1.

Treba li članak 13. stavak 1. točku (b) podtočku i. Uredbe (EZ) br. 883/2004 (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, članak 3. stavak 1. točku (a) i članak 11. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 1071/2009 (2) Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju zajedničkih pravila koja se tiču uvjeta za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/26/EZ te članak 4. stavak 1. točku (a) Uredbe (EZ) br. 1072/2009 (3) Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o zajedničkim pravilima za pristup tržištu međunarodnog cestovnog prijevoza tereta tumačiti na način da iz činjenice da poduzeće kojem se u državi članici Europske unije u skladu s Uredbom br. 1071/2009 i Uredbom br. 1072/2009 izdaje dozvola za cestovni prijevoz i koje, slijedom toga, mora imati stvarni i stabilni poslovni nastan u toj državi članici proizlazi da se time nepobitno dokazuje da to poduzeće u okviru određivanja sustava socijalne sigurnosti koji treba primijeniti ima registrirano sjedište u smislu članka 13. stavka 1. Uredbe br. 883/2004 u toj državi članici i [da] su tijela države članice zaposlenja obvezana tim utvrđenjem?

2.

Smije li nacionalni sud države članice zaposlenja koji utvrdi da je predmetna dozvola za cestovni prijevoz dobivena na prijevaran način zanemariti tu dozvolu ili tijela države članice zaposlenja na temelju utvrđenja prijevare najprije trebaju od tijela koja su izdala dozvolu zatražiti da oduzmu tu dozvolu?