Tužba podnesena 7. rujna 2021. – Europska komisija/Vijeće Europske unije

(Predmet C-551/21)

(2021/C 462/32)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: A. Bouquet, B. Hofstötter, T. Ramopoulos, A. Stobiecka-Kuik, agenti)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Suda zahtijeva da:

—

poništi članak 2. Odluke Vijeća (EU) 2021/1117 (1) od 28. lipnja 2021. o potpisivanju, u ime Europske unije, i privremenoj primjeni Protokola o provedbi uz Sporazum o partnerstvu u području ribarstva između Gabonske Republike i Europske zajednice (2021.-2026.) te ovlaštenje koje je Vijeće putem svojeg Predsjednika dalo portugalskom veleposlaniku kao osobi ovlaštenoj za potpisivanje Protokola, do čega je došlo 29. lipnja 2021. i

—	naloži Vijeću snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U svojem prvom i jedinom tužbenom razlogu Komisija ističe da je Vijeće povrijedilo: a) Komisijinu ovlast vanjskog predstavljanja, koja se temelji na članku 17. UEU-a, u vezi s međuinstitucijskom ravnotežom i načelom institucionalne dodjele ovlasti, koji proizlaze iz članka 13. stavka 2. UEU-a, kao i (b) načelo jedinstva u vanjskom predstavljanju, koje proizlazi iz načela lojalne suradnje između Unije i njezinih država članica. Komisija prvo ističe da je Vijeće počinilo pogrešku koja se tiče prava i povrijedilo Komisijine ovlasti donošenjem članka 2. Uredbe Vijeća (EU) 2021/1117 od 28. lipnja 2021., kako je izmijenjena te imenovanjem, putem svojeg Predsjednika, na temelju te odredbe, portugalskog veleposlanika kao osobe ovlaštene za potpisivanje, u ime Unije (i čak za samostalno potpisivanje), Protokola o provedbi s Gabonskom Republikom, umjesto Komisije. Drugo, Komisija ističe da je time Vijeće stvorilo zabunu vanjskim partnerima Unije vezano za to koja institucija Unije treba osigurati vanjsko predstavljanje Unije s obzirom na to da je imenovalo rotirajuće Predsjedništvo Vijeća, u osobi portugalskog veleposlanika, te je stoga izazvalo sumnje o pravnoj prirodi Unijinih ovlaštenja u područjima nadležnosti za samostalno sklapanje međunarodnih sporazuma u svojstvu punopravne međunarodne pravne osobe, a ne kao predstavnika država članica. Time je Vijeće dovelo u pitanje koristan učinak, vjerodostojnost i ugled Unije na međunarodnom planu.

Svojim drugim tužbenim razlogom Komisija ističe da je Vijeće povrijedilo (a) obvezu obrazlaganja i zahtjev za objavljivanje, utvrđene u člancima 296. i 297. UFEU-a, i (b) načelo lojalne suradnje između institucija iz članka 13. stavka 2. UEU-a. Komisija prvo ističe da Vijeće nije obrazložilo zašto je ovlastilo portugalskog veleposlanika za potpisivanje u ime Unije i nije propisno objavilo tu odluku objavljivanjem ili obavješćivanjem Komisije i, drugo, da se Vijeće nije savjetovalo s Komisijom o svojoj namjeri ovlaštenja portugalskog veleposlanika za potpisivanje u ime Unije.

---

(1)  SL 2021, L 242, str. 3.