1.

Zahtjev za prethodnu odluku upućen je u okviru spora između društva SC AA SRL, društva s ograničenom odgovornošću osnovanog u skladu s rumunjskim pravom (u daljnjem tekstu: AA) i Ministerula Fondurilor Europene (Ministarstvo za europske fondove, Rumunjska; u daljnjem tekstu: MFE) u pogledu plaćanja zateznih kamata jer je MFE zakasnio s povratom prihvatljivih izdataka na temelju ugovora o financiranju koji je sklopio s društvom AA radi provedbe programa koji sufinancira Europski fond za regionalni razvoj (EFRR).

2.

Ovo je mišljenje usredotočeno, u biti, na dva pitanja. S jedne strane, postavlja se pitanje zahtijeva li se načelom dobrog financijskog upravljanja iz članka 60. Uredbe (EZ) br. 1083/2006 ( 2 ), u vezi s načelom ekvivalentnosti, ili se njime isključuje to da neka pravna osoba može od nadležnog nacionalnog tijela dobiti zatezne kamate zbog zakašnjelog povrata prihvatljivih izdataka u okviru europskih fondova za razdoblje tijekom kojeg je na snazi bio upravni akt kojim je ugovor o financiranju raskinut, odnosno akt koji je nadležan nacionalni sud naknadno poništio. S druge strane, ako postoji mogućnost dobivanja takvih kamata, postavlja se pitanje može li sud koji je uputio zahtjev ograničiti iznos tih kamata zbog nepravilnosti koje je korisnik počinio prilikom izvršenja ugovora o financiranju, s obzirom na to da nadležno nacionalno tijelo nije izvršilo financijske ispravke.

3.

U članku 7. Uredbe br. 1080/2006 ( 3 ), naslovljenom „Prihvatljivost izdataka”, stavak 1. točka (a) glasi kako slijedi:

„Sljedeći troškovi nisu prihvatljivi za doprinos iz EFRR‑a:

4.

U članku 14. Uredbe br. 1083/2006, naslovljenom „Podijeljeno upravljanje”, u stavku 1. navodi se:

„Proračun Europske unije dodijeljen fondovima izvršava se u okviru podjele upravljanja između država članica i Komisije u skladu s člankom 53. točkom (b) [Uredbe (EZ, Euratom) br. 1605/2002 ( 4 )], uz iznimku instrumenta navedenog u članku 36.a ove Uredbe i tehničke pomoći navedene u članku 45. ove Uredbe.

Načelo dobrog financijskog upravljanja primjenjuje se u skladu s člankom 48. stavkom 2. [Uredbe br. 1605/2002].”

5.

Člankom 60. te uredbe, naslovljenim „Zadaci upravljačkog tijela”, predviđa se:

„Upravljačko je tijelo odgovorno za upravljanje operativnim programom i njegovu provedbu u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja i osobito za:

[…]”

6.

Člankom 70. navedene uredbe, naslovljenim „Upravljanje i kontrola”, određuje se:

„1.   Države članice su odgovorne za upravljanje i kontrolu operativnih programa, osobito provođenjem sljedećih mjera:

2.   Kad se sredstva koja su nepropisno plaćena korisniku ne mogu povratiti, država članica je odgovorna za vraćanje izgubljenih sredstava u opći proračun Europske unije ako se ustanovi da je gubitak nastao kao posljedica njezine pogreške ili nemara.

3.   Komisija u skladu s postupkom iz članka 103. stavka 3. donosi provedbena pravila za stavke 1. i 2.”

7.

Članak 80. te uredbe, naslovljen „Cjelovitost plaćanja korisnicima”, glasi kako slijedi:

„Države članice utvrđuju da tijela odgovorna za plaćanja jamče da korisnici prime ukupni iznos javnog doprinosa što je prije moguće i u cijelosti. Nikakav iznos se ne oduzima ili zadržava i ne naplaćuju se nikakva posebne davanja ili davanja s istovrsnim učinkom koja bi mogla umanjiti navedene iznose za korisnike.”

8.

U članku 98. Uredbe br. 1083/2006, naslovljenom „Financijski ispravci država članica”, u njegovim stavcima 1. i 2. navodi se:

„1.   Države članice u prvom stupnju snose odgovornost za istraživanje nepravilnosti, djelovanje na osnovi dokaza o bilo kakvoj velikoj promjeni koja utječe na prirodu provedbe ili kontrole operacija ili operativnih programa i odgovornost za izvršavanje potrebnih financijskih ispravaka.

2.   Država članica izvršava potrebne financijske ispravke u vezi s pojedinačnim ili sustavnim nepravilnostima koje su otkrivene u operacijama ili operativnim programima. Ispravke koje izvršava država članica sastoje se u ukidanju cjelokupnog ili dijela javnog doprinosa za operativni program. Država članica uzima u obzir prirodu i težinu nepravilnosti i financijski gubitak fondova.

[…]”

9.

Člankom 28. stavkom 1. Zakona br. 554/2004 ( 5 ) predviđa se:

„Odredbe ovog zakona dopunjuju se odredbama Zakonika o građanskom postupku, s obzirom na to da nisu neusklađene s posebnostima odnosa ovlasti između, s jedne strane, tijela javne vlasti i, s druge strane, osoba čija su prava ili legitimni interesi povrijeđeni, kao ni s postupkom koji se uređuje ovim zakonom. Sud treba odrediti je li primjena pravila iz Zakonika o građanskom postupku u skladu s ovim odredbama kad odlučuje o iznimkama”.

10.

Člankom 1535. Građanskog zakonika ( 6 ), naslovljenim „Kamate na zakašnjelo plaćanje u slučaju novčanih obveza”, određuje se:

11.

Članak 1. Vladine uredbe br. 13/2011 ( 7 ) glasi kako slijedi:

[…]”

12.

Članak 3. te uredbe, kako je izmijenjen, glasi kako slijedi:

„(1)   Stopa kompenzacijske zakonske kamate utvrđuje se s obzirom na visinu referentne kamatne stope Bance Națională a României (Rumunjska narodna banka), odnosno službene kamatne stope utvrđene odlukom uprave Rumunjske narodne banke.

(2)   Stopa zatezne zakonske kamate jest referentna kamatna stopa uvećana za 4 postotna boda.

(2.bis)   U transakcijama između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i javnih naručitelja, stopa zatezne zakonske kamate jest referentna kamatna stopa uvećana za 8 postotnih bodova.

(3)   U pravnim odnosima koji ne proizlaze iz upravljanja profitnim poduzećem, u smislu članka 3. stavka 3. [Građanskog zakonika] […], stopa zakonske kamate određuje se u skladu sa stavcima 1. i 2., umanjena za 20 %.

[…]”

13.

U skladu s člankom 10. navedene uredbe, „[o]dredbe članka 1535. i članaka 1538. do 1543. [Građanskog zakonika] […] primjenjive su na zatezne kamate”.

14.

Člankom 42. stavcima 1. i 2. Hitne vladine uredbe br. 66/2011 ( 8 ), u verziji primjenjivoj na glavni postupak, utvrđivalo se:

„(1)   Potraživanja iz proračuna koja su rezultat nepravilnosti dospijevaju po isteku roka za plaćanje utvrđenog u dužničkom instrumentu ili u roku od 30 dana od dostave navedenog instrumenta.

(2)   Ako dužnik ne ispuni u roku obveze predviđene dužničkim instrumentom, duguje kamate koje se računaju primjenom kamatne stope na preostali saldo iznosa potraživanja iz proračuna izraženog u [rumunjskim leuima (RON)], računajući od prvog dana nakon isteka roka za plaćanje utvrđenog u skladu sa stavkom 1. do dana prestanka potraživanja, osim ako pravilima Europske unije ili međunarodnog javnog donatora nije drukčije predviđeno”.

15.

MFE, upravljačko tijelo sektorskog operativnog programa EFRR‑a „Poticanje gospodarske konkurentnosti 2007. – 2013.” i društvo AA, društvo s ograničenom odgovornošću osnovano u skladu s rumunjskim pravom, sklopili su 22. travnja 2015. u okviru tog programa ugovor o financiranju (u daljnjem tekstu: ugovor o financiranju) za provedbu projekta naslovljenog „Kupnja opreme s ciljem jačanja proizvodnih kapaciteta društva AA” (u daljnjem tekstu: projekt o kojem je riječ). Na temelju tog ugovora MFE se obvezao da će društvu AA odobriti financiranje bespovratnim sredstvima u iznosu od 3334257,20 rumunjskih leua (RON) (otprilike 753000 eura) za provedbu projekta o kojem je riječ ( 9 ).

16.

U svrhu pokretanja postupaka kupnje opreme u okviru navedenog projekta, društvo AA je s bankarskom institucijom sklopilo ugovor o zajmu u iznosu jednakom iznosu financiranja kako bi pokrilo prihvatljive izdatke povrata.

17.

Izvršenje ugovora o financiranju predmet je dviju tužbi, a povodom prve tužbe upućen je zahtjev za prethodnu odluku na koji se odnosi ovaj predmet.

18.

Prva tužba podnesena je zato što je društvo AA, nakon završetka projekta o kojem je riječ, podnijelo zahtjev za povrat prihvatljivih izdataka u pogledu kojeg nisu poduzeti daljnji koraci ( 10 ), što je dovelo do dodatnih izdataka povezanih s produljenjem zajma ( 11 ). Slijedom toga, društvo AA podnijelo je 18. travnja 2016. Curtei de Apel Cluj (Žalbeni sud u Cluju, Rumunjska), odnosno sudu koji je uputio zahtjev, tužbu u kojoj traži da se MFE‑u naloži, kao prvo, da donese odluku kojom prihvaća zahtjev za povrat, kao drugo, da mu vrati prihvatljive izdatke do iznosa jednakog bespovratnim financijskim sredstvima na temelju ugovora o financiranju, kao treće, da mu plati zakonske kamate na taj iznos od datuma podnošenja tužbe i, kao četvrto, podredno, da mu plati naknadu štete za pretrpljenu materijalnu štetu.

19.

Druga tužba podnesena je zato što je MFE u tom razdoblju, 29. kolovoza 2016., raskinuo ugovor o financiranju zbog određenih nepravilnosti ( 12 ). Slijedom toga, društvo AA podnijelo je protiv MFE‑a 27. travnja 2017. tužbu Curtei de Apel Cluj (Žalbeni sud u Cluju) u kojoj je ovog puta zahtijevalo poništenje raskida ugovora o financiranju. Taj je sud presudom koja je postala pravomoćna 10. ožujka 2021. ( 13 ) prihvatio tužbu jer, neovisno o određenim nepravilnostima koje je društvo AA počinilo prilikom izvršenja ugovora o financiranju, raskid tog ugovora nije proporcionalan s obzirom na manju važnost nepravilnosti. Naime, navedeni sud smatra da je MFE mogao poduzeti blaže mjere, odnosno izvršiti financijske ispravke ( 14 ).

20.

Nakon te presude i naknadnog plaćanja iznosa prihvatljivih izdataka koje je izvršio MFE ( 15 ), pred sudom koji je uputio zahtjev i dalje se vodi postupak u okviru prve tužbe, isključivo u pogledu dijelova tužbenog zahtjeva koji se odnose, s jedne strane, na plaćanje zateznih kamata na iznos koji je MFE platio u svrhu izvršenja navedene presude i, s druge strane, na plaćanje naknade materijalne štete ( 16 ).

21.

U tom pogledu taj sud postavlja pitanje, konkretnije, protivi li se pravu Unije i osobito načelu dobrog financijskog upravljanja te zaštiti financijskih interesa Unije činjenica da se nacionalnim pravom predviđa plaćanje korisniku ugovora o financiranju zateznih kamata na prihvatljive izdatke na teret EFRR‑a, koje je upravljačko tijelo nepravodobno vratilo nakon poništenja raskida predmetnog ugovora o financiranju, za razdoblje u kojem je bio na snazi taj raskid koji je naknadno poništen sudskom odlukom.

22.

U nedostatku posebnih odredbi u pravu Unije i nacionalnom pravu te s obzirom na proturječnu sudsku praksu u tom području, sud koji je uputio zahtjev smatrao je da u nacionalnom pravu treba predvidjeti pravila i uvjete primjenjive na kamate, u skladu s načelom postupovne autonomije ( 17 ). Međutim, taj sud postavlja pitanje je li u takvom slučaju plaćanje zateznih kamata primjenom nacionalnih pravila, na temelju načela ekvivalentnosti, u skladu sa zaštitom financijskih interesa Unije i osobito načelom dobrog financijskog upravljanja ili on naprotiv na temelju tog načela nije obvezan po analogiji primijeniti odredbe nacionalnog prava kojima se uređuje ukidanje financijske pogodnosti u slučaju nepravilnosti i kojima se ne predviđa plaćanje kamata ( 18 ). Usto, taj sud pita može li nacionalni sud ograničiti iznos eventualno dugovanih zateznih kamata zbog uzimanja u obzir nepravilnosti koje je korisnik počinio prilikom izvršenja ugovora o financiranju ako to tijelo, kao u ovom slučaju, nije u tom pogledu izvršilo nikakav financijski ispravak.

23.

U tim je okolnostima Curtea de Apel Cluj (Žalbeni sud u Cluju) odlučila prekinuti postupak i uputiti Sudu četiri prethodna pitanja, od kojih se tri pitanja razmatraju u ovom mišljenju:

24.

Sudu su pisana očitovanja podnijeli MFE, rumunjska i portugalska vlada te Europska komisija.

25.

Svojim prvim, drugim i trećim prethodnim pitanjem, na koja se odnosi ovo mišljenje, sud koji je uputio zahtjev u biti pita ima li društvo AA u ovom slučaju pravo na plaćanje zateznih kamata (prvo i treće pitanje) i može li se iznos tih kamata ograničiti zbog nepravilnosti koje je to društvo počinilo (drugo pitanje).

26.

Stoga ću najprije ispitati prvo i treće prethodno pitanje zajedno, a zatim drugo prethodno pitanje.

27.

Kad je riječ o prvom i trećem pitanju, sud koji je uputio zahtjev u biti pita ima li pravna osoba, u skladu s načelima Unije i, konkretnije, načelima dobrog financijskog upravljanja i ekvivalentnosti, pravo na isplatu zateznih kamata na zakašnjelo plaćanje prihvatljivih izdataka iz europskih fondova za razdoblje tijekom kojeg je na snazi bio akt kojim se ta pogodnost povlači i koji je potom poništio nadležni nacionalni sud.

28.

U nedostatku izričitih odredbi u pravu Unije i nacionalnom pravu, taj sud predviđa dva moguća rješenja:

29.

U tom pogledu MFE naglašava da se obveza isplate zateznih kamata u ovom slučaju ne može temeljiti na načelu ekvivalentnosti u biti zbog situacije koju obilježava neravnopravnost stranaka ( 23 ), tim više što društvo AA nije ispunilo svoje obveze ( 24 ), i da se takva obveza ne može opravdati ni načelom dobrog financijskog upravljanja jer bi proračunu države članice o kojoj je riječ bez ikakve pravne ili ugovorne osnove nanijela znatnu štetu u korist korisnicima sredstava. MFE stoga zagovara primjenu odredbe nacionalnog prava kojom se uređuje ukidanje financijske pogodnosti u slučaju nepravilnosti ( 25 ). Na sličan način, rumunjska i portugalska vlada isključuju u ovom slučaju dodjelu zateznih kamata u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja ( 26 ) i načelom ekvivalentnosti zbog nacionalnih odredbi kojima se uređuju slične situacije ( 27 ), te naglašavaju postojanje znatne margine prosudbe koja se državama članicama dodjeljuje u takvoj situaciji.

30.

Komisija smatra da, u nedostatku posebnih odredbi ( 28 ), u pravnom poretku države članice o kojoj je riječ treba urediti to pitanje na temelju načela postupovne autonomije, uz poštovanje načela ekvivalentnosti i djelotvornosti, uzimajući u obzir da se plaćanjem tih kamata ne povređuje načelo dobrog financijskog upravljanja ( 29 ). Kad je konkretnije riječ o primjeni načela ekvivalentnosti, Komisija smatra da je na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi usporedive postupke u nacionalnom pravu te pritom pojašnjava da odredba nacionalnog prava kojom se uređuje ukidanje financijske pogodnosti u slučaju nepravilnosti ( 30 ) nije relevantna u tom pogledu, s obzirom na to je riječ o kategoriji pravnih lijekova koja se također temelji na pravu Unije.

31.

Uvodno ističem da se proračun Unije na temelju Uredbe br. 1083/2006 ( 31 ) izvršava u okviru podjele upravljanja u kojem, s jedne strane, Komisija je odgovorna, među ostalim, za planiranje i odobrenje programâ i, s druge strane, države članice su posredstvom svojih upravljačkih tijela odgovorne za upravljane i provedbu operativnih programa ( 32 ) osobito u pogledu korisnika koji imaju pravo primiti ukupni iznos javnog doprinosa što je prije moguće i u cijelosti ( 33 ). Stoga je država članica o kojoj je riječ odgovorna za upravljanje i kontrolu operativnih programa te osobito za sprečavanje, otkrivanje i ispravljanje nepravilnosti, kao i povrat nepropisno plaćenih sredstava zajedno s kamatama za kašnjenje s plaćanjem, prema potrebi ( 34 ).

32.

Konkretnije, upravljačko je tijelo odgovorno za upravljanje operativnim programom i njegovu provedbu u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja ( 35 ). Na temelju tog načela, proračun treba izvršiti u skladu s načelima ekonomičnosti, učinkovitost i djelotvornosti ( 36 ), što znači da države članice koriste europske strukturne i investicijske fondove u skladu s načelima i zakonskim odredbama na kojima se temelje sektorski propisi Unije ( 37 ).

33.

Međutim, sektorski propisi Unije, koji se tumače u vezi s načelom dobrog financijskog upravljanja, ne sadržavaju nijedno načelo kojim se predviđa da zatezne kamate na povrat ili zakašnjeli povrat između država članica i korisnikâ treba ili ne treba platiti povrh naknade ili povrata neopravdano isplaćenih iznosa ( 38 ). Tim se propisima i načelom dobrog financijskog upravljanja državama članicama samo nudi mogućnost da zahtijevaju kamate na iznose vraćene u skladu s nacionalnim pravom, pri čemu se ne definiraju priroda i načini isplate tih kamata ( 39 ).

34.

U tim okolnostima, unutarnji pravni poredak svake države članice treba uspostaviti postupovna pravila za sudske postupke koji trebaju osigurati zaštitu prava pojedinaca na temelju načela postupovne autonomije, ali pod uvjetom da ona nisu nepovoljnija od onih koja uređuju slične situacije u unutarnjem pravu (načelo ekvivalentnosti) i da ne čine u praksi nemogućim ili pretjerano otežanim korištenje prava dodijeljenih pravom Unije (načelo djelotvornosti) ( 40 ).

35.

U ovom slučaju, kad je riječ, kao prvo, o načelu ekvivalentnosti, smatram da se ničemu u pravu Unije ne protivi to da sud koji je uputio zahtjev primijeni jedno od dvaju rješenja predviđenih u točki 28. ovog mišljenja, s obzirom na to da je na tom sudu da provjeri koja je odredba nacionalnog prava primjenjiva na sličnu situaciju. Konkretnije, u tim je okolnostima na tom sudu da ocijeni relevantnost pravila nacionalnog prava, na koje se taj sud poziva u trećem prethodnom pitanju ( 41 ), prema kojem se kamate duguju samo u slučaju da se povrat neopravdano isplaćene financijske pogodnosti ne izvrši u utvrđenom zakonskom roku.

36.

Ipak i ne dovodeći u pitanje provjere koje je dužan provesti sud koji je uputio zahtjev, ističem da se u pravu država članica zateznim kamatama u pravilu nastoji nadoknaditi kašnjenje u izvršenju obveze, pri čemu one nemaju „kompenzacijsku” funkciju stricto sensu ( 42 ) i obično slijede nakon opomene koju vjerovnik šalje dužniku ( 43 ). Međutim, postoje slučajevi u kojima se zatezne kamate primjenjuju čak i ako nema stvarnog kašnjenja u plaćanju i u biti su namijenjene nadoknadi puke nemogućnosti korištenja neopravdano naplaćenim iznosom ( 44 ).

37.

Kad je riječ, kao drugo, o načelu djelotvornosti, u nedostatku zajedničkog pristupa u zakonodavstvu Unije te u sudskoj praksi Unije i država članica, smatram da plaćanje zateznih kamata koje izvršava upravljačko tijelo u slučaju zakašnjelog povrata prihvatljivih izdataka iz europskih fondova, iako se ne predviđa izričito u zakonodavstvu Unije, načelno ne predstavlja prepreku ostvarenju ciljeva iz primjenjivih propisa niti se protivi načelima i pravnim zahtjevima na kojima se temelje sektorski propisi Unije i osobito načelo dobrog financijskog upravljanja ( 45 ).

38.

Osim toga, dodjela zateznih kamata u ovom slučaju ne može utjecati na financijske interese Unije, s obzirom na to da takvi izdaci nisu prihvatljivi za povrat koji Komisija izvršava u korist države članice ( 46 ).

39.

S obzirom na prethodno navedeno, predlažem da se na prvo i treće prethodno pitanje odgovori da načelo dobrog financijskog upravljanja, u vezi s načelom ekvivalentnosti, treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis na temelju kojeg korisnik financiranja bespovratnim sredstvima EFRR‑a može od upravljačkog tijela države članice dobiti zatezne kamate na zakašnjelo plaćanje prihvatljivih izdataka za razdoblje u kojem je bio na snazi upravni akt koji je isključivao njihov povrat i koji je naknadno poništen sudskom odlukom, i da je u tom pogledu na sudu koji je uputio zahtjev da u skladu s načelom ekvivalentnosti ocijeni relevantnost pravila nacionalnog prava, kao što je pravilo prema kojem se kamate duguju samo u slučaju da se povrat neopravdano isplaćene financijske pogodnosti ne izvrši u utvrđenom zakonskom roku.

40.

Kad je riječ o drugom prethodnom pitanju, sud koji je uputio zahtjev u biti želi znati može li se iznos zateznih kamata ograničiti zbog nepravilnosti koje je korisnik počinio prilikom izvršenja ugovora o financiranju ako nadležno tijelo nije u tom pogledu izvršilo nikakav financijski ispravak.

41.

MFE i rumunjska vlada u biti tvrde da, s obzirom na to da se u sudskoj odluci kojom je poništen raskid ugovora o financiranju također utvrdilo postojanje nepravilnosti koje je društvo AA počinilo prilikom izvršenja ugovora o financiranju, tim se nepravilnostima barem djelomično sprečava plaćanje zateznih kamata. Prema Komisijinu mišljenju, na nacionalnom je sudu da utvrdi mogu li se te nepravilnosti uzeti u obzir prilikom izračuna iznosa zateznih kamata, na temelju nacionalnog prava koje se primjenjuje na slične nacionalne sporove, pod uvjetom da se poštuju opća načela prava Unije i osobito načelo proporcionalnosti.

42.

Prema mojem mišljenju, u nedostatku pravila prava Unije primjenjivih u ovom slučaju, tada unutarnji pravni poredak svake države članice treba uspostaviti postupovna pravila za sudske postupke koji trebaju osigurati zaštitu prava pojedinaca na temelju načela postupovne autonomije, uz poštovanje načela ekvivalentnosti i djelotvornosti ( 47 ). Usto, budući da je glavni postupak, koji se odnosi na dodjelu financiranja iz proračuna Unije, provedbena mjera prava Unije, mora biti u skladu s općim načelima prava Unije, među kojima je osobito načelo proporcionalnosti ( 48 ).

43.

Prema tome i prije svega, na sudu je koji je uputio zahtjev da u skladu s načelom ekvivalentnosti ocijeni treba li nepravilnosti koje je počinio korisnik uzeti u obzir u okviru sličnih nacionalnih sporova i jesu li pravila predviđena nacionalnim pravom u skladu s pravom Unije.

44.

U tom pogledu, ne želeći zadirati u ocjene suda koji je uputio zahtjev, smatram da valja razlikovati, s jedne strane, pitanje eventualnog nalaganja financijskih ispravaka s obzirom na povrede ugovornih obveza koje je počinio korisnik, koje se ocjenjuje u odnosu na pravila Unije i nacionalna pravila koja se odnose na dodjelu sredstava Unije i, s druge strane, pitanje plaćanja zateznih kamata na zakašnjelu dodjelu sredstava, koje se ocjenjuje u odnosu na nacionalne odredbe kojima se uređuje plaćanje zateznih kamata u sličnim situacijama. Stoga je taj sud dužan provjeriti u kojoj mu se mjeri nacionalnim pravom dopušta da uzme u obzir nepravilnosti počinjene prilikom provedbe projekta kako bi se opravdalo odbijanje ili smanjenje samih zateznih kamata ( 49 ).

45.

Nadalje, kad je riječ o načelu djelotvornosti, valja podsjetiti na to da je država članica o kojoj je riječ odgovorna za uzimanje u obzir toga poštuju li se pravila Unije i prema tome za otkrivanje i ispravak eventualnih nepravilnosti ukidanjem cjelokupnog ili dijela javnog doprinosa za operativni program, uzimajući u obzir prirodu i težinu nepravilnosti i financijski gubitak fondova ( 50 ).

46.

MFE je u ovom slučaju izvršio povrat prihvatljivih izdataka u cijelosti a da pritom nije izvršio ispravke ( 51 ). U tim je posebnim okolnostima na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri je li mu nacionalnim pravom dopušteno, i u kojoj mjeri, da u okviru glavnog predmeta koji se odnosi na zahtjev za plaćanje zateznih kamata uzme u obzir, eventualno po službenoj dužnosti ( 52 ), nepravilnosti utvrđene u presudi donesenoj povodom druge tužbe, uzimajući u obzir i to da je MFE izvršio povrat kako bi postupio u skladu s pravomoćnom presudom donesenom povodom druge tužbe ( 53 ). Naime, nije jasno je li nacionalno tijelo imalo mogućnost, i u kojoj mjeri, naložiti financijske ispravke prilikom povrata iznosa prihvatljivih izdataka, s obzirom na to da je prvotno bezuspješno izreklo strožu mjeru, kao što je raskid ugovora o financiranju ( 54 ). Stoga se pravu Unije ne protivi to da sud koji je uputio zahtjev zbog utvrđenih nepravilnosti dovede u pitanje, ako je to dopušteno nacionalnim zakonodavstvom, iznos zateznih kamata koje se eventualno duguju. U protivnom se te nepravilnosti ne bi sankcionirale, što bi išlo u prilog korisniku.

47.

Naposljetku, kad je riječ o načelu proporcionalnosti, s obzirom na to da Sudu nisu dostavljeni elementi spisa u pogledu nepravilnosti počinjenih prilikom izvršenja ugovora o financiranju koje se eventualno mogu pripisati društvu AA, treba utvrditi da je na sudu koji je uputio zahtjev da, nakon što mu se prizna nadležnost s obzirom na prethodna razmatranja, u ovom slučaju ocijeni, ako te nepravilnosti postoje, opravdava li se njima odbijanje ili smanjenje eventualnih kamata, uzimajući u obzir da, kad je moguć odabir između više jednako prikladnih mjera, valja se na temelju načela proporcionalnosti odlučiti za onu koja je najmanje ograničavajuća ( 55 ).

48.

U tim okolnostima predlažem da se na drugo prethodno pitanje odgovori da, ako korisnik financiranja bespovratnim sredstvima EFRR‑a treba od tijela javne vlasti države članice dobiti zatezne kamate po osnovi zakašnjelog plaćanja prihvatljivih izdataka za razdoblje u kojem je bio na snazi upravni akt koji je isključivao njihov povrat i koji je naknadno poništen sudskom odlukom, na nacionalnom je sudu da u skladu s načelom postupovne autonomije odredi mogu li se nepravilnosti koje je počinio korisnik financiranja uzeti u obzir prilikom izračuna iznosa zateznih kamata, na temelju nacionalnog prava koje se primjenjuje na slične nacionalne sporove, pod uvjetom da se poštuju načela ekvivalentnosti i djelotvornosti, kao i opća načela prava Unije i osobito načelo proporcionalnosti.

49.

S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na prvo, drugo i treće prethodno pitanje koje je uputila Curtea de Apel Cluj (Žalbeni sud u Cluju, Rumunjska) odgovori na sljedeći način: