9. studenoga 2023. ( *1 )
„Žalba – Utvrđivanje popisa tvari predloženih za konačno uvrštenje u Prilog XIV. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 (Uredba REACH) – Uključenje oktametilciklotetrasiloksana (D4), dekametilciklopentasiloksana (D5) i dodekametilcikloheksasiloksana (D6) na taj popis – Postojane, bioakumulativne i toksične tvari – Vrlo postojane i vrlo bioakumulativne tvari – Bioakumulacija – Faktor biokoncentracije – Organometalne tvari”
U predmetu C‑559/21 P,
povodom žalbe na temelju članka 56. Statuta Suda Europske unije, podnesene 8. rujna 2021.,
Global Silicones Council, sa sjedištem u Washingtonu, (Sjedinjene Američke Države)
Dow Silicones UK Ltd, sa sjedištem u Barryju (Ujedinjena Kraljevina),
Elkem Silicones Francuska SAS, sa sjedištem u Lyonu (Francuska),
Evonik Operations GmbH, sa sjedištem u Essenu (Njemačka),
Momentive Performance Materials GmbH, sa sjedištem u Leverkusenu (Njemačka),
Shin‑Etsu Silicones Europe BV, sa sjedištem u Almereu (Nizozemska),
Wacker Chemie AG, sa sjedištem u Münchenu (Njemačka),
koje zastupa R. Cana, E. Mullier i Z. Romata, avocats,
tužitelji,
a druge stranke u postupku su:
Europska agencija za kemikalije (ECHA), koju zastupaju W. Broere, A. Hautamäki i M. Heikkilä, u svojstvu agenata,
tuženik u prvostupanjskom postupku,
Savezna Republika Njemačka, koju su u početku zastupali J. Möller i D. Klebs, u svojstvu agenata, a zatim J. Möller, u svojstvu agenta,
Europska komisija, koju zastupaju L. Haasbeek, R. Lindenthal i K. Mifsud‑Bonnici, u svojstvu agenata,
American Chemistry Council, Inc. (ACC), sa sjedištem u Washingtonu, koji su u početku zastupali A. Moroni, avocate, B. Natens, advocaat, i K. Nordlander, advokat, zatim S. De Knop, advocaat, A. Moroni, avocate, i B. Natens, advocaat, te naposljetku S. De Knop, advocaat, i A. Moroni, avocate,
intervenijenti u prvostupanjskom postupku,
SUD (četvrto vijeće),
u sastavu: C. Lycourgos, predsjednik vijeća, O. Spineanu‑Matei (izvjestiteljica), J.-C. Bonichot, S. Rodin i L. S. Rossi, suci,
nezavisna odvjetnica: J. Kokott,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani postupak,
saslušavši mišljenje nezavisne odvjetnice na raspravi održanoj 20. travnja 2023.,
donosi sljedeću
Presudu
1 |
Svojom žalbom društva Global Silicones Council, Dow Silicones UK Ltd, Elkem Silicones France SAS, Evonik Operations GmbH, Momentive Performance Materials GmbH, Shin‑Etsu Silicones Europe BV i Wacker Chemie AG (u daljnjem tekstu zajedno: žalitelji) zahtijevaju ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 30. lipnja 2021., Global Silicones Council i dr./ECHA (T‑519/18, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2021:404), kojom je Opći sud odbio njihovu tužbu za potpuno ili djelomično poništenje Odluke Europske agencije za kemikalije (ECHA) od 27. lipnja 2018. o uvrštavanju oktametilciklotetrasiloksana (D4), dekametilciklopentasiloksana (D5) i dodekametilcikloheksasiloksana (D6) na popis tvari predloženih za konačno uvrštenje u Prilog XIV. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94, kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ i (SL 2006., L 396, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 23., str. 3. i ispravak SL 2017., L 135, str. 46.), kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EU) 2018/589 od 18. travnja 2018. (SL 2018., L 99, str. 7. i ispravak SL 2018., L 102, str. 99.) (u daljnjem tekstu: Uredba REACH). |
Pravni okvir
Uredba REACH
2 |
Članak 1. stavak 1. Uredbe REACH glasi: „Svrha je ove Uredbe osigurati visoku razinu zaštite zdravlja ljudi i okoliša, uključujući promicanje alternativnih metoda za procjenu opasnosti tvari, kao i stavljanje u slobodan promet tvari na unutarnjem tržištu te istovremeno povećati konkurentnost i inovativnost.” |
3 |
Člankom 13. stavkom 3. te uredbe propisuje se: „Ako je za dobivanje informacija o unutarnjim svojstvima tvari potrebno ispitati tvar, ispitivanje se provodi u skladu s ispitnim metodama utvrđenim u Uredbi [Europske] [k]omisije ili u skladu s međunarodnim ispitnim metodama koje Komisija odnosno [ECHA] ocijeni primjerenima. Komisija donosi tu Uredbu, koja bi trebala izmijeniti elemente ove Uredbe koji nisu ključni, u skladu s postupkom iz članka 133. stavka 4. Informacije o unutarnjim svojstvima tvari mogu se dobiti drugim ispitnim metodama ako su ispunjeni uvjeti iz Priloga XI.” |
4 |
U skladu s člankom 57. točkama (d) i (e) navedene uredbe: „U Prilog XIV. mogu se uvrstiti sljedeće tvari, u skladu s postupkom predviđenim u članku 58.: […]
|
5 |
Prilog XIII. istoj uredbi (u daljnjem tekstu: Prilog XIII.), naslovljen „Kriteriji za utvrđivanje postojanih, bioakumulativnih i toksičnih tvari te vrlo postojanih i vrlo bioakumulativnih tvari”, utvrđuje kriterije za utvrđivanje postojanih, bioakumulativnih i toksičnih tvari (u daljnjem tekstu: PBT tvari) i vrlo postojanih i vrlo bioakumulativnih tvari (u daljnjem tekstu: vPvB tvari), kao i informacije koje se moraju uzeti u obzir za potrebe procjene svojstava P (postojanost), B (bioakumulativnost) i T (toksičnost) neke tvari. |
Uredba (EU) br. 253/2011
6 |
Dana 15. ožujka 2011. Komisija je donijela Uredbu (EU) br. 253/2011 o izmjeni Priloga XIII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) (SL 2011., L 69, str. 7.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 6., str. 286.). |
7 |
Uvodne izjave 5. i 6. Uredbe 253/2011 glase:
|
8 |
U preambuli Priloga XIII., kako je izmijenjen Uredbom br. 253/2011, navodi se: „Ovim Prilogom utvrđuju se kriteriji za utvrđivanje [PBT] i [vPvB] tvari, kao i informacije koje se moraju uzeti u obzir za potrebe procjene svojstava P, B i T neke tvari. Za utvrđivanje PBT tvari i vPvB tvari primjenjuje se pristup određivanja težine dokaza usporedbom svih odgovarajućih i raspoloživih informacija navedenih u odjeljku 3.2. s kriterijima određenim u odjeljku 1. Taj se pristup primjenjuje posebno ako se kriteriji određeni u odjeljku 1. ne mogu primijeniti izravno na raspoložive informacije. Određivanje težine dokaza znači da se zajedno uzimaju u obzir sve raspoložive informacije povezane s utvrđivanjem PBT tvari ili vPvB tvari, poput rezultata praćenja i modeliranja, rezultata prikladnih ispitivanja in vitro, odgovarajućih podataka o učincima na životinje, informacija o primjeni pristupa s kategorijama (razvrstavanje u skupine, primjena podataka analogijom), rezultata na temelju (Q)SAR‑ova [kvantitativni odnosi između strukture i aktivnosti], podataka o iskustvu ljudi poput podataka o izloženosti na radu i podataka iz baza podataka o nesrećama, epidemioloških i kliničkih studija te dobro dokumentiranih izvješća i promatranja pojedinačnih slučajeva. Kvaliteti i dosljednosti podataka pridaje se odgovarajuća težina. Raspoloživi rezultati bez obzira na njihove pojedinačne zaključke sabiru se zajedno u jedinstveno određivanje težine dokaza. Informacije korištene za potrebe procjene svojstava PBT/vPvB temelje se na podacima dobivenim pod odgovarajućim uvjetima. Pri utvrđivanju se također uzimaju u obzir svojstva PBT/vPvB odgovarajućih sastojaka neke tvari i odgovarajući proizvodi pretvorbe i/ili razgradnje. Ovaj se Prilog primjenjuje na sve organske tvari, uključujući organometale.” |
9 |
Točke 1.1.2. i 1.2.2. Priloga XIII., kako su izmijenjene Uredbom br. 253/2011, glase kako slijedi: „1.1.2. Bioakumulacija Tvar ispunjava kriterij bioakumulacije (B) ako je faktor biokoncentracije (BCF) u vodenim vrstama viši od 2000. […] 1.2.2. Bioakumulacija Tvar ispunjava kriterij ‚vrlo bioakumulativna’ (vB) ako je faktor biokoncentracije u vodenim vrstama viši od 5000.” |
10 |
U skladu s točkama 3.2. i 3.2.2. Priloga XIII., kako su izmijenjene Uredbom br. 253/2011: „3.2. Informacije za procjenu Sljedeće informacije uzimaju se u obzir za procjenu svojstava P, vP, B, vB i T, pri čemu se koristi pristup na temelju težine dokaza: […] 3.2.2. Procjena svojstava B ili vB
|
Uredba (EZ) br. 440/2008
11 |
Komisija je 30. svibnja 2008. na temelju članka 13. stavka 3. Uredbe REACH donijela Uredbu Komisije (EZ) br. 440/2008 od 30. svibnja 2008. o utvrđivanju ispitnih metoda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) (SL 2008., L 142, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 33., str. 3.). |
12 |
Odjeljak C.13. Priloga Uredbi br. 440/2008, kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EU) 2017/735 od 14. veljače 2017. (SL 2017., L 112, str. 402.), odnosi se na „[b]ioakumulaciju u ribama: vodeno izlaganje ili izlaganje kroz hranu”. |
13 |
Prvi stavak uvoda tog odjeljka C.13 glasi kako slijedi: „Ova ispitna metoda (IM) odgovara Smjernici OECD‑a [Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj] za ispitivanje (TG) 305 (2012.). Ova revizija ispitne metode ima dva ključna cilja. Kao prvo, namjerava se uključiti ispitivanje bioakumulacije kroz hranu radi otkrivanja potencijala bioakumulacije tvari vrlo niske topljivosti u vodi. […]” |
Okolnosti spora
14 |
Okolnosti spora iznesene su u točkama 7. do 21. pobijane presude na sljedeći način:
|
Postupak pred Općim sudom i pobijana presuda
15 |
Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 3. rujna 2018. žalitelji su podnijeli tužbu za poništenje sporne odluke. |
16 |
Odlukom od 10. siječnja 2019. predsjednik petog vijeća Općeg suda prihvatio je zahtjev za intervenciju Savezne Republike Njemačke u potporu ECHA‑inu zahtjevu. |
17 |
Rješenjem od 1. veljače 2019. predsjednik petog vijeća Općeg suda prihvatio je Komisijin zahtjev za intervenciju u potporu ECHA‑inu zahtjevu. |
18 |
Rješenjem od 8. travnja 2019. predsjednik petog vijeća Općeg suda prihvatio je zahtjev za intervenciju društva American Chemistry Council, Inc. (ACC) u potporu zahtjevu žalitelja. |
19 |
U prilog svojim zahtjevima, žalitelji su istaknuli sedam tužbenih razloga. |
20 |
Prvi tužbeni razlog, koji se temeljio na očitoj pogrešci u ocjeni koju je ECHA počinila u okviru ocjene svojstva B za D4, D5 i D6, kao i u okviru ocjene svojstva T za D5 i D6, na prekoračenju okvira njezinih nadležnosti i na povredi članka 59. Uredbe REACH. Taj je tužbeni razlog bio podijeljen na osam dijelova, prvi, koji se temeljio na očitoj pogrešci u ocjeni koju je počinila ECHA jer je uzela u obzir mišljenja MSC‑a i CER‑a, a da pritom nije provela vlastitu ocjenu podataka kojima je raspolagala te je tako „preuzela” pogreške koje su ta mišljenja sadržavala, drugi, koji se temeljio na očitoj pogrešci u ocjeni koju je počinila ECHA jer je zaključila da D4, D5 i D6 ispunjavaju kriterije za utvrđivanje kao PBT i vPvB tvari koji su navedeni u Prilogu XIII., iako svojstva P i B nisu utvrđena za istu sredinu, treći, koji se temeljio na očitoj pogrešci u ocjeni koju je počinila ECHA jer nije uzela u obzir hibridnu prirodu D4, D5 i D6, četvrti, koji se temeljio na očitoj pogrešci u ocjeni koju je počinila ECHA jer je svoje zaključke o bioakumulaciji D4 i D5 temeljila na dokazima koji ne mogu potkrijepiti takve zaključke, peti, koji se temeljio na očitoj pogrešci u ocjeni koju je počinila ECHA jer nije ocijenila nove dokaze o bioakumulaciji (svojstva B i vB) za D4 i D5 koje je imala na raspolaganju nakon donošenja mišljenja MSC‑a i CER‑a, šesti, koji se temeljio na očitoj pogrešci u ocjeni koju je počinila ECHA jer nije uzela u obzir sve relevantne informacije u svrhu ocjene bioakumulacije D6 te sedmi i osmi, koji su se temeljili na očitoj pogrešci u ocjeni koju je počinila ECHA jer nije uzela u obzir podatke o toksičnosti D5 i D6 kao takve, i s obzirom na to da je te tvari identificirala kao PBT tvari zbog prisutnosti D4 kao nečistoće u navedenim tvarima, a da nije uzela u obzir posebne granične vrijednosti koje se odnose na količinu D4 koje je utvrdio MSC. |
21 |
Drugi tužbeni razlog, koji se temeljio na povredi načela proporcionalnosti. |
22 |
Pobijanom presudom Opći sud odbio je svaki od istaknutih tužbenih razloga te je, slijedom toga, odbio tužbu u cijelosti. |
Zahtjevi stranaka pred Sudom
23 |
Žalitelji, koje podupire društvo ACC, u svojoj žalbi od Suda zahtijevaju da:
|
24 |
ECHA, koju podupiru Savezna Republika Njemačka i Komisija, od Suda zahtijeva da:
|
O žalbi
25 |
U prilog svojoj žalbi žalitelji iznose četiri žalbena razloga:
|
Prvi žalbeni razlog
Argumentacija stranaka
26 |
Žalitelji, koje podupire društvo ACC, ističu da „određivanje težine dokaza” u smislu Uredbe REACH znači da se prilikom ispitivanja ispunjava li tvar kriterije B i vB, podaci o FBC‑u, predviđeni u odjeljku 3.2.2. točki (a) Priloga XIII., ne mogu uzeti u obzir izolirano, nego da treba uzeti u obzir i druge podatke kao što su faktor biokoncentracije (u daljnjem tekstu: FBA) ili faktor trofične magnifikacije (u daljnjem tekstu: FAT), izričito navedene u točki (c) istog odjeljka. Sve podatke koji se odnose na ispitane tvari stoga treba ocijeniti zajedno s obzirom na kriterije navedene u odjeljku 1. navedenog priloga te nijedan konkretan podatak, poput onih o FBC‑u, nije važniji od drugih dostupnih relevantnih podataka, poput onih o FBA‑u i FAT‑u, kao što to osobito proizlazi iz tekstualnog tumačenja odjeljka 3.2.2. Priloga XIII., uvodnih izjava 5. i 6. Uredbe br. 253/2011 kao i ECHA‑inih „Smjernica o zahtjevima obavješćivanja i procjeni kemijske sigurnosti”. |
27 |
Kao prvo, žalitelji tvrde da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točki 71. pobijane presude utvrdio da je zakonodavac Europske unije odlučio dati prednost rezultatima pouzdanih studija o FBC‑u čije vrijednosti imaju veću dokaznu snagu od drugih dostupnih podataka i time što je u točki 68. te presude utvrdio da je davanje prednosti podacima o FBC‑u potkrijepljeno u odjeljcima 1.1.2. i 1.2.2. Priloga XIII. kojima se utvrđuju kriteriji za utvrđivanje svojstava B i vB neke tvari u odnosu na FBC te tvari za vodene vrste te, u točkama 69. i 70. navedene presude, da se određivanje težine dokaza ne primjenjuje ako se podaci o FBC‑u mogu „izravno” primijeniti na kriterije predviđene u odjeljku 1. tog priloga. |
28 |
Prihvatiti da se određenoj kategoriji podataka dodijeli „prednost”, „veća težina dokaza” (točka 71. pobijane presude) ili određena „važnost” (točka 72. te presude) u odnosu na druge podatke protivno je samom pojmu „težina dokaza” kako je definiran u Prilogu XIII., koji zahtijeva da se svi dostupni rezultati prikupe „[b]ez obzira na njihove pojedinačne zaključke” te bi lišilo taj pojam njegova korisnog učinka. |
29 |
Prema mišljenju žaliteljâ, time što je potvrdio da su podaci iz odjeljka 3.2.2. Priloga XIII. važniji kada se podaci o FBC‑u ne mogu izravno primijeniti na dostupne podatke, Opći sud je zapravo smatrao da podacima iz točaka (b) i (c) tog odjeljka ne treba pripisati nikakvu posebnu relevantnost ili učinak ako su dostupni rezultati u smislu točke (a) navedenog odjeljka. |
30 |
Međutim, ta ocjena Općeg suda nije potkrijepljena ni drugim odlomkom preambule Priloga XIII., ni uvodnim izjavama 5. i 6. Uredbe br. 253/2011, u kojima se ne navodi da je određivanje težine dokaza relevantno kada izravna primjena kriterija B/vB na podatke o FBC‑u nije moguća, nego se navodi da je to određivanje osobito relevantno kada nije moguća izravna primjena kriterija B/vB na sve dostupne podatke. Takvo tumačenje također je u skladu s trećim odlomkom preambule tog priloga u kojem se naglašava potreba uzimanja u obzir svih dostupnih podataka, bez obzira na njihove pojedinačne zaključke. Međutim, pobijana presuda pogrešno daje prednost podacima o FBC‑u upravo zbog mogućnosti njihove brojčane primjene na kriterije predviđene u odjeljku 1. navedenog priloga. Doista, pristup temeljen na određivanju težine dokaza trebao se primijeniti u ovom slučaju kako bi se ocijenila svojstva B i vB predmetnih tvari, neovisno o činjenici da je Opći sud smatrao da se podaci o FBC‑u mogu izravno/brojčano primijeniti na kriterije predviđene u tom odjeljku. |
31 |
Prema mišljenju žaliteljâ, Prilog XIII. zahtijeva da se u obzir uzmu podaci o FBC‑u kao i podaci koji se odnose na FBA i/ili FAT, bez davanja prioriteta bilo kojem od tih podataka. Kada su rezultati koji potječu iz tih podataka dostupni, ali su proturječni, kao što je to slučaj u ovom predmetu, i kad svojstva ispitivane tvari upućuju na to da određena kategorija podataka nije relevantna, kao što je to slučaj i s FBC‑om, u skladu je s unutarnjom dosljednošću tog priloga da se pristupu određivanja težine dokaza, pri čemu se ispituju podaci različiti od onih koji se odnose na FBC i koji su jednako važni, u načelu, prida osobita važnost. |
32 |
Međutim, u pobijanoj presudi navodi se da su rezultati koji se odnose na FBC sami po sebi dovoljni da se utvrdi postojanje pretpostavke o „zabrinutosti” u pogledu svojstava B/vB, koja bi se mogla oboriti samo ako drugi podaci „pobiju” (točka 73. pobijane presude), „ponište” (točka 74. te presude), „obore” (točke 83. i 130. navedene presude) ili „opvrgnu” (točke 129. i 155. iste presude) te rezultate. |
33 |
Kao drugo, žalitelji tvrde da je Opći sud u točki 74. pobijane presude prebacio teret dokazivanja time što je utvrdio da nepostojanje biomagnifikacije tvari u prehrambenom lancu ne dokazuje nepostojanje biomagnifikacije te tvari u drugim prehrambenim lancima. S obzirom na navedeno, Opći sud zanemario je činjenicu da Uredba REACH ne zahtijeva podnošenje dokaza o nepostojanju biomagnifikacije u svim mogućim prehrambenim lancima, nego, naprotiv, ECHA‑i nalaže da dokaže da tvar ispunjava kriterije kako bi se utvrdilo da je ona tvar koja ima svojstvo B ili vB, što ECHA u ovom slučaju nije učinila. |
34 |
Kao treće, Opći sud također je počinio pogrešku u ocjeni u točkama 76. i 77. pobijane presude time što nije proveo nadzor nad postupkom koji je doveo do donošenja sporne odluke, s obzirom na to da je, s jedne strane, pogrešno odbio rezultate provedenog laboratorijskog istraživanja o FBA‑u u okviru kojeg su mu ribe bile izložene prehrambenim putem, i koje je pokazalo vrlo nizak FBA, prihvativši bez valjanog temelja objašnjenja MSC‑a prema kojima se ti rezultati ne mogu usporediti s onime što se događa u stvarnom okolišu u kojem su mu ribe izložene prehrambenim i vodenim putem, i da, s druge strane, nije kritički razmotrio ECHA‑in pristup na temelju kojeg su se kvalificirali kao relevantni podaci oni o drugim tvarima koje su imale nizak FBA i visok FBC, a da nije proveo usporedbu između svojstava tih tvari i svojstava predmetnih tvari u ovom slučaju. |
35 |
Prema mišljenju ECHA‑e, koju podupire Savezna Republika Njemačka, pristup koji se temelji na težini dokaza iz Priloga XIII. ne isključuje mogućnost davanja različite težine različitim podacima, tako da prigovor koji se odnosi na pogrešno tumačenje tog priloga i Uredbe br. 253/2011 treba odbiti kao neosnovan. Kad je riječ o drugim pogreškama koje je navodno počinio Opći sud, ECHA tvrdi da je argumentacija žalitelja nedopuštena ponajprije jer se njome nastoji ishoditi nova ocjena činjenica. Ta je argumentacija u svakom slučaju neosnovana. |
36 |
Savezna Republika Njemačka dodaje da se FBC‑u nije trebao samo dati „određeni prioritet”, nego da se, osim toga, moglo smatrati da je FBC bio odlučujući, s obzirom na to da je u ovom slučaju koncentracija D4, D5 i D6 u ribama bila 5000 puta veća nego u okolnoj vodi. |
37 |
Kad je riječ konkretno o točki 71. pobijane presude, Komisija dodaje da, u dijelu u kojem žalitelji osporavaju ocjene Općeg suda o dokaznoj snazi FBC‑a, njihova argumentacija zapravo ima za cilj provođenje nove ocjene činjenica i stoga je treba odbaciti kao nedopuštenu. Suprotno tomu, u dijelu u kojem se argumentacija žaliteljâ odnosi na pogrešku u tumačenju koju je Opći sud navodno počinio dajući prednost rezultatima iz pouzdanih istraživanja o FBC‑u, ona je bespredmetna. Naime, čak i da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je dao prednost tim rezultatima, quod non, njegova ocjena ne može se dovesti u pitanje jer je u ovom slučaju MSC smatrao, a da pritom nije počinio očitu pogrešku u ocjeni, da vrijednosti FBC‑a imaju veću dokaznu snagu od vrijednosti drugih podataka na koje žalitelji upućuju. |
Ocjena Suda
38 |
U okviru prvog žalbenog razloga žalitelji, koje podupire društvo ACC, u biti tvrde da točke 68. do 72., 74., 76. i 77. pobijane presude sadržavaju više pogrešaka koje se tiču prava koje se temelje, kao prvo, na pogrešnom tumačenju Priloga XIII. u pogledu prednosti koja je dodijeljena podacima o FBC‑u, kao drugo, na prebacivanju tereta dokazivanja i, kao treće, na tome da je Opći sud povrijedio granice svojeg nadzora. |
39 |
Kao prvo, kad je riječ o prednosti koju je Opći sud u točkama 68. do 72. pobijane presude dao rezultatima pouzdanih istraživanja o FBC‑u tvari kod vodenih vrsta, iz strukture Priloga XIII., kako je izmijenjen Uredbom br. 253/2011, proizlazi da određivanje težine dokaza podataka pretpostavlja da se sve dostupne informacije koje utječu na utvrđivanje tvari kao PBT ili vPvB uzimaju u obzir zajedno, neovisno o njihovim pojedinačnim zaključcima, a da se odgovarajuća važnost treba pridati kvaliteti i dosljednosti podataka. |
40 |
U skladu s drugim odlomkom preambule tog priloga, u svrhu utvrđivanja PBT i vPvB tvari, u okviru određivanja težine dokaza, provodi se usporedba svih relevantnih i dostupnih podataka iz odjeljka 3.2. navedenog priloga, odnosno osobito relevantnih i dostupnih podataka o FBC‑u, FBA‑u i FAT‑u, s kriterijima utvrđenima u odjeljku 1. tog priloga. |
41 |
U skladu s odjeljkom 1. Priloga XIII., koji se odnosi na kriterije za utvrđivanje PBT i vPvB tvari, bioakumulacija se određuje u odnosu na FBC kod vodenih vrsta. Stoga je tvar „bioakumulativna” (B) ako je FBC te tvari veći od 2000 i „vrlo bioakumulativna” (vB) ako je njezin FBC veći od 5000. |
42 |
Iz drugog odlomka preambule tog priloga proizlazi da se određivanje težine dokaza osobito primjenjuje kada se kriteriji iz njegova odjeljka 1., među kojima je osobito FBC, ne mogu izravno primijeniti na dostupne podatke. To također proizlazi iz uvodne izjave 6. Uredbe br. 253/2011, u skladu s kojom je određivanje težine dokaza od osobite važnosti u slučajevima u kojima nije moguća neposredna primjena kriterija određenih u odjeljku 1. na raspoložive informacije. |
43 |
Kao što je to istaknula i nezavisna odvjetnica u točkama 44. do 50. svojeg mišljenja, iz teksta te preambule i te 6. uvodne izjave proizlazi da se pristupom određivanja težine dokaza najprije treba, uzimajući u obzir sve dostupne podatke navedene u odjeljku 3.2. Priloga XIII., pojasniti pitanje jesu li dostupna istraživanja na relevantan i pouzdan način utvrdila FBC. Ako je to slučaj, relevantni i pouzdani podaci o FBC‑u dobivaju povlašteni položaj u strukturi Priloga XIII. u mjeri u kojoj se bioakumulacija izravno odnosi na te podatke. To tumačenje ne može se dovesti u pitanje uvođenjem u Uredbi br. 2017/735, kojom je izmijenjena Uredba br. 440/2008, ispitne metode prehrambenim putem, to jest biomagnifikacijom ili trofičnom magnifikacijom, koja je prilagođena tvarima vrlo slabo topljivima u vodi, kao metode koja se koristi za određivanje bioakumulacije kod riba, poput izloženosti u vodenom okolišu. |
44 |
Slijedom toga, Opći sud je u točkama 71. i 72. pobijane presude mogao zaključiti, a da pritom ne počini pogrešku koja se tiče prava, da je zakonodavac Unije dao prednost rezultatima pouzdanih istraživanja o FBC‑u tvari kod vodenih vrsta. Kao što je to Opći sud pravilno utvrdio u točkama 68. do 71. te presude, ta prednost ne dovodi u pitanje primjenu određivanja težine dokaza. U tom je kontekstu Opći sud utvrdio da MSC nije počinio očitu pogrešku u ocjeni time što je smatrao da podaci o FBC‑u imaju veću dokaznu snagu od drugih podataka na koje su žalitelji uputili, to jest onih koji se odnose na FAT i FBA. Slijedom toga, argumentacija žaliteljâ prema kojoj iz pobijane presude proizlazi da podacima iz odjeljka 3.2.2. točaka (b) i (c) Priloga XIII. ne treba dati nikakvu posebnu relevantnost ili učinak kada su dostupni rezultati koji se odnose na biokoncentraciju svjedoči o pogrešnom tumačenju te presude i stoga je treba odbiti kao neosnovanu. |
45 |
Osim toga, budući da se prvi žalbeni razlog, u dijelu u kojem se temelji na pogrešnom tumačenju Priloga XIII., odnosi na ocjenu Općeg suda o konkretnom načinu na koji je u ovom slučaju primijenjeno određivanje težine dokaza kao i na dokaznu snagu koja je dana podacima o FBC‑u prilikom razmatranja različitih dokaza, taj žalbeni razlog treba odbaciti kao nedopušten u nedostatku bilo kakvog navoda o iskrivljavanju. |
46 |
Kao drugo, kad je riječ o navodnom prebacivanju tereta dokazivanja koji je Opći sud počinio u točki 74. pobijane presude, u dijelu u kojem je implicitno smatrao da su žalitelji morali podnijeti dokaz o nepostojanju biomagnifikacije u svim prehrambenim lancima, valja primijetiti da je Opći sud u toj točki smatrao da „podaci koji proizlaze iz terenskih studija upućuju na to da ne postoji trofična magnifikacija u određenim prehrambenim mrežama koje je MSC uze[o] obzir” i koji je smatrao da „[međutim], ti podaci ne opovrgavaju druge dokaze kojima se potkrjepljuje zaključak o bioakumulaciji”. U tom je kontekstu Opći sud naveo, s jedne strane, da nepostojanje bioakumulacije kroz biomagnifikaciju ne isključuje mogućnost bioakumulacije biokoncentracijom i, s druge strane, da nepostojanje biomagnifikacije tvari u prehrambenom lancu ne dokazuje nepostojanje biomagnifikacije te tvari u drugim prehrambenim lancima. |
47 |
Prebacivanje tereta dokazivanja podrazumijevalo bi da su, u nedostatku dokaza o bioakumulaciji tvari, žalitelji bili dužni dokazati nepostojanje bioakumulacije, što ovdje nije bio slučaj. S druge strane, kao što je to istaknula nezavisna odvjetnica u točki 91. svojeg mišljenja, stranka koja se poziva na to da je tijelo Unije o kojem je riječ nedostatno ispitalo relevantne elemente ili je počinilo očite pogreške u ocjeni treba podnijeti dokaze kojima se može poduprijeti uvjerljivost toga da je to tijelo počinilo to nedostatno ispitivanje ili takve pogreške, a ako je primjenjivo, to tijelo tada treba pobiti tu uvjerljivost, pri čemu to ne predstavlja prebacivanje tereta dokazivanja. |
48 |
Kao treće, kad je riječ o navodno nedovoljnom nadzoru koji je Opći sud proveo u točkama 76. i 77. pobijane presude nad određenim utvrđenjima MSC‑a i ECHA‑e, najprije valja podsjetiti, kao što je to Opći sud istaknuo u točkama 51. i 52. pobijane presude, da u složenom evolutivnom tehničkom okviru poput onog u ovom predmetu, nadležna tijela Unije raspolažu širokom diskrecijskom ovlašću, a nadzor suda Unije treba se ograničiti na ispitivanje sadržava li izvršavanje takve ovlasti očitu pogrešku u ocjeni ili zlouporabu ovlasti ili jesu li pak ta tijela očito prekoračila granice svoje diskrecijske ovlasti (vidjeti u tom smislu presude od 21. srpnja 2011., Etimine,C‑15/10, EU:C:2011:504, t. 60. i od 9. ožujka 2023., PlasticsEurope/ECHA,C‑119/21 P, EU:C:2023:180, t. 46.). |
49 |
Međutim, iz argumentacije žalitelja ne proizlazi da je Opći sud prekoračio granice svojeg nadzora. Suprotno tomu, čini se da žalitelji dovode u pitanje, a da pritom ne navode nikakvo iskrivljavanje, ocjenu Općeg suda o rezultatima ispitivanja prehrambenim putem koje su naveli i o upućivanjima MSC‑a na druge tvari kako bi se pokazalo da nije neuobičajeno da tvar koja ima FBA manji od 1 koji proizlazi iz ispitivanja prehrambenim putem može imati FBC koji ispunjava kriterij za utvrđivanje svojstava B ili vB. |
50 |
Time žalitelji zapravo traže da Sud preispita dokaze podnesene Općem sudu. Međutim, iz članka 256. stavka 1. UFEU‑a i članka 58. stavka 1. Statuta Suda Europske unije proizlazi da je žalba ograničena na pravna pitanja. Opći je sud stoga jedini nadležan za utvrđivanje i ocjenu relevantnih činjenica kao i za ocjenu dokaza. Iz toga slijedi da u okviru žalbe Sud nije nadležan utvrđivati činjenice niti, načelno, ispitivati dokaze koje je Opći sud prihvatio u prilog tim činjenicama (presuda od 9. ožujka 2023., PlasticsEurope/ECHA, C‑119 21 P, EU:C:2023:180, t. 84.). |
51 |
Prvi žalbeni razlog stoga treba odbiti kao djelomično neosnovan i odbaciti kao djelomično nedopušten. |
Drugi žalbeni razlog
Argumentacija stranaka
52 |
Žalitelji, koje podupire društvo ACC, tvrde da se Prilog XIII. primjenjuje na organske tvari, uključujući organometalne tvari, a ne na anorganske tvari. Tvar je organska ako sadržava samo ugljik, vodik i kisik te eventualno dušik. D4, D5 i D6 imaju jedinstvena svojstva zbog svoje hibridne prirode koja se očituju u različitim svojstvima topljivosti i podjelnim svojstvima koja utječu na njihovu distribuciju i sudbinu u okolišu. Žalitelji pojašnjavaju da su D4, D5 i D6 biorazgradivi, da se njihova koncentracija smanjuje povećanjem trofične razine i da se metaboliziraju kada ih organizmi apsorbiraju prehrambenim putem, odnosno da se ne akumuliraju u prehrambenom lancu. |
53 |
Prema mišljenju žalitelja, iz toga slijedi da podaci o FBC‑u nisu izravno relevantni za potrebe ocjene svojstava B i vB tih tvari, s obzirom na to da su istraživanja o biokoncentraciji provedena u umjetnim uvjetima u kojima ne samo da je širenje tvari u zraku ili sedimentima spriječeno, nego se također održava stalna koncentracija tvari u vodi. Rezultati tih istraživanja stoga ne odražavaju ponašanje tvari u okolišu u „odgovarajućim uvjetima” u smislu četvrtog odlomka preambule Priloga XIII. Suprotno tomu, FBA i FAT predstavljaju relevantne parametre. |
54 |
U tom kontekstu, kao prvo, žalitelji ističu da Opći sud nije odgovorio na argumente koje su oni iznijeli u prvom stupnju, a koji se odnose na posljedice koje proizlaze iz hibridne prirode predmetnih tvari za potrebe primjene kriterija predviđenih u Prilogu XIII. Suprotno tomu, Opći sud je u točkama 140., 141. i 150. pobijane presude samo utvrdio da tvar koja ima organsku/anorgansku hibridnu strukturu nije isključena iz područja primjene tog priloga. |
55 |
Kao drugo, u točki 151. pobijane presude Opći sud je, s jedne strane, prebacio teret dokazivanja time što je utvrdio da žalitelji nisu podnijeli nijedan dokaz kojim bi se moglo dokazati da ECHA nije uzela u obzir posebna svojstva tvari i, s druge strane, zanemario dokaze koje su oni podnijeli u svrhu utvrđivanja tog propusta. Prema mišljenju žaliteljâ, ECHA nije dokazala da je prilikom ocjene predmetnih tvari na temelju tog priloga uzela u obzir njihovu hibridnu prirodu te je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je utvrdio da taj propust nije očita pogreška u ocjeni. |
56 |
U točki 156. pobijane presude Opći sud je ponovno prebacio teret dokazivanja time što je utvrdio da žalitelji nisu dokazali da je ECHA počinila očitu pogrešku u ocjeni u pogledu njezina uzimanja u obzir izlaganja putem hrane u prehrambenom lancu Međutim, žalitelji tvrde da su podnijeli detaljna očitovanja koja dokazuju da ECHA nije uzela u obzir posebna svojstva D4, D5 i D6 koja proizlaze iz njihove hibridne prirode i koja opravdavaju upotrebu podataka o FBA‑u u svrhu ocjene njihovih svojstava B i vB, tako da je ECHA bila dužna dokazati da je prilikom donošenja sporne odluke stvarno uzela u obzir ta posebna svojstva. |
57 |
Kao treće, žalitelji osporavaju ocjene Općeg suda iznesene u točkama 117., 126., 152., 153. i 155. pobijane presude jer se u biti temelje na iskrivljavanju činjenica. |
58 |
Kao prvo, tako je kad je riječ o točkama 117. i 152. pobijane presude; prema mišljenju žalitelja, Opći je sud u njima pogrešno utvrdio da se D4, D5 i D6 ne nalaze ni u vodi, ni u okolišu. Međutim, žalitelji osporavaju da su iznijeli takve apsolutne tvrdnje u tom pogledu i, primjerice, upućuju na repliku kao i na svoj odgovor na pitanja koja je postavio Opći sud kako bi dokazali da su tvrdili i dokazali da hibridna svojstva D4, D5 i D6 utječu na njihovo ponašanje i njihovu sudbinu u okolišu do te mjere da se nalaže drukčiji zaključak od onog Općeg suda u pogledu njihovih svojstava B/vB. |
59 |
Kao drugo, kad je riječ o metabolizaciji D4, D5 i D6, Opći sud je u točki 126. pobijane presude najprije pogrešno utvrdio da ne postoje dovoljno konkretni i opipljivi dokazi u vezi s tvrdnjom žaliteljâ prema kojoj se D4, D5 i D6 metaboliziraju u organizmima. Međutim, žalitelji tvrde da su u tužbi u prvom stupnju podnijeli znanstvene dokaze u tom smislu, kao što su, među ostalim, istraživanja „Domoradzki i dr. (2017.)” i „Gobas i dr. (2015.)” koja se odnose na metabolizaciju kod riba. |
60 |
U točki 153. pobijane presude Opći sud je zatim pogrešno utvrdio da tvrdnje žaliteljâ o metabolizaciji tvari u bentičkim, pelagijskim i kopnenim vrstama nisu bile potkrijepljene. Prema mišljenju žaliteljâ, iako je točno da je Opći sud u točki 128. te presude uzeo u obzir istraživanje „Selck i dr. (2018)” na koje su se oni pozvali, ipak je zanemario glavni zaključak iz tog istraživanja, a to je da se predmetne tvari metaboliziraju čak u organizmima koji žive u sedimentima i to do te mjere da ne može doći do bioakumulacije. |
61 |
U točki 155. pobijane presude Opći sud je naposljetku došao do pogrešnih utvrđenja. Tako žalitelji ističu da nisu tvrdili da se predmetne tvari u potpunosti metaboliziraju i smatraju da je neosnovan zaključak do kojeg je došao Opći sud u točki 127. te presude prema kojem „[č]ak i ako se takva metabolizacija događa, ona nije dovoljno jaka da bi se mogla isključiti bilo kakva bioakumulacija biokoncentracijom”. Isto tako, tvrdnju Općeg suda navedenu u istoj točki 155., prema kojoj ECHA‑in zaključak o svojstvu vB tvari D4, D5 i D6 koji je potkrijepljen podacima o biomagnifikaciji iz istraživanja o prehrani, pobija studija „Gobas (2018)”. |
62 |
ECHA, koju podupire Komisija, tvrdi da drugi žalbeni razlog treba odbaciti kao nedopušten ili, u svakom slučaju, odbiti kao neosnovan. |
63 |
U svojoj replici žalitelji dodaju, kad je riječ o povredi prava na saslušanje, da sama činjenica da su njihovi argumenti iskrivljeni i da ih Opći sud nije razmatrao predstavlja takvu povredu. |
Ocjena Suda
64 |
Drugi žalbeni razlog odnosi se na ocjenu Općeg suda o posljedicama koje proizlaze iz unutarnjih svojstava D4, D5 i D6, a koje proizlaze iz njihove hibridne prirode s obzirom na kriterije za ocjenu predviđene Prilogom XIII. |
65 |
Kao prvo, žalitelji osporavaju točke 140., 141. i 150. pobijane presude, u kojima je Opći sud navodno iskrivio njihovu argumentaciju. Žalitelji ističu da nisu tvrdili da D4, D5 i D6 treba isključiti iz područja primjene Uredbe REACH zbog njihove hibridne prirode, nego da unutarnja svojstva tih tvari mogu utjecati na primjenu kriterija predviđenih u Prilogu XIII. za potrebe njihova utvrđivanja kao PBT ili vPvB tvari. |
66 |
U tom pogledu, kao što je to istaknula i nezavisna odvjetnica u točkama 77. do 81. svojeg mišljenja, valja primijetiti da, iako iz tužbe u prvom stupnju proizlazi da su žalitelji osporavali „način na koji treba primijeniti kriterije iz Priloga XIII. Uredbi REACH”, utvrđenje Općeg suda o primjeni tog priloga na predmetne tvari ne šteti njihovim interesima. |
67 |
Naime, u strukturi te presude to utvrđenje predstavlja fazu koja prethodi analizi unutarnjih svojstava D4, D5 i D6 koja proizlaze iz njihove hibridne prirode i njihova utjecaja na ocjenu svojstava P, B, T, vP ili vB tih tvari. Međutim, kao što to ECHA ističe, a da joj tužitelji nisu proturječili, Opći sud nije samo utvrdio da su D4, D5 i D6 obuhvaćeni područjem primjene Uredbe REACH, nego je također analizirao prigovore tužiteljâ koji su se temeljili na utjecaju hibridne prirode tih tvari s obzirom na primjenu Priloga XIII. Osporavanje točaka 140., 141. i 150. pobijane presude stoga treba odbiti kao bespredmetno. |
68 |
Kao drugo, kad je riječ o prigovoru koji se temelji na tome da je Opći sud prebacio teret dokazivanja jer je u točkama 151. i 156. pobijane presude utvrdio da žalitelji nisu podnijeli dokaze kojima se može dokazati da je ECHA propustila uzeti u obzir podatke o hibridnoj prirodi tvari D4, D5 i D6 i da je počinila očitu pogrešku u ocjeni u pogledu izloženosti putem hrane kroz prehrambeni lanac, taj prigovor treba odbiti kao neosnovan. Naime, kao što je to navedeno u točki 47. ove presude, Opći sud je samo pravilno utvrdio da je na žaliteljima da mu podnesu elemente kojima se može poduprijeti uvjerljivost toga da su postojali nedostaci ili očite pogreške na koje se pozivaju. |
69 |
Kao treće, kad je riječ o posljedicama koje proizlaze iz posebnih svojstava tvari D4, D5 i D6, kao što to tvrdi i ECHA i kao što to proizlazi iz točke 151. pobijane presude, valja primijetiti da Opći sud nije presudio da se takva svojstva ne mogu kvalificirati kao relevantne informacije, u smislu odjeljka 3.2. Priloga XIII., koje se mogu uzeti u obzir u okviru određivanja težine dokaza. Suprotno tomu, zaključio je da se u ovom slučaju elementima koje su istaknuli žalitelji ne može dokazati da je ECHA propustila uzeti u obzir ta svojstva i da je takav propust utjecao na utvrđivanje D4, D5 i D6 kao PBT ili vPvB tvari. |
70 |
Žalitelji osporavaju taj zaključak Općeg suda tvrdeći da se utvrđenja iz točaka 117., 126., 152., 153. i 155. pobijane presude temelje na iskrivljavanju njihove argumentacije i dokaza podnesenih u prilog toj argumentaciji. |
71 |
Najprije, kad je riječ o iskrivljavanju njihove argumentacije, žalitelji tvrde, s jedne strane, da nisu iznijeli apsolutne tvrdnje prema kojima se „D4, D5 i D6 ne nalaze u vodi” i, s druge strane, da nisu tvrdili da se te tvari u cijelosti metaboliziraju u određenim organizmima. |
72 |
Kao prvo, valja istaknuti da žalitelji ne osporavaju da je Opći sud njihove podneske mogao tumačiti na način da se tvari D4, D5 i D6 ne nalaze u vodi. Međutim, iskrivljavanje treba očito proizlaziti iz pobijane presude, što ovdje nije slučaj. Osim toga, u točki 118. pobijane presude Opći sud je istaknuo tezu prema kojoj predmetne tvari ne prelaze „iz sedimenta u vodu iznad razine topljivosti” te je primijetio da čak ni slaba topljivost u vodi ne znači „da ne dolazi do biokoncentracije kod vodenih vrsta”. |
73 |
Kao drugo, valja utvrditi da žalitelji nisu potkrijepili tvrdnju o iskrivljavanju njihove argumentacije u pogledu metabolizacije D4, D5 i D6 u određenim organizmima. Osim toga, točka 155. pobijane presude, koju žalitelji osporavaju, ulazi u okvir obrazloženja Općeg suda iznesenog u točkama 153. do 155. te presude. Tako je Opći sud, nakon što je pravilno iznio tezu žaliteljâ u točki 153. navedene presude, utvrdio, s jedne strane, da je metabolizacija predmetnih tvari u ribama i organizmima koji žive u sedimentima razmotrena u okviru drugog dijela prvog tužbenog razloga i, s druge strane, da argumentacija o metabolizaciji tih tvari u drugim organizmima nije bila potkrijepljena. Opći sud je samo podredno u točki 155. iste presude razmotrio slučaj u kojem su „predmetne tvari u cijelosti metabolizirane u određenim organizmima” kako bi zaključio da „to ne dovodi u pitanje ECHA‑in zaključak o [svojstvu] vB tvari D4, D5 i D6 koji se temelji na visokim vrijednostima FBC‑a i koji je potkrijepljen različitim izvorima podataka o biomagnifikaciji iz istraživanja o hrani”. |
74 |
Nadalje, kad je riječ o iskrivljavanju dokaza jer Opći sud nije uzeo u obzir istraživanja koja su žalitelji podnijeli, a koja se odnose, među ostalim, na metabolizaciju tvari D4, D5 i D6 kod riba, valja primijetiti da se taj prigovor temelji na selektivnom tumačenju pobijane presude s obzirom na to da su, kao što to proizlazi iz točaka 170. do 172. te presude, istraživanja „Domoradzki i dr. (2017)” i „Gobas i dr. (2015.)”, na koja žalitelji upućuju u žalbi, bila razmotrena u popratnim dokumentima koji se odnose na tvari D4 i D5 i koji su uzeti u obzir u postupku odlučivanja. |
75 |
Iz prethodno navedenog proizlazi da se prigovorima žalitelja koji se odnose na iskrivljavanje argumenata i dokaza zapravo nastoji od Suda ishoditi drukčije tumačenje tih dokaza i argumenata od onog koje je Opći sud iznio u pobijanoj presudi i stoga ih treba odbaciti kao nedopuštene. |
76 |
Kao četvrto, kad je riječ o povredi prava na saslušanje, valja podsjetiti da to pravo podrazumijeva da se zainteresiranoj osobi omogući da učinkovito iznese svoje stajalište o elementima na kojima nadležno tijelo namjerava temeljiti svoju odluku. Međutim, osporavanja žaliteljâ odnose se na to da je Opći sud odbio prigovore podnesene protiv sporne odluke. Osim toga, poštovanje prava na saslušanje u okviru sudskog postupka ne podrazumijeva da sud u svoju odluku mora u potpunosti uključiti sve navode koje je iznijela svaka od stranaka, nego da, nakon što je saslušao navode stranaka i razmotrio dokaze, mora odlučiti o tužbenom zahtjevu i obrazložiti svoju odluku (presuda od 11. siječnja 2007., Technische Glaswerke Ilmenau/Komisija,C‑404/04 P, EU:C:2007:6, t. 125.). |
77 |
Iz toga slijedi da drugi žalbeni razlog treba odbiti kao djelomično bespredmetan i djelomično neosnovan te odbaciti kao djelomično nedopušten. |
Treći žalbeni razlog
Argumentacija stranaka
78 |
Trećim žalbenim razlogom žalitelji, koje podupire društvo ACC, osobito osporavaju točke 88. do 90. i 116. do 119. pobijane presude i tvrde da je Opći sud počinio pogrešku time što je primijenio previše formalističko razlikovanje između ocjene rizika i ocjene opasnosti. |
79 |
Oni tako ističu da iz četvrtog odlomka preambule Priloga XIII. proizlazi da se informacije upotrijebljene u svrhu ocjene svojstava PBT/vPvB neke tvari „temelje na podacima dobivenima pod odgovarajućim uvjetima”. Također navode točku 114. odluke ECHA‑inog žalbenog vijeća od7. prosinca 2016. (predmet A-013 – 2014), u skladu s kojom, iako „odgovarajući uvjeti” nisu nužno „uvjeti iz stvarnog života”, u četvrtom odlomku preambule Priloga XIII. ipak se zahtijeva da ECHA uzme u obzir unutarnja svojstva predmetne tvari kako bi se omogućila ispravna ocjena ponašanja te tvari u okolišu. |
80 |
Međutim, u točki 88. pobijane presude Opći je sud pogrešno odbio njihove argumente koji se odnose na sudbinu i ponašanje tvari u okolišu s obrazloženjem da nisu bili relevantni s obzirom na to da su se odnosili na ocjenu rizika, a ne na ocjenu opasnosti. Međutim, ta razlika između ocjene rizika i ocjene opasnosti ne može dovesti do odbijanja argumentacije o stvarno primjenjivim okolišnim uvjetima, odnosno o „odgovarajućim uvjetima” u smislu četvrtog odlomka preambule Priloga XIII., zato što je bila riječ o ocjeni izloženosti tim tvarima koju ECHA nije dužna ispitati u okviru ocjene opasnosti. Prema mišljenju žaliteljâ, ocjena ispunjava li tvar kriterije P, B, T, vP ili vB u „odgovarajućim uvjetima” nužno podrazumijeva ispitivanje ponašanja te tvari u okolišu, uzimajući u obzir njezina unutarnja svojstva. |
81 |
Stoga je Opći sud pogrešno protumačio četvrti odlomak Priloga XIII. i time što je odbio te argumente povrijedio pravo žaliteljâ na saslušanje. |
82 |
ECHA smatra da treći žalbeni razlog treba odbiti kao neosnovan. U tom pogledu ističe da tumačenje četvrtog odlomka preambule Priloga XIII., kako su ga iznijeli žalitelji, nije potkrijepljeno ni odlukom ECHA‑inog žalbenog vijeća od 7. prosinca 2016. (predmet A-013 – 2014), ni Smjernicom 305 OECD‑a kojom se predviđa standardizirana metoda ispitivanja za mjerenje biokoncentracije tvari. |
83 |
Prema mišljenju Komisije, treći žalbeni razlog je novi razlog jer su žalitelji u prvom stupnju tvrdili da „odgovarajući uvjeti” zahtijevaju da se svako svojstvo (P, B i T) ocijeni u istom okolišu. Pozivanje na taj razlog u stadiju žalbe stoga je nedopušteno. U svakom slučaju, Komisija smatra da je navedeni žalbeni razlog neosnovan jer se temelji na pogrešnom razumijevanju utvrđivanja opasnosti neke kemikalije. |
Ocjena Suda
84 |
Uvodno valja utvrditi da žalitelji trećim žalbenim razlogom osporavaju razliku koju je Opći sud napravio između ocjene rizika i ocjene opasnosti, kao i posljedica koje iz toga proizlaze u pogledu utvrđivanja tvari kao posebno zabrinjavajuće u smislu članaka 57. i 59. Uredbe REACH. Stoga se taj razlog ne može smatrati novim u žalbenom postupku. |
85 |
Konkretnije, žalitelji osporavaju točke 88. do 90. i 116. do 119. pobijane presude koje se u biti odnose na pojam „odgovarajući uvjeti” u smislu četvrtog odlomka preambule Priloga XIII., u kojem se navodi da se „[i]nformacije korištene za potrebe procjene svojstava PBT/vPvB temelje na podacima dobivenim pod odgovarajućim uvjetima”. |
86 |
U tom pogledu valja istaknuti da je Sud već u više navrata, u kontekstu Uredbe REACH, utvrdio razliku između ocjene opasnosti i ocjene rizika. Tako je utvrdio da se kriteriji navedeni u Prilogu XIII. temelje na ocjeni opasnosti koje predstavljaju tvari PBT i vPvB na koje se odnosi članak 57. točke (d) i (e) te uredbe i ne zahtijevaju da se u pogledu predmetnih tvari provede ocjena rizika slična onoj koja se zahtijeva u okviru postupka ocjene iz odjeljka 6. Priloga I. navedenoj uredbi ili, u okviru postupka autorizacije, u članku 64. stavku 4. iste uredbe ili, kad je riječ o postupku ograničenja, u članku 70. Uredbe REACH (vidjeti u tom smislu presudu od 15. ožujka 2017., Polynt/ECHA,C‑323/15, EU:C:2017:207, t. 24.). |
87 |
Iz toga slijedi da je Opći sud u točki 89. pobijane presude pravilno utvrdio, na temelju razlike između ocjene rizika i ocjene opasnosti, da je način na koji se tvar ponaša u okolišu zapravo obuhvaćen ocjenom rizika. U kontekstu Priloga XIII. pojam „odgovarajući uvjeti” ne odnosi se stoga na način na koji se predmetna tvar ponaša u okolišu, nego na pitanje jesu li metode ispitivanja prikladne za utvrđivanje njezinih unutarnjih opasnih svojstava. |
88 |
Stoga, kao što je to nezavisna odvjetnica istaknula u točki 68. svojeg mišljenja, pobijana presuda ne sadržava pogrešku koja se tiče prava jer je Opći sud odbio protumačiti pojam „odgovarajući uvjeti” na način da ispitne metode za ocjenu bioakumulacije trebaju odgovarati stvarnoj prisutnosti predmetnih tvari u okolišu. |
89 |
Kad je riječ o iskrivljavanju tužbenih razloga i dokaza na koje se žalitelji također pozivaju u prilog trećem žalbenom razlogu, valja primijetiti da se oni na to iskrivljavanje samo formalno pozivaju, a da to nisu potkrijepili dokazima na temelju kojih se može utvrditi koji je tužbeni razlog ili dokaz Opći sud iskrivio. |
90 |
Kad je riječ o navodnoj povredi prava na saslušanje, argumentacija žalitelja ne može se prihvatiti zbog istih razloga kao što su oni navedeni u točki 76. ove presude. |
91 |
Stoga treći žalbeni razlog treba odbiti kao neosnovan. |
Četvrti žalbeni razlog
92 |
Četvrti žalbeni razlog podijeljen je na tri dijela, od kojih se prvi odnosi na to da je Opći sud uzeo u obzir podatke o toksičnosti D5 i D6 na temelju prisutnosti D4 kao nečistoće, drugi na dokaze koji se odnose na bioakumulaciju D4 i D5 nakon mišljenja MSC‑a i CER‑a, a treći na uzimanje u obzir svih relevantnih podataka u okviru ocjene bioakumulacije D6. |
Prvi dio
– Argumentacija stranaka
93 |
Žalitelji, koje podupire društvo ACC, tvrde da je ECHA utvrdila da su D5 i D6 PBT tvari jer D5 i D6 sadržavaju D4 kao nečistoću te da D4 ima svojstva P, B i T. Međutim, prema podacima koji su dostupni o tim tvarima, ECHA nije uzela u obzir činjenicu da ni D5 ni D6 kao takvi nemaju svojstvo T. |
94 |
Tužitelji ne osporavaju da je D4 prisutan kao nečistoća u D5 i D6. Međutim, tvrde da, kada se izravno ispituju, ni D5 ni D6 nisu toksični za okoliš. Dok se u petom stavku preambule Priloga XIII. navodi da treba uzeti u obzir podatke o nečistoćama/sastojcima, utvrđivanje tvari trebalo bi se temeljiti na podacima o samoj tvari te „također” na relevantnim sastojcima te tvari. |
95 |
Kao prvo, Opći sud je u točki 256. pobijane presude počinio pogrešku time što je zaključio da „riječ‚također’ ne upućuje na to da je ECHA trebala ocijeniti toksičnost D5 i D6 kao takvu”. |
96 |
Kao drugo, u točki 270. te presude Opći sud utvrdio je da su objašnjenja ECHA‑e koja se odnose na toksičnost D5 i D6 „vjerodostojna”, dok je u točki 271. navedene presude utvrdio da argument žaliteljâ, koji se temelji na tome da D4, s obzirom na to ga se pušta u okoliš kao nečistoću D5 ili D6, nikada ne doseže toksičnu razinu zbog njegove slabe topljivosti u vodi i visokog podjelnog koeficijenta oktanol‑voda, „nije uvjerljiv”. Prema mišljenju žaliteljâ, Opći sud nije potkrijepio tu tvrdnju te im je stoga uskratio njihovo pravo na saslušanje. |
97 |
Kao treće, u točki 272. iste presude Opći je sud iskrivio argumente žalitelja utvrdivši da se D4 ne ispušta u okoliš. Žalitelji su zapravo u tužbi u prvostupanjskom postupku, kao i u svojoj replici pred Općim sudom, naveli da, s obzirom na to da se D4 ispušta u obliku nečistoća koje potječu iz D5 ili D6, njegova ispuštanja ne dosežu toksične razine zbog njegovih unutarnjih svojstava. |
98 |
Stoga, prema mišljenju žaliteljâ, Opći je sud ocijenio da su D5 i D6 toksični, a da nije pružio nikakav temelj za tu ocjenu kako bi je potkrijepio, čime je povrijedio granice svoje ovlasti nadzora. |
99 |
ECHA tvrdi da je četvrti žalbeni razlog nedopušten jer žalitelji svojom argumentacijom zapravo žele od Suda ishoditi novu ocjenu dokaza i činjenica koje je Opći sud već ispitao. |
100 |
ECHA smatra da prvi dio tog žalbenog razloga treba odbiti kao bespredmetan jer toksičnost D5 i D6 nema nikakav utjecaj na ocjenu svojstava vP i vB tih tvari i ne dovodi u pitanje zaključak prema kojem su D5 i D6 razvrstani kao posebno zabrinjavajuće tvari s obzirom na njihova svojstva vP i vB. |
101 |
U svakom slučaju, argumentacija žalitelja iznesena u okviru tog dijela žalbenog razloga također je neosnovana. |
102 |
Prema Komisijinu mišljenju, iz petog stavka preambule Priloga XIII. proizlazi da se utvrđivanje kao PBT ili vPvB tvari također može temeljiti na postojanju svojstava P, B, T, vP ili vB u bilo kojem od njezinih sastojaka, uključujući u nečistoćama ili proizvodima pretvorbe ili razgradnje te tvari. |
– Ocjena Suda
103 |
Kao prvo, žalitelji osporavaju tumačenje Općeg suda petog odlomka preambule Priloga XIII. u skladu s kojim se pri utvrđivanju uzimaju u obzir svojstva P, B, T, vP ili vB odgovarajućih sastojaka neke tvari i odgovarajući proizvodi pretvorbe i/ili razgradnje. |
104 |
U tom pogledu valja istaknuti da je Opći sud u točki 256. pobijane presude, koju žalitelji osporavaju, presudio da prilog „također” ne upućuje na to da je ECHA trebala ocijeniti toksičnost D5 i D6 kao takvu, iako je znala da podaci nisu potpuni u tom pogledu ili da toksičnost tih dviju tvari već proizlazi iz drugih dostupnih podataka, osobito onih koji se odnose na D4 koji je prisutan kao nečistoća u D5 i D6. Međutim, žalitelji nisu dokazali da je ta tvrdnja pogrešna. Usto, točka 256. pobijane presude u skladu je s ciljem Uredbe REACH, kako proizlazi iz njezina članka 1. i na koji je Opći sud podsjetio u točki 257. te presude, odnosno s ciljem osiguravanja visoke razine zaštite zdravlja ljudi i okoliša. |
105 |
Kao drugo, žalitelji tvrde da Opći sud nije potkrijepio svoje ocjene o dokaznoj snazi objašnjenja koja su ECHA i oni sami dali te ih je u točkama 270. i 271. navedene presude samo kvalificirao kao „vjerodostojne” i, u biti, kao neuvjerljive. Iako se žalitelji formalno pozivaju na iskrivljavanje dokaza, iz njihove argumentacije proizlazi da se oni zapravo pozivaju na to da je Opći sud povrijedio obvezu obrazlaganja. Međutim, točke 270. i 271. pobijane presude treba tumačiti u kontekstu točaka 267. do 271. te presude u kojima se iznose razlozi zbog kojih ECHA nije uzela u obzir podatke o toksičnosti koji proizlaze iz ispitivanja provedenih nad D5 i D6, kao takve. Štoviše, zbog istih razloga kao što su oni navedeni u točki 76. ove presude, utvrđenja Općeg suda iznesena u točkama 270. i 271. pobijane presude ne upućuju ni na kakvu povredu prava na saslušanje. |
106 |
Kao treće, kad je riječ o osporavanju žalitelja koje se odnosi na točku 272. pobijane presude, valja utvrditi da Opći sud nije zanemario ili iskrivio dokaze koje su podnijeli žalitelji, nego ih je kvalificirao kao dokaze koji nisu bitni. Žalitelji osporavaju tu točku ističući da nisu tvrdili da se D4 ne ispušta u okoliš, nego da ispuštanja te tvari nisu dostigla razine koje su potrebne za utvrđivanje toksičnosti te tvari zbog njezinih unutarnjih svojstava. Međutim, valja primijetiti da je taj argument žaliteljâ Opći sud razmotrio i odbio u točki 271. te presude, s obzirom na to da je točka 272. iznesena podredno, što je potvrđeno upotrebom izraza „usto”. Prigovor usmjeren protiv točke 272. pobijane presude stoga treba odbiti kao bespredmetan. |
107 |
Prvi dio četvrtog žalbenog razloga stoga treba odbiti kao djelomično neosnovan i djelomično bespredmetan. |
Drugi dio
– Argumentacija stranaka
108 |
Prema mišljenju žalitelja, koje podupire društvo ACC, ECHA nije razmotrila nove podatke o D4 i D5 koji su doista postali dostupni nakon donošenja mišljenja MSC‑a, ali prije donošenja sporne odluke. Međutim, kao prvo, Opći sud je u točkama 170., 171., 175. i 177. pobijane presude pogrešno zaključio da je ECHA „razmotrila” istraživanja i ispitala ih „kritički”, a da nije obrazložio logiku koja ga je dovela do te tvrdnje. |
109 |
Kao drugo, Opći sud je u točkama 178. i 180. pobijane presude počinio pogrešku u ocjeni, s jedne strane, time što je smatrao da žalitelji nisu naveli nijedan konkretan primjer podataka za koje im nije bilo omogućeno da saznaju kako su ocijenjeni i, s druge strane, time što je utvrdio da su žalitelji dostavili nekoliko primjera koji, prema njihovu mišljenju, dokazuju da ECHA nije pažljivo razmotrila nove podatke. |
110 |
Kao treće, kad je riječ o ispravcima rasta koji su primijenjeni na vrijednosti FBC‑a, Opći sud je u točki 200. pobijane presude pogrešno utvrdio da je studija „Gobas i coll. (2015)” upotrijebljena kako bi se utvrdilo je li provedeno ispravljanje u odnosu na rast. Međutim, prema mišljenju tužitelja, u tom istraživanju nije navedeno da je na vrijednosti FBA‑a primijenjeno ispravljanje u odnosu na rast. Suprotno tomu, istraživanje „Gobas (2018)” utvrdilo je da postoje problemi povezani s ispravljanjem u odnosu na rast koji je primijenila ECHA. |
111 |
Kao četvrto, Opći sud je u točki 208. pobijane presude počinio pogrešku u ocjeni činjenica i argumenata koje su iznijeli žalitelji. Prema mišljenju žalitelja, ECHA nije dužna za svako istraživanje ocijeniti jesu li uzorci eventualno bili kontaminirani. Međutim, ako se utvrdi problem kontaminacije, kao što je to bio slučaj u ovom predmetu, u okviru određivanja težine dokaza to se treba uzeti u obzir. |
112 |
ECHA tvrdi da drugim dijelom četvrtog žalbenog razloga žalitelji zapravo nastoje ishoditi novu ocjenu činjenica u ovom slučaju i da stoga njihovu argumentaciju treba odbaciti kao nedopuštenu. Ta je argumentacija također neosnovana. |
– Ocjena Suda
113 |
Prvim prigovorom iznesenim u prilog drugom dijelu četvrtog žalbenog razloga žalitelji Općem sudu u biti prigovaraju da nije dovoljno objasnio svoje utvrđenje prema kojem je ECHA pravilno uzela u obzir nova istraživanja o bioakumulaciji D4 i D5, koja su provedena nakon mišljenja MSC‑a i CER‑a. |
114 |
Taj se prigovor stoga u biti temelji na tome da je Opći sud povrijedio svoju obvezu obrazlaganja. U tom pogledu valja podsjetiti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, obveza Općeg suda da obrazloži svoje odluke, na temelju članka 36. i članka 53. prvog stavka Statuta Suda Europske unije, njemu ne nalaže da pruži obrazloženje kojim bi se iscrpno i pojedinačno osvrnuo na sve tvrdnje koje su iznijele stranke u sporu. Obrazloženje, dakle, može biti implicitno, pod uvjetom da se njime omogućuje zainteresiranim osobama da saznaju razloge zbog kojih Opći sud nije prihvatio njihove argumente, a Sudu da raspolaže dostatnim elementima za izvršavanje svojeg nadzora (presuda od 2. rujna 2021., Ja zum Nürburgring/Komisija,C‑647/06 P, EU:C:2021:666, t. 36. i navedena sudska praksa). |
115 |
S obzirom na tu sudsku praksu, valja utvrditi da točke 170., 171., 175. i 177. pobijane presude, u kojima je Opći sud u biti utvrdio da su različita znanstvena istraživanja razmotrena kritički tijekom postupka odlučivanja, ne sadržavaju nedostatno obrazloženje jer te točke treba tumačiti u kontekstu pobijane presude. Doista, kao što je to također istaknula nezavisna odvjetnica u točkama 97. i 98. svojeg mišljenja, Opći sud razmotrio je, osobito u točkama 185. do 188. pobijane presude, načine na koje su ECHA i MSC uzeli u obzir neke od tih istraživanja. |
116 |
Kad je riječ o drugom prigovoru iznesenom u prilog tom dijelu četvrtog žalbenog razloga, koji se u biti temelji na navodnoj proturječnosti između točaka 178. i 180. pobijane presude, valja utvrditi da se taj prigovor temelji na pogrešnom tumačenju tih točaka. Naime, u točki 178. te presude, nakon što je iznio tezu žaliteljâ prema kojoj puko navođenje istraživanja nije dovoljno kako bi se dokazalo da je ECHA uzela u obzir nove informacije, Opći sud je utvrdio da žalitelji nisu naveli nijedan podatak za koji im nije bilo omogućeno da saznaju na koji je način bio ocijenjen. Suprotno tomu, točka 180. iste presude odgovara na drugi argument, koji se temelji na navodnim očitim pogreškama u ocjeni koje je počinila ECHA u okviru ocjene određenih istraživanja. U tom je pogledu Opći sud utvrdio da su žalitelji iznijeli primjere koji su bili namijenjeni dokazivanju da ECHA nije pažljivo ispitala nove podatke kojima je raspolagala, koje je Opći sud odbio u točkama koje slijede nakon navedene točke 180. |
117 |
Kad je riječ o trećem prigovoru koji se temelji na iskrivljavanju koje sadržava točka 200. pobijane presude, iz postupovnih dokumenata proizlazi da se na pitanje ispravljanja u odnosu na rast koje je primijenjeno na vrijednosti FBC‑a tvari D4 i D5 žalitelji nisu očitovali u okviru petog dijela prvog tužbenog razloga istaknutog u prvom stupnju. Samo su u replici podnesenoj Općem sudu, osobito u dijelu koji se odnosi na bioakumulaciju D6, kao što je to navedeno u točki 201. pobijane presude, žalitelji prigovorili ECHA‑i da je primijenila ispravljeni FBC u odnosu na rast u okviru ocjene D4, D5 i D6. |
118 |
Slijedom toga, Opći sud je u točki 200. pobijane presude pravilno odbio kao nepravodoban argument žaliteljâ koji se odnosi na navodno ispravljanje u odnosu na rast vrijednosti FBC‑a, iako je taj argument istaknut u replici, a ne samo na raspravi. Naime, kao što to proizlazi iz stavka 2. članka 84. Poslovnika Općeg suda, u replici je dopušteno iznositi nove razloge samo ako je ispunjen uvjet predviđen stavkom 1. tog članka, odnosno ako se ti razlozi temelje na pravnim ili činjeničnim pitanjima za koja se saznalo tijekom postupka, a na što se tužitelji nisu pozvali u ovom slučaju. |
119 |
Kad je riječ o četvrtom prigovoru, koji se temelji na pogrešci u ocjeni činjenica i argumenata žalitelja u vezi s mogućom kontaminacijom uzoraka razmotrenih u točki 208. pobijane presude, valja utvrditi, u nedostatku navoda o iskrivljavanju, da je taj prigovor nedopušten, s obzirom na to da je Opći sud, kao što je to navedeno u točki 50. ove presude, jedini nadležan za utvrđivanje i ocjenu relevantnih činjenica, kao i za ocjenu dokaza. |
120 |
Iz toga slijedi da drugi dio četvrtog žalbenog razloga treba odbaciti kao djelomično nedopušten i odbiti kao djelomično neosnovan. |
Treći dio
– Argumentacija stranaka
121 |
Žalitelji, koje podupire društvo ACC, ističu, kao prvo, da je Opći sud u točkama 96. i 225. pobijane presude pogrešno odstupio od svoje sudske prakse time što je utvrdio da odjeljak 1.1.1.3. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (SL 2008., L 353, str.1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 20., str. 3. i ispravci SL 2016., L 349, str. 1., SL 2019., L 75, str. 137. i SL 2019., L 117, str. 8.) nije relevantan za potrebe utvrđivanja tvari PBT i vPvB. Međutim, u presudi od 7. ožujka 2013., Bilbaína de Alquitranes i dr./ECHA (T‑93/10, EU:T:2013:106), Opći je sud prihvatio primjenjivost određenih odredbi Uredbe br. 1272/2008 na postupak utvrđivanja tvari kao posebno zabrinjavajuće. |
122 |
Kao drugo, Opći je sud u točki 226. pobijane presude počinio pogrešku u ocjeni u pogledu odnosa između podataka koji se odnose na FAT i FBA, kao i u pogledu toga što je veća važnosti dana vrijednostima FBC‑a. Žalitelji tako u biti ponavljaju, kad je riječ konkretnije o D6, svoju tezu iznesenu u okviru prvog žalbenog razloga koji se temelji na pogrešci u tumačenju Priloga XIII. jer je Opći sud dao prednost podacima o FBC‑u. |
123 |
Kao treće, u točkama 231., 234. i 237. pobijane presude Opći je sud pogrešno odbacio kao nedopuštene prigovore žalitelja u pogledu ispravljanja u odnosu na rast koje je primijenjeno u okviru istraživanja „CERI (2010)” jer su ih oni iznijeli samo na raspravi. Ti su prigovori zapravo bili istaknuti u replici. Žalitelji također navode iskrivljavanje njihove argumentacije u točki 234. pobijane presude jer nisu osporavali valjanost metodologije navedene u Smjernici 305 OECD‑a u pogledu ispravljanja u odnosu na rast koju je primijenila ECHA, nego ECHA‑inu primjenu mogućnosti predviđenih u toj smjernici radi normalizacije rasta. |
124 |
Kao četvrto, u točki 241. pobijane presude Opći sud pogrešno je utvrdio da su žalitelji tvrdili da je ECHA trebala provesti statističku analizu različitih istraživanja koja se odnose na podatke o FBC‑u na temelju opće prakse. Žalitelji ističu da su tvrdili da je ECHA u okviru određivanja težine dokaza trebala uzeti u obzir te podatke ako su dostupni, što je bio slučaj u ovom predmetu, i pridati im važnost koju oni zahtijevaju. |
125 |
ECHA, koju Komisija podupire, zahtijeva da se treći dio četvrtog žalbenog razloga odbije. Kad je konkretno riječ o primjeni Uredbe br. 1272/2008, Komisija smatra da je, u svakom slučaju, argumentacija žalitelja bespredmetna s obzirom na to da je ECHA provela određivanje težine dokaza u skladu s Prilogom XIII. |
– Ocjena Suda
126 |
Kao prvo, kad je riječ o točkama 96. i 225. pobijane presude, u okviru kojih je Opći sud odbio primjenu po analogiji odjeljka 1.1.1.3. Priloga I. Uredbi br. 1272/2008, koji sadržava objašnjenje određivanja prema težini dokaza analogno onome iz drugog i trećeg odlomka preambule Priloga XIII., valja utvrditi da žalitelji nisu dokazali po čemu bi zajedničko tumačenje Uredbe REACH i Uredbe br. 1272/2008 moglo dovesti do drukčijeg zaključka od onog iz sporne odluke, kao što je to istaknula i nezavisna odvjetnica u točkama 71. i 72. svojeg mišljenja. Stoga taj prigovor treba odbiti kao bespredmetan. |
127 |
Kao drugo, kad je riječ o davanju prednosti podacima o FBC‑u u odnosu na podatke o FBA‑u i FAT‑u prilikom utvrđivanja D6 kao bioakumulativne tvari, valja smatrati da Opći sud nije počinio pogrešku u tumačenju kada je u točki 226. pobijane presude utvrdio „važnost danu višim vrijednostima FBC‑a”. Slijedom toga, prigovor žaliteljâ u tom pogledu treba odbiti kao neosnovan. Kad je riječ o drugim aspektima koji se odnose na odnos između podataka koji se odnose na FAT i FBA, valja primijetiti da žalitelji samo ističu tumačenje tog odnosa koje je različito od onoga koje je primijenio Opći sud, a da pritom ne utvrđuju postojanje iskrivljavanja. |
128 |
Kad je riječ o prigovoru koji se odnosi na ispravljanje u odnosu na rast primijenjeno u okviru istraživanja „CERI (2010.)”, iako je točno da je taj prigovor u biti istaknut u replici pred Općim sudom, a ne samo na raspravi, činjenica je da njegovo odbacivanje kao nedopuštenog zbog nepravodobnosti u točki 231. pobijane presude ne sadržava pogrešku koja se tiče prava zbog istih razloga poput onih izloženih u točkama 117. i 118. ove presude. |
129 |
Kad je riječ o drugim prigovorima koje su žalitelji istaknuli u vezi s točkama 234., 237. i 241. pobijane presude, valja utvrditi da žalitelji svojom argumentacijom samo osporavaju težinu dokaza u okviru određivanja dokazne snage bioakumulacije tvari D6, a da ne dokazuju postojanje navodnih iskrivljavanja. Njima se stoga zapravo nastoji ishoditi puko preispitivanje dokaza iznesenih pred Općim sudom, što zbog razloga navedenih u točki 50. ove presude nije u nadležnosti Suda. |
130 |
Treći dio četvrtog žalbenog razloga stoga treba odbiti kao djelomično neosnovan i djelomično bespredmetan te odbaciti kao djelomično nedopušten. |
131 |
Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da žalbu treba odbiti u cijelosti. |
Troškovi
132 |
Na temelju članka 184. stavka 2. Poslovnika Suda, kad žalba nije osnovana, Sud odlučuje o troškovima. U skladu s člankom 138. stavkom 1. istog Poslovnika, koji se na temelju njegova članka 184. stavka 1. primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. |
133 |
Članak 184. stavak 4. Poslovnika Suda predviđa da se stranci koja je intervenirala u prvostupanjskom postupku, a nije sama podnijela žalbu, ne može naložiti snošenje troškova žalbenog postupka, osim ako je sudjelovala u pisanom ili usmenom dijelu postupka pred Sudom. Kad je takva stranka sudjelovala u postupku, Sud može odlučiti da sama snosi vlastite troškove. |
134 |
Sukladno odredbama članka 140. stavka 1. Poslovnika, države članice i institucije koje su intervenirale u postupak snose vlastite troškove. |
135 |
Budući da je ECHA zahtijevala da se žaliteljima naloži snošenje troškova i da oni nisu uspjeli u postupku, treba im naložiti snošenje troškova. |
136 |
Savezna Republika Njemačka i Komisija, intervenijenti u prvom stupnju, snosit će vlastite troškove. |
137 |
Budući da je društvo ACC, intervenijent u prvom stupnju, sudjelovalo u pisanom dijelu postupka pred Sudom, snosit će vlastite troškove. |
Slijedom navedenog, Sud (četvrto vijeće) proglašava i presuđuje: |
|
|
|
Potpisi |
( *1 ) Jezik postupka: engleski