14

Tužitelj u bitnom od Općeg suda zahtijeva da:

15

EUIPO i intervenijent od Općeg suda zahtijevaju da:

38

U tom pogledu iz sudske prakse proizlazi da EUIPO‑ove Smjernice za ispitivanje, iako nemaju obvezujuću vrijednost, predstavljaju referentni izvor za EUIPO‑ovu praksu u području žiga (presuda od 18. rujna 2015., Federación Nacional de Cafeteros de Colombia/OHIM – Hautrive (COLOMBIANO HOUSE), T‑387/13, neobjavljena, EU:T:2015:647, t. 45.).

39

Te smjernice predstavljaju kodifikaciju prakse koju je odlučio usvojiti sam EUIPO, tako da, pod uvjetom da su u skladu s pravnim odredbama višeg pravnog ranga, iz njih proizlazi EUIPO‑ovo samoograničenje jer se on mora uskladiti s pravilima koja je sam odredio (vidjeti presudu od 18. rujna 2015., COLOMBIANO HOUSE, T‑387/13, neobjavljenu, EU:T:2015:647, t. 46. i navedenu sudsku praksu).

40

S obzirom na navedeno, valja istaknuti da točka 4.3. EUIPO‑ovih Smjernica za ispitivanje predviđa da se, kad je zahtjev za produljenje roka koji se može produljiti podnesen prije isteka navedenog roka i ako nije prihvaćen, dotičnoj stranci odobrava barem jedan dan kako bi ona mogla poštovati rok, čak i ako je zahtjev za produljenje stigao posljednji dan prije isteka roka. Kako bi se očuvao korisni učinak točke 4.3. EUIPO‑ovih Smjernica, valja smatrati da se novi rok dodjeljuje od datuma kada EUIPO‑ov odjel kojem je podnesen zahtjev za produljenje roka dostavi svoj odgovor.

41

Međutim, u ovom je slučaju, kao prvo, rok čije je produljenje drugi put zahtijevala zdravstvena služba HUMJC je rok koji se može produljiti. Naime, u skladu s točkom 4.3. EUIPO‑ovih smjernica, odbija se drugi zahtjev za produljenje istog roka, osim ako stranka koja postavlja taj zahtjev ne objasni i propisno opravda „izvanredne okolnosti” koje su je spriječile da provede traženi korak u dvama prethodnim rokovima (odnosno u početnom roku i prvom produljenju) i koje i dalje sprečavaju podnositelja zahtjeva da ga provede, zbog čega je potreban dodatni rok.

42

Kao drugo, iz spisa proizlazi da je zdravstvena služba HUMJC posljednji dan prije isteka navedenog roka podnijela drugi zahtjev za produljenje roka za podnošenje dokaza o uporabi osporavanog žiga.

43

Kao treće, tužitelj, koji se sam poziva na točku 4.3. EUIPO‑ovih smjernica u svojim pisanim očitovanjima, uopće ne tvrdi da je ona protivna pravnoj odredbi višeg pravnog ranga. Osim toga, ne čini se da bi odobrenje, u biti iz razloga pravičnosti, najmanje jednog dana dodatnog roka nakon zahtjeva za produljenje roka podnesenog zadnjeg dana tog roka bilo protivno takvoj odredbi.

44

Stoga, a da nije potrebno odlučiti o osnovanosti razloga iz odgovora Odjela za poništaje od 15. siječnja 2018., dovoljno je utvrditi da Odjel za poništaje u odgovoru na drugi zahtjev za produljenje roka za podnošenje dokaza o uporabi osporavanog žiga nije mogao samo odbiti taj zahtjev, nego da je morao, u skladu s EUIPO‑ovim Smjernicama za ispitivanje i kao što je to učinio, odobriti dodatni rok koji teče od dana dostave njegova odgovora. Slijedom toga, budući da su sporni dokazi podneseni između, s jedne strane, podnošenja drugog zahtjeva za produljenje roka za podnošenje dokaza o uporabi osporavanog žiga i, s druge strane, odgovora Odjela za poništaje od 15. siječnja 2018., ti se dokazi ni u kojem slučaju nisu mogli smatrati nepravovremeno podnesenima. Stoga ni Odjel za poništaje ni žalbeno vijeće nisu pogriješili kada su u svrhu ispitivanja uporabe osporavanog žiga uzeli u obzir navedene dokaze.

[omissis]

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (šesto vijeće)

proglašava i presuđuje: