Spojeni predmeti C-647/21 i C-648/21

Kazneni postupci

protiv

D. K. i dr.

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sąd Okręgowy w Słupsku)

Presuda Suda (peto vijeće) od 6. ožujka 2025.

„Zahtjev za prethodnu odluku – Vladavina prava – Članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a – Načela nesmjenjivosti i neovisnosti sudaca – Rezolucija kolegija nacionalnog suda kojom je sudac povučen sa svih svojih predmeta – Nepostojanje objektivnih kriterija za donošenje odluke o povlačenju suca s predmeta – Nepostojanje obveze obrazlaganja takve odluke – Nadređenost prava Unije – Obveza neprimjene takve odluke o povlačenju”

Prethodna pitanja – Nadležnost Suda – Granice – Obveza država članica da osiguravaju nužna pravna sredstva za osiguranje djelotvorne sudske zaštite – Pitanja o nacionalnim pravilima o donošenju odluka o imenovanju sudaca i sudskom nadzoru koja se primjenjuju u tom kontekstu – Uključenost

(čl. 19. st. 1. UEU-a; članak 267. UFEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.)

(t. 42.-44.)
Države članice – Obveze – Uspostava pravnih lijekova potrebnih za osiguranje djelotvorne sudske zaštite – Poštovanje načela neovisnosti sudaca – Pravo na zakonom prethodno ustanovljeni neovisni i nepristrani sud – Nacionalni propis kojim se tijelu suda dopušta da povuče suca tog suda s dijela ili svih predmeta koji su mu dodijeljeni – Propis koji ne predviđa kriterije za odluku o povlačenju i ne nameće obvezu obrazlaganja takve odluke – Nedopuštenost

(čl. 2. i čl. 19. st. 1. drugi podst. UEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 52. st. 3.)

(t. 62.-86., t. 1. izreke )
Države članice – Obveze – Uspostava pravnih lijekova potrebnih za osiguranje djelotvorne sudske zaštite – Poštovanje načela neovisnosti sudaca – Nadređenost i izravan učinak prava Unije – Obveze nacionalnih sudova – Obveza da se po službenoj dužnosti izuzme iz primjene svaki nacionalni propis ili praksu suprotnu odredbi prava Unije koja ima izravan učinak – Rezolucija koju je donio kolegij suda kojom se suca navedenog suda povlači s njegovih predmeta, a ti se predmeti preraspodjeljuju – Povreda članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a – Obveza navedenog nacionalnog suda da ne primijeni tu rezoluciju i da ukloni nezakonite posljedice povrede prava Unije – Obveza pravosudnih tijela koja određuju sastav tog sudskog vijeća da izuzmu iz primjene takvu rezoluciju

(čl. 19. st. 1. UEU-a; članak 267. UFEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.)

(t. 88.-97., t. 2. izreke )

Kratak prikaz

Odlučujući o dvama zahtjevima za prethodnu odluku koje je podnijela sutkinja u okviru dvaju kaznenih predmeta, s kojih je kasnije bila povučena, Sud je iznio pojašnjenja u pogledu dosega i primjene pojma „‚unutarnja’ neovisnost sudaca”, kako je utvrđen u članku 19. stavku 1. drugom podstavku UEU-a.

Kad je riječ o predmetu C-647/21, Sądu Okręgowom w Słupsku (Okružni sud u Slupsku, Poljska), sudu koji je uputio zahtjev, koji je zasjedao u sastavu suca pojedinca, osoba D. K. podnijela je žalbu protiv odluke kojom je u prvom stupnju osuđena na kaznu zatvora.

U predmetu C‑648/21, osobe M. C. i M. F. osuđene su u prvostupanjskom postupku. Drugostupanjski sud koji je odlučivao o njihovoj žalbi oslobodio je osobu C. i potvrdio osudu osobe M. F. Sąd Najwyższy (Vrhovni sud, Poljska), pred kojim je podnesena žalba protiv odluke drugostupanjskog suda u odnosu na osobu C., ukinuo je tu odluku i vratio predmet na ponovno odlučivanje sudu koji je uputio zahtjev. U tom predmetu sudsko vijeće zasjeda u vijeću od tri suca, koje čine predsjednica vijeća, predsjednik suda koji je uputio zahtjev i treći sudac. Zahtjev za prethodnu odluku uputila je sama predsjednica vijeća, koja sudi i u predmetu C-647/21.

U rujnu 2021., u postupku koji nije povezan s glavnim predmetima, sutkinja koja je proslijedila ta dva zahtjeva za prethodnu odluku donijela je odluku kojom je od predsjednika žalbenog odjela suda koji je uputio zahtjev zatražila da u sastavu suda u tom postupku zamijeni predsjednika tog suda drugim sucem. Naime, smatrala je da je, s obzirom na to da je taj sudac imenovan na temelju rezolucije Krajowe Rade Sądownictwa (Državno sudbeno vijeće, Poljska, u daljnjem tekstu: KRS) u njezinu novom sastavu, povrijeđeno pravo na sud prethodno ustanovljen zakonom, u smislu, među ostalim, članka 19. stavka 1. UEU-a. Taj je zahtjev odbijen.

U listopadu 2021. ista je sutkinja u drugom predmetu ukinula presudu prvostupanjskog suda koju je donijela osoba koja je također imenovana na temelju rezolucije KRS-a u njegovu novom sastavu.

Istog mjeseca kolegij suda koji je uputio zahtjev donio je rezoluciju kojom se navedena sutkinja povlači s oko sedamdeset predmeta, među kojima su i glavni predmeti. Prema tvrdnji te sutkinje, ta joj rezolucija nije dostavljena i nije joj priopćeno njezino obrazloženje. Predsjednik tog suda također je donio rješenje o premještaju navedene sutkinje iz žalbenog odjela tog suda u njegov prvostupanjski odjel. U tom se rješenju, koje je stupilo na snagu nekoliko dana nakon njegova donošenja, samo spominje potreba osiguranja dobrog funkcioniranja tih dvaju odjela.

U tim okolnostima sud koji je uputio zahtjev, pitajući se o usklađenosti navedenih akata s člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom UEU-a, u biti traži od Suda da pojasni može li sutkinja koja je proslijedila ta dva zahtjeva za prethodnu odluku nastaviti zasjedati u tim dvama predmetima. Također ga pita je li dužna zanemariti rezoluciju kolegija i druge naknadne akte.

Ocjena Suda

Kao prvo, Sud je naveo da se članku 19. stavku 1. drugom podstavku UEU-a protivi nacionalni propis na temelju kojeg tijelo nacionalnog suda ima ovlast povući suca tog suda s dijela predmetâ ili svih predmeta koji su mu dodijeljeni, a da taj propis ne predviđa kriterije kojima se to tijelo mora voditi prilikom donošenja takve odluke o povlačenju i ne nameće obvezu obrazlaganja te odluke.

U prilog takvom zaključku sud je pojasnio da su pravila o dodjeli i preraspodjeli predmeta dio pojma „zakonom prethodno ustanovljeni” sud, pri čemu on zahtijeva ne samo pravnu osnovu samog postojanja suda, nego i poštovanje sastava suda u svakom predmetu.

U ovom je slučaju očito da propis o kojem je riječ predviđa da je izmjena sastava suda dopuštena ako postoji „trajna prepreka rješavanju predmeta u njegovu trenutačnom sastavu”, bez dodatnih pojašnjenja. Međutim, iako se tim propisom u biti predviđa da se predmeti koji su mu dodijeljeni i dalje vode pred sucem unatoč njegovu premještaju na drugo mjesto ili upućivanju na drugi sud, do okončanja tih predmeta, očito je da ga je moguće povući s njegovih predmeta na temelju odluke kolegija dotičnog suda a da se u tu svrhu ne određuju kriteriji. Osim toga, u skladu s tim istim propisom, kolegij suda također ima mogućnost povući s predmeta suca u slučaju njegova premještaja u drugi odjel, ali, i u tom slučaju, ta mogućnost opet ne podliježe nikakvim posebnim kriterijima. Stoga valja utvrditi da takav propis ne samo da ne predviđa objektivne kriterije kojima se uređuje mogućnost povlačenja suca s jednog ili više njegovih predmeta, nego također omogućuje kolegiju predmetnog suda da tog suca povuče s njegovih predmeta bez obrazloženja takve odluke. Štoviše, ne čini se da se rezolucija kolegija kojom je dotična sutkinja povučena s glavnih predmeta može opravdati sažeto obrazloženim rješenjem o premještaju kojim je predsjednik suda koji je uputio zahtjev u listopadu 2021. odlučio premjestiti dotičnu sutkinju u drugi odjel istog suda.

Osim toga, povlačenje suca s predmeta koji su mu bili dodijeljeni, a da pritom nacionalni propis o kojem je riječ ne utvrđuje objektivne kriterije na temelju kojih se može ograničiti takva mogućnost povlačenja te bez potrebe da odluka o takvom povlačenju bude obrazložena, ne omogućuje isključivanje mogućnosti da je to povlačenje proizvoljno, pa čak i da predstavlja prikrivenu stegovnu sankciju. Zato organizacijske mjere povlačenja poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, čija provedba nije ograničena dovoljno preciznim kriterijima i ne podliježe obvezi dostatnog obrazlaganja, mogu dovesti do pitanja o mogućnosti da do povlačenja s predmeta, nakon kojeg uslijedi premještaj, dođe kao odgovor na prethodne radnje dotičnog suca. Stoga, kako bi se izbjeglo dopuštanje proizvoljnosti koja bi mogla proizaći iz netransparentnog postupka koji može ugroziti načela neovisnosti i nesmjenjivosti sudaca, važno je da nacionalna pravila koja uređuju povlačenje s predmeta predviđaju jasno navedene objektivne kriterije na temelju kojih se suca može povući s njegovih predmeta, kao i obvezu obrazlaganja odluka o povlačenju, osobito u slučaju povlačenja na koje dotični sudac nije pristao.

Kao drugo, Sud je presudio da članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a i načelo nadređenosti prava Unije obvezuju nacionalni sud da izuzme iz primjene rezoluciju kolegija tog suda kojom se suca navedenog suda povlači s predmeta koji su mu dodijeljeni i druge naknadne akte, kao što su odluke o preraspodjeli tih predmeta, ako je ta rezolucija donesena protivno članku 19. stavku 1. drugom podstavku UEU-a. Pravosudna tijela nadležna u području određivanja i izmjene sastava tog sudskog vijeća moraju izuzeti iz primjene takvu rezoluciju.

Konkretnije, u slučaju utvrđenja neusklađenosti nacionalnog propisa kojim se uređuje povlačenje s predmeta s člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom UEU-a, sudsko vijeće mora imati pravo nastaviti, u istom sastavu, ispitivanje glavnih postupaka a da pritom pravosudna tijela nadležna u području određivanja i izmjene sastava sudskih vijeća nacionalnog suda to ne mogu spriječiti.