1.

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje, s jedne strane, članka 15. stavka 1. točke (h) i članka 15. stavka 4. kao i članka 22. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) ( 2 ) (u daljnjem tekstu: OUZP), i, s druge strane, članka 2. točke 1. Direktive (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja ( 3 ).

2.

Zahtjev je upućen u okviru spora između osobe CK, s jedne strane, i Magistrat der Stadt Wien (Poglavarstvo Grada Beča, Austrija), s druge strane, u vezi sa zahtjevom za prisilno izvršenje sudske odluke kojom se društvo za procjenu kreditnog rejtinga obvezuje da osobi CK priopći smislene informacije o tome o kojoj je logici riječ u vezi s izradom profila koja se odnosi na njegove osobne podatke.

3.

U razmatranjima koja slijede morat ću pojasniti ono što prema mojem mišljenju treba shvatiti pod „smislenim informacijama o tome o kojoj je logici riječ” u vezi s automatiziranim donošenjem odluka u smislu članka 15. stavka 1. točke (h) OUZP‑a kao i postupovna pravila prema kojima treba provesti odvagivanje između, s jedne strane, prava na pristup takvim informacijama i, s druge strane, zaštite pravâ i sloboda drugih poput poslovne tajne.

4.

Operator mobilne telefonije uskratio je osobi CK sklapanje ili produljenje ugovora o mobilnoj telefoniji koji bi bio doveo do mjesečnog plaćanja od 10 eura, uz obrazloženje da nije dovoljno kreditno sposoban. Navodna nedovoljna kreditna sposobnost osobe CK bila je opravdana njegovom kreditnom procjenom koju je automatizirano izvršio Bisnode Austria GmbH (koji je u međuvremenu postao Dun & Bradstreet Austria GmbH, u daljnjem tekstu: društvo D & B), društvo specijalizirano u davanju kreditnih procjena.

5.

Osoba CK podnijela je austrijskom tijelu za zaštitu podataka zahtjev kako bi dobila relevantne informacije o tome o kojoj je logici riječ u vezi s automatiziranim donošenjem odluka od strane društva D & B. To je tijelo prihvatilo taj zahtjev.

6.

Društvo D & B osporavalo je pred Bundesverwaltungsgerichtom (Savezni upravni sud, Austrija) odluku austrijskog tijela za zaštitu podataka kojom se ono obvezuje da priopći informacije koje je osoba CK zatražila.

7.

Odlukom od 23. listopada 2019. taj je sud djelomično potvrdio tu odluku austrijskog tijela za zaštitu podataka. On je tako utvrdio da je društvo D & B povrijedilo pravo na pristup koje osoba CK ima na temelju članka 15. stavka 1. točke (h) OUZP‑a time što joj nije pružilo smislene informacije o tome o kojoj je logici riječ u vezi s automatiziranim donošenjem odluka o osobnim podacima osobe CK ili barem time što nije u dovoljnoj mjeri obrazložilo svoju nemogućnost da pruži te informacije.

8.

Na temelju austrijskog prava ta je odluka Bundesverwaltungsgerichta (Savezni upravni sud) postala pravomoćna te je izvršna.

9.

No, tijelo izvršenja, Magistrat der Stadt Wien (Poglavarstvo Grada Beča), odbilo je zahtjev za prisilno izvršenje navedene odluke koji je osoba CK podnijela i to uz obrazloženje da je društvo D & B već u dovoljnoj mjeri ispunilo svoju obvezu obavještavanja.

10.

Osoba CK podnijela je tužbu protiv te odluke pred Verwaltungsgerichtom Wien (Upravni sud u Beču), sudom koji je uputio zahtjev. Taj sud navodi da je u okviru te tužbe dužan umjesto tijela izvršenja donijeti odluku radi izvršenja odluke Bundesverwaltungsgerichta (Savezni upravni sud). Stoga sud koji je uputio zahtjev mora konkretno utvrditi koje je informacije društvo D & B dužno priopćiti osobi CK ( 4 ).

11.

S tog gledišta taj sud smatra da članak 15. stavak 1. točka (h) OUZP‑a dodjeljuje ispitaniku pravo na pristup točnim informacijama. Navedeni sud ističe u tom pogledu da postoje jasne indicije prema kojima informacije – malobrojne – koje je do sada pružilo društvo D & B proturječe činjenicama. Naime, iako se informacijama koje su bile pružene osobi CK njoj daje osobito visok kreditni rejting, izradom njezina stvarnog profila njoj je de facto zanijekan bilo kakav kreditni rejting sve do financijske mogućnosti plaćanja svote od 10 eura svakog mjeseca. Postoji, dakle, očita proturječnost između, s jedne strane, informacija priopćenih osobi CK o njezinim osobnim podacima koji se obrađuju kao i o logici o kojoj je riječ u vezi s automatski provedenom procjenom te, s druge strane, zaključka koji je operator mobilne telefonije zasnovao na stvarno utvrđenom rejtingu. Ta proturječnost dovodi do sumnje u točnost informacija koje su do sada pružene osobi CK.

12.

Polazeći od tog utvrđenja sud koji je uputio zahtjev navodi da kada se izrada profila odnosi na ispitanika, on može ostvariti pravo na pristup točnim informacijama samo ako mu članak 15. stavak 1. točka (h) OUZP‑a dodjeljuje dovoljno opsežno pravo na pristup kako bi mu se omogućilo da provjeri konzistentnost i razumljivost priopćene procjene kao i da razazna je li unutarnja logika koja mu je bila priopćena u okviru njegova prava na pristup stvarno služila kao osnova za izradu profila kojoj je bio podvrgnut. Ukratko, ispitanik bi morao imati mogućnost dobiti dovoljno podrobne informacije o osobnim podacima koji se obrađuju i o internoj logici o kojoj je riječ u vezi s automatiziranim donošenjem odluka kako bi mogao shvatiti ovu potonju i provjeriti njezinu točnost.

13.

Taj sud smatra da tumačenje članka 15. stavka 1. točke (h) OUZP‑a može omogućiti da se zajamči koristan učinak te odredbe tako da se spriječi dostava pogrešnih informacija od strane voditelja obrade. Osim toga, navedeno bi tumačenje omogućilo ispitaniku da ostvari prava koja mu dodjeljuje članak 22. stavak 3. te uredbe, to jest, među ostalim, pravo na izražavanje svojeg stajališta o automatiziranom pojedinačnom donošenju odluka i na osporavanje njegove konzistentnosti i točnosti.

14.

Navedeni sud naglašava da zahtjev prema kojem ispitanik mora imati mogućnost provjeriti konzistentnost i točnost informacija pruženih na temelju članka 15. stavka 1. točke (h) OUZP‑a ima znatne posljedice u vezi s pitanjem u kojoj je mjeri i s kojim stupnjem podrobnosti voditelj obrade dužan otkriti informacije na temelju te odredbe.

15.

U okviru glavnog postupka sud koji je uputio zahtjev imenovao je vještaka kako bi konkretno odredio koje je informacije društvo D & B dužno priopćiti osobi CK na temelju odluke Bundesverwaltungsgerichta (Savezni upravni sud).

16.

Prema stajalištu imenovanog vještaka, kako bi se omogućila konkretizacija koja može dovesti do prisilnog izvršenja, osigurala razumljivost automatiziranog donošenja odluka i provjerile točnost i konzistentnost pruženih informacija, ispitanik bi na temelju prava na pristup koje mu je zajamčeno člankom 15. stavkom 1. točkom (h) OUZP‑a morao dovoljno podrobno i potkrijepljeno primiti sljedeće minimalne informacije:

17.

Iz vještačkog nalaza i mišljenja proizlazi da jedino priopćavanje matematičke formule i funkcija vrednovanja svih vrijednosti upotrijebljenih u toj formuli omogućava osobi CK da shvati izradu profila koja se odnosi na njega, tako da samo zahvaljujući tim informacijama ona može ostvariti prava koja mu dodjeljuje članak 22. stavak 3. OUZP‑a da izrazi svoje stajalište i osporava odluku koja se zasniva na automatiziranoj obradi.

18.

Prema tom nalazu i mišljenju, kako bi se omogućila provjera točnosti priopćenih minimalnih informacija društvo D & B trebalo bi također relativno potpuno i potkrijepljeno te radi stvaranja osnove za usporedbu sastaviti i predočiti popis svih informacija o barem 25 usporednih i neanonimiziranih i istovremenih slučajeva izrade profila koji su se odnosili na osobu CK i koji su bili utvrđeni uz isto pravilo izračuna.

19.

U vezi s ovim potonjim aspektom sud koji je uputio zahtjev ističe da priopćavanje takvih informacija može utjecati na prava na zaštitu osobnih podataka procijenjenih u slučajevima izrade profila koji služe kao osnova za usporedbu.

20.

Taj se sud stoga pita, osobito s obzirom na ono što predviđa članak 9. Direktive 2016/943, može li se sukob između različitih prisutnih interesa riješiti ako su osobni podaci trećih osoba nužni za provjeru točnosti dostavljenih minimalnih informacija bili priopćeni samo nadležnom tijelu ili nadležnom sudu koji bi tada samostalno ispitali odgovaraju li ti podaci trećih osoba činjenicama.

21.

Sud koji je uputio zahtjev primjećuje također da je prema sudskoj praksi Oberster Gerichtshofa (Vrhovni sud, Austrija) i prevladavajućoj pravnoj teoriji algoritam upotrijebljen u izradi profila poslovna tajna u smislu Direktive 2016/943. Sud koji je uputio zahtjev navodi u tom pogledu da se društvo D & B pozvalo na postojanje poslovne tajne dostojne zaštite u odnosu na algoritam na kojem počiva obrada kako bi odbilo priopćiti dostatne informacije o logici o kojoj je riječ u vezi s automatiziranim donošenjem odluka. Također, taj se sud pita može li se sukob između interesâ ispitanika i interesâ voditelja obrade riješiti ako bi se informacije okvalificirane kao „poslovna tajna” u smislu članka 2. točke 1. Direktive 2016/943 otkrile samo nadležnom tijelu ili nadležnom sudu koji bi samostalno provjerili može li se takva kvalifikacija prihvatiti i odgovaraju li stvarnosti informacije koje je voditelj obrade pružio na temelju članka 15. stavka 1. točke (h) OUZP‑a.

22.

Sud koji je uputio zahtjev naglašava, međutim, da taj način rješavanja sporova među različitim uključenim interesima ima negativan učinak da se ispitanik o kojem je riječ liši podrobnih informacija što ograničava ili čak onemogućava pravo na pristup zajamčeno ovom potonjom odredbom. To bi moglo dovesti do toga da se ta osoba spriječi u provjeri jesu li informacije koje je pružio voditelj obrade razumljive i točne kao i u ostvarivanju prava koja mu jamči, među ostalim, članak 22. stavak 3. OUZP‑a i članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima ( 5 ).

23.

U okviru odvagivanja, koje treba provesti između interesâ osobe koja zahtijeva pravo na pristup i interesâ voditelja obrade, taj sud također traži, osobito s obzirom na ono što predviđa članak 4. stavak 6. Bundesgesetza zum Schutz natürlicher Personen bei der Verarbeitung personenbezogener Daten (Savezni zakon o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka) od 17. kolovoza 1999. ( 6 ), u verziji primjenjivoj u glavnom postupku ( 7 ) (u daljnjem tekstu: DSG), tumačenje članka 15. stavka 4. i članka 23. stavka 1. točke (i) OUZP‑a u vezi s uvodnom izjavom 63. te uredbe.

24.

U tim je okolnostima Verwaltungsgericht Wien (Upravni sud u Beču) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

25.

Pisana očitovanja podnijeli su osoba CK, društvo D & B, španjolska, nizozemska i poljska vlada te Europska komisija.

26.

U skladu s člankom 22. stavkom 1. OUZP‑a „[i]spitanik ima pravo da se na njega ne odnosi odluka koja se temelji isključivo na automatiziranoj obradi, uključujući izradu profila, koja proizvodi pravne učinke koji se na njega odnose ili na sličan način značajno na njega utječu” ( 8 ). Međutim, tako određena zabrana ne primjenjuje se u slučajevima koji su navedeni u članku 22. stavku 2. te uredbe i na koje ću se vratiti u razmatranjima koja slijede.

27.

U svojoj presudi od 7. prosinca 2023., SCHUFA Holding i dr. (Scoring) ( 9 ), Sud je presudio da članak 22. stavak 1. OUZP‑a treba tumačiti na način da automatizirano utvrđivanje ocjene vjerojatnosti koje izvršava agencija za provjeru kreditne sposobnosti, koje se temelji na ispitanikovim osobnim podacima i njegovoj sposobnosti da ubuduće ispuni obveze plaćanja predstavlja „automatizirano pojedinačno donošenje odluka” u smislu te odredbe ako je trećoj strani, koja je obaviještena o navedenoj ocjeni vjerojatnosti, ta ocjena vjerojatnosti odlučujuća činjenica za zasnivanje, provedbu ili prestanak ugovornog odnosa s tim ispitanikom ( 10 ).

28.

Povodom te presude Sud je pozvao sud koji je uputio zahtjev da mu navede želi li ostati pri svojem zahtjevu za prethodnu odluku na što je on potvrdno odgovorio. Naime, on je smatrao, u biti, da navedena presuda ne odgovara njegovim dvojbama koje se odnose, među ostalim, na način za rješavanje sukoba između pravâ ispitanika na zaštitu njegovih osobnih podataka i interesâ voditelja obrade koji se odnose na zaštitu poslovnih tajni. Osim toga, istom presudom nije odgovoreno na pitanje o razini podrobnosti koja se zahtijeva od „smislenih informacija o tome o kojoj je logici riječ” u vezi s automatiziranim donošenjem odluka u smislu članka 15. stavka 1. točke (h) OUZP‑a.

29.

Ovaj će predmet stoga navesti Sud da dopuni svoju presudu SCHUFA Holding i dr. (Scoring) ( 11 ), tako da odredi doseg prava na pristup zajamčenog tom odredbom.

30.

Naime, sud koji je uputio zahtjev treba odrediti opseg i stupanj podrobnosti informacija koje društvo D & B mora pružiti kako bi postupilo u skladu s onim što se zahtijeva navedenom odredbom.

31.

S tog motrišta taj sud traži pomoć Suda u vezi sa sljedećim pravnim pitanjima.

32.

Kao prvo, što obuhvaćaju „smislene informacije o tome o kojoj je logici riječ” u vezi s automatiziranim donošenjem odluka u smislu članka 15. stavka 1. točke (h) OUZP‑a? Obuhvaćaju li takve informacije algoritam upotrijebljen u njezinu svrhu? U kojoj je mjeri i s kojim stupnjem konkretizacije moguće zahtijevati od voditelja obrade da priopći dovoljno informacija kako bi ispitaniku omogućio da provjeri njihovu točnost i konzistentnost s odlukom o rejtingu o kojoj je riječ?

33.

Kao drugo, u kojoj mjeri zaštita prava i sloboda drugih, a osobito zaštita poslovne tajne, može utjecati na obvezu voditelja obrade da pruži „smislene informacije o tome o kojoj je logici riječ” u vezi s automatiziranim donošenjem odluka u smislu članka 15. stavka 1. točke (h) OUZP‑a? Koji bi mehanizmi mogli, ovisno o okolnostima, omogućiti da se riješi sukob između pravâ ispitanika i interesâ voditelja obrade?

34.

U mišljenju koje je iznio u predmetu povodom kojeg je donesena presuda SCHUFA Holding i dr. (Scoring) ( 12 ), nezavisni odvjetnik P. Pikamäe zauzeo je stajalište o glavnim aspektima tih pitanja. On je tako smatrao da članak 15. stavak 1. točku (h) OUZP‑a u vezi s uvodnom izjavom 63. te uredbe treba tumačiti na način da ona „načelno obuhvaća i metodu izračuna koju agencija za provjeru kreditne sposobnosti koristi u svrhu utvrđivanja kreditnih bodova, pod uvjetom da ne postoje suprotstavljeni interesi koji su dostojni zaštite” ( 13 ).

35.

Iako je želio osigurati pravednu ravnotežu između različitih prisutnih prava i interesa zakonodavac Unije htio je zajamčiti da je „u svakom slučaju potrebno pružiti barem minimalne informacije kako se ne bi ugrozio bitni sadržaj prava na zaštitu osobnih podataka” ( 14 ). Slijedom navedenog, prema stajalištu nezavisnog odvjetnika P. Pikamäea, „iako zaštita poslovne tajne ili intelektualnog vlasništva za agenciju za provjeru kreditne sposobnosti načelno predstavlja legitiman razlog za odbijanje otkrivanja algoritma upotrijebljenog za izračun ispitanikovih kreditnih bodova, njome se suprotno tomu nipošto ne može opravdati apsolutno odbijanje pružanja informacija” ( 15 ).

36.

S obzirom na članak 12. stavak 1. OUZP‑a, na temelju kojeg „[v]oditelj obrade poduzima odgovarajuće mjere kako bi se ispitaniku pružile sve informacije [iz članka 15.] u vezi s obradom u sažetom, transparentnom, razumljivom i lako dostupnom obliku, uz uporabu jasnog i jednostavnog jezika” ( 16 ), kao i uvodnu izjavu 58. te uredbe, nezavisni odvjetnik P. Pikamäe smatrao je da je „stvarni cilj članka 15. stavka 1. točke (h) OUZP‑a osigurati da ispitanik na razumljiv način i u lako dostupnom obliku dobije informacije u skladu s njegovim potrebama” ( 17 ). Prema njegovu mišljenju „tim se zahtjevima već isključuje eventualna obveza otkrivanja algoritma, s obzirom na njegovu složenost. Naime, korisnost obavješćivanja o iznimno složenoj formuli bila bi dvojbena ako se ne pruže potrebna objašnjenja u tom pogledu” ( 18 ).

37.

S obzirom na te elemente, nezavisni odvjetnik P. Pikamäe zaključio je, stoga, da „obvezu pružanja ‚smislen[ih] informacij[a] o tome o kojoj je logici riječ’ treba shvatiti na način da uključuje dovoljno detaljna objašnjenja metode upotrijebljene za izračun kreditnih bodova i razloge koji su doveli do određenog rezultata. Načelno bi voditelj obrade trebao ispitaniku pružiti opće informacije, osobito o čimbenicima koji su uzeti u obzir u postupku donošenja odluke i o njihovoj odgovarajućoj težini na agregatnoj razini, što mu može biti korisno i u slučaju osporavanja svake ‚odluke’ u smislu članka 22. stavka 1. OUZP‑a” ( 19 ).

38.

Pridružujem se u biti tumačenju koje je predložio nezavisni odvjetnik P. Pikamäe, kao što ću to podrobnije objasniti u razmatranjima koja slijede ( 20 ).

39.

Svojim pitanjima koja predlažem ispitati zajedno sud koji je uputio zahtjev pita Sud, u biti, treba li, s jedne strane, članak 15. stavak 1. točku (h) OUZP‑a tumačiti na način da „smislene informacije o tome o kojoj je logici riječ” u vezi s automatiziranim donošenjem odluka obuhvaćaju informacije koje su dovoljno potpune kako bi omogućile ispitaniku da provjeri njihovu točnost i konzistentnost s odlukom o rejtingu o kojoj je riječ, uključujući algoritam upotrijebljen u svrhu tog donošenja odluka. S druge strane, taj sud želi znati može li i po potrebi u kojoj mjeri zaštita pravâ i sloboda drugih, poput zaštite poslovne tajne na koju se pozove voditelj obrade, ograničiti opseg prava na pristup kojim ispitanik raspolaže na temelju te odredbe.

40.

Na početku valja istaknuti da je Sud nedavno istaknuo više obilježja prava na pristup predviđenog člankom 15. OUZP‑a kada se morao izjasniti o opsegu prava na dobivanje kopije osobnih podataka koji se obrađuju što je pravo predviđeno u stavku 3. prvoj rečenici tog članka. Ti mi se elementi čine korisnim za davanje odgovora na dvojbe suda koji je uputio zahtjev.

41.

Članak 15. OUZP‑a naslovljen „Pravo ispitanika na pristup” definira u svojem stavku 1. predmet i područje primjene prava na pristup priznatog ispitaniku i tamo utvrđuje pravo ovog potonjeg da od voditelja obrade dobije pristup svojim osobnim podacima kao i informacijama iz točaka (a) do (h) tog stavka.

42.

Jamstvom takvog prava nastoje se postići ciljevi zadani OUZP‑om, a to je, kao što je to navedeno u njezinim uvodnim izjavama 10. i 11., osigurati postojanu i visoku razinu zaštite pojedinaca u Europskoj uniji te ojačati i detaljno odrediti prava ispitanikâ ( 21 ).

43.

Članak 15. stavak 1. točka (h) OUZP‑a predviđa konkretnije da ispitanik ima pravo da ga voditelj obrade informira o postojanju automatiziranog donošenja odluka, što uključuje izradu profila ( 22 ) iz članka 22. stavaka 1. i 4. te uredbe te da, barem u tim slučajevima, dobije smislene informacije o tome o kojoj je logici riječ ( 23 ), kao i o važnosti i predviđenim posljedicama takve obrade za ispitanika ( 24 ).

44.

Iz sudske prakse Suda općenito proizlazi da pravo na pristup predviđeno u članku 15. OUZP‑a mora omogućiti ispitaniku da se uvjeri u točnost osobnih podataka koji se na njega odnose i zakonitost njihove obrade ( 25 ).

45.

Osim toga, kopija osobnih podataka koji se obrađuju, koju voditelj obrade mora osigurati na temelju članka 15. stavka 3. prve rečenice OUZP‑a, mora sadržavati sve značajke koje ispitaniku omogućuju djelotvorno ostvarivanje njegovih prava na temelju te uredbe i stoga mora u potpunosti i vjerno reproducirati te podatke ( 26 ).

46.

Konkretno, to je pravo na pristup nužno kako bi se ispitaniku omogućilo da prema potrebi ostvari svoje pravo na ispravak, pravo na brisanje („pravo na zaborav”) i pravo na ograničenje obrade, koja su mu priznata člancima 16., 17. i 18. OUZP‑a, pravo na podnošenje prigovora protiv obrade osobnih podataka, predviđeno člankom 21. OUZP‑a te pravo na pravni lijek u slučaju pretrpljene štete predviđeno člancima 79. i 82. OUZP‑a ( 27 ).

47.

Što se tiče prava ispitanika da dobije informacije predviđene u članku 15. stavku 1. točki (h) dodajem da mu to pravo na pristup mora omogućiti da ostvari prava koja su mu priznata člankom 22. OUZP‑a koji se posebno odnosi na situaciju u kojoj se na ispitanika odnosi odluka zasnovana na automatiziranoj obradi.

48.

Tako, kao što sam to već prethodno naveo, članak 22. stavak 1. te uredbe predviđa pravo svakog ispitanika da se na njega ne odnosi odluka koja se temelji isključivo na automatiziranoj obradi, uključujući izradu profila, koja proizvodi pravne učinke koji se na njega odnose ili na sličan način značajno na njega utječu ( 28 ). Međutim, tako određena zabrana ne primjenjuje se u slučajevima spomenutima u članku 22. stavku 2. navedene uredbe, to jest ako je ta odluka potrebna za sklapanje ili izvršenje ugovora između ispitanika i voditelja obrade podataka (točka (a)), ako je dopuštena pravom Unije ili pravom države članice kojem podliježe voditelj obrade (točka (b)); ili ako je temeljena na izričitoj privoli ispitanika (točka (c)).

49.

Usto, članak 22. OUZP‑a određuje u svojem stavku 2. točki (b) i u svojem stavku 3. da se moraju predvidjeti odgovarajuće mjere zaštite prava i sloboda te legitimnih interesa ispitanika. U slučajevima obuhvaćenim člankom 22. stavkom 2. točkama (a) i (c) te uredbe voditelj obrade osigurava barem pravo ispitanika na ljudsku intervenciju, pravo izražavanja vlastitog stajališta te pravo na osporavanje odluke ( 29 ). U okviru ovog predmeta sud koji je uputio zahtjev naglašava vezu između prava na pristup predviđenog u članku 15. stavku 1. točki (h) navedene uredbe i tih prava ispitanika na izražavanje vlastitog stajališta i osporavanja automatizirane odluke.

50.

Prema stajalištu Suda, stroži zahtjevi predviđeni OUZP‑om u pogledu zakonitosti automatiziranog donošenja odluka kao i dodatne obveze voditelja obrade u pogledu obavješćivanja te s njima povezana ispitanikova dodatna prava na pristup objašnjavaju se svrhom koja se nastoji postići člankom 22. te uredbe, a koja se sastoji od zaštite ispitanikâ od posebnih rizika za njihova prava i slobode koje predstavlja automatizirana obrada osobnih podataka, uključujući izradu profila ( 30 ).

51.

Iz toga slijedi da radi određivanja onog što obuhvaćaju „smislene informacije o tome o kojoj je logici riječ” u vezi s automatiziranim donošenjem odluka u smislu članka 15. stavka 1. točke (h) OUZP‑a, valja uzeti u obzir svrhu zadanu člankom 22. te uredbe, a to je način na koji se ispitanik može na osnovi tih informacija djelotvorno pozvati na prava koja mu ovaj potonji članak dodjeljuje.

52.

S tog gledišta treba istaknuti da, u skladu s načelom transparentnosti, na koje se upućuje u uvodnoj izjavi 58. OUZP‑a i koje je izričito utvrđeno člankom 12. stavkom 1. te uredbe, svaka informacija namijenjena ispitaniku treba biti sažeta, lako dostupna i razumljiva, uz uporabu jasnog i jednostavnog jezika ( 31 ).

53.

Stoga je Sud zaključio iz te odredbe da voditelj obrade poduzima odgovarajuće mjere kako bi se ispitaniku pružile sve informacije iz, među ostalim, članka 15. OUZP‑a, u sažetom, transparentnom, razumljivom i lako dostupnom obliku, uz uporabu jasnog i jednostavnog jezika. Cilj je te odredbe, kao odraza obveze transparentnosti, osigurati da ispitanik može u potpunosti razumjeti informacije koje mu se dostavljaju ( 32 ).

54.

Prema stajalištu Suda, iz tih elemenata proizlazi da kopija osobnih podataka koji se obrađuju, koju voditelj obrade treba osigurati na temelju članka 15. stavka 3. prve rečenice OUZP‑a, treba sadržavati sve značajke koje ispitaniku omogućuju učinkovito ostvarivanje njegovih prava na temelju te uredbe i stoga treba u potpunosti i vjerno reproducirati te podatke ( 33 ).

55.

Sud je također pojasnio da se može pokazati nužnim kontekstualizirati obrađene osobne podatke kako bi se osigurala njihova razumljivost. Stoga, kako bi se zajamčilo da su tako pružene informacije lako razumljive, kao što se to zahtijeva člankom 12. stavkom 1. OUZP‑a, u vezi s uvodnom izjavom 58. te uredbe, reprodukcija izvadaka dokumenata, pa čak i cijelih ili pak izvadaka iz baza podataka koji, među ostalim, sadržavaju osobne podatke koji se obrađuju može se pokazati neophodnom ( 34 ).

56.

Konkretno, prema stajalištu Suda, kada su osobni podaci dobiveni iz drugih podataka ili kada takvi podaci proizlaze iz neispunjenih polja, odnosno iz nenavođenja informacije o ispitaniku, kontekst u kojem se ti podaci obrađuju bitan je element koji ispitaniku omogućuje transparentan pristup tim podacima i njihov razumljiv prikaz ( 35 ).

57.

Slijedom navedenog, pravo na dobivanje kopije osobnih podataka koji se obrađuju od voditelja obrade podrazumijeva predaju vjerne i razumljive reprodukcije svih tih podataka ispitaniku. To pravo uključuje pravo na dobivanje kopije izvadaka iz dokumenata, cijelih dokumenata ili pak izvadaka iz baza podataka koji, među ostalim, sadržavaju te podatke, ako je osiguravanje takve kopije neophodno kako bi se ispitaniku omogućilo učinkovito ostvarivanje prava koja su mu dodijeljena tom uredbom ( 36 ).

58.

Mislim da sudska praksa Suda o zahtjevima koje voditelj obrade mora poštovati kada na temelju članka 15. stavka 3. prve rečenice OUZP‑a osigurava kopiju osobnih podataka koji se obrađuju pruža dragocjene indicije radi određivanja obilježja koja moraju imati „smislene informacije o tome o kojoj je logici riječ” u vezi s automatiziranim donošenjem odluka u smislu članka 15. stavka 1. točke (h) te uredbe.

59.

Doduše iz te sudske prakse također proizlazi da se osobni podaci čiju kopiju voditelj obrade mora osigurati na temelju članka 15. stavka 3. prve rečenice navedene uredbe ne preklapaju s informacijama u odnosu na koje ispitanik mora imati pravo pristupa na temelju članka 15. stavka 1. točaka (a) i (h) iste uredbe ( 37 ).

60.

Međutim, smatram da nema nikakve dvojbe da se zahtjev transparentnosti priopćenih informacija koji je predviđen u članku 12. stavku 1. OUZP‑a i na kojem počiva navedena sudska praksa primjenjuje u skladu sa samim tekstom te odredbe na sve te podatke i informacije, uključujući one povezane s automatiziranim donošenjem odluka.

61.

Stoga se u kontekstu automatiziranog donošenja odluka poput onog o kojemu je riječ u glavnom postupku ispitaniku mora dostaviti kopija njegovih osobnih podataka koji su se obrađivali, a koja u potpunosti i vjerno reproducira te podatke, u skladu s onim što predviđa članak 15. stavak 3. prve rečenice OUZP‑a.

62.

Osim toga, čini se neophodnim da se ispitanik upozna s kontekstom u kojem se njegovi osobni podaci automatizirano obrađuju kako bi mu se omogućilo da ostvari svoja prava koja su mu priznata OUZP‑om, među kojima su prava izražavanja vlastitog stajališta i na osporavanje odluke.

63.

To je uostalom sam cilj članka 15. stavka 1. točke (h) OUZP‑a koji u biti nalaže da se ispitanika upozna s kontekstom u kojem dolazi do automatiziranog donošenja odluka, osobito logikom o kojoj je riječ u vezi s tim donošenjem odluka.

64.

Upoznavanje ispitanika s tim kontekstom mora mu omogućiti da upoznavanjem s bitnim elementima primijenjene metode i kriterijâ shvati ishod do kojeg je dovela automatizirana odluka. Zaključno, postupak koji je tehničke naravi i doveo je do te odluke mora se učiniti razumljivim. Samo će na taj način ta osoba moći ostvariti prava koja su joj priznata OUZP‑om, među kojima su prava izražavanja vlastitog stajališta o automatiziranoj odluci i na osporavanje te odluke. Pojam „smislene informacije o tome o kojoj je logici riječ” u vezi s automatiziranim donošenjem odluka mora se stoga shvatiti funkcionalno ( 38 ).

65.

U tom je pogledu naglasak koji je zakonodavac Unije stavio na nužnost smislenih informacija izravno povezan s tehničkom naravi područja o kojem u riječ, zbog čega postaje nužno zajamčiti razumljivost i značaj tih informacija za ispitanika. Radi se o uvjetu nužnom da se osigura smislenost navedenih informacija kako bi se toj osobi omogućilo da djelotvorno ostvari prava koja su joj zajamčena OUZP‑om. Prema jezičnim verzijama članka 15. stavka 1. točke (h) OUZP‑a naglasak je stavljen na različite stupnjeve „razumljivosti” ili pak „značaja” informacija, pri čemu se taj dvojaki smisao izražava pojmom „meaningful” u verziji na engleskom jeziku ( 39 ). Stoga smatram da valja prihvatiti tumačenje pojma „smislene informacije”, u smislu ove potonje odredbe, koje omogućuje u okviru funkcionalnog pristupa da se u obzir uzmu ta dopunska značenja.

66.

Smislenost informacija za ispitanika pretpostavlja stoga – kao i ono što vrijedi za kopiju osobnih podataka koji se obrađuju, a koja se mora osigurati na temelju članka 15. stavka 3. prve rečenice OUZP‑a – da te informacije budu sažete, lako dostupne, lako razumljive i sastavljene jasnim i jednostavnim jezikom. Ispitanik kojemu se te informacije priopćavaju mora tako imati mogućnost u potpunosti razumjeti informacije koje mu se dostavljaju. S tog se gledišta može pokazati nužnim kontekstualizirati priopćene informacije kako bi se osigurala njihova razumljivost.

67.

Zaključno, „smislene informacije” poput onih koje se zahtijevaju člankom 15. stavkom 1. točkom (h) OUZP‑a ne moraju biti samo jasne i dostupne, nego i popraćene objašnjenjima prikladnima da se osigura njihovo pravilno shvaćanje. To vrijedi tim više kada se radi o pružanju ispitaniku informacija u tehničkom području. U tom smislu ta odredba nudi ispitaniku istinsko pravo na pojašnjenje funkcioniranja mehanizma na kojem se temelji automatizirano donošenje odluka koje se odnosi na tu osobu i o ishodu do kojeg je ta odluka dovela ( 40 ). U tom pogledu ističem da bi u skladu s onim što je navedeno u uvodnoj izjavi 71. OUZP‑a ispitanik morao imati mogućnost „dobivanj[a] pojašnjenja odluke donesene nakon takve procjene”.

68.

Tim zahtjevima valja dodati da ispitanik mora imati mogućnost provjeriti točnost osobnih podataka koji se odnose na njega i informacija o logici o kojoj je riječ u vezi s automatiziranim donošenjem odluka. On mora stoga imati mogućnost uvjeriti se da između, s jedne strane, upotrijebljene metode i kriterija te, s druge strane, ishoda do kojeg je dovela automatizirana odluka postoji objektivno provjerljiva konzistentnost i uzročna veza. Drugim riječima, priopćene informacije moraju omogućiti toj osobi da provjeri odgovaraju li one doista činjenicama i, dakle, je li automatizirana odluka o kojoj je riječ stvarno zasnovana na točnim podacima ( 41 ).

69.

Podsjećam u tom pogledu, kao što to proizlazi iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje, da se čini kako informacije koje je društvo D & B pružilo osobi CK ne odgovaraju stvarnosti jer nisu otkrile izradu stvarnog profila u pogledu nje. Sud je već naglasio činjenicu da je uzimajući u obzir posebne rizike za njihova prava i slobode koje predstavlja automatizirana obrada osobnih podataka, uključujući izradu profila, važno, u skladu s uvodnom izjavom 71. OUZP‑a, predvidjeti odgovarajuće zaštitne mjere i osigurati poštenu i transparentnu obradu s obzirom na ispitanika, osobito korištenjem odgovarajućih matematičkih ili statističkih postupaka za izradu profila i provođenjem odgovarajućih tehničkih i organizacijskih mjera kako bi se osiguralo da se rizici od pojave pogrešaka svedu na minimum ( 42 ).

70.

Držim da se taj zahtjev točnosti pojačava ako se uzme, kao što je to Sud presudio u svojoj presudi od 7. prosinca 2023., SCHUFA Holding (Otpis duga) ( 43 ), u vezi s obradom osobnih podataka koji se odnose na dodjelu otpisa dugova, da je automatizirana obrada podataka poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku ozbiljno zadiranje u temeljna prava ispitanika utvrđena u člancima 7. i 8. Povelje. Naime, osobni podaci ispitanika obrađuju se radi procjene njegove kreditne sposobnosti i stoga su osjetljivi podaci o njegovu privatnom životu. Njihova obrada može znatno naštetiti interesima te osobe tako da je spriječi da uspostavi ugovorne odnose kojima može pokriti uobičajene potrebe ( 44 ).

71.

Slijedom navedenog smatram da „smislene informacije o tome o kojoj je logici riječ” u vezi s automatiziranim donošenjem odluka moraju omogućiti ispitaniku da ostvari prava koja su mu zajamčena OUZP‑om, a osobito člankom 22. te uredbe. To pretpostavlja, kao prvo, da ta osoba može dobiti informacije koje su sažete, lako dostupne, lako razumljive i sastavljene jasnim i jednostavnim jezikom u vezi s metodom i kriterijima koji su upotrijebljeni radi te odluke. Kao drugo, te informacije moraju biti dovoljno potpune i kontekstualizirane kako bi navedenoj osobi omogućile da provjeri njihovu točnost te postoji li objektivno provjerljiva konzistentnost i uzročna veza između, s jedne strane, upotrijebljene metode i kriterija te, s druge strane, ishoda do kojeg je dovela automatizirana odluka.

72.

S obzirom na te elemente ne mislim da se članak 15. stavak 1. točka (h) OUZP‑a mora tumačiti na način da voditelju obrade nameće obvezu otkrivanja ispitaniku informacija koje su zbog svoje tehničke naravi složene u toj mjeri da ih osobe koje ne raspolažu posebnom tehničkom stručnošću ne mogu shvatiti ( 45 ). Mislim da je to slučaj s algoritmima koji se upotrebljavaju u okviru automatiziranog donošenja odluka.

73.

Doduše, moglo bi se tvrditi u ime širokog tumačenja obveze transparentnosti da nadzor nad načinom na koji se osobni podaci obrađuju algoritmom zahtijeva da se ovaj potonji otkrije ispitaniku ( 46 ). Međutim, mislim da je bit te obveze omogućiti toj osobi da shvati informacije koje su joj priopćene kako bi mogla ostvariti prava koja joj OUZP dodjeljuje. S tog će gledišta pojašnjenja koja su dostupna bez potrebe za posebnom tehničkom stručnošću biti zasigurno više „smislena” nego složena matematička formula.

74.

U istom smislu ističem, kao što to proizlazi iz Smjernica, da „se može [pokazati teškim] razumijevanje načina rada postupaka automatiziranog donošenja odluka ili izrade profila”. Stoga, „[v]oditelj obrade trebao bi naći jednostavne načine da ispitaniku prenese informacije o logici obrade ili o kriterijima na kojima se temelji donošenje odluka. [OUZP‑om] zahtijeva se da voditelj obrade pruži smislene informacije o logici obrade, a ne zahtijeva se nužno da pruža složena objašnjenja o algoritmima koji se koriste ili da potpuno otkrije algoritam […] Međutim, informacije koje se pružaju trebale bi biti dovoljno sveobuhvatne kako bi ispitanik mogao razumjeti razloge za određenu odluku” ( 47 ). Tako bi „[v]oditelj obrade trebao […] ispitaniku pružiti opće informacije (osobito o čimbenicima koji su uzeti u obzir u postupku donošenja odluke i o njihovoj odgovarajućoj ‚težini’ na agregatnoj razini) što mu može biti korisno i u slučaju osporavanja odluke” ( 48 ).

75.

Međutim, kao što je to Radna skupina za zaštitu podataka iz članka 29. istaknula u svojim Smjernicama „[s]loženost ne može biti isprika za nepružanje informacija ispitaniku” ( 49 ). Iz toga slijedi da se voditelj obrade ne može pozvati na složenost informacija kako bi odbio ispuniti obvezu koju ima na temelju članka 15. stavka 1. točke (h) OUZP‑a. Na njemu je da osigura da se priopće informacije koje su istodobno dostupne i potpune kako bi ispitanik mogao shvatiti postupak koji je doveo do automatizirane odluke koja se odnosi na njega.

76.

Iz tih elemenata zaključujem da voditelj obrade nije na temelju članka 15. stavka 1. točke (h) OUZP‑a dužan priopćiti ispitaniku informacije tehničke naravi koje on ne bi bio u mogućnosti shvatiti poput pojedinosti upotrijebljenih algoritama ( 50 ). Naprotiv, taj voditelj obrade mora ispuniti svoju obvezu koja se sastoji u svakom slučaju od pružanja toj osobi informacija koje su istodobno dostupne i dovoljno potpune i odnose se na postupak koji je doveo do automatizirane odluke o kojoj je riječ kao i na razloge kojima se objašnjava ishod do kojeg je ta odluka dovela. Tako definirane, „smislene informacije o tome o kojoj je logici riječ” u vezi s automatiziranim donošenjem odluka trebale bi opisati upotrijebljenu metodu i kriterije uzete u obzir kao i njihovo ponderiranje ( 51 ). Ispitanik mora stoga biti u mogućnosti shvatiti koje su informacije bile upotrijebljene prilikom automatiziranog donošenja odluka i kako su one bile uzete u obzir i ponderirane.

77.

Valja također pojasniti da se prema mojem mišljenju toj odredbi ne protivi to da voditelj obrade dobrovoljno odluči priopćiti ispitaniku informacije tehničke naravi, poput pojedinosti upotrijebljenih algoritama, no pod uvjetom da su one priopćene uz te informacije na temelju čega ta osoba može shvatiti postupak koji je doveo do automatizirane odluke i ishod do kojeg je ona dovela.

78.

Dodajem da članak 15. stavak 1. točku (h) OUZP‑a ne bi trebalo prema mojem mišljenju tumačiti na način da od voditelja obrade zahtijeva da ispitaniku pruži osobne podatke koji se odnose na treće osobe, osim ako se posljedično negativno utječe na prava ovih potonjih. Naprotiv, slični primjeri obrada koje se anonimizirano pružaju mogli bi, usporedbe radi, omogućiti toj osobi da bolje shvati automatiziranu odluku koja se odnosi na nju.

79.

Na sudu koji je uputio zahtjev je da na temelju prethodno navedenih indicija odredi koje bi informacije trebalo staviti na raspolaganje ispitaniku u glavnom postupku. U tom pogledu dvojim da u okviru funkcije tumača prava Unije, koju mu povjerava članak 267. UFEU‑a i koju treba razlikovati od funkcije koja se sastoji od primjene tog prava koja je na nacionalnom sudu, Sud može ići toliko daleko u konkretnom određivanju tih informacija kao što bi to taj sud želio.

80.

Osim toga, pojašnjavam da se na temelju tumačenja pojma „smislene informacije o tome o kojoj je logici riječ” u vezi s automatiziranim donošenjem odluka u smislu članka 15. stavka 1. točke (h) OUZP‑a, koje predlažem Sudu da prihvati, može zaključiti da je zakonodavac Unije već uvelike osigurao ravnotežu između, s jedne strane, zahtjeva transparentnosti na kojemu se ta odredba zasniva te, s druge strane, zaštite pravâ i sloboda drugih među kojima se nalazi zaštita poslovne tajne. Naime, smatram da s obzirom na to da se taj pojam ne bi trebao protezati na informacije tehničke naravi poput algoritma koje ispitanik nije u mogućnosti razumjeti, a da ne raspolaže posebnom tehničkom stručnošću, pravo na pristup zajamčeno navedenom odredbom ne bi trebalo u većini slučajeva dovesti do negativnog utjecaja na poslovnu tajnu na koju se voditelj obrade može zakonito pozvati. Isto vrijedi u pogledu zaštite osobnih podataka trećih osoba s obzirom na to da navedeni pojam ne bi trebao u načelu obuhvatiti takve podatke.

81.

S obzirom na to, ne može se isključiti da u određenim slučajevima pravo na pristup zajamčeno člankom 15. stavkom 1. točkom (h) OUZP‑a može negativno utjecati na prava i slobode drugih. Voditelj obrade može se pozvati na takav negativan utjecaj kako bi opravdao odbijanje da se informacije priopće ispitaniku. Osim toga, moguće je da priopćene informacije budu nedostatne da omoguće provjeru svoje točnosti i konzistentnosti s ishodom do kojeg je dovela automatizirana odluka o kojoj je riječ te da dostava dodatnih informacija u svrhu te provjere može negativno utjecati na prava i slobode drugih. Zato valja odrediti, kao što to zahtijeva sud koji je uputio zahtjev, kojim se mehanizmima prava i interesi o kojima je riječ mogu tada pomiriti.

82.

Podsjećam da sud koji je uputio zahtjev želi znati u biti može li i prema potrebi u kojoj mjeri zaštita pravâ i sloboda drugih, poput zaštite poslovne tajne na koju se pozove voditelj obrade, ograničiti opseg prava na pristup kojim ispitanik raspolaže na temelju članka 15. stavka 1. točke (h) OUZP‑a.

83.

U tom pogledu valja odmah navesti da na temelju uvodne izjave 4. OUZP‑a pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo i mora ga se ujednačiti s drugim temeljnim pravima u skladu s načelom proporcionalnosti. Stoga se OUZP‑om poštuju sva temeljna prava i vodi se računa o slobodama i načelima priznatima Poveljom, kako su utvrđena u Ugovorima ( 52 ).

84.

Povrh toga, u uvodnoj izjavi 63. te uredbe navedeno je da pravo svakog ispitanika na pristup prikupljenim osobnim podacima koji se na njega odnose „ne bi smjelo negativno utjecati na prava ili slobode drugih, uključujući i poslovne tajne ili intelektualno vlasništvo, a osobito na autorsko pravo kojima je zaštićen računalni program. Rezultat tih razmatranja ipak ne bi smjelo biti odbijanje pružanja svih informacija ispitaniku”.

85.

Tako članak 15. stavak 4. OUZP‑a predviđa da „[p]ravo na dobivanje kopije [osobnih podataka koji se obrađuju] ne smije negativno utjecati na prava i slobode drugih”.

86.

Također, u članku 23. stavku 1. točki (i) OUZP‑a podsjeća se na to da je ograničenje dosega obveza i prava iz članka 15. te uredbe moguće „ako se takvim ograničenjem poštuje bit temeljnih prava i sloboda te ono predstavlja nužnu i razmjernu mjeru u demokratskom društvu za zaštitu […] prava i sloboda drugih” ( 53 ).

87.

Iz tih je odredbi Sud zaključio da pravo koje se priznaje ispitaniku da bez naknade dobije prvu kopiju svojih osobnih podataka koji se obrađuju nije apsolutno ( 54 ). Konkretno, u skladu s člankom 15. stavkom 4. OUZP‑a, u vezi s uvodnom izjavom 63. te uredbe, pravo na dobivanje kopije osobnih podataka koji se obrađuju iz stavka 3. tog članka ne smije negativno utjecati na prava i slobode drugih, uključujući i poslovne tajne ili intelektualno vlasništvo, a osobito na autorsko pravo kojima je zaštićen računalni program ( 55 ).

88.

Iz tih elemenata proizlazi da se razmatranjima o, među ostalim, zaštiti pravâ i sloboda drugih može opravdati ograničenje prava na pristup predviđenog u članku 15. stavku 1. točki (h) OUZP‑a, pod uvjetom da se takvim ograničenjem poštuje bit tog prava i da ono predstavlja nužnu i razmjernu mjeru kako bi se zajamčila ta zaštita, kao što se to predviđa člankom 23. stavkom 1. točkom (i) OUZP‑a ( 56 ).

89.

Razmatranja o zaštiti poslovne tajne u smislu članka 2. stavka 1. točke 1. Direktive 2016/943 ( 57 ) mogu opravdati ograničenje prava na pristup predviđenog u članku 15. stavku 1. točki (h) OUZP‑a.

90.

Doduše, u uvodnoj izjavi 35. Direktive 2016/943 spomenuto je da ona „ne bi trebala utjecati na prava i obveze utvrđene u Direktivi 95/46/EZ [Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka ( 58 )], posebno na prava ispitanika da pristupi svojim osobnim podatcima koji se obrađuju i da ishodi ispravak, brisanje ili blokiranje podataka ako su nepotpuni ili netočni”. S obzirom na to, čini mi se da u slučaju sukoba između, s jedne strane, ostvarivanja prava na pristup predviđenog u članku 15. stavku 1. točki (h) te uredbe te, s druge strane, pravâ i sloboda drugih, odredbe OUZP‑a koje sam prethodno naveo idu u korist mogućnosti odvagivanja između pravâ i obveza o kojima je riječ ( 59 ).

91.

Tako, kao što je to Sud već naglasio, ako je to moguće, potrebno je odabrati načine priopćavanja osobnih podataka kojima se ne povređuju prava i slobode drugih, uzimajući u obzir, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 63. OUZP‑a, da rezultat tih razmatranja ne bi smjelo biti „odbijanje pružanja svih informacija ispitaniku” ( 60 ).

92.

Sud koji je uputio zahtjev želi, u biti, saznati koje bi oblike mogli poprimiti takvi načini priopćavanja kojima se poštuju prava i slobode drugih u posebnom kontekstu članka 15. stavka 1. točke (h) OUZP‑a.

93.

U tom pogledu ističem da je Sud već presudio da nacionalni sud može smatrati da mu je potrebno dostaviti osobne podatke stranaka ili trećih osoba, kako bi, uz potpuno poznavanje činjenica i u skladu s načelom proporcionalnosti, mogao odvagnuti prisutne interese. Ta ga ocjena može, ovisno o slučaju, dovesti do toga da dopusti potpuno ili djelomično otkrivanje osobnih podataka suprotstavljenoj stranci koji su mu priopćeni, ako smatra da takvo otkrivanje ne prekoračuje ono što je nužno kako bi se zajamčilo djelotvorno uživanje prava koja pojedinci imaju na temelju članka 47. Povelje ( 61 ).

94.

Smatram da se ta sudska praksa može primijeniti na informacije obuhvaćene člankom 15. stavkom 1. točkom (h) OUZP‑a. S obzirom na navedenu sudsku praksu smatram da tu odredbu u vezi s uvodnom izjavom 63. i člankom 23. stavkom 1. točkom (i) te uredbe treba tumačiti na način da kada informacije koje se moraju pružiti ispitaniku po osnovi prava na pristup zajamčenog prvom od tih odredbi mogu dovesti do negativnog utjecaja na prava i slobode drugih, među ostalim zato što sadržavaju osobne podatke trećih osoba zaštićene OUZP‑om ili pak poslovnu tajnu u smislu članka 2. stavka 1. točke 1. Direktive 2016/943, te se informacije moraju priopćiti nadležnom nadzornom tijelu ili nadležnom sudu kako bi oni mogli, uz potpuno poznavanje činjenica i u skladu s načelom proporcionalnosti i povjerljivosti navedenih informacija, odvagnuti prisutne interese i odrediti opseg prava na pristup koje se mora dodijeliti toj osobi.

95.

Prema navodima koje je sud koji je uputio zahtjev iznio u svojem zahtjevu za prethodnu odluku, članak 4. stavak 6. DSG‑a načelno isključuje pravo ispitanika na pristup predviđeno u članku 15. OUZP‑a kada bi taj pristup ugrozio poslovnu ili profesionalnu tajnu voditelja obrade ili treće osobe. U tom pogledu smatram da se takvom odredbom ne može nadomjestiti odvagivanje koje nadležno tijelo ili nadležni sud moraju provesti u svakom konkretnom slučaju. Naime, čini mi se da iz sudske prakse Suda proizlazi da kada se treba provesti odvagivanje suprotstavljenih prava i interesa država članica ne može definitivno propisati rezultat tog odvagivanja ( 62 ), a da se ne dopusti drukčiji rezultat zbog posebnih okolnosti konkretnog slučaja ( 63 ).

96.

S obzirom na sva prethodna razmatranja, predlažem da na prethodna pitanja koja je uputio Verwaltungsgericht Wien (Upravni sud u Beču, Austrija) Sud odgovori na sljedeći način:

Članak 15. stavak 1. točku (h) Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka), u vezi s uvodnom izjavom 63. i člankom 23. stavkom 1. točkom (i) te uredbe

treba tumačiti na način da: