—

naloži Europskoj središnjoj banci da isplati naknadu štete:

—

društvu Malacalza Investimenti s.r.l., u iznosu od 870 525 670 eura, ili bilo kojem drugom većem ili manjem iznosu koji se smatra pravičnim, koji se, prema potrebi, utvrđuje ex aequo et bono;

—

Vittoriju Malacalzi, u iznosu od 4 546 022 eura, ili bilo kojem drugom većem ili manjem iznosu koji se smatra pravičnim, koji se, prema potrebi, utvrđuje ex aequo et bono;

—

obama tužiteljima, u iznosu koji odgovara troškovima i izdacima koji su im nastali u okviru postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Europska središnja banka (ESB) doprinijela stvaranju slike o stanju i perspektivi Bance, s povjerenjem u koju su dioničari uložili znatna sredstva u stjecanje dionica banke Carige te upis i uplatu radi povećanja temeljnog kapitala; te da je kasnije povrijedila ta nastala očekivanja kontradiktornim postupanjima i donošenjem mjera, kojima su naložene neopravdane i neproporcionalne mjere, u drugim aspektima i nezakonite, koje su dio jednog sveukupno nezakonitog i štetnog postupanja. U tom pogledu tužitelji se, među ostalim i osobito, pozivaju na: i) očekivanja nastala u pogledu stanja banke Carige koja proizlaze iz provedbe povećanja temeljnog kapitala u 2014. i 2015. godini; ii) naknadnu povredu tih očekivanja slijedom ESB-ovih postupanja i mjera ESB-a; iii) nezakonitost tih mjera i sveukupnog postupanja kojega su dio; iv) očekivanja nastala u pogledu stanja banke Carige koja proizlaze iz provedbe povećanja temeljnog kapitala u 2017. godini; v) naknadnu povredu tih očekivanja slijedom postupanja i mjera ESB-a; vi) nezakonitost tih mjera i sveukupnog postupanja kojega su dio; vii) nezakonitost ESB-ovih mjera – koje su nagovijestile ozbiljnu štetu koja se sastoji od gubitka vrijednosti udjela dioničara banke Carige – kojima je naložen prijenos neprihodonosnih kredita, na način i u opsegu koji su neopravdani, neproporcionalni i protivni načelu jednakog postupanja i drugim načelima.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na ESB-ovu neprimjerenom utjecaju i uplitanju u postupke upravljanja Bancom, pri čemu je, za razliku od pravila prava društava i uobičajene dijalektike kolegijalnog upravnog tijela, promicao autokratsko upravljanje izvršnih direktora kako bi osigurao provedbu pogrešno naloženih mjera, što je onemogućilo reagiranje na neprimjerene i štetne prakse upravljanja vodstva i dovelo do slabog položaja Bance.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je ESB pridonio utvrđivanju preduvjeta na kojima je on sam utemeljio vlastitu nezakonitu odluku o stavljanju Bance pod posebnu upravu te da je, time i kasnijim postupcima, pridonio nezakonitom povećanju temeljnog kapitala uz isključenje prava prvenstva pri upisu dionica, odobrenom u 2019. godini, što je dovelo do velikog gubitka vrijednosti udjela dioničara.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da razlozi za odgovornost ESB-a odgovaraju općoj klauzuli iz članka 340. stavaka 2. i 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) te proizlaze i iz nespojivosti, u više pogleda, ESB-ovih postupanja i mjera sa zadaćama svojstvenim njegovim nadzornim funkcijama, također i u vezi s očuvanjem dobrog i razboritog upravljanja bankama, iz povrede načela zaštite vlasništva, proporcionalnosti, dobre uprave, jednakosti, nepristranosti i jednakog postupanja, transparentnosti, dobre vjere i zaštite legitimnih očekivanja, osobito s obzirom na članke 17., 20. i 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, članak 5. stavak 4. UEU-a i članak 16. Uredbe (EU) 1024/2013 Vijeća od 15. listopada 2013. dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL 2013., L 287, str. 63.).

5.

Peti tužbeni razlog, koji se konkretno odnosi na tužitelja Vittorija Malacalza, a koji se temelji na činjenicama i razlozima koji su posebno povezanim s njegovim svojstvom bivšeg direktora i potpredsjednika banke Carige.