Spojeni predmeti C-181/21 i C-269/21

G.
protiv
M. S.

i

BC
i
DC
protiv
X

(zahtjevi za prethodnu odluku
koje su uputili Sąd Okręgowy w Katowicach i Sąd Okręgowy w Krakowie)

Presuda Suda (veliko vijeće) od 9. siječnja 2024.

„Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 267. UFEU-a – Mogućnost da sud koji je uputio zahtjev uzme u obzir presudu koju je donio Sud u prethodnom postupku – Nužnost traženog tumačenja da bi sud koji je uputio zahtjev mogao donijeti presudu – Sudačka neovisnost – Uvjeti za imenovanje sudaca redovnih sudova – Mogućnost pobijanja rješenja kojim je pravomoćno odlučeno o zahtjevu za donošenje privremenih mjera – Mogućnost isključenja suca iz sudskog vijeća – Nedopuštenost zahtjevâ za prethodnu odluku”

Prethodna pitanja – Dopuštenost – Granice – Pitanja koja su očito irelevantna i hipotetska pitanja postavljena u kontekstu koji isključuje koristan odgovor – Pitanja koja se odnose na ispunjavanje zahtjeva vezanih uz neovisni i nepristrani sud koji je prethodno ustanovljen na temelju zakona, od strane sudskog vijeća u čijem je sastavu sudac koji je imenovan u specifičnim okolnostima – Nadležnost nacionalnih sudova za ocjenjivanje zakonitosti tog sudskog vijeća ili preispitivanje njegove konačne odluke – Nepostojanje – Nedopuštenost

(čl. 267. UFEU-a)

(t. 68.-78.)

Kratak sažetak

Veliko vijeće Suda ocijenilo je nedopuštenima dva zahtjeva za prethodnu odluku koje su podnijeli poljski suci, vezano uz pitanje usklađenosti sastava sudskog vijeća, u glavnim predmetima, sa zahtjevima vezanima uz neovisni i nepristrani sud u smislu prava Unije.

U prvom je predmetu (C-181/21) tročlano sudsko vijeće unutar Sąda Okręgowog w Katowicach (Okružni sud u Katowicama, Poljska) određeno radi ispitivanja žalbe protiv rješenja kojim se odbija prigovor potrošača uložen protiv platnog naloga. Sudac izvjestitelj zadužen za taj predmet izrazio je nedoumice u pogledu pitanja ima li to sudsko vijeće svojstvo „suda”, imajući u vidu okolnosti u kojima je došlo do imenovanja sutkinje A. Z., koja također pripada navedenom sudskom vijeću, u Okružni sud u Katowicama. Te su se nedoumice odnosile, među ostalim, na status i način rada Krajowe Rade Sądownictwa (Državno sudbeno vijeće, Poljska, u daljnjem tekstu: KRS ( 1 )), koja sudjeluje u takvom postupku imenovanja.

Kada je riječ o predmetu C-269/21, tročlano sudsko vijeće unutar Sąda Okręgowog w Krakowie (Okružni sud u Krakovu, Poljska) ispitalo je žalbu koju je banka podnijela protiv rješenja kojim je sudac pojedinac tog istog suda prihvatio zahtjev za donošenje prijevremenih mjera koji su podnijeli potrošači. To je tročlano sudsko vijeće preinačilo pobijano rješenje, odbilo taj zahtjev u cijelosti i vratilo predmet na odlučivanje sucu pojedincu. Potonji ima nedoumice u pogledu usklađenosti s pravom Unije sastava sudskog vijeća koje je odlučivalo o žalbi banke, a zatim i u pogledu valjanosti njegove odluke. Naime, tročlano sudsko vijeće uključivalo je sutkinju A. T. koja je u Okružni sud u Krakovu imenovana 2021. godine, nakon provođenja postupka u koji je bio uključen KRS.

U tom kontekstu, sudac izvjestitelj, u prvom predmetu, i sudac pojedinac, u drugom predmetu, odlučili su Sudu uputiti prethodna pitanja kojima u bitnome žele znati, imajući u vidu specifične okolnosti u kojima je došlo do imenovanja sudaca A. Z. i A. T., ispunjavaju li sudska vijeća u čijem su sastavu ti suci, zahtjeve vezane uz neovisni i nepristrani sud prethodno ustanovljen na temelju zakona, u smislu prava Unije, te nalaže li to pravo ( 2 ) da takve suce treba po službenoj dužnosti isključiti iz ispitivanja dotičnih predmeta.

Ocjena Suda

Uvodno, Sud podsjeća na to da i iz teksta i iz strukture članka 267. UFEU‑a proizlazi da je pretpostavka za odlučivanje u prethodnom postupku, među ostalim, činjenica da se pred nacionalnim sudovima stvarno vodi spor u kojem ti sudovi trebaju donijeti odluku koja može uzimati u obzir presudu donesenu u prethodnom postupku ( 3 ).

Sud nadalje ističe da, iako svaki sud ima obvezu provjeriti predstavlja li on po svojem sastavu neovisni i nepristrani sud koji je prethodno ustanovljen na temelju zakona u smislu, među ostalim, članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a, kada se po tom pitanju pojavi ozbiljna sumnja, ipak ostaje činjenica da nužnost tumačenja u smislu članka 267. UFEU-a koje se traži od Suda u prethodnom postupku, pretpostavlja da sudac koji je uputio zahtjev može sam izvući zaključke iz tog tumačenja, ocjenjujući u svjetlu tog tumačenja zakonitost imenovanja drugog suca istog sudskog vijeća, te eventualno određujući izuzeće potonjega.

U tom smislu, to nije slučaj sa sucem koji je uputio zahtjev u predmetu C-181/21, s obzirom na to da ni iz odluke kojom se upućuje zahtjev ni iz spisa kojim Sud raspolaže ne proizlazi da bi on, na temelju pravila nacionalnog prava, mogao sam postupati na taj način. Za tumačenje odredbi prava Unije koje se traži u predmetu C-181/21 stoga ne postoji objektivna potreba u vezi s odlukom koju bi sudac koji je uputio zahtjev mogao sam donijeti u predmetu iz glavnog postupka.

Kada je riječ o predmetu C-269/21, Sud ističe da i sam sud koji je uputio zahtjev naglašava da protiv rješenja koje je donijelo tročlano sudsko vijeće kojim je ono preinačilo vlastitu odluku i odbilo zahtjev za donošenje privremenih mjera koji su istakli dotični potrošači, nema više mogućnosti podnošenja žalbe, pa ga stoga prema poljskom pravu treba smatrati pravomoćnim. Iako se poziva na pravnu nesigurnost koja prati to rješenje zbog nedoumica u pogledu zakonitosti sastava sudskog vijeća koje ga je donijelo, sud koji je uputio zahtjev ipak ne navodi nijednu odredbu poljskog postupovnog prava koja bi mu povjeravala nadležnost – tim više kao sucu pojedincu – za provođenje ispitivanja usklađenosti, posebno s pravom Unije, pravomoćnog rješenja koje je o takvom zahtjevu donijelo tročlano sudsko vijeće. Osim toga, iz spisa kojim Sud raspolaže vidljivo je da rješenje koje je donijelo tročlano sudsko vijeće obvezuje suca koji je uputio zahtjev i da potonji nije nadležan ni za određivanje „izuzeća” suca sudskog vijeća koje je donijelo to rješenje, niti za pobijanje tog rješenja.

Sud iz toga zaključuje da sud koji je uputio zahtjev u predmetu C-269/21 nije na temelju pravila nacionalnog prava nadležan za ocjenjivanje zakonitosti, posebno s gledišta prava Unije, tročlanog sudskog vijeća koje je donijelo pravomoćno rješenje o zahtjevu za donošenje privremenih mjera i osobito zakonitosti uvjeta imenovanja sutkinje A. T., kao ni za eventualno pobijanje tog rješenja.

Naime, budući da je zahtjev za donošenje privremenih mjera žalitelja iz glavnog postupka u cijelosti odbijen, tročlano sudsko vijeće je pravomoćno okončalo razmatranje tog zahtjeva. Pitanja postavljena u predmetu C-269/21 suštinski se odnose na stadij postupka u glavnom predmetu koji je pravomoćno okončan i koji se razlikuje od spora o meritumu koji se još jedini vodi pred sudom koji je uputio zahtjev. Ona stoga ne odgovaraju objektivnoj potrebi vezanoj uz rješavanje tog spora, već im je cilj da se od Suda dobije općenita ocjena, nevezana uz potrebe navedenog spora, o postupku imenovanja sudaca redovnih sudova u Poljskoj.

( 1 ) U svojem sastavu kakav je bio nakon 2018.

( 2 ) Vidjeti članak 2. i članak 19. stavak 1. UEU-a u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

( 3 ) Presuda od 22. ožujka 2022., Prokurator Generalny i dr. (Stegovno vijeće Vrhovnog suda – Imenovanje) (C-508/19, EU:C:2022:201, t. 62. i navedena sudska praksa)