih zahtjeva trećih osoba koje su žrtve prometne nezgode ako te zakonske odredbe ili ugovorne klauzule isključuju iz osiguranja upotrebu ili vožnju vozila od strane osoba koje nemaju vozačku dozvolu koja im dopušta da voze dotično vozilo. Iz teksta članka 4. stavka 1. Direktive 2006/126 ( 3 ), proizlazi da se u načelu nacionalnom vozačkom dozvolom stječe pravo na upravljanje samo vozilima s vlastitim pogonom koja nisu željeznička vozila.

Naposljetku, kad je riječ o ciljevima koji se nastoje postići Direktivom 2009/103, Sud ističe da se njome nastoji osigurati slobodan promet vozila koja se uobičajeno nalaze na području Unije i osoba koje njima prometuju te jamčiti da žrtve nezgoda uzrokovanih tim vozilima uživaju usporedivo postupanje bez obzira na to gdje se na području Unije dogodila ta nesreća kao i osigurati tako njihovu zaštitu.

Uređaji koje isključivo ne pokreće mehanička snaga i koji stoga ne mogu sudjelovati u kopnenom prometu bez upotrebe snage mišića, poput električnog bicikla koji može ubrzati bez pokretanja pedala do brzine od 20 km/h, ne mogu trećim osobama uzrokovati tjelesne ozljede ili imovinsku štetu koja je, kad je riječ o njihovoj težini ili količini, usporediva s onima koje mogu uzrokovati motocikli, vozila, kamioni ili druga vozila koja sudjeluju u kopnenom prometu, koja isključivo pokreće mehanička snaga. Naime, potonja mogu dostići određenu brzinu koja je znatno viša od one koju mogu dostići takvi uređaji te se još uvijek pretežno upotrebljavaju u prometu. Cilj zaštite žrtava prometnih nesreća uzrokovanih motornim vozilima, koji nastoji postići Direktiva 2009/103, stoga ne nameće da takvi uređaji budu obuhvaćeni pojmom „vozilo” u smislu članka 1. točke 1. te direktive.

( 1 ) Direktiva 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (SL 2009., L 263, str. 11.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6. svezak 7., str. 114.)

( 2 ) Direktiva 2009/103, članak 13. stavak 1. točka (b)

( 3 ) Direktiva 2006/126/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o vozačkim dozvolama (SL 2006., L 403, str. 18.), (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 8., str. 107. i ispravak SL 2016., L 169, str. 18.), članak 4. stavak 1.