1.

Kako se procjenjuje ima li klaonica kapacitet proizvodnje od 50 tona trupala na dan za koji je potrebna dozvola u skladu s Direktivom o industrijskim emisijama ( 2 )? To se nastoji pojasniti predmetnim zahtjevom za prethodnu odluku.

2.

Naime, sporna klaonica u početku nije imala takvu dozvolu, zbog čega je protiv predmetnog poduzeća i njegova direktora u međuvremenu pokrenut kazneni postupak. U tom kaznenom postupku sporno je na koji način treba procijeniti kapacitet klaonice.

3.

Pritom osobito treba pojasniti je li za određivanje praga relevantna masa trupala prije ili nakon obrade, odnosno osobito nakon iskrvarenja te uklanjanja svih unutarnjih organa, vrata i glave. Osim toga, postavlja se pitanje na koji se način određuje dnevni kapacitet i kako se stvarna proizvodnja može uzeti u obzir prilikom određivanja kapaciteta.

4.

Direktivom o industrijskim emisijama preinačuje se, među ostalim, Direktiva Vijeća 96/61/EZ od 24. rujna 1996. o integriranom sprečavanju i kontroli onečišćenja ( 3 ), koja je sadržavala uglavnom identične odredbe u pogledu obveze za klaonice da posjeduju dozvolu.

5.

Pojam postrojenja definira se člankom 3. točkom 3. Direktive o industrijskim emisijama na sljedeći način:

„nepokretna tehnička jedinica u kojoj se obavljaju jedna ili više djelatnosti iz Priloga I. ili dijela 1. Priloga VII., kao i bilo koje druge izravno pridružene djelatnosti tehnički povezane s djelatnostima koje se obavljaju na toj lokaciji iz tih priloga i koje bi mogle imati utjecaj na emisije i onečišćenje.”

6.

Člankom 4. Direktive o industrijskim emisijama propisuje se obveza posjedovanja dozvole:

„1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da nijedno postrojenje […] ne radi bez dozvole.

[…]”

7.

Prilog I. Direktivi o industrijskim emisijama započinje sljedećom rečenicom:

„Dolje navedene vrijednosti pragova općenito se odnose na proizvodne kapacitete ili proizvode. […]”

8.

Predmetne klaonice definiraju se točkom 6.4.(a) Priloga I. Direktivi o industrijskim emisijama na sljedeći način:

„Klaonice kapaciteta proizvodnje trupala većeg od 50 tona na dan.”

9.

Najprije se člankom 2. točkom (d) Direktive Vijeća 64/433/EEZ od 26. lipnja 1964. o zdravstvenim uvjetima za proizvodnju i stavljanje na tržište svježeg mesa ( 4 ), kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 91/497/EEZ od 29. srpnja 1991. ( 5 ), pojam „truplo” ( 6 ) definirao na sljedeći način:

„cijelo tijelo zaklane životinje nakon iskrvarenja, uklanjanja svih unutarnjih organa i odstranjivanja udova u visini karpalnog i tarzalnog zgloba, glave, repa i mliječne žlijezde, a kod goveda, ovaca, koza i kopitara i nakon skidanja kože. […]” [neslužbeni prijevod]

10.

Ta je odredba izmijenjena Uredbom (EZ) br. 853/2004 o utvrđivanju određenih higijenskih pravila za hranu životinjskog podrijetla ( 7 ) ( 8 ). Tom se odredbom pojam „trup” definira kao tijelo životinje nakon klanja i obrade („dressing”) (točka 1.9. Priloga I.).

11.

Preciznije definicije trupa navode se u Prilogu IV. Uredbi (EU) br. 1308/2013 ( 9 ):

„A Ljestvica Unije za klasiranje trupova goveda starih osam mjeseci ili više

I. Definicije

Primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]

IV. Prezentiranje

Trupovi i polovice obrađuju se tako da budu:

[…]

B Ljestvica Unije za klasiranje svinjskih trupova

I. Definicija

‚Trup’ znači trup zaklane svinje, iskrvaren i bez unutarnjih organa, cijeli ili rasječen uzdužno po sredini.

[…]

III. Prezentiranje

Trupovi moraju biti bez jezika, čekinja, papaka, spolnih organa, bubrežnog sala, bubrega i ošita.

C Ljestvica Unije za klasiranje ovčjih trupova

I. Definicija

Definicije za ‚trup’ i ‚polovica’ utvrđene su u točki A. I.

[…]

IV. Prezentiranje

Trupovi i polovice moraju biti bez glave (odstranjene između zatiljne kosti i prvog vratnog kralješka), donjih dijelova nogu (odstranjenih u karpalnim ili tarzalnim zglobovima), repa (odstranjenog između šestog i sedmog repnog kralješka), vimena, spolnih organa, jetre i iznutrica. Trup uključuje bubrege i bubrežno salo.”

12.

Danska je prenijela Direktivu o industrijskim emisijama Lovom om miljøbeskyttelse (Zakon o zaštiti okoliša) (aktualna verzija: Uredba br. 100 od 19. siječnja 2022.; u daljnjem tekstu: danski Zakon o zaštiti okoliša) i Bekendtgørelseom om godkendelse af listevirksomhed (Uredba o dozvolama za aktivnosti navedene na popisu) (aktualna verzija: Uredba br. 2080 od 15. studenoga 2021.; u daljnjem tekstu: Uredba o dozvolama), pri čemu nisu dodatno precizirani pragovi za klaonice.

13.

Člankom 110. stavkom 2. danskog Zakona o zaštiti okoliša, u vezi s člankom 110. stavkom 1. točkom 6. i, djelomično, člankom 110. stavkom 4. tog zakona, propisuje se da se osobi koja upravlja objektom koji nema dozvolu može izreći kazna zatvora u trajanju do dvije godine ako je povreda uzrokovala štetu za okoliš.

14.

Danskim Bekendtgørelseom om produktionsafgift ved slagtning og eksport af svin (Uredba o proizvodnoj pristojbi za klanje i izvoz svinja) (aktualna verzija: Uredba br. 2183 od 26. studenoga 2021.; u daljnjem tekstu: Uredba o proizvodnoj pristojbi) propisuje se da se na svaku svinju uzgojenu u Danskoj, koja je zaklana te koja je u okviru službene inspekcije bezuvjetno odobrena za prehranu ljudi, plaća pristojba. Visina pristojbe po svinji određuje se na temelju dostavljene mase zaklane životinje, pod čime se misli na masu trupla svinje s glavom i prstima, ali bez bubrežnog sala (flomme) i u toplom stanju tijekom klanja.

15.

Društvo Moesgaard Meat 2012 A/S upravljalo je klaonicom od 2014. do 2016. a da nije posjedovalo dozvolu u skladu s danskim Zakonom o zaštiti okoliša. Takva mu je dozvola izdana tek 9. svibnja 2018., kada je ispunilo određene zahtjeve koje su propisivala tijela nadležna za zaštitu okoliša.

16.

Stoga su društvo Moesgaard Meat i njegov direktor PO optuženi za povredu danskog Zakona o zaštiti okoliša jer su tijekom navedenog razdoblja upravljali klaonicom s proizvodnjom većom od 50 tona trupala na dan bez okolišne dozvole, čime je nastala opasnost od štete za okoliš.

17.

U tom kaznenom postupku stranke se spore oko toga određuje li se masa trupala na temelju mase životinja za preradu, odnosno „sirovine”, ili na temelju konačnog proizvoda, odnosno tijela bez glave u ohlađenom stanju (nakon iskrvarenja). Spore se i oko toga treba li prilikom izračuna proizvodnje po danu uzeti u obzir samo dane klanja kao takvog ili i dane u kojima se obavljaju drugi poslovi u vezi s klanjem. Naposljetku, spore se oko toga može li obujam proizvodnje klaonice biti odlučujući prilikom određivanja kapaciteta klaonice ako je taj obujam zbog nezakonitih radnji, u ovom slučaju uporabe dodatnih rashladnih kontejnera, veći od kapaciteta postrojenja kad se ne provode te nezakonite radnje.

18.

Taj je postupak u fazi trećeg stupnja pred Højesteretom (Vrhovni sud, Danska) koji Sudu upućuje sljedeća pitanja:

19.

Osoba PO i društvo Moesgaard Meat zajedno, Kraljevina Danska i Europska komisija podnijeli su pisana očitovanja te su se usmeno očitovali na raspravi održanoj 9. ožujka 2023.

20.

Na prvi pogled možda iznenađuje što se od Suda u okviru kaznenog postupka traži tumačenje odredbi Direktive. Međutim, sud koji je uputio zahtjev ni u kojem slučaju ne namjerava izravno izreći kaznu okrivljenicima na temelju Direktive, nego upotrijebiti tumačenje Direktive kako bi odredbe o prenošenju danskog Zakona o zaštiti okoliša, koje se uglavnom podudaraju s Direktivom, tumačio u skladu s Direktivom. Naime, kažnjivost okrivljenika ovisi o tome jesu li povrijedili te odredbe o prenošenju.

21.

U skladu s člankom 4. stavkom 1. Direktive o industrijskim emisijama, države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da nijedno postrojenje ne radi bez dozvole. U skladu s člankom 3. točkom 3. postrojenje je nepokretna tehnička jedinica u kojoj se obavljaju jedna ili više djelatnosti iz Priloga I. na toj lokaciji. U točki 6.4.(a) Priloga I. navode se klaonice kapaciteta proizvodnje trupala većeg od 50 tona na dan.

22.

Prethodnim pitanjima nastoje se protumačiti pojmovi kojima se opisuje ta vrsta postrojenja. Na pitanja ću odgovoriti obrnutim redoslijedom.

23.

Trećim pitanjem sud koji je uputio zahtjev nastoji doznati može li kapacitet klaonice biti manji od ostvarene proizvodnje (odjeljak A). Drugo pitanje odnosi se na pojam „na dan” i određivanje broja dana proizvodnje (odjeljak B). Prvo pitanje odnosi se na tumačenje pojma „proizvodnja trupala”, a osobito na to je li relevantna masa usmrćene životinje ili obrađenog trupla nakon uklanjanja određenih dijelova tijela (odjeljak C).

24.

Trećim pitanjem sud koji je uputio zahtjev nastoji doznati treba li kapacitet klaonice procijeniti na temelju njezinih fizičkih, tehničkih ili pravnih ograničenja ili ga treba procijeniti na temelju ostvarene proizvodnje.

25.

U skladu s člankom 4. stavkom 1. prvom rečenicom Direktive o industrijskim emisijama, države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da nijedno postrojenje ne radi bez dozvole. Stoga se prije puštanja postrojenja u rad mora moći utvrditi je li postrojenje obuhvaćeno tom odredbom.

26.

Kako bi se to postiglo, države članice moraju osigurati da se prije puštanja postrojenja u rad ispita potreba posjedovanja dozvole. Unatoč postavljenom pitanju na raspravi, nažalost, nije bilo moguće doznati je li se to dogodilo u slučaju predmetne klaonice i na koji način.

27.

U svakom slučaju, proizvodnja koja je ostvarena naknadno tijekom rada nije odgovarajući kriterij kako bi se unaprijed odredilo je li za postrojenje potrebna dozvola. Podrazumijeva se da je ta informacija dostupna tek znatno kasnije, nakon trenutka u kojem treba odlučiti o potrebi posjedovanja dozvole.

28.

Stoga kapacitet postrojenja treba procijeniti na temelju drugih kriterija. Budući da pojam kapaciteta postrojenja označava njegov maksimalni obujam proizvodnje, ti se kriteriji moraju odnositi na fizička, tehnička ili pravna ograničenja svojstvena postrojenju ( 10 ), što potvrđuju sve stranke u postupku. Međutim, ne mogu biti relevantne namjere ili proizvodni ciljevi operatera postrojenja jer bi time bila opravdana opasnost od izbjegavanja posjedovanja dozvole prikrivanjem stvarnih namjera ili ciljeva.

29.

Za procjenu kapaciteta postrojenja potrebno je utvrditi koji dio postrojenja odnosno koja proizvodna faza ograničava kapacitet konkretnog postrojenja koje se procjenjuje ( 11 ). Naime, proizvodne faze koje se odvijaju u drugim dijelovima postrojenja nužno ovise o toj fazi. U tim drugim dijelovima ne može se proizvoditi više jer se u proizvodnoj fazi koja ograničava kapacitet ili ne mogu prerađivati drugi intermedijarni proizvodi ili se ne isporučuje više intermedijarnih proizvoda za daljnje faze. Slijedom toga, čak i da su u tim drugim dijelovima postrojenja još dostupni kapaciteti, oni se ne mogu upotrebljavati.

30.

Jedno od pitanja o kojem se raspravlja u glavnom postupku jest treba li uzeti u obzir razinu proizvodnje koja je postignuta samo zahvaljujući dodatnim i nezakonito postavljenim rashladnim kontejnerima.

31.

Tu raspravu tumačim na način da kapacitet hlađenja ograničava proizvodnju sporne klaonice, a time i ukupni kapacitet. Drugim riječima: ako su rashladni sustavi puni, u klaonici se ne mogu dalje klati životinje jer bi se meso pokvarilo. Neiskorišteni kapacitet za usmrćivanje životinja stoga ne povećava ukupni kapacitet klaonice kada su rashladni sustavi puni.

32.

Naknadno povećanje rashladnog kapaciteta postavljanjem dodatnih rashladnih kontejnera predstavlja promjenu postrojenja. Ako postrojenje već ima dozvolu u skladu s Direktivom o industrijskim emisijama, operateru je u skladu s člankom 20. stavkom 1. Direktive o industrijskim emisijama potrebno odrediti obvezu obavještavanja nadležnog tijela o toj promjeni.

33.

Ako se prag za obvezu posjedovanja dozvole prekorači tek zbog tih dodatnih rashladnih kontejnera, odnosno ako postrojenje zbog toga još nema dozvolu u skladu s Direktivom o industrijskim emisijama, postrojenje s novim rashladnim kontejnerima smije se u skladu s člankom 4. pustiti u rad tek nakon izdavanja takve dozvole. Operateru stoga treba odrediti obvezu podnošenja zahtjeva za dozvolu te on treba pričekati njezino izdavanje prije nego što počne upotrebljavati rashladne kontejnere.

34.

Slična razmatranja trebala bi vrijediti ako se ukinu ili ublaže druga fizička, tehnička ili pravna ograničenja. Tako se kapacitet postrojenja može povećati već ako se ukinu pravna ograničenja dnevnog radnog vremena. U tom slučaju također treba zatražiti dozvolu prije nego što se prvi put prekorači prag. Međutim, bilo bi nerazmjerno zahtijevati prekid rada do eventualnog izdavanja dozvole ako se (još) ne iskorištava dodatno raspoloživo radno vrijeme.

35.

Međutim, unatoč odlučujućoj važnosti fizičkih, tehničkih ili pravnih ograničenja koja su svojstvena postrojenju ne smije se zanemariti prekoračenje pretpostavljenog kapaciteta tijekom stvarnog rada. Štoviše, takvo prekoračenje bitan je pokazatelj da se procjena kapaciteta postrojenja temeljila na pogrešnim pretpostavkama.

36.

Stoga u slučaju postrojenja koje nema dozvolu u skladu s Direktivom o industrijskim emisijama iz prekoračenja primjenjivog praga u stvarnoj proizvodnji valja zaključiti da je za postrojenje ipak možda potrebna dozvola.

37.

U takvom slučaju operateru postrojenja treba odrediti obvezu da bez odgode obavijesti tijelo nadležno za odlučivanje o dozvoli. To tijelo treba procijeniti kapacitet postrojenja na temelju novih informacija i svih drugih okolnosti pojedinačnog slučaja. Ako se pokaže da je greškom zaista podcijenjen kapacitet, operater mora barem podnijeti zahtjev za dozvolu. Isto tako može biti potrebno prekinuti rad do izdavanja dozvole ili barem utvrditi pravno ograničenje korisnog kapaciteta. Ako je operater pridonio toj grešci, valjalo bi čak razmotriti odgovarajuće sankcije.

38.

Međutim, također je moguće da se prekoračenje praga dogodilo samo jednom i iznimno te se u pravilu ne bi trebalo ponoviti. To osobito treba uzeti u obzir ako se taj obujam proizvodnje temelji na prekoračenju pravnih ograničenja ili tehničkih ograničenja kapaciteta određenih dijelova postrojenja, što rezultira drugim nedostacima, primjerice prekomjernom istrošenosti uređajâ ili lošijom kvalitetom proizvodnje. U takvim se slučajevima nadležno tijelo može suzdržati od toga da na temelju iznimno povećanog stvarnog obujma proizvodnje zaključi da postrojenje ima veći kapacitet i da mu je zbog toga potrebna dozvola.

39.

Stoga na treće pitanje valja odgovoriti na način da kapacitet postrojenja prilikom primjene točke 6.4(a) Priloga I. Direktivi o industrijskim emisijama treba procijeniti na temelju fizičkih, tehničkih ili pravnih ograničenja koja su svojstvena postrojenju. Ako stvarna proizvodnja postrojenja za koje prvotno nije izdana dozvola naknadno prekorači pretpostavljeni kapacitet i primjenjivi prag, operater treba imati obvezu da bez odgode obavijesti tijelo nadležno za izdavanje dozvole koje pak mora poduzeti potrebne daljnje mjere.

40.

Drugo pitanje odnosi se na određivanje dnevnog kapaciteta postrojenja.

41.

To pitanje proizlazi iz okolnosti da je, u skladu sa zahtjevom za prethodnu odluku, postupak klanja u društvu Moesgaard Meat podijeljen na ukupno tri dana. Prvi dan životinje se dopremaju i pripremaju, drugi dan se usmrćuju i vješaju u rashladnoj prostoriji, dok se treći dan uklanjaju glava i vrat te se trupla pripremaju za isporuku. Pritom se životinje usmrćuju samo radnim danom, ali životinje koje će se usmrtiti u ponedjeljak dopremaju se već u nedjelju, a životinje usmrćene u petak obrađuju se u subotu. Stoga društvo Moesgaard Meat smatra da tjednu proizvodnju u svrhu određivanja dnevnog kapaciteta treba podijeliti na sedam dana. Suprotno tomu, Danska smatra da treba uzeti u obzir samo dane u kojima se životinje stvarno usmrćuju.

42.

U ovom sporu ponovno dolazi do izražaja pogrešna pretpostavka da se kapacitet postrojenja koji dovodi do obveze posjedovanja dozvole može odrediti izravno na temelju stvarne proizvodnje.

43.

Međutim, kao što je to već navedeno ( 12 ), u svrhu odluke postoji li obveza posjedovanja dozvole potrebno je unaprijed procijeniti kapacitet proizvodnje na temelju značajki postrojenja i njegovih pojedinih sastavnih dijelova. Maksimalni kapacitet postrojenja kao cjeline u načelu je potrebno odrediti uzimajući u obzir fizička, tehnička ili pravna ograničenja svakog pojedinog sastavnog dijela postrojenja. Za određivanje kapaciteta odlučujuće je utvrditi koji dio postrojenja odnosno koja proizvodna faza ograničava kapacitet cijelog postrojenja ( 13 ).

44.

Pritom nije važno je li već u toj fazi (ili na taj dan) proizveden konačni proizvod koji treba proizvesti. Naprotiv, potrebno je odrediti količinu konačnog proizvoda koja se može proizvesti iz intermedijarnog proizvoda dobivenog u odlučujućoj proizvodnoj fazi. Naime, kao što je to već navedeno, ta je količina odlučujuća za obujam proizvodnje koji može proizvesti postrojenje kao cjelina.

45.

Ako je točna pretpostavka da rashladni kapaciteti sporne klaonice ograničavaju obujam proizvodnje, najprije je potrebno provjeriti koliko se usmrćenih životinja dnevno može unijeti u rashladne sustave, a zatim koliko se trupala može od njih proizvesti.

46.

Za određivanje maksimalnog kapaciteta valja pretpostaviti cjelodnevni rad, odnosno rad od 24 sata na dan, ako se ne primjenjuje nijedno od navedenih ograničenja ( 14 ). Ako se prilikom procjene na temelju tih ograničenja ispostavi da nije moguć cjelodnevni rad, primjerice zbog pravnih ograničenja ili potrebnog održavanja, to se mora uzeti u obzir prilikom određivanja dnevnog kapaciteta.

47.

Međutim, za određivanje dnevnog kapaciteta nije relevantno ako određenim danima zbog navedenih ograničenja nije moguć rad ili je moguć samo ograničen rad, primjerice zbog zabrane rada nedjeljom i/ili blagdanima ili praznicima. Naime, točkom 6.4(a) Priloga I. Direktivi o industrijskim emisijama određuje se dnevni prag. Da treba uzeti u obzir odstupanja kapaciteta, u odredbi bi se upućivalo na kapacitet u duljim razdobljima. Stoga je potrebno uzeti u obzir maksimalni kapacitet na dane kada se kapacitet može i iskoristiti, a ne upravo prosječne vrijednosti tijekom nekoliko dana.

48.

U prilog tom zaključku ide i svrha članka 1. prvog stavka i uvodne izjave 2. Direktive o industrijskim emisijama, a to je sprečavanje ili barem kontrola onečišćenja okoliša ( 15 ). Točno je da su u tom pogledu važni i trajni učinci postrojenja na okoliš, ali se postrojenjem prije svega moraju nastojati spriječiti ili barem kontrolirati osobito izraženi učinci na okoliš koji se javljaju kad proizvodnja doseže vrhunac. U suprotnom postoji opasnost od toga da će postrojenje uzrokovati neproporcionalno onečišćenje okoliša tijekom osobito intenzivne proizvodnje ( 16 ).

49.

Naime, kad bi se postrojenjem nastojali ublažiti učinci na okoliš samo tijekom prosječne proizvodnje, sustavi za sprečavanje ili kontrolu onečišćenja okoliša bili bi preopterećeni tijekom osobito intenzivne proizvodnje. Stoga bi u slučaju klaonice postojala opasnost od toga da se dio otpadnih voda više neće moći pročišćavati ili od nastanka otpada koji se neće moći pravilno skladištiti.

50.

Međutim, stvarna organizacija rada može se uzeti u obzir samo ako se u njoj odražavaju ta ograničenja. Primjerice, ako postrojenje zbog pravnih ograničenja može raditi samo dio dana, to se ograničenje nužno odražava u stvarnoj organizaciji radnog vremena. Obujam proizvodnje koji se može ostvariti u tom vremenu odgovara kapacitetu postrojenja.

51.

Međutim, ako se neovisno o fizičkim, tehničkim ili pravnim ograničenjima rad organizira na način da se stvarni raspoloživi kapacitet ne iskorištava u potpunosti, to ništa ne mijenja u pogledu kapaciteta postrojenja koji dovodi do obveze posjedovanja dozvole. Budući da se kapacitet postrojenja odnosi na maksimalni obujam proizvodnje, osobito se ne mogu uzeti u obzir ograničenja proizvodnje samo zbog ekonomskih razloga.

52.

Stoga na drugo pitanje valja odgovoriti na način da je dnevni kapacitet postrojenja u smislu točke 6.4(a) Priloga I. Direktivi o industrijskim emisijama potrebno odrediti na temelju maksimalne proizvodnje koja se može postići unutar 24 sata, pri čemu treba uzeti u obzir fizička, tehnička ili pravna ograničenja svih dijelova postrojenja.

53.

Prvim pitanjem potrebno je pojasniti što se podrazumijeva pod „truplima”, čiju masu treba uzeti u obzir prilikom određivanja kapaciteta proizvodnje klaonice. Sud koji je uputio zahtjev nastoji doznati je li relevantna masa životinja neposredno nakon usmrćivanja, koja zapravo odgovara živoj masi, ili masa nakon daljnjih faza obrade, odnosno nakon uklanjanja organa, iznutrica, vrata i glave te iskrvarenja i hlađenja zaklane životinje.

54.

Ta razlika u praksi može znatno utjecati na to je li dosegnut prag za obvezu posjedovanja dozvole u skladu s Direktivom o industrijskim emisijama. U Danskoj se u fazama obrade nakon usmrćivanja masa goveda smanjuje za otprilike 45 %, a svinja za otprilike 33 % ( 17 ).

55.

Kao što su to potvrdile sve stranke u postupku, to se pitanje ne može ocijeniti na temelju danske Uredbe o proizvodnoj pristojbi za klanje i izvoz svinja. U svrhu primjene Direktive o industrijskim emisijama kapacitet klaonica potrebno je odrediti na temelju pojmova prava Unije koje treba tumačiti autonomno ( 18 ). Međutim, ne može se isključiti to da obujam proizvodnje naveden u pogledu te pristojbe omogućuje procjenu stvarne količine trupala.

56.

Osnovno značenje pojma „proizvodnja trupala” iz točke 6.4.(a) Priloga I. Direktivi o industrijskim emisijama može se shvatiti na način da obuhvaća životinje neposredno nakon usmrćivanja. U nekim se jezičnim verzijama upotrebljava pojam koji se izvorno odnosi na usmrćeno živo biće ( 19 ). Međutim, i njemački pojam Schlachtkörper (truplo) sastoji se od riječi schlachten (klati) i Körper (tijelo) i stoga označava zaklano, odnosno usmrćeno tijelo. Pojam proizvodnje u tom bi kontekstu trebalo izjednačiti s usmrćivanjem.

57.

Međutim, ne smije se zanemariti stvarno značenje pojmova koji se upotrebljavaju u predmetnom gospodarskom sektoru, u ovom slučaju kad je riječ o klanju životinja iz uzgoja. Razlog tomu je već činjenica da se tim pojmom uređuje kapacitet klaonica. U nekim jezičnim verzijama već sam pojam za rezultat proizvodnje upućuje na klanje. To se odnosi, primjerice, na pojam canal ( 20 ) na španjolskom, pojam slagtekrop na danskom ( 21 ), pojam Schlachtkörper na njemačkom, pojam geslachte dieren (zaklane životinje) na nizozemskom ili pojam slaktvikt (masa trupla) na švedskom.

58.

Za pojašnjenje značenja pojmova koji se upotrebljavaju u predmetnom gospodarskom sektoru služe relevantne odredbe prava Unije. U njima se pojmovi koji se upotrebljavaju u većini jezičnih verzija točke 6.4.(a) Priloga I. Direktivi o industrijskim emisijama izričito definiraju na način da nakon usmrćivanja slijede daljnje faze obrade u kojima se smanjuje masa.

59.

Definicija iz članka 2. točke (d) Direktive 64/433, kako je izmijenjena Direktivom 91/497, odnosi se na cijelo tijelo zaklane životinje nakon iskrvarenja, uklanjanja svih unutarnjih organa i odstranjivanja udova u visini karpalnog i tarzalnog zgloba, glave, repa i mliječne žlijezde, a kod goveda, ovaca, koza i kopitara i nakon skidanja kože.

60.

U skladu s odredbom točke 1.9. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 853/2004, koja je trenutačno na snazi, trup je tijelo životinje nakon klanja i obrade. Međutim, iz te odredbe ne proizlazi jasno koji se dijelovi tijela uklanjaju prilikom obrade.

61.

U tom je pogledu svrsishodnija Uredba (EU) br. 1308/2013. U skladu s tom uredbom, trup kod goveda i ovaca znači cijeli trup zaklane životinje, nakon iskrvarenja, uklanjanja svih unutarnjih organa i skidanja kože, a kod svinja trup zaklane svinje, iskrvaren i bez unutarnjih organa, cijeli ili rasječen uzdužno po sredini. Iz odredbi o prezentiranju trupova proizlazi da se kod goveda i ovaca uklanjaju glava i donji dijelovi nogu, unutrašnji i spolni organi, a kod svinja trupovi moraju biti bez jezika, čekinja, papaka, spolnih organa, bubrežnog sala, bubrega i ošita.

62.

U tom pogledu potrebno je istaknuti dvije stvari.

63.

Kao prvo, definicija iz Direktive 64/433, kako je izmijenjena Direktivom 91/497, u vrijeme donošenja izvorne odredbe o okolišnoj dozvoli za klaonice bila je na snazi u obliku koji proizlazi iz Direktive 96/61. Stoga se može pretpostaviti da je ta definicija utjecala na značenje pojma u zakonodavnom postupku.

64.

Kao drugo, značenje pojmova iz odredbi o klanju vidljivo je iz razvoja njemačke verzije odredbe o obvezi posjedovanja dozvole u Direktivi o industrijskim emisijama. Naime, u njemačkoj verziji Direktive 96/61, kao ni u Direktivi 64/433, kako je izmijenjena Direktivom 91/497, za truplo nije upotrijebljen pojam Schlachtkörper, nego Tierkörper. Potonji pojam zamijenjen je pojmom Schlachtkörper, koji se upotrebljava i u novijim odredbama o klanju, tek u Direktivi o industrijskim emisijama koja je trenutačno na snazi.

65.

Osim toga, definicije iz odredbi o klanju odgovaraju uvodu Priloga I. Direktivi o industrijskim emisijama koji je istaknula Komisija, a u skladu s kojim se pragovi u Prilogu općenito odnose na kapacitete proizvodnje, odnosno na količinu dobivenog proizvoda. Iako se to ne odnosi na sve vrste postrojenja, barem se prag za klaonice već na temelju teksta odnosi na proizvodnju.

66.

U skladu s tim, iz dostupnih informacija proizlazi da se u relevantnom gospodarskom sektoru također pretpostavlja da su trupla obrađena tijela životinja nakon uklanjanja znatnog broja dijelova tijela. To pokazuju informacije koje su dostavila tijela Flandrije, Ujedinjene Kraljevine i Njemačke te koje su dokumentirane u zahtjevu za prethodnu odluku. Međutim, referentni dokument o najboljim raspoloživim tehnologijama za klaonice koji je Komisija izradila još na temelju članka 16. stavka 2. Direktive 96/61 prije svega sadržava tablicu u skladu s kojom masa trupala (carcase weight) u brojnim državama članicama znatno odstupa od žive mase (live weight) ( 22 ).

67.

Osim toga, uzimanjem u obzir tih legitimnih očekivanja prakse prilikom tumačenja točke 6.4.(a) Priloga I. Direktivi o industrijskim emisijama osiguravaju se predvidljivost i preciznost kaznenih odredbi ( 23 ), koje su, kao u glavnom postupku, povezane s obvezom posjedovanja dozvole.

68.

U skladu s tim, pod truplom se podrazumijeva tijelo zaklane životinje nakon obrade, odnosno nakon daljnjih faza obrade.

69.

Međutim, definicije odredbi o klanju podudaraju se samo u pogledu uklanjanja unutarnjih organa i iskrvarenja usmrćenih životinja. Odredbe Priloga IV. Uredbi (EU) br. 1308/2013 koje su trenutačno na snazi ipak se razlikuju, i to osobito u pogledu kože i glave. Oboje treba ukloniti kod goveda i ovaca, ali ne i kod svinja. Suprotno tomu, u definiciji iz Direktive 64/433, kako je izmijenjena Direktivom 91/497, još nije postojala razlika između tih vrsta životinja.

70.

Valja smatrati da se u odredbama Priloga IV. Uredbi (EU) br. 1308/2013, koje su trenutačno na snazi i koje su bile na snazi u razdoblju spornom u nacionalnom postupku, preuzeo razvoj značenja pojma u relevantnom gospodarskom sektoru ili da su one barem utjecale na taj razvoj. Stoga pojam „truplo” u smislu točke 6.4.(a) Priloga I. Direktivi o industrijskim emisijama treba tumačiti u skladu s definicijama pojma trupla i odredbama o prezentiranju iz Priloga IV. Uredbi (EU) br. 1308/2013.

71.

Međutim, postojanje jezičnih verzija Direktive o industrijskim emisijama u kojima se upotrebljavaju pojmovi drukčiji od onih u odredbama o klanju nije razlog za uzimanje u obzir žive mase. To je najprije bio slučaj u nizozemskoj ( 24 ) i švedskoj ( 25 ) verziji izvorne Direktive 96/61, a trenutačno je to slučaj i u bugarskoj ( 26 ), češkoj ( 27 ), mađarskoj ( 28 ), slovenskoj ( 29 ) i slovačkoj ( 30 ) verziji.

72.

Točno je da ta odstupanja u jezičnim verzijama u načelu proširuju mogućnosti tumačenja i stavljaju poseban naglasak na sustavnu povezanost i ciljeve odredbe ( 31 ).

73.

Međutim, sustavna povezanost, osobito kad je riječ o proizvodnji, kao i povezanost sa značenjem u gospodarskom sektoru klanja, upravo idu u prilog određivanju kapaciteta na temelju mase zaklanih životinja nakon daljnje obrade.

74.

Tu sustavnu povezanost ne narušava činjenica da ciljevi Direktive o industrijskim emisijama, odnosno sprečavanje i kontrola učinaka na okoliš, više idu u prilog tomu da se uzme u obzir živa masa zaklanih životinja.

75.

Točno je da je cilj Direktive široko definiran i stoga isključuje usko tumačenje ( 32 ). Osim toga, uža je povezanost između učinaka postupka klanja na okoliš i žive mase, nego s masom dobivenog proizvoda. Naime, upravo dijelovi tijela uklonjeni s trupla možda nisu poželjni i stoga postaju otpad. U samim definicijama iz odredbi o klanju ne uzimaju se u obzir ti potencijalni učinci na okoliš jer njihova svrha nije zaštita okoliša, nego higijena klaonica i organizacija tržišta ( 33 ).

76.

Međutim, to ne isključuje mogućnost da je zakonodavac prilikom određivanja praga za obvezu posjedovanja dozvole uzeo u obzir i činjenicu da u slučaju obrađenih trupala postoji određena količina dijelova tijela koji se uklanjaju i koji ne ulaze u masu trupla. Naime, ta količina i povezani učinci na okoliš mogu se procijeniti na temelju iskustva i mogu na taj način utjecati na određivanje praga.

77.

Uostalom, kao što to navodi Komisija, to tumačenje pojma „truplo” ne sprečava države članice da prilikom prenošenja Direktive o industrijskim emisijama prošire obvezu posjedovanja dozvole na način da se prag može odrediti na temelju žive mase životinja za klanje ( 34 ) ili da utvrde niži prag. To bi zapravo predstavljalo pojačane zaštitne mjere dopuštene u skladu s člankom 193. UFEU‑a. Međutim, društvo Moesgaard Meat tvrdi da Danska nije donijela takvu strožu odredbu.

78.

Stoga na prvo pitanje treba odgovoriti na način da pojam „truplo” u smislu točke 6.4.(a) Priloga I. Direktivi o industrijskim emisijama treba tumačiti u skladu s definicijama pojma „truplo” i odredbama o prezentiranju iz Priloga IV. Uredbi (EU) br. 1308/2013.

79.

Stoga predlažem Sudu da na zahtjev za prethodnu odluku odgovori na sljedeći način: