12.7.2021 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 278/50 |
Tužba podnesena 30. travnja 2021. – Praesidiad/EUIPO – Zaun (Post)
(Predmet T-231/21)
(2021/C 278/70)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Tužitelj: Praesidiad Holding (Zwevegem, Belgija) (zastupnici: M. Rieger-Janson i D. Op de Beeck, odvjetnici)
Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)
Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Zaun Ltd (Wolverhampton, Ujedinjena Kraljevina)
Podaci o postupku pred EUIPO-om
Nositelj spornog dizajna: tužitelj pred Općim sudom
Predmetni sporni dizajn: dizajn Europske unije br. 127 204-0001 (Post)
Pobijana odluka: odluka trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 15. veljače 2021. u predmetu R 2068/2019-3
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
— |
poništi pobijanu odluku; |
— |
potvrdi odluku Odjela za poništaje EUIPO-a od 19. srpnja 2019. kojom je odbijen zahtjev za proglašenje osporavanog dizajna ništavim; |
— |
naloži EUIPO-u (i, drugoj stranci u postupku pred EUIPO-om kao intervenijentu, ako bi intervenirala u postupak) snošenje troškova postupka, kao i snošenje troškova nositelja dizajna. |
Tužbeni razlozi
— |
Žalbeno vijeće pogrešno je primijenilo presudu DOCERAM pri svom tumačenju članka 8. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 jer nije pravilno identificiralo proizvod; |
— |
Žalbeno vijeće pogrešno je primijenilo presudu DOCERAM pri svom tumačenju članka 8. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 jer nije uzelo u obzir dokaz o postojanju objektivnih okolnosti koje upućuju na razmatranja koja se razlikuju od tehničke funkcije; |
— |
Žalbeno vijeće pogrešno je primijenilo presudu DOCERAM pri svom tumačenju članka 8. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 jer nije primijenilo test objektivnih okolnosti, nego je umjesto toga navelo da se zahtijeva subjektivni dokaz o okolnostima koje se odnose na dizajn; |
— |
Žalbeno vijeće, protivno članku 62. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002, nije navelo razloge zašto je dokaz nositelja dizajna bio odbijen kao nerelevantan i/ili neosnovan; |
— |
Žalbeno vijeće pogrešno je odredilo da je teret dokazivanja na nositelju dizajna, umjesto na podnositelju zahtjeva za proglašavanje dizajna ništavim. |