29.11.2021   

HR

Službeni list Europske unije

C 481/40


Tužba podnesena 1. listopada 2021. – Sberbank Europe/ESB

(Predmet T-647/21)

(2021/C 481/55)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Sberbank Europe AG (Beč, Austrija) (zastupnik: M. Fellner, odvjetnik)

Tuženik: Europska središnja banka

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi tuženikovu Odluku od 2. kolovoza 2021. (1); i

naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dvanaest tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik povrijedio zabranu dvostrukog kažnjavanja iz članka 50. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja o temeljnim pravima) i članak 4. Europske konvencije o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: EKLJP).

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik povrijedio članak 49. Povelje o temeljnim pravima i članak 7. EKLJP-a izricanjem kazne koja prelazi najviše iznose propisane člankom 18. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1024/2013 (2).

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik povrijedio članak 17. Povelje o temeljnim pravima i članak 1. Dodatnog protokola br. 1. uz EKLJP.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik povrijedio načelo dobre vjere jer je povrijedio metodu utvrđivanja administrativnih novčanih kazni iz članka 18. stavaka 1. i 7. Uredbe (EU) br. 1024/2013.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik povrijedio članak 6. EKLJP-a.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da tuženik nije poštovao najviše iznose kazni u skladu s člankom 18. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1024/2013.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da članak 97. austrijskog Zakona o bankarstvu (u daljnjem tekstu: Zakon o bankarstvu) nije primjenjiv ako nije ostvarena nikakva korist ili nije izbjegnut nikakav gubitak prekoračenjem ograničenja velike izloženosti.

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženikova mogućnost da tužitelju naloži kompenzacijske kamate zastarjela u skladu s člankom 97. Zakona o bankarstvu u vezi s člankom 395. Uredbe (EU) br. 575/2013.

9.

Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik pogrešno primijenio članak 97. stavak 1. Zakona o bankarstvu u vezi s člankom 30. točkom (a) Zakona o bankarstvu i člankom 395. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013.

10.

Deseti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da tužitelj nije imao namjeru prekoračiti ograničenja velike izloženosti iz članka 395. Uredbe (EU) br. 575/2013 (3).

11.

Jedanaesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da tužitelj nije ostvario nikakvu korist ni izbjegao nikakav gubitak koji se trebao kompenzirati prekoračenjem ograničenja velike izloženosti u osporavanom razdoblju.

12.

Dvanaesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik zlouporabio svoju diskrecijsku ovlast time što tuženiku nije odobrio iznimku iz članka 396. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013.


(1)  Br. ECB-SSM-2021-ATSBE-7 – ESA-2020-00000051

(2)  Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija institutions (SL 2013., L 287, str. 63.-89.).

(3)  Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Tekst značajan za EGP (SL 2013., L 176, str. 1.-337.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 13., str. 3. i ispravak SL 2017., L 20, str. 2.)