–

za latvijsku vladu, K. Pommere, J. Davidoviča i E. Bārdiņš, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, V. Bottka, C. Hermes i A. Sauka, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje, s jedne strane, članka 30. Uredbe (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005 (SL 2013., L 347, str. 487. i ispravak SL 2016., L 130, str. 1.), i, s druge strane, Uredbe Komisije (EU) br. 702/2014 оd 25. lipnja 2014. o proglašenju određenih kategorija potpora u sektoru poljoprivrede i šumarstva te u ruralnim područjima spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. [UFEU‑a] (SL 2014., L 193, str. 1.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između „Piltenes meži” SIA i Lauku atbalsta dienests (Služba za podršku ruralnim područjima, Latvija) povodom odluke kojom je potonja služba tužitelju odbila dodijeliti potporu namijenjenu naknadi troškova i izgubljenog prihoda zbog postojanja, u šumi koja je u njegovu vlasništvu, mikro‑rezervata osnovanog kako bi se doprinijelo osiguranju zaštite vrste divlje ptice.

3

Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL 1992., L 206, str. 7.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 2., str. 14.) stupila je na snagu 10. lipnja 1992.

4

Ta direktiva u svojem članku 3. stavcima 1. i 3. navodi:

„1.   Koherentna europska ekološka mreža posebnih područja očuvanja osniva se pod nazivom Natura 2000. Ova mreža, sastavljena od područja u kojima se nalaze prirodni stanišni tipovi navedeni u Prilogu I. i staništa vrsta navedenih u Prilogu II., omogućuje održavanje određenih prirodnih stanišnih tipova i staništa vrsta ili, kad je to potrebno, njihov povrat u povoljno stanje očuvanosti u njihovom prirodnom arealu.

Mreža Natura 2000 obuhvaća područja posebne zaštite koja su države članice klasificirale u skladu s Direktivom [Vijeća] 79/409/EEZ [od 2. travnja 1979. o očuvanju divljih ptica (SL 1979., L 103, str. 1.)].

[…]

3.   Tamo gdje smatraju potrebnim, države članice nastoje unaprijediti ekološku povezanost mreže Natura 2000 održavanjem i gdje je potrebno razvijanjem obilježja krajobraza koja su od najvećeg značaja za divlju faunu i floru, kako je navedeno u članku 10.”

5

Člankom 10. Direktive 92/43 predviđa se:

„Države članice nastoje, gdje smatraju potrebnim, kod planiranja korištenja zemljišta i razvojne politike, a posebno s ciljem poboljšanja ekološke koherentnosti mreže Natura 2000, potaknuti upravljanje obilježjima krajobraza koja su od najvećeg značaja za divlju faunu i floru.

Takva su obilježja ona koja su, na temelju svoje linearne i kontinuirane strukture (poput obala rijeka ili tradicionalnih sustava za označivanje granica između polja) ili njihove funkcije povezivanja (kao što su jezerca ili šumarci), bitna za migraciju, širenje i genetsku razmjenu divljih vrsta.”

6

Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica (SL 2010., L 20, str. 7.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 32., str. 128. i ispravak SL 2015., L 75, str. 20.), koja je stavila izvan snage i zamijenila Direktivu 79/409, stupila je na snagu 15. veljače 2010.

7

U članku 2. Direktive 2009/147 navodi se da „[d]ržave članice poduzimaju potrebne mjere za održavanje populacije vrsta [na koje se ova direktiva primjenjuje] na razini koja odgovara posebno ekološkim, znanstvenim i kulturološkim zahtjevima, istodobno uzimajući u obzir gospodarske i rekreacijske zahtjeve, ili za prilagođavanje tih vrsta toj razini”.

8

Člankom 3. navedene direktive predviđa se:

„1.   S obzirom na zahtjeve iz članka 2., države članice poduzimaju potrebne mjere za očuvanje, održavanje ili ponovnu uspostavu dovoljne raznolikosti i veličine staništa za sve [predmetne] vrste ptica […].

2.   Očuvanje, održavanje ili ponovna uspostava biotopa i staništa prvenstveno uključuju sljedeće mjere:

[…]”

9

Uredba br. 1305/2013 primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

10

U njezinim uvodnim izjavama 24. i 56. navodi se kako slijedi:

[…]

11

Glava I. Uredbe br. 1305/2013 naslovljena „Ciljevi i strategija” među ostalim sadržava članak 1. naslovljen „Predmet” koji u stavku 1. navodi:

„Ova uredba utvrđuje opće propise koji uređuju potporu Unije za ruralni razvoj koju financira Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj [(EPFRR)] […]. Ona postavlja ciljeve kojima politika ruralnog razvoja treba doprinijeti te relevantne prioritete Unije za ruralni razvoj. Ona prikazuje strateški kontekst politike ruralnog razvoja i definira mjere politike ruralnog razvoja. Također, ona utvrđuje pravila o programiranju, umrežavanju, upravljanju, praćenju i evaluaciji na temelju odgovornosti koje dijele države članice i [Europska] [k]omisija te pravila za osiguravanje koordinacije između EPFRR‑a i drugih instrumenata Unije.”

12

Glava II. te uredbe pod naslovom „Programiranje” među ostalim sadržava članak 6. naslovljen „Programi ruralnog razvoja” koji predviđa:

„1.   EPFRR djeluje u državama članicama putem programa ruralnog razvoja. Tim se programima provodi strategija za postizanje prioriteta Unije za ruralni razvoj kroz niz mjera, kako je određeno u glavi III. Za postizanje ciljeva ruralnog razvoja temeljenog na prioritetima Unije traži se pomoć EPFRR‑a.

2.   Država članica može prijaviti ili jedinstveni program za čitav svoj teritorij ili niz regionalnih programa. Alternativno, u propisno opravdanim slučajevima, država članica može poslati nacionalni program i niz regionalnih programa. […]

3.   Države članice s regionalnim programima mogu također podnijeti na odobrenje […] nacionalni okvir koji sadrži zajedničke elemente tih programa bez odvojene dodjele proračunskih sredstava.

Nacionalni okviri država članica s regionalnim programima također mogu sadržavati tablicu koja prikazuje, po regiji i po godini, ukupan doprinos EPFRR‑a za dotičnu državu članicu za cjelokupno razdoblje programiranja.”

13

Glava III. navedene uredbe naslovljena „Potpora ruralnom razvoju” u poglavlju I. navodi mjere među kojima se među ostalim nalazi ona predviđena člankom 30. te uredbe naslovljena „Plaćanja povezana s mrežom Natura 2000 i [Direktivom 2000/60]” čiji stavci 1., 2. i 6. glase kako slijedi:

„1.   Potpora iz okvira ove mjere dodjeljuje se godišnje, po hektaru poljoprivredne površine ili po hektaru šume u svrhu nadoknade korisnicima za dodatne troškove i izgubljeni prihod [koji su nastali] zbog nepovoljnih prilika u navedenim područjima, vezano uz provedbu direktiva [92/43] i [2009/147] te [Direktive 2000/60].

[…]

2.   Potpora se dodjeljuje poljoprivrednicima i privatnim posjednicima šuma i udrugama privatnih posjednika šuma. U opravdanim slučajevima također se može dodijeliti drugim upraviteljima zemljišta.

[…]

6.   Sljedeća područja ispunjavaju uvjete za plaćanja:

[…]”

14

Glava VIII. Uredbe br. 1305/2013 naslovljena „Odredbe o tržišnom natjecanju” među ostalim sadržava članke 81. i 82.

15

U skladu s člankom 81. te uredbe, naslovljenim „Državna potpora”:

„1.   Osim ako je drugačije navedeno u ovoj glavi, članci 107., 108. i 109. UFEU‑a odnose se na potpore država članica za ruralni razvoj.

2.   Članci 107., 108. i 109. UFEU‑a ne odnose se na plaćanja država članica na temelju ove Uredbe i u skladu s njom ili na dodatno financiranje na nacionalnoj razini iz članka 82., u okviru članka 42. UFEU‑a.”

16

Članak 82. navedene uredbe naslovljen „Dodatno nacionalno financiranje” navodi:

„Plaćanja koja su države članice izvršile za djelatnosti u okviru članka 42. UFEU‑a, a čija je svrha dodatno financiranje ruralnog razvoja za koji je odobrena potpora Unije u bilo kojem trenutku tijekom programskog razdoblja, države članice uključuju u program ruralnog razvoja […], a Komisija ih odobrava ako su u skladu s kriterijima u okviru ove Uredbe.”

17

Uredba br. 702/2014 stupila je na snagu 1. srpnja 2014.

18

Uvodne izjave 16. i 60. te uredbe glase kako slijedi:

[…]

19

Članak 1. Uredbe br. 702/2014 koji je dio poglavlja I. navodi:

1.   Ova Uredba primjenjuje se na sljedeće kategorije potpora:

[…]

[…]

3.   Ova se Uredba ne primjenjuje na potpore u korist:

[…]

6.   Ova se Uredba ne primjenjuje na potpore poduzetnicima u teškoćama, izuzev na:

20

Članak 2. točka 14. te uredbe, koji se također nalazi u njezinu poglavlju I., izraz „poduzetnik u teškoćama” definira na sljedeći način:

„,poduzetnik u teškoćama’ znači poduzetnik za kojeg vrijedi najmanje jedna od sljedećih okolnosti:

[…]”

21

Sugu un biotopu aizsardzības likums (Zakon o očuvanju vrsta i staništa) od 16. ožujka 2000. (Latvijas Vēstnesis, 2000., br. 121/122), sadržava članak 10. naslovljen „Pravo vlasnika ili korisnika zemljišta na naknadu štete” u čijem se članku 2. navodi da „vlasnici zemljišta mogu tražiti naknadu štete predviđene zakonodavstvom za ograničenja nametnuta gospodarskim djelatnostima u mikro‑rezervatima”.

22

Lauksaimniecības un lauku attīstības likums (Zakon o poljoprivrednom i ruralnom razvoju) od 7. travnja 2004. (Latvijas Vēstnesis, 2004., br. 64), sadržava članak 5. čiji stavci 4., 7 i 8. glase kako slijedi:

„4.   Načine dodjele državnih potpora i potpora [Unije] za poljoprivredu i načine dodjele državnih potpora i potpora [Unije] ruralnom razvoju i ribarstvu određuje Vijeće ministara. […]

[…]

7.   Vijeće ministara utvrđuje načine upravljanja i nadzora nad državnim potporama i potporama [Unije] za poljoprivredu kao i državnim potporama i potporama [Unije] koje su namijenjene ruralnom razvoju i ribarstvu.

8.   Vijeće ministara određuje načine upravljanja Europskim fondom za jamstva u poljoprivredi, [EPFRR‑om] i Europskim fondom za ribarstvo kao i ovlasti te dužnosti tijela koja sudjeluju u upravljanju tim fondovima.”

23

Likums „Par kompensāciju par saimnieciskās darbības ierobežojumiem aizsargājamās teritorijās” (Zakon o naknadi štete zbog ograničenja nametnutih gospodarskim djelatnostima u zaštićenim područjima), od 4. travnja 2013. (Latvijas Vēstnesis, 2013., br. 74), u članku 2. stavku 3. navodi da „isplata godišnje potpore za ograničenja nametnuta gospodarskim djelatnostima u mikro‑rezervatima može biti odobrena u skladu s postupcima predviđenima pravilima o dodjeli potpora poljoprivrednom razvoju koje se financiraju iz odgovarajućih fondova [Unije]”.

24

Taj zakon u članku 4. stavku 2. također predviđa da se „naknada štete koju se isplaćuje iz fondova [Unije] uređuje u skladu s pravilima koja se odnose na dodjelu potpora [Unije]”.

25

Ministru kabineta noteikumi Nr. 171 „par valsts un Eiropas Savienības atbalsta piešķiršanu, administrēšanu un uzraudzību vides, klimata un lauku ainavas uzlabošanai 2014.–2020. gada plānošanas periodā” (Uredba br. 171 Vijeća ministara o dodjeli, upravljanju i nadzoru nad državnim potporama i potporama Europske unije za poboljšanje okoliša, klime i ruralnog krajobraza tijekom programskog razdoblja 2014.–2020.), od 7. travnja 2015. (Latvijas Vēstnesis, 2015., br. 76; u daljnjem tekstu: Uredba br. 171/2015), koja je donesena na osnovi članka 5. stavaka 4. i 7. Zakona o poljoprivrednom i ruralnom razvoju u stavku 1. predviđa:

„Ovom uredbom utvrđuju se načini dodjele, upravljanja i nadzora nad državnim potporama i potporama [Unije] za ruralni razvoj, osobito kad je riječ o podupiranju mjera za poboljšanje okoliša i krajobraza, koje se provode u skladu s:

1.1. Uredbom [br. 1305/2013],

[…]

1.8. Uredbom [br. 702/2014],

[…]”

26

U članku 2. Uredbe br. 171/2015 propisuje se:

„Potpora ruralnom razvoju koja je namijenjena poboljšanju okoliša, klime i ruralnog krajobraza dodjeljuje se sljedećim mjerama […]:

[…]

2.3. ‚Plaćanja u okviru mreže Natura 2000 i Direktive [2000/60]’ za djelatnost ‚Plaćanje naknade štete za šumska područja Natura 2000’ […]

[…]

2.6. ‚Dodjela potpore u okviru djelatnosti ,Plaćanje naknade štete za šumska područja Natura 2000’’.

[…]”

27

U skladu s člankom 56. Uredbe br. 171/2015:

„Prihvatljiva površina je šumsko područje (izuzev tresetišta):

56.1. koje se nalazi na popisu područja [Natura 2000] u skladu s člankom 30. stavkom 6. točkom (a) Uredbe br. 1305/2013 […]

56.2. smješteno u mikro‑rezervatu u skladu s člankom 30. stavkom 6. točkom (b) Uredbe br. 1305/2013, izvan mreže Natura 2000 ili ako režim zaštite Natura 2000 ne osigurava očuvanje vrste ili biotopa, u području Natura 2000, a mikro‑rezervat se određuje u skladu sa zakonodavstvom koje uređuje načine osnivanja mikro‑rezervata i upravljanja njime, njegova očuvanja i određivanje mikro‑rezervata i njihovih tampon zona.

[…]”

28

U članku 61. te uredbe propisano je:

„Za primanje potpore, podnositelj zahtjeva mora ispunjavati sljedeće uvjete:

[…]

61.6. u skladu s člankom 2. točkom 14. Uredbe br. 702/2014, situacija na dan 15. lipnja tekuće godine nije omogućila da se utvrdi ijedno od obilježja poduzetnika u teškoćama predviđenih zakonodavstvom kojim se uređuju načini upravljanja Europskim fondom za jamstva u poljoprivredi, [EPFRR‑om] i Europskim fondom za pomorstvo i ribarstvo kao i potporama koje su dodijelile država i [Unija] u korist poljoprivrede i ruralnog razvoja i ribarstva tijekom programskog razdoblja 2014.–2020.”

29

Ministru kabineta noteikumi Nr. 599 „par Eiropas Lauksaimniecības garantiju fonda, Eiropas Lauksaimniecības fonda lauku attīstībai, Eiropas Jūrlietu un zivsaimniecība fonda, kā arī par valsts un Eiropas Savienības atbalsta lauksaimniecībai un lauku un zivsaimniecības attīstībai finansējuma administrēšanu 2014.–2020. gada plānošanas periodā” (Uredba Vijeća ministara br. 599 o upravljanju Europskim fondom za jamstva u poljoprivredi, Europskim poljoprivrednim fondom za ruralni razvoj, Europskim fondom za pomorstvo i ribarstvo i upravljanje potporama koje su dodijelile država i Europska unija za poljoprivredu i ruralni razvoj i ribarstvo tijekom programskog razdoblja 2014.–2020.) od 30. rujna 2014. (Latvijas Vēstnesis, 2014., br. 200), koja je donesena na osnovi članka 5. stavaka 7. do 9. Zakona o poljoprivrednom i ruralnom razvoju, u točki 53. navodi:

„U skladu s člankom 2. točkom 14. Uredbe br. 702/2014, služba za potporu poljoprivrednom sektoru ne dodjeljuje nijednu potporu ako prilikom podnošenja zahtjeva za potporu u pogledu mjera koje uključuju ispitivanje toga ima li podnositelj zahtjeva status poduzetnika u teškoćama, podnositelj zahtjeva za potporu ima barem jedno od sljedećih obilježja:

53.1. više od polovine vlasničkog kapitala društva s ograničenom odgovornošću (koje nije mali ili srednji poduzetnik osnovan u posljednje tri godine) izgubljeno je zbog akumuliranih gubitaka, u slučaju da odbitak akumuliranih gubitaka rezervi i svih ostalih elemenata za koje se načelno smatra da su dio vlasničkog kapitala društva dovodi do kumulativnog negativnog iznosa koji premašuje polovinu temeljnog kapitala društva, što uključuje izdane udjele […]

[…]”

30

Piltenes meži vlasnik je šume površine od oko 500 hektara u kojoj se nalazi područje sa statusom mikro‑rezervata u smislu latvijskog propisa kojim je prenesena Direktiva 2009/147. Taj je mikro‑rezervat osnovalo nadležno latvijsko tijelo kako bi se doprinijelo osiguranju zaštite velikih tetrijeba (Tetrao urogallus), vrste divlje ptice.

31

Piltenes meži je nepoznatog datuma Službi za podršku ruralnim područjima podnio zahtjev za potporu za 2015. godinu kojim je tražio isplatu naknade štete za troškove i izgubljeni prihod zbog postojanja navedenog mikro‑rezervata.

32

Odlukom od 1. lipnja 2016., koja je potvrđena odlukom od 25. srpnja iste godine, Služba za podršku ruralnim područjima odbila je taj zahtjev za potporu zbog toga što se relevantnim latvijskim propisom isključuje isplata tog iznosa poduzetniku u teškoćama i što se, u ovom slučaju, Piltenes meži treba kvalificirati kao takav s obzirom na to da je analiza njegova godišnjeg izvješća za 2014. godinu pokazala da su njegovi gubici premašivali 50 % njegova kapitala.

33

Presudom od 24. ožujka 2017., administratīvā rajona tiesa (Općinski upravni sud, Latvija) prihvatila je tužbu koju je Piltenes meži podnio protiv tih dviju odluka.

34

Presudom od 30. studenoga 2017., Administratīvā apgabaltiesa (Okružni upravni sud, Latvija) kojoj je podnesena žalba, odbila je zahtjev za potporu koji je podnio Piltenes meži temeljeći se u bitnome na sljedećem obrazloženju. Najprije je utvrdila da traženo plaćanje treba financirati sredstvima iz fondova Unije odnosno iz EPFRR‑a a ne iz proračuna države ili teritorijalne jedinice. Zatim je navela da, u skladu s propisom Unije koji se odnosi na EPFRR i latvijskim propisom kojim se on provodi, tim sredstvima treba upravljati i isplatiti ih poduzetnicima uz poštovanje pravila Unije koja se odnose na nadzor državnih potpora. Naposljetku, navela je da se tim pravilima predviđa da je dodjela potpore poput one koja se traži u ovom slučaju isključena u slučaju da je podnositelj zahtjeva poduzetnik u teškoćama.

35

Piltenes meži podnio je kasacijsku žalbu protiv te presude kojom je među ostalim osporavao ocjene u skladu s kojima, s jedne strane, isplatu koju je tražio treba smatrati državnom potporom i u skladu s kojima se, s druge strane, takvu državnu potporu nije moglo dodijeliti poduzetniku u teškoćama.

36

U odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, Augstākā tiesa (Senāts) (Vrhovni sud, Latvija) u biti pita o dosegu i odnosu odredbi prava Unije čijoj su provedbi namijenjeni različiti latvijski propisi koji se primjenjuju u sporu koji se vodi pred njom, navodeći da su oba suda pred kojim se vodio taj spor u prvostupanjskom postupku i u žalbenom postupku usvojili različita stajališta o tom pitanju.

37

Kao prvo, ona se konkretnije pita mogu li se potpore namijenjene naknadi štete ili nadoknadi troškova i izgubljenog prihoda zbog postojanja mikro‑rezervata u šumskim područjima koja nisu dio mreže Natura 2000, uspostavljenih kako bi se doprinijelo osiguranju zaštite vrsta divljih ptica iz Direktive 2009/147, smatrati potporama iz članka 30. Uredbe br. 1305/2013.

38

Ona među ostalim navodi da se može smatrati kako te potpore predstavljaju naknadu štete ili nadoknadu troškova i izgubljenog prihoda zbog ograničenja prava vlasništva i prava na obavljanje gospodarske djelatnosti dotičnih osoba u svrhu osiguranja poštovanja propisa u području okoliša a ne potpore Unije ili državne potpore. Uostalom, Latvijas Republikas Satversmes tiesa (Ustavni sud, Latvija) odlučio je u tom smislu presudom od 19. ožujka 2014.

39

Pod pretpostavkom da takve potpore koje se financiraju iz sredstava fondova Unije a ne iz državnog proračuna, ulaze u područje primjene članka 30. Uredbe br. 1305/2013, sud koji je uputio zahtjev pita, kao drugo, može li njihova dodjela biti uvjetovana time da osobe koje ih traže nisu poduzetnici u teškoćama kao što je to Komisija propisala u člancima 1. i 2. Uredbe br. 702/2014.

40

Ona u tom pogledu smatra da iako je opravdano da je Komisija htjela očuvati sredstva Unije i osigurati njihovo optimalno korištenje propisivanjem takvog uvjeta, to ne znači da Uredba br. 702/2014 ne sadržava bitni nedostatak jer Komisija nije provela odvagivanje ili u najmanju ruku nije osigurala pravednu ravnotežu između svojih ciljeva s jedne strane i prava vlasništva zajamčenog člankom 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) kao i općih načela jednakog postupanja i proporcionalnosti, s druge strane. Naime, za razliku od svih ostalih osoba kojima se nameće pravna i gospodarska podređenost u svrhe okoliša, poduzetnici u teškoćama neopravdano su lišeni, zbog razloga koji se odnose na njihovu gospodarsku i financijsku situaciju, naknade štete koju mogu tražiti.

41

U tim je okolnostima Augstākā tiesa (Senāts) (Vrhovni sud) odlučila prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

42

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 30. Uredbe br. 1305/2013 tumačiti na način da je, uzimajući u obzir osobito njegov stavak 6., potpora zatražena zbog postojanja mikro‑rezervata osnovanog u šumi u svrhu ostvarivanja ciljeva Direktive 2009/147 obuhvaćena područjem primjene tog članka 30.

43

U tom pogledu, u skladu s člankom 30. stavkom 1. Uredbe br. 1305/2013, potpora se dodjeljuje godišnje, po hektaru poljoprivredne površine ili po hektaru šume u svrhu nadoknade korisnicima za dodatne troškove i izgubljeni prihod koji su nastali zbog nepovoljnih prilika u navedenim područjima, vezano uz provedbu direktiva 92/43, 2000/60 i 2009/147.

44

Osim toga, u stavku 6. tog članka 30. navodi se, osobito u njegovim točkama (a) i (b), da područja koja ispunjavaju uvjete za plaćanja u okviru takve potpore uključuju, s jedne strane, poljoprivredna i šumska područja u okviru mreže Natura 2000 odabrana u skladu s direktivama 92/43 i 2009/147 kao i, s druge strane, ostala razgraničena zaštićena prirodna područja s okolišnim ograničenjima koja se primjenjuju na poljoprivrednu proizvodnju ili šume, a koja doprinose primjeni članka 10. prve direktive.

45

U ovom slučaju, iz prvog pitanja koje je postavio sud koji je uputio zahtjev kao i iz navoda iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku sažetih u točkama 30., 31. i 37. ove presude proizlazi da je područje na koje se odnosi zahtjev za potporu o kojem je riječ u glavnom postupku mikro‑rezervat koji je osnovan kako bi se doprinijelo osiguranju zaštite vrste divlje ptice ali u šumi koja nije dio mreže Natura 2000.

46

Očito je da takvo područje na temelju članka 30. stavka 6. točke (a) Uredbe br. 1305/2013 nije prihvatljivo za isplatu potpore predviđene tim člankom 30. Naime, navedeni članak 30. stavak 6. točka (a) predviđa takvu prihvatljivost samo kad je riječ o poljoprivrednim i šumskim područjima u smislu te uredbe ili, prema potrebi, u smislu nacionalnog propisa donesenog na temelju te uredbe, koja se nalaze u područjima mreže Natura 2000 odabranima u skladu s direktivama 92/43 i 2009/147 (vidjeti u tom smislu presudu od 27. siječnja 2022., Sātiņi‑S, C‑234/20, EU:C:2022:56, t. 27., 33., 35. i 37.).

47

Iz toga slijedi da područje koje nije dio mreže Natura 2000, kao što je to područje o kojem je riječ u glavnom postupku, u svakom slučaju može biti prihvatljivo za takvo plaćanje samo na temelju članka 30. stavka 6. točke (b) Uredbe br. 1305/2013.

48

Međutim, tekst te odredbe sâm po sebi ne omogućuje da se odredi može li i, prema potrebi, u skladu s kojim uvjetima to biti slučaj.

49

Stoga je potrebno, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, odredbu o kojoj je riječ tumačiti vodeći računa ne samo o njezinu tekstu već i o kontekstu u kojem se nalazi te ciljevima propisa kojeg je dio (presude od 7. lipnja 2005., VEMW i dr., C‑17/03, EU:C:2005:362, t. 41. i od 21. siječnja 2021., Njemačka/Esso Raffinage, C‑471/18 P, EU:C:2021:48, t. 81.).

50

U tom pogledu, treba podsjetiti na to da su, kao prvo, područja koja su na temelju članka 30. stavka 6. točke (b) Uredbe br. 1305/2013 prihvatljiva za isplatu potpore predviđene u tom članku 30. zaštićena prirodna područja različita od onih koja su dio mreže Natura 2000, s okolišnim ograničenjima koja se primjenjuju na poljoprivrednu proizvodnju ili šume, a koja doprinose primjeni odredbi članka 10. Direktive 92/43.

51

Iz toga proizlazi da je prihvatljivost tih područja za takvo plaćanje uvjetovana, s jedne strane, time da je predmetno područje zaštićeno prirodno područje s okolišnim ograničenjima koja se primjenjuju na poljoprivrednu proizvodnju ili šume.

52

U ovom slučaju, iz navoda iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku iz točke 45. ove presude proizlazi da, neovisno o provjeri koju treba provesti sud koji je uputio zahtjev, područje o kojem je riječ u glavnom postupku ispunjava taj uvjet jer čini prirodno područje s okolišnim ograničenjima koja se primjenjuju na šume. Konkretnije, iz tih navoda proizlazi da je to područje mikro‑rezervat koji je osnovalo nadležno nacionalno tijelo u šumi koja nije dio mreže Natura 2000 kako bi se doprinijelo osiguranju zaštite vrste divlje ptice i čije postojanje stvara troškove i gubitak prihoda za osobu koja je vlasnik te šume.

53

S druge strane, iz članka 30. stavka 6. točke (b) Uredbe br. 1305/2013 proizlazi da područje za koje se traži potpora i okolišna ograničenja u vezi s tim područjem trebaju doprinijeti primjeni odredbi članka 10. Direktive 92/43.

54

U ovom slučaju sud koji je uputio zahtjev među ostalim pita o dosegu tog uvjeta, kao što to proizlazi iz teksta prvog pitanja koje postavlja i iz navoda odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku sažetih u točki 37. ove presude.

55

Kao drugo, članak 10. Direktive 92/43, na koji upućuje članak 30. stavak 6. točka (b) Uredbe br. 1305/2013, u svojem prvom stavku predviđa da države članice nastoje potaknuti upravljanje obilježjima krajobraza koja su od najvećeg značaja za divlju faunu i floru posebno s ciljem poboljšanja ekološke koherentnosti mreže Natura 2000. U drugom stavku tog članka također se navodi da su takva obilježja ona koja su, na temelju svoje linearne i kontinuirane strukture ili njihove funkcije povezivanja bitna za migraciju, širenje i genetsku razmjenu divljih vrsta.

56

Taj članak 10. tako ovlašćuje države članice da usvoje mjere namijenjene poboljšanju ekološke koherentnosti mreže Natura 2000, kao što je to također navedeno u članku 3. stavku 3. Direktive 92/43.

57

Međutim, iz tog članka 3. stavka 1. proizlazi da ta mreža uključuje ne samo „posebna područja očuvanja” prirodnih staništa i staništa biljnih ili životinjskih vrsta navedenih u Prilogu I. i Prilogu II. toj direktivi nego i „područja posebne zaštite” koja su države članice klasificirale u svrhu doprinosa očuvanju vrsta divljih ptica na temelju Direktive 79/409 koja je sada zamijenjena Direktivom 2009/147.

58

Iz toga slijedi da se mjere koje su države članice ovlaštene donijeti na temelju članka 10. Direktive 92/43 u svrhu poboljšanja ekološke koherentnosti mreže Natura 2000 mogu odnositi kako na staništa obuhvaćena Direktivom 92/43 tako i na vrste divljih ptica iz Direktive 2009/147 s obzirom na to da u potonjem slučaju te mjere nadopunjuju mjere iz članaka 2. i 3. Direktive 2009/147.

59

U ovom slučaju iz navoda iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku iz točaka 45. i 52. ove presude proizlazi da je, neovisno o provjeri koju treba provesti sud koji je uputio zahtjev, to cilj mikro‑rezervata o kojem je riječ u glavnom postupku i okolišnih ograničenja koja se primjenjuju na šumarsku djelatnost u vezi s tim mikro‑rezervatom jer je osnivanje mikro‑rezervata i provedba tih ograničenja namijenjena osiguranju zaštite velikih tetrijeba (Tetrao urogallus), vrste divlje ptice obuhvaćene Direktivom 2009/147.

60

Kao treće, u članku 30. stavku 1. Uredbe br. 1305/2013 navodi se da je, kao što je to navedeno u točki 43. ove presude, potpora na koju se odnosi ta odredba namijenjena nadoknadi dodatnih troškova i izgubljenog prihoda njezinu korisniku nastalih zbog nepovoljnih prilika u navedenim područjima, vezano uz provedbu direktiva 92/43, 2000/60 i 2009/147.

61

Iz navedene odredbe jasno proizlazi da se tu potporu može dodijeliti, među ostalim, u slučaju da je područje koje je prihvatljivo za plaćanje na osnovi članka 30. stavka 6. Uredbe br. 1305/2013 pogođeno nepovoljnim prilikama koje proizlaze iz provedbe Direktive 2009/147, kao što su to naveli latvijska vlada i Komisija u svojim pisanim očitovanjima.

62

Navedena potpora stoga se može dodijeliti takvom području također u slučaju da je ono pogođeno nepovoljnim prilikama koje proizlaze iz nacionalne mjere kojom se pruža zaštita vrsti divlje ptice koja je donesena na temelju Direktive 2009/147 kao i u slučaju da je ta mjera donesena na temelju članka 10. Direktive 92/43, kao što je to navedeno u točki 58. ove presude.

63

Kao četvrto, opći cilj strateške potpore ruralnom razvoju iz Uredbe br. 1305/2013, kako se navodi u članku 1. stavku 1. te uredbe, osobito je konkretiziran, kao što to proizlazi iz članka 6. stavka 1. navedene uredbe i njezine glave III. na koju ta odredba upućuje, mogućnošću danom državama članicama da usvoje skup mjera koje odgovaraju prioritetima Unije u pogledu ruralnog razvoja.

64

Među tim se mjerama nalazi potpora predviđena člankom 30. Uredbe br. 1305/2013 čiji je posebni cilj, kao što je to navedeno u uvodnoj izjavi 24. te uredbe, dodijeliti poljoprivrednicima i posjednicima šuma potporu koja im omogućuje da se u predmetnim područjima suoče s posebnim neprilikama uzrokovanima provedbom direktiva Unije koje su namijenjene osiguranju zaštite prirodnih staništa, staništa biljnih i životinjskih vrsta, samih tih vrsta i voda.

65

Taj cilj koji je formuliran izrazima koji a priori ne isključuju nijednu vrstu neprilika koje proizlaze iz provedbe jedne od tih direktiva jasno upućuje na to da se potpora predviđena navedenim člankom 30. može među ostalim dodijeliti u slučaju da takve neprilike proizlaze iz provedbe, u području za koje se traži ta potpora, okolišnih ograničenja koja se primjenjuju na poljoprivrednu proizvodnju ili šumarstvo i koja su namijenjena osiguranju zaštite vrste divlje ptice koja je obuhvaćena Direktivom 2009/147, neovisno o tome proizlaze li ta ograničenja iz nacionalne mjere donesene na temelju same te direktive ili članka 10. Direktive 92/43.

66

Navedeni cilj stoga potkrepljuje tumačenje članka 30. stavka 6. Uredbe br. 1305/2013 koje proizlazi iz različitih elemenata teksta i konteksta koje se analizira u točkama 50. do 62. ove presude.

67

Budući da sud koji je uputio zahtjev osim toga pita, kao što to proizlazi iz navoda sažetih u točki 38. ove presude, o pravnim posljedicama koje mogu proizlaziti iz odštetne ili kompenzacijske prirode potpore poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, s obzirom na odredbe primarnog ili sekundarnog prava Unije koje se odnose na dodjelu javnih potpora treba podsjetiti na to da je, s jedne strane, cilj članka 30. Uredbe br. 1305/2013, kao što je to navedeno u točkama 43. i 60. te presude, omogućiti dodjelu potpora namijenjenih naknadi štete poljoprivrednicima i posjednicima šuma za troškove i izgubljeni prihod koji su pretrpjeli zbog neprilika uzrokovanih provedbom direktiva 92/43, 2000/60 i 2009/147. Odštetna ili kompenzacijska priroda tih potpora stoga proizlazi iz same njihove namjene, kao što je to zamislio zakonodavac Unije (vidjeti u tom smislu presude od 30. ožujka 2017., Lingurár, C‑315/16, EU:C:2017:244, t. 26. i 28. i od 27. siječnja 2022., Sātiņi‑S, C‑234/20, EU:C:2022:56, t. 43.) i stoga ne može dovesti u pitanje njihovu kvalifikaciju u svojstvu potpora koje se mogu dodijeliti na temelju propisa Unije u vezi s EPFRR‑om.

68

S druge strane, iz sudske prakse Suda proizlazi da ta odštetna ili kompenzacijska priroda ni u kojem pogledu ne isključuje da se te potpore usto može kvalificirati, s obzirom na to da se financiraju iz državnih sredstava, kao „državne potpore” u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a pod uvjetom da su ispunjeni ostali uvjeti za primjenu te odredbe (vidjeti u tom smislu presudu od 27. siječnja 2022., Sātiņi‑S, C‑238/20, EU:C:2022:57, t. 40. i 52.).

69

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 30. Uredbe br. 1305/2013 treba tumačiti na način da je, uzimajući u obzir osobito njegov stavak 6., potpora zatražena zbog postojanja mikro‑rezervata osnovanog u šumi u svrhu ostvarivanja ciljeva Direktive 2009/147 obuhvaćena područjem primjene tog članka 30.

70

Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li Uredbu br. 702/2014 tumačiti na način da se potpora koju je na temelju Uredbe br. 1305/2013 zatražio poduzetnik u teškoćama zbog postojanja mikro‑rezervata osnovanog u šumi u svrhu ostvarivanja ciljeva Direktive 2009/147 ne može proglasiti spojivom s unutarnjim tržištem.

71

U tom pogledu najprije treba podsjetiti na to da je potpora u pogledu koje sud koji je uputio zahtjev postavlja pitanje Sudu o tumačenju Uredbe br. 702/2014, potpora zatražena na osnovi članka 30. Uredbe br. 1305/2013. Riječ je stoga o potpori predviđenoj propisom Unije odnosno onim koji se odnosi na EPFRR.

72

Međutim, tu potporu osobama koje ju zatraže ne dodjeljuje izravno Unija, nego se ona dodjeljuje posredstvom država članica i primjenom programa ruralnog razvoja koje one donose i koje odobrava Komisija, kao što to proizlazi iz članka 6. stavaka 1. do 3. Uredbe br. 1305/2013 i kao što je to Sud već naveo kako u pogledu te uredbe tako i u pogledu uredbe koja je njome stavljena izvan snage i zamijenjena (vidjeti u tom smislu presude od 30. ožujka 2017., Lingurár, C‑315/16, EU:C:2017:244, t. 21. i od 6. listopada 2021., Lauku atbalsta dienests (Potpore za osnivanje poljoprivrednih poduzeća), C‑119/20, EU:C:2021:817, t. 54. do 56.).

73

Sâm taj mehanizam odražava podjelu odgovornosti između država članica i Komisije koja, u skladu s člankom 1. stavkom 1. Uredbe br. 1305/2013, čini temelj potpore koju Unija dodjeljuje ruralnom razvoju koji se financira iz EPFRR‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 6. listopada 2021.,Lauku atbalsta dienests (Potpore za osnivanje poljoprivrednih poduzeća), C‑119/20, EU:C:2021:817, t. 57.), pri čemu treba pojasniti da ta potpora može biti u obliku ne samo financiranja iz proračuna Unije nego i dodatnog financiranja iz državnih sredstava.

74

Kao što to proizlazi iz točke 68. ove presude, to se dodatno financiranje može kvalificirati, s obzirom na to da se isplaćuju državna sredstva, kao državna potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a pod uvjetom da su ispunjeni drugi uvjeti primjene te odredbe. Takva kvalifikacija sama po sebi podrazumijeva primjenu svih relevantnih odredbi prava Unije koje se odnose na državne potpore, osim ako se u određenom slučaju navedeno financiranje odnosi na transakcije obuhvaćene područjem primjene članka 42. UFEU‑a u kojem slučaju se te odredbe ne primjenjuju u skladu s člankom 81. stavkom 2. Uredbe br. 1305/2013.

75

Kad je riječ o financiranju iz proračuna Unije, treba navesti da iz članka 81. stavka 1. Uredbe br. 1305/2013 i iz uvodne izjave 56. te uredbe s obzirom na koju treba tumačiti tu odredbu, proizlazi da ga je zakonodavac Unije također namjeravao podvrgnuti primjeni članaka 107. do 109. UFEU‑a osim ako se ono odnosi na transakcije obuhvaćene područjem primjene članka 42. UFEU‑a kao što to navodi članak 81. stavak 2. navedene uredbe.

76

Taj zakonodavni odabir koji je namijenjen tomu da se, kao što to proizlazi iz članka 1. stavka 1. te uredbe, zajamči usklađivanje između EPFRR‑a i drugih instrumenata Unije dovodi do toga da potpore u korist ruralnom razvoju koje se sufinanciraju iz državnih sredstava i proračuna Unije u cijelosti podliježu svim relevantnim odredbama prava Unije koje se odnose na državne potpore.

77

Među tim se odredbama među ostalim nalaze odredbe Uredbe br. 702/2014 čije tumačenje traži sud koji je uputio zahtjev kako bi u biti saznao je li potpora koju je zatražio poduzetnik u teškoćama na osnovi članka 30. Uredbe br. 1305/2013 zbog postojanja mikro‑rezervata u šumi u svrhu ostvarivanja ciljeva Direktive 2009/147 obuhvaćena sustavom izuzeća iz te uredbe.

78

U tom pogledu, valja utvrditi da je, kao prvo, predmet Uredbe br. 702/2014, kao što to proizlazi iz samog njezina naslova, proglasiti spojivima s unutarnjim tržištem određene kategorije pojedinačnih potpora koje se dodjeljuju u poljoprivrednom i šumarskom sektoru te u ruralnim područjima i, posljedično, izuzeti ih iz opće obveze prijave predviđene člankom 108. stavkom 3. UFEU‑a pod uvjetom da te pojedinačne potpore ispunjavaju sve uvjete predviđene tom uredbom (vidjeti u tom smislu presudu od 20. svibnja 2021., Azienda Sanitaria Provinciale di Catania, C‑128/19, EU:C:2021:401, t. 47.).

79

Uredba o izuzeću takve prirode ne isključuje mogućnost da se određenu pojedinačnu potporu koja je obuhvaćena jednom od kategorija koje navodi a da pritom ne ispunjava uvjete da bi je se proglasilo spojivom s unutarnjim tržištem na temelju te uredbe o izuzeću, ipak proglasi spojivom s unutarnjim tržištem nakon posebnog ispitivanja pod uvjetom da je ta potpora prethodno prijavljena Komisiji (vidjeti u tom smislu presude od 5. ožujka 2019., Eesti Pagar, C‑349/17, EU:C:2019:172, t. 57., 59., 86. i 87. i od 20. svibnja 2021., Azienda Sanitaria Provinciale di Catania, C‑128/19, EU:C:2021:401, t. 42.).

80

U ovom slučaju, iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku ipak ne proizlazi da je provedena takva prethodna prijava.

81

Kao drugo, iz članka 1. stavka 1. točke (e) Uredbe br. 702/2014 u vezi sa stavkom 3. točkom (a) tog članka 1. i pojašnjenjem iz uvodne izjave 60. te uredbe proizlazi da se izuzeće iz navedene uredbe primjenjuje na potpore u korist šumarstva, uključujući one koje se sufinanciraju iz EPFRR‑a.

82

Uredba br. 702/2014 među ostalim se primjenjuje na potpore iz članka 30. Uredbe br. 1305/2013 i, osobito, na potpore koje se traže na temelju te odredbe zbog postojanja mikro‑rezervata osnovanog u šumi u svrhu ostvarivanja ciljeva Direktive 2009/147, kao što je to potpora iz glavnog postupka.

83

Iz toga slijedi da, kako bi ih se moglo proglasiti spojivima s unutarnjim tržištem na temelju Uredbe br. 702/2014 i koristiti se izuzećem iz te uredbe, takve potpore trebaju ispunjavati sve uvjete kojima ona podvrgava tu spojivost.

84

Ti uvjeti, u skladu s člankom 1. stavkom 6. navedene uredbe uključuju onaj u skladu s kojim podnositelj zahtjeva za takvu potporu ne smije biti poduzetnik u teškoćama, uz određene iznimke od kojih nijedna nije navedena kao relevantna za glavni postupak u zahtjevu za prethodnu odluku, što sud koji je uputio zahtjev ipak treba provjeriti.

85

Osim toga, iz definicije pojma „poduzetnik u teškoćama” iz članka 2. točke 14. te uredbe proizlazi da taj pojam među ostalim uključuje društva s ograničenom odgovornošću ako je više od polovice njihova upisanog temeljnog kapitala izgubljeno zbog prenesenih gubitaka, što čini kriterij u skladu s kojim je nadležno nacionalno tijelo odbilo dodijeliti potporu o kojoj je riječ u glavnom postupku, kao što to proizlazi iz navoda sažetih u točki 32. ove presude.

86

Iz toga proizlazi da Uredbu br. 702/2014 treba tumačiti na način da potpora u korist šumarstva i, konkretnije, potpora koju je na temelju članka 30. Uredbe br. 1305/2013 zatražio poduzetnik u teškoćama, u smislu navedenog članka 2. točke 14., zbog postojanja mikro‑rezervata osnovanog u šumi u svrhu ostvarivanja ciljeva Direktive 2009/147, ne može biti proglašena spojivom s unutarnjim tržištem na osnovi Uredbe br. 702/2014.

87

Kao četvrto i posljednje, budući da se čini da sud koji je uputio zahtjev ima sumnje u pogledu valjanosti tog izuzeća u pogledu prava vlasništva i općih načela jednakog postupanja i proporcionalnosti, kao što to proizlazi iz navoda sažetih u točki 40. ove presude, najprije valja navesti da iz analize Uredbe br. 702/2014 proizlazi da se navedeno izuzeće ne temelji na cilju očuvanja sredstava Unije i stoga taj sud pita je li mu neopravdano dana prednost pred tim pravom i tim dvama općim načelima.

88

Naime, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 16. te uredbe, koja objašnjava razlog zašto su poduzetnici u teškoćama isključeni iz izuzeća predviđenog navedenom uredbom, podložno iznimkama iz točke 84. ove presude, to je isključenje namijenjeno osiguranju toga da se sve potpore koje traže takvi poduzetnici ispitaju na isključiv i dosljedan način s obzirom na posebna postupovna i materijalna pravila koja su uvedena s konkretnim ciljem primjerenog uzimanja u obzir posebnog položaja tih poduzetnika. Tako jedini cilj i posljedica navedenog isključenja nije načelno zabraniti da se poduzetnicima u teškoćama dodijele potpore u korist šumarstva – jer im takva mogućnost naprotiv ostaje na raspolaganju uz poštovanje tih pravila – nego isključiti primjenu Uredbe br. 702/2014 na te potpore u slučaju da ih traže ti poduzetnici.

89

Zatim valja primijetiti da su sama navedena pravila namijenjena osiguranju toga da potpore koje se mogu dodijeliti poduzetnicima u teškoćama poštuju uvjete koji omogućuju da se te potpore proglase spojivima s unutarnjim tržištem pri čemu treba podsjetiti na to da dodjela takvih potpora ne čini pravo poduzetnika, jer je dodjela državnih potpora načelno zabranjena UFEU‑om, nego mogućnost danu javnim tijelima u slučaju da te potpore ispunjavaju jedan od ciljeva u općem interesu iz članka 107. stavka 3. UFEU‑a i poštuju uvjete predviđene mjerodavnim propisom. Iz toga osobito slijedi da, iako su ovlaštene dodijeliti potpore koje se sufinanciraju iz EPFRR‑a na osnovi članka 30. Uredbe br. 1305/2013, države članice nisu obvezne to učiniti nego naprotiv raspolažu marginom prosudbe u tu svrhu (vidjeti u tom smislu presude od 6. listopada 2021., Lauku atbalsta dienests (Potpore za osnivanje poljoprivrednih poduzeća), C‑119/20, EU:C:2021:817, t. 56.; od 27. siječnja 2022., Sātiņi‑S, C‑234/20, EU:C:2022:56, t. 40. i 66. i od 27. siječnja 2022., Sātiņi‑S, C‑238/20, EU:C:2022:57, t. 36.).

90

S obzirom na tu činjenicu, tu marginu prosudbe treba izvršavati u granicama odredbi te uredbe (vidjeti u tom smislu presudu od 30. ožujka 2017., Lingurár, C‑315/16, EU:C:2017:244, t. 18.) i uz poštovanje općih načela prava Unije (vidjeti analogijom kad je riječ o isplati financiranja koje može biti odobreno iz fondova Unije različitih od EPFRR‑a, presudu od 27. siječnja 2022., Zinātnes parks, C‑347/20, EU:C:2022:59, t. 61.).

91

Naposljetku, u tom pogledu, poseban tretman poduzetnika u teškoćama predviđen Uredbom br. 702/2014 sam se po sebi ne može smatrati kršenjem prava vlasništva zajamčenog člankom 17. Povelje ili općih načela jednakog postupanja i proporcionalnosti.

92

Naime, s jedne strane, Sud je već presudio da s obzirom na to da pravo vlasništva nije apsolutno, njegovo izvršavanje može biti predmet, pod uvjetima predviđenima člankom 52. stavkom 1. Povelje, ograničenja koje se opravdava ciljem općeg interesa koji priznaje Unija, kao što je ono koje proizlazi iz nacionalne mjere usvojene u svrhu zaštite prirode i okoliša na temelju Direktiva 92/43 ili 2009/147 a da se pritom osobi čije je pravo vlasništva ograničeno ne mora u svakom slučaju isplatiti naknada štete i, konkretnije, potpora na osnovi članka 30. Uredbe br. 1305/2013 (vidjeti u tom smislu presude od 27. siječnja 2022., Sātiņi‑S, C‑234/20, EU:C:2022:56, t. 62. do 66. i od 27. siječnja 2022., Sātiņi‑S, C‑238/20, EU:C:2022:57, t. 32. do 36.). S obzirom na tu činjenicu, pod pretpostavkom da nacionalna mjera usvojena u svrhu zaštite prirode i okoliša na temelju direktiva 92/43 ili 2009/147 dovodi do gubitka vrijednosti predmetnog područja, na način da se izjednačava s oduzimanjem vlasništva, vlasnik tog zemljišta, s obzirom na to da se primjenjuje pravo Unije, ima pravo na naknadu štete u skladu s člankom 17. Povelje (vidjeti u tom smislu presudu od 9. lipnja 2016., Pesce i dr., C‑78/16 i C‑79/16, EU:C:2016:428, t. 85. i 86.).

93

S druge strane, okolnost da se poduzetnicima čije je pravo vlasništva predmet ograničenja koje proizlazi iz nacionalne mjere usvojene u svrhu zaštite prirode i okoliša na temelju direktiva 92/43 ili 2009/147 mogu dodijeliti potpore čija spojivost s unutarnjim tržištem ovisi o uvjetima koji se razlikuju ovisno o tome jesu li u teškoćama ili nisu opravdana je različitom situacijom u kojoj se nalaze te dvije kategorije poduzetnika s obzirom na pravo Unije u području državnih potpora.

94

Naime, s obzirom na gospodarske ili financijske teškoće koje imaju ti poduzetnici, opravdano je podvrgnuti ispitivanje spojivosti potpora s unutarnjim tržištem koje im se mogu dodijeliti posebnim uvjetima čime se omogućuje uzimanje u obzir njihovih teškoća i utjecaja koji one mogu imati (vidjeti analogijom kad je riječ o neprimjenjivosti uredbe o izuzeću različite od Uredbe br. 702/2014 na poduzetnike u teškoćama, presudu od 27. siječnja 2022., Zinātnes parks, C‑347/20, EU:C:2022:59, t. 46. do 49. i 57.).

95

Osim toga, proizlazi da neprimjenjivost izuzeća predviđenog Uredbom br. 702/2014 na poduzetnike u teškoćama nije protivna općem načelu proporcionalnosti. Naime, neovisno o njegovoj primjerenosti koja proizlazi iz prethodne točke ove presude, ne može se smatrati da ono premašuje ono što je nužno za postizanje cilja koji nastoji ostvariti s obzirom na to da, kao što je to navedeno u točkama 79. i 88. ove presude, ono nije prepreka tomu da se tim poduzetnicima dodijeli potpora šumarstvu ili potpora poduzetnicima u teškoćama, pod uvjetom da ta potpora poštuje pretpostavke predviđene odredbama prava državnih potpora koje se primjenjuju na navedene poduzetnike.

96

S obzirom na sva ta razmatranja, na drugo pitanje valja odgovoriti tako da Uredbu br. 702/2014 treba tumačiti na način da se potporu koju poduzetnik u teškoćama, u smislu članka 2. točke 14. Uredbe br. 702/2014, traži na temelju Uredbe br. 1305/2013 zbog postojanja mikro‑rezervata osnovanog u šumi u svrhu ostvarivanja ciljeva Direktive 2009/147 ne može proglasiti spojivom s unutarnjim tržištem na temelju te uredbe.

97

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (sedmo vijeće) odlučuje: