–

za Instrubel NV i Heerema Zwijndrecht BV, S. Bonifassi i F. Boucard, avocats,

–

za Montana Management Inc., D. Célice i B. Périer, avocats,

–

za BNP Paribas Securities Services, J. Martinet, avocat,

–

za francusku vladu, R. Bénard i J.-L. Carré, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, J.-F. Brakeland i M. Carpus Carcea, u svojstvu agenata,

1

Zahtjevi za prethodnu odluku odnose se na tumačenje članka 4. stavaka 2. do 4. i članka 6. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1210/2003 od 7. srpnja 2003. o određenim posebnim ograničenjima gospodarskih i financijskih odnosa s Irakom i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2465/96 (SL 2003., L 169, str. 6.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 10., svezak 1., str. 134.), kako je zadnje izmijenjena Uredbom Vijeća (EU) br. 85/2013 od 31. siječnja 2013. (SL 2013., L 32, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 14., str. 265.) (u daljnjem tekstu: Uredba br. 1210/2003).

2

Zahtjevi su upućeni u okviru dvaju sporova između, kad je riječ o prvom sporu, društva Instrubel NV i društava Montana Management Inc. i BNP Paribas Securities Services (u daljnjem tekstu: BNP Paribas) (C‑753/21) te, kad je riječ o drugom sporu, između društva Montana Management i društava Heerema Zwijndrecht BV (u daljnjem tekstu: Heerema) i BNP Paribas (C‑754/21) u vezi s valjanosti mjera osiguranja i pljenidbe koje su društva Instrubel i Heeremna ishodila na zamrznutoj imovini na temelju svojih potraživanja prema Državi Irak.

3

U skladu sa stavkom 12. Rezolucije 1483 (2003), koju je 22. svibnja 2003. donijelo Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, to je vijeće „[u]poznato s osnivanjem razvojnog fonda za Irak, kojim će upravljati Središnja banka Iraka”. [neslužbeni prijevod]

4

Stavak 14. te rezolucije glasi:

„[…] Razvojni fond za Irak koristit će se transparentno za zadovoljavanje humanitarnih potreba iračkog naroda, za gospodarsku obnovu i sanaciju iračke infrastrukture, daljnje razoružavanje Iraka, pokrivanje troškova iračke civilne administracije te u druge svrhe u interesu iračkog naroda.” [neslužbeni prijevod]

5

Stavak 23. te navedene rezolucije glasi:

„[S]ve države članice u kojima se nalaze:

moraju bez odgađanja zamrznuti ta sredstva ili drugu financijsku imovinu ili ekonomske izvore te ih, ako ne podliježu sudskom, administrativnom ili arbitražnom založnom pravu ili sudskoj, administrativnoj ili arbitražnoj odluci, odmah moraju prenijeti u Fond za razvoj Iraka, pri čemu pojedinci ili nevladini subjekti svoje zahtjeve u vezi s tim prenesenim sredstvima ili drugom financijskom imovinom, ako to nisu učinili na drugi način, mogu podnijeti predstavničkoj vladi Iraka koju je priznala međunarodna zajednica […]” [neslužbeni prijevod]

6

Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda donijelo je 15. prosinca 2010. Rezoluciju 1956 (2010), u čijem je stavku 5. predviđeno:

„[Vijeće sigurnosti] odlučuje da se svi prihodi od Razvojnog fonda za Irak prenesu na račun ili račune mehanizama nasljeđivanja Iračke vlade i da se Razvojni fond za Irak ukine najkasnije do 30. lipnja 2011. te zahtijeva da mu se po izvršenju prijenosa sredstava i ukidanja fonda o tome dostavi pisana potvrda.” [neslužbeni prijevod]

7

Uvodna izjava 5. Uredbe br. 1210/2003 glasi:

„Kako bi se državama članicama omogućio prijenos zamrznutih sredstava, ekonomskih izvora i prihoda od ekonomskih izvora u Fond za razvoj Iraka, treba donijeti odredbu o odmrzavanju ovih sredstava i ekonomskih izvora.”

8

U skladu s člankom 1. točkama 4. i 5. te uredbe:

„U smislu ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]

9

Članak 4. stavci 2. do 4. navedene uredbe glase:

„2.   Zamrzavaju se sva sredstva i ekonomski izvori koji pripadaju ili su u vlasništvu ili ih posjeduju sljedeće osobe koje je odredio Odbor za sankcije i koje su navedene u Prilogu IV.:

3.   Nikakva se sredstva ne stavljaju na raspolaganje, izravno ili neizravno, ili u korist fizičke ili pravne osobe, tijela ili subjekata navedenih u Prilogu IV.

4.   Nikakvi se ekonomski izvori ne stavljaju na raspolaganje izravno ili neizravno ili u korist fizičke ili pravne osobe, tijela ili subjekata navedenih u Prilogu IV. koji bi navedenoj osobi, tijelu ili subjektu omogućili stjecanje sredstava, robe ili usluga.”

10

Članak 6. Uredbe br. 1210/2003 glasi:

„1.   Odstupajući od članka 4., nadležna tijela navedena na internetskim stranicama navedenim u Prilogu V. mogu odobriti oslobađanje zamrznutih sredstava ili ekonomskih izvora, pod uvjetom da su zadovoljeni svi sljedeći uvjeti:

2.   U svim drugim okolnostima, financijska sredstva, gospodarski izvori i prihodi gospodarskih izvora zamrznuti prema članku 4. odmrzavaju se samo u svrhu njihovog prijenosa mehanizmima nasljeđivanja iz Razvojnog fonda za Irak koje je prema uvjetima navedenim u rezolucijama 1483 (2003.) i 1956 (2010.) VSUN‑a uspostavila Vlada Iraka.”

11

Društvo Montana Management uvršteno je Uredbom Komisije (EZ) br. 785/2006 od 23. svibnja 2006. o izmjeni Uredbe br. 1210/2003 (SL 2006., L 138, str. 7.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 9., str. 59.) na popis, iz Priloga IV. Uredbi br. 1210/2003, fizičkih i pravnih osoba, tijela i subjekata povezanih s režimom bivšeg predsjednika Saddama Husseina, navedenih u članku 4. stavcima 2. do 4. te uredbe.

12

„Uvodna izjava 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1799/2003 od 13. listopada 2003. o izmjeni Uredbe br. 1210/2003 (SL 2003., L 264, str. 12.) glasi:

„Rezolucija 1483 (2003) predstavlja zamrzavanje sredstava i ekonomskih izvora kao prvi korak u postupku prema prijenosu u Fond za razvoj Iraka. Ona od tog postupka također izuzima sredstva i ekonomske izvore koji su predmet zapljene ili presude donesene ili dodijeljene prije 22. svibnja 2003. Zadržavanje mjera zamrzavanja stoga nije prikladno, ako su odnosna sredstva i ekonomski izvori izrijekom izuzeti od zahtjeva za njihovim prijenosom u navedeni Fond.”

13

Članak L. 523‑3 Codea des procédures civiles d’exécution (Zakonik o građanskim ovršnim postupcima) glasi:

„Sudski ovršitelj aktom obavještava dužnika o zapljeni imovine u roku od osam dana, u protivnom zapljena prestaje.

Taj akt sadržava:

[…]

[…], u protivnom je ništava.”

14

Nakon dviju arbitražnih odluka donesenih 6. veljače 1996. odnosno 22. ožujka 2003., koje su u međuvremenu postale pravomoćne, kojima se Državi Irak nalaže da nizozemskom društvu Instrubel plati određeni iznos, Tribunal de grande instance de Paris (Okružni sud u Parizu, Francuska) izdao je 20. ožujka 2013. dva rješenja o egzekvaturi.

15

U svrhu izvršenja tih dviju arbitražnih odluka Instrubel je 20. siječnja 2014. kod BNP Paribasa ishodio zapljenu imovine „[protiv] Države Irak i njezinih subjekata čija sredstva pripadaju Iraku na temelju rezolucija UN‑a, odnosno društva Montana [Management]”. O navedenim zapljenama Država Irak obaviještena je 28. srpnja 2014. te ih ona nije osporila.

16

Društvo Montana Management je protiv Instrubela 26. prosinca 2017. pokrenulo postupak pred sucem nadležnim za ovrhu pri Tribunalu de grande instance de Bobigny (Okružni sud u Bobignyju, Francuska) te je zatražilo ukidanje zapljena, pozivajući se kako na prestanak tako i na ništavost tih zapljena jer o njima nije bilo obaviješteno iako je vlasnik predmetnih zaplijenjenih sredstava.

17

Presudom od 24. srpnja 2018. taj je sudac nadležan za ovrhu utvrdio prestanak zapljena te je naložio njihovo ukidanje. Naime, smatrao je da dužnikom u smislu članka R. 523‑3 Zakonika o građanskim ovršnim postupcima – s obzirom na to da su u zapisnicima o pljenidbi kao dužnici navedeni država Irak i njezini subjekti, među ostalim društvo Montana Management – treba smatrati to društvo. Stoga, prema mišljenju navedenog suca nadležnog za ovrhu, zapisnici su morali biti dostavljeni društvu Montana Management, u protivnom zapljene prestaju te valja naložiti njihovo ukidanje. Presudom od 24. listopada 2019. Cour d’appel de Paris (Žalbeni sud u Parizu, Francuska) potvrdio je tu presudu.

18

Instrubel je podnio žalbu u kasacijskom postupku Couru de cassation (Kasacijski sud, Francuska), odnosno sudu koji je uputio zahtjev, u kojoj je tvrdio da o zapljeni imovine treba obavijestiti samo dužnika navedenog u ovršnoj ispravi koja služi kao osnova za tu zapljenu, što je u ovom predmetu bio slučaj jer je u ovršnoj ispravi kao dužnik bila navedena Država Irak koja je o njoj bila obaviještena.

19

U vezi s tim, sud koji je uputio zahtjev pita se o imovini u pogledu koje su donesene mjere osiguranja. Naime, kako bi te mjere osiguranja bile valjane i proizvodile učinke, u skladu s francuskim pravom nužno je da imovina na koju se te mjere odnose pripada dužniku iz ovršne isprave, u ovom slučaju Državi Irak.

20

U ovom slučaju ta je imovina zamrznuta zato što je Uredbom br. 1210/2003 društvo Montana Management uvršteno na popis. Osim toga, svrha zamrzavanja imovine na temelju te uredbe jest njezin prijenos mehanizmima nasljeđivanja iz Razvojnog fonda za Irak (u daljnjem tekstu: Razvojni fond), koji ima za posljedicu prijenos vlasništva nad tom imovinom na Državu Irak.

21

Stoga se navedeni sud pita ostaje li zamrznuta imovina u vlasništvu osoba uvrštenih na popis tom uredbom, u ovom slučaju društva Montana Management, do odluke o prijenosu nadležnog nacionalnog tijela ili zamrznuta sredstva pripadaju tom Razvojnom fondu, odnosno Državi Irak, od stupanja na snagu navedene uredbe, jer, uzimajući u obzir to da se navedenom uredbom propisuje prijenos, nije predviđeno da se zamrznuta imovina vrati u imovinu osoba uvrštenih na popis tom uredbom.

22

U tim je okolnostima Cour de cassation (Kasacijski sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

23

Presudom Gerechtshof’s‑Gravenhage (Žalbeni sud u Haagu, Nizozemska) od 31. listopada 2000., koja je u Francuskoj postala ovršna rješenjem predsjednika Tribunala de grande instance de Paris (Okružni sud u Parizu) od 31. kolovoza 2011., Državi Irak i Središnjoj banci Iraka naložena je solidarna isplata određenog iznosa nizozemskom društvu Heerema.

24

Društvo Heerema 28. srpnja 2011. ishodilo je kod BNP Paribas zapljenu vrijednosnih papira koje je držalo društvo Montana Management. Te su zapljene imovine u lipnju i rujnu 2014. bile pretvorene u zapljenu na bankovnim računima te zapljenu i prodaju.

25

Društvo Montana Management je protiv društva Heerema 12. prosinca 2014. pokrenulo postupak pred sucem nadležnim za ovrhu pri Tribunalu de grande instance de Bobigny (Okružni sud u Bobignyju) radi utvrđenja ništavosti i prestanka zapljena te nalaganja njihova ukidanja.

26

Taj je sudac presudom od 12. svibnja 2015. odbio zahtjev društva Montana Management zbog postupovnih razloga. Presudom od 28. veljače 2019. Cour d’appel de Paris (Žalbeni sud u Parizu) ukinuo je tu presudu i potvrdio zapljenu i prodaju i zapljenu na bankovnim računima uz obrazloženje kako se smatra da su zamrznuta sredstva pripadala Državi Irak.

27

U žalbi koju je podnijelo u kasacijskom postupku pred sudom koji je uputio zahtjev, društvo Montana Management osporava, kao prvo, primjenu pretpostavke prema kojoj zamrznuta sredstva pripadaju Državi Irak. Tvrdi da ta sredstva ostaju u njegovu vlasništvu do odluke o prijenosu u Razvojni fond, s obzirom na to da je zamrzavanje financijskih sredstava privremena mjera kojom se ne povređuje pravo vlasništva.

28

Kao drugo, Montana Management tvrdi da je društvo Heerema trebalo dobiti prethodno odobrenje nadležnog nacionalnog tijela u skladu s člankom 6. Uredbe br. 1210/2003 jer dostava akta o pretvaranju podrazumijeva automatsku naplatu vjerovnikova potraživanja.

29

Sud koji je uputio zahtjev pita se ostaje li zamrznuta imovina u vlasništvu pravnih osoba na koje se odnosi zamrzavanje do odluke nadležnog nacionalnog tijela o prijenosu u Razvojni fond ili ona pripada tom fondu od stupanja na snagu uredbe kojom su navedene osobe uvrštene na popis.

30

U slučaju da zamrznuta imovina pripada navedenom fondu od stupanja na snagu uredbe kojom je u ovom slučaju društvo Montana Management uvršteno na popis društava na koje se odnosi predmetno zamrzavanje, postavlja se pitanje jesu li zapljene valjane s obzirom na nepostojanje prethodnog odobrenja nacionalnog tijela za oslobađanje zamrznute imovine.

31

U tim je okolnostima Cour de cassation (Kasacijski sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

32

Odlukom predsjednika Suda od 20. siječnja 2022. predmeti C‑753/21 i C‑754/21 spojeni su u svrhu pisanog i usmenog dijela postupka te donošenja presude.

33

Zahtjevima podnesenima 25. srpnja i 7. studenoga 2022., Instrubel i Heerema zatražili su na temelju članka 83. Poslovnika Suda otvaranje usmenog dijela postupka, tvrdeći da postoje određene nove činjenice koje su takve prirode da imaju odlučujući utjecaj na odluku Suda.

34

Te su nove činjenice, kao prvo, brisanje imena društva Montana Managementa s popisa osoba i subjekata čiju imovinu treba zamrznuti, do kojeg je došlo nakon što su stranke i zainteresirane osobe iz članka 23. Statuta Suda Europske unije podnijele svoja pisana očitovanja.

35

Naime, ako bi Sud na prva pitanja u predmetima C‑753/21 i C‑754/21 odgovorio da je zamrznuta imovina do odluke o prijenosu u Razvojni fond u vlasništvu subjekata na koje se odnosi mjera zamrzavanja, to bi značilo da bi ta imovina, koja još uvijek ne bi bila prenesena u taj Razvojni fond, bila vraćena tom društvu. Takva posljedica bila bi protivna ciljevima Uredbe br. 1210/2003.

36

Kao drugo, potreba za otvaranjem usmenog dijela postupka obrazlaže se time da društvo Montana Management nakon smrti svojeg predsjednika i zakonskog zastupnika u 2020. više nema procesnu legitimaciju.

37

Kao treće, potrebno je raspraviti o utjecaju, na prethodnu odluku Suda, Uredbe br. 2015‑1134 od 11. rujna 2015. o načinima prijenosa sredstava i ekonomskih izvora mehanizmima nasljeđivanja iz Razvojnog fonda za Irak i presude od 12. siječnja 2021. Tribunala judiciaire de Grasse (Sud opće nadležnosti u Grasseu, Francuska).

38

U tom pogledu valja istaknuti da Sud, u skladu s člankom 83. svojeg Poslovnika, može u svakom trenutku, nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, odrediti otvaranje ili ponovno otvaranje usmenog dijela postupka, osobito ako smatra da stvar nije dovoljno razjašnjena ili ako stranka iznese, po zatvaranju ovog dijela postupka, novu činjenicu koja je takve prirode da ima odlučujući utjecaj na odluku Suda, ili pak ako je u predmetu potrebno odlučiti na temelju argumenta o kojem se nije raspravljalo.

39

U ovom slučaju Sud, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, na temelju zahtjeva za prethodnu odluku i pisanih očitovanja smatra da raspolaže svim elementima koji su mu potrebni za rješavanje ovog zahtjeva za prethodnu odluku i da činjenice na koje se pozivaju Instrubel i Heerema u svojim zahtjevima od 25. srpnja i 7. studenoga 2022., a čiju važnost treba ocijeniti sud koji je uputio zahtjev, nisu nove činjenice koje bi mogle imati odlučujući utjecaj na prethodnu odluku Suda.

40

Stoga ne treba odrediti ponovno otvaranje usmenog dijela postupka.

41

Svojim prvim pitanjima u ovim predmetima, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 4. stavke 2. do 4. i članak 6. Uredbe br. 1210/2003 tumačiti na način da zamrznuta sredstva i ekonomski izvori do odluke o prijenosu u Razvojni fond ostaju u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba, tijela i subjekata povezanih s režimom bivšeg predsjednika Saddama Husseina na koje se odnosi zamrzavanje ili da ta sredstva i ekonomski izvori pripadaju tom Razvojnom fondu od stupanja na snagu uredbe kojom su navedene osobe, tijela i subjekti uvršteni na popis.

42

U tom pogledu članak 4. stavak 2. Uredbe br. 1210/2003 predviđa zamrzavanje sredstava i ekonomskih izvora koji pripadaju osobama, odnosno koji su u njihovu posjedu ili vlasništvu, koje je odredio Odbor za sankcije i koje su navedene u Prilogu IV.

43

Člankom 6. stavkom 1. navedene uredbe predviđena su odstupanja kojima se, pod uvjetima navedenima u tom stavku, omogućava da nadležna tijela odobre oslobađanje određenih zamrznutih sredstava ili ekonomskih izvora. U stavku 2. tog članka propisano je da se u svim slučajevima koji nisu navedeni u tom stavku 1. sredstva i ekonomski izvori odmrzavaju samo u svrhu njihova prijenosa u Razvojni fond. Tim prijenosom Država Irak stječe vlasništvo nad prenesenom imovinom.

44

Tako se slijedom zajedničkog tumačenja članka 4. stavka 2. i članka 6. iste uredbe mogu razabrati dvije različite faze odnosno, s jedne strane, zamrzavanje imovine i, s druge strane, prijenos te imovine u Razvojni fond.

45

Konkretnije, člankom 6. stavkom 1. točkom (a) Uredbe br. 1210/2003 predviđeno je, u skladu sa stavkom 23. Rezolucije 1483 (2003), da nadležna nacionalna tijela mogu odobriti odmrzavanje određenih zamrznutih sredstava i ekonomskih izvora kada ona podliježu sudskom, administrativnom ili arbitražnom založnom pravu utvrđenom do 22. svibnja 2003. ili sudskoj, administrativnoj ili arbitražnoj odluci donesenoj do tog datuma. Drugim riječima, i kao što to također proizlazi iz uvodne izjave 4. Uredbe br. 1799/2003, u slučaju da su zamrznuta sredstva ili ekonomski izvori predmet takvog založnog prava ili takve odluke, ta okolnost može biti dovoljna za njihovo odmrzavanje kako bi se omogućilo njihovo korištenje te ih se na taj način izuzelo od obveze prijenosa u Razvojni fond.

46

Nasuprot tomu, ako bi se smatralo da u trenutku zamrzavanja automatski dolazi do prijenosa u Razvojni fond, članak 6. stavak 1. Uredbe br. 1210/2003 bio bi lišen svakog korisnog učinka.

47

Odredbe stavka 23. Rezolucije 1483 (2003) ne dovode u pitanje taj zaključak. Naime, iako se tim stavkom predviđa neposredan prijenos imovine u Razvojni fond, njegov tekst, međutim, taj prijenos uvjetuje nepostojanjem sudskog, administrativnog ili arbitražnog založnog prava odnosno odluke koja bi mogla dovesti do odgode ili poništenja navedenog prijenosa.

48

Usto, i iz uvodne izjave 5. Uredbe br. 1210/2003 vidljive su dvije faze spomenute u točki 44. ove presude jer se u njoj navodi, s jedne strane, to da države članice prenose sredstava i ekonomske izvore u Razvojni fond nakon zamrzavanja te imovine i, s druge strane, to da, kako bi im se omogućilo da izvrše taj prijenos, treba donijeti odredbe o odmrzavanju. Stoga je prijenos aktivna radnja država članica do koje dolazi nakon zamrzavanja i koja se provodi tek nakon odmrzavanja u skladu s postupcima koji su u tu svrhu tom uredbom predviđeni.

49

Slijedom toga, samo postojanje odredbi koje uređuju postupak prijenosa u Razvojni fond pokazuje da do takvog prijenosa ne dolazi automatski samim zamrzavanjem imovine o kojoj je riječ. Iako je prijenos na temelju Uredbe br. 1210/2003 obvezan, do njega ipak dolazi nakon zamrzavanja te on čini fazu zasebnu od zamrzavanja.

50

Konkretnije, kad je riječ o pojmu „zamrzavanje”, kako je definirano u točkama 4. i 5. članka 1. te uredbe i o tome može li zamrzavanje, kao takvo, dovesti do promjene vlasništva nad zamrznutom imovinom, Sud je već presudio da je mjera zamrzavanja mjera osiguranja čija svrha nije oduzimanje vlasništva osobama na koje se ta mjera odnosi (vidjeti u tom smislu presudu od 3. rujna 2008., Kadi i Al Barakaat International Foundation/Vijeće i Komisija, C‑402/05 P i C‑415/05 P, EU:C:2008:461, t. 358.), s obzirom na to da je ta mjera po svojoj prirodi privremena i reverzibilna (vidjeti u tom smislu presudu od 5. ožujka 2015., Ezz i dr./Vijeće, C‑220/14 P, EU:C:2015:147, t. 113.).

51

Iz toga slijedi da mjera zamrzavanja sama po sebi ne utječe na vlasništvo nad imovinom koja je predmet te mjere.

52

U tom pogledu, valja pojasniti da okolnost da je svrha Uredbe br. 1210/2003 prijenos zamrznute imovine u Razvojni fond ne može opravdati to da se pojmu „zamrzavanje” u fazi koja prethodi tom prijenosu dâ tumačenje koje se razlikuje od onog koje je prihvaćeno u drugim uredbama koje se odnose na mjere ograničavanja kojima se takav prijenos ne predviđa, to više što je taj pojam u većini tih uredbi definiran na istovjetan način.

53

S obzirom na prethodno navedeno, na prva pitanja u predmetima C‑753/21 i C‑754/21 valja odgovoriti tako da članak 4. stavke 2. do 4. i članak 6. Uredbe br. 1210/2003 treba tumačiti na način da do odluke o prijenosu u Razvojni fond zamrznuta sredstva i ekonomski izvori ostaju u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba, tijela i subjekata povezanih s režimom bivšeg predsjednika Saddama Husseina na koje se odnosi zamrzavanje.

54

S obzirom na odgovor na prva pitanja u ovim predmetima, na druga pitanja nije potrebno odgovoriti.

55

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (osmo vijeće) odlučuje:

Članak 4. stavke 2. do 4. i članak 6. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1210/2003 od 7. srpnja 2003. o određenim posebnim ograničenjima gospodarskih i financijskih odnosa s Irakom i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2465/96, kako je zadnje izmijenjena Uredbom Vijeća (EU) br. 85/2013 od 31. siječnja 2013.,

treba tumačiti na način da:

do odluke o prijenosu u Razvojni fond zamrznuta sredstva i ekonomski izvori ostaju u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba, tijela i subjekata povezanih s režimom bivšeg predsjednika Saddama Husseina na koje se odnosi zamrzavanje.