—

poništi odluku Vijeća od 8. ožujka 2021. o žalbi i dodatnoj žalbi koje je tužiteljica podnijela na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije protiv Provedbene odluke Vijeća Europske unije (EU) 2020/1117 od 27. srpnja 2020. o imenovanju europskih tužitelja Ureda europskog javnog tužitelja, u dijelu u kojem se njome José Eduardo Moreira Alves d’Oliveira Guerra, jedan od tri kandidata koje je prvotno predložio Portugal, imenuje europskim tužiteljem Ureda europskog javnog tužitelja, kao član privremenog osoblja u razredu AD 13, na razdoblje od tri godine od 29. srpnja 2020. koje se ne može obnavljati (SL 2020., L 244, str. 18.);

—

poništi Provedbenu odluku Vijeća Europske unije (EU) 2020/1117 od 27. srpnja 2020. o imenovanju europskih tužitelja Ureda europskog javnog tužitelja, u dijelu u kojem se njome José Eduardo Moreira Alves d’Oliveira Guerra imenuje europskim tužiteljem Ureda europskog javnog tužitelja, kao član privremenog osoblja u razredu AD 13, na razdoblje od tri godine od 29. srpnja 2020. koje se ne može obnavljati;

—

naloži Vijeću Europske unije snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na očitoj pogrešci u ocjeni u mjeri u kojoj Vijeće smatra da nije „tijelo za imenovanje” u smislu članka 1. stavaka 1. i 2. Pravilnika o osoblju u vezi s člankom 6. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, kada imenuje europske tužitelje u skladu s člankom 96. stavkom 1. Uredbe 2017/1939.

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi pravila primjenjivih na imenovanje europskih tužitelja, koja jamče načelo neovisnosti Ureda europskog javnog tužitelja. Tužiteljica tvrdi da to što je portugalska vlada u dopisu poslanom Vijeću Europske unije 29. studenoga 2019. osporila rangiranje koje je izradilo povjerenstvo za odabir na koje upućuje članak 14. stavak 3. Uredbe (EU) 2017/1939 kandidata koje je predložila sama vlada te navela drugog kandidata kojeg smatra poželjnim, a Vijeće je tog kandidata odobrilo, dovodi u pitanje strukturu postupka imenovanja europskih tužitelja.

3.

Treći tužbeni razlog temelji se na očitoj pogrešci u obrazloženju odluke. Tužiteljica osobito tvrdi da je dopis od 29. studenoga 2019., koji je portugalska vlada poslala Vijeću, sadržavao teške pogreške, koje je i sama vlada priznala. Navedene pogreške sastojale su se u navođenju preferiranog kandidata portugalske vlade u šest navrata kao „zamjenika glavnog javnog tužitelja Joséa Guerru” i u tvrdnji da je navedeni javni tužitelj bio zadužen za istragu i optužbu u važnom postupku u području kaznenih djela protiv financijskih interesa Europske unije.

4.

Četvrti tužbeni razlog temelji se na zlouporabi ovlasti. Tužiteljica tvrdi da se ciljevi s obzirom na koje su Vijeću Europske unije dodijeljene nadležnosti u okviru postupka odabira i imenovanja javnih tužitelja, sastoje u jamčenju neovisnosti tijela i imenovanju najkvalificiranijih nacionalnih kandidata koji nude sva jamstva neovisnosti za vršenje položaja javnog tužitelja.

5.

Peti tužbeni razlog temelji se na povredi prava na dobru upravu. Tužiteljica tvrdi da je, u mjeri u kojoj je Vijeće odstupilo od izvješća povjerenstva za odabir i time od redoslijeda prvenstva koji se temelji na rezultatu ocjene navedenog povjerenstva, općenito obrazloženje u obliku pukog upućivanja na „različit[u] ocjen[u] prikladnosti tih kandidata koja je provedena u okviru odgovarajućih pripremnih tijela Vijeća” izjednačeno s nepostojanjem ikakvog obrazloženja, zbog čega tužiteljica ne može saznati razloge tog odstupanja.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja i nediskriminacije. Tužiteljica smatra da je Vijeće, time što je provelo „različit[u] ocjen[u] prikladnosti tih kandidata koja je provedena u okviru odgovarajućih pripremnih tijela Vijeća”, u mjeri u kojoj ona utječe na tužiteljicu, povrijedilo načelo jednakog postupanja i nediskriminacije.