12.7.2021   

HR

Službeni list Europske unije

C 278/50


Tužba podnesena 30. travnja 2021. – Praesidiad/EUIPO – Zaun (Post)

(Predmet T-231/21)

(2021/C 278/70)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Praesidiad Holding (Zwevegem, Belgija) (zastupnici: M. Rieger-Janson i D. Op de Beeck, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Zaun Ltd (Wolverhampton, Ujedinjena Kraljevina)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog dizajna: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni dizajn: dizajn Europske unije br. 127 204-0001 (Post)

Pobijana odluka: odluka trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 15. veljače 2021. u predmetu R 2068/2019-3

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluku;

potvrdi odluku Odjela za poništaje EUIPO-a od 19. srpnja 2019. kojom je odbijen zahtjev za proglašenje osporavanog dizajna ništavim;

naloži EUIPO-u (i, drugoj stranci u postupku pred EUIPO-om kao intervenijentu, ako bi intervenirala u postupak) snošenje troškova postupka, kao i snošenje troškova nositelja dizajna.

Tužbeni razlozi

Žalbeno vijeće pogrešno je primijenilo presudu DOCERAM pri svom tumačenju članka 8. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 jer nije pravilno identificiralo proizvod;

Žalbeno vijeće pogrešno je primijenilo presudu DOCERAM pri svom tumačenju članka 8. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 jer nije uzelo u obzir dokaz o postojanju objektivnih okolnosti koje upućuju na razmatranja koja se razlikuju od tehničke funkcije;

Žalbeno vijeće pogrešno je primijenilo presudu DOCERAM pri svom tumačenju članka 8. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 jer nije primijenilo test objektivnih okolnosti, nego je umjesto toga navelo da se zahtijeva subjektivni dokaz o okolnostima koje se odnose na dizajn;

Žalbeno vijeće, protivno članku 62. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002, nije navelo razloge zašto je dokaz nositelja dizajna bio odbijen kao nerelevantan i/ili neosnovan;

Žalbeno vijeće pogrešno je odredilo da je teret dokazivanja na nositelju dizajna, umjesto na podnositelju zahtjeva za proglašavanje dizajna ništavim.