Predmet C-156/21
Mađarska
protiv
Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije
Presuda Suda (puni sastav) od 16. veljače 2022.
„Tužba za poništenje – Uredba (EU, Euratom) 2020/2092 – Opći režim uvjetovanosti za zaštitu proračuna Europske unije – Zaštita proračuna Unije u slučaju povrede načelâ vladavine prava u državi članici – Pravna osnova – Članak 322. stavak 1. točka (a) UFEU-a – Navodno zaobilaženje članka 7. UEU-a i članka 269. UFEU-a – Navodne povrede članka 4. stavka 1., članka 5. stavka 2. i članka 13. stavka 2. UEU-a i načelâ pravne sigurnosti, proporcionalnosti i jednakosti država članica pred Ugovorima”
1. Sudski postupak – Ubrzani postupak – Uvjeti – Okolnosti koje opravdavaju brzo postupanje – Temeljna važnost predmeta za pravni poredak Unije – Predmet koji se odnosi na nadležnosti Unije za obranu njezina proračuna od utjecaja koji mogu proizlaziti iz povreda vrijednosti sadržanih u članku 2. UEU-a – Dopuštenost primjene tog postupka
(čl. 2. UEU-a; čl. 263. UFEU-a, Poslovnik Suda, čl. 133. st. 1.)
(t. 30., 31.)
2. Institucije Europske unije – Pravo javnosti na pristup dokumentima – Uredba br. 1049/2001 – Izuzeća od prava na pristup dokumentima – Zaštita pravnih mišljenja – Prevladavajući javni interes za transparentnost koji opravdava otkrivanje dokumenata – Pojam – Obveza institucije odvagnuti predmetne interese – Otkrivanje i podnošenje u sudskom postupku pravnih mišljenja o zakonodavnim postupcima – Obveza institucije obrazložiti svaku odluku o odbijanju pristupa uz detaljno navođenje razloga – Tužiteljev vlastiti interes za podnošenje predmetnog pravnog mišljenja u sudskom postupku – Nepostojanje učinka
(čl. 10. st. 3., UEU-a; čl. 15. st. 1. i čl. 298. st. 1. UFEU-a; Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 1049/2001, čl. 4. st. 2. drugi podstavak; Odluka Vijeća 2009/937, čl. 6. st. 2.)
(t. 50.-52., 55., 56., 58.-60., 62.-64.)
3. Akti institucija – Odabir pravne osnove – Kriteriji – Uredba 2020/2092 o općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije – Svrha – Zaštita proračuna Unije od utjecaja koji proizlaze iz povreda načelâ vladavine prava u državi članici – Sadržaj – Mehanizam uvjetovanosti koji korištenje financiranjima iz proračuna Unije uvjetuje poštovanjem vrijednosti vladavine prava u državi članici – Donošenje na temelju članka 322. stavka 1. točke (a) UFEU-a – Dopuštenost – Mehanizam horizontalne uvjetovanosti koji potpada pod pojam financijskih pravila u smislu te odredbe
(čl. 2., čl. 5. st. 2. i čl. 49. UEU-a; čl. 7., čl. 310., čl. 315. do 317. i čl. 322. st. 1. t. (a) UFEU-a; Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 2020/2092, uvodne izjave 5. i 13. te čl. 1., čl. 2. t. (a), čl. 3., čl. 4. st. 1. i 2., čl. 5. st. 1. i čl. 6. st. 1.)
(t. 98.-101., 104., 107., 108., 110., 111., 114., 116., 118.-120., 122., 124.-133., 139.-141., 144.-147., 150.-153.)
4. Proračun Europske unije – Donošenje financijskih pravila od strane Parlamenta i Vijeća kojima se pobliže određuje postupak koji treba usvojiti za utvrđivanje i izvršenje proračuna te za prikazivanje i reviziju računa – Pravna osnova – Članak 322. stavak 1. UFEU-a – Pojam financijskih pravila – Pravila koja određuju način izvršenja proračunskih izdataka – Pravila kojima se utvrđuju obveze nadzora i revizija koje države članice imaju u slučaju izvršenja proračuna u suradnji između država članica i Komisije kao i odgovornosti koje iz toga proizlaze – Uključivanje– Pravila koja trebaju osigurati poštovanje načela dobrog financijskog upravljanja
(čl. 322. st. 1. t. (a) UFEU-a)
(t. 105., 151., 186.)
5. Pravo Europske unije – Načela – Načelo solidarnosti među državama članicama – Proračunska solidarnost koja počiva na uzajamnom povjerenju među državama članicama – Uzajamno povjerenje koje počiva na poštovanju vrijednosti sadržanih u članku UEU-a od strane država članica, među kojima je i vrijednost vladavine prava
(čl. 2. UEU-a; Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 2020/2092, uvodna izjava 5.)
(t. 129.)
6. Pravo Europske unije – Vrijednosti i ciljevi Unije – Vrijednosti – Poštovanje vladavine prava – Doseg – Uredba 2020/2092 o općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije – Uredba koja ovlašćuje Komisiju i Vijeće da nadziru poštuju li države članice vladavinu prava – Nadzor ograničen na ispitivanje postupaka nacionalnih tijela koji se odnose na izvršenje proračuna Unije – Uredba koja dopušta Sudu da u okviru tužbe za poništenje nadzire zakonitost odluka Vijeća donesenih na toj osnovi – Zaobilaženje postupka predviđenog u članku 7. UEU-a i nadležnosti dodijeljenih Sudu člankom 269. UFEU-a donošenjem te uredbe – Utjecaj na institucionalnu ravnotežu – Nepostojanje
(čl. 2., čl. 7., čl. 13. st. 2. i čl. 19. UEU-a; čl. 8., čl. 10., čl. 19. st. 1., čl. 153. st. 1. t. (i), čl. 157. st. 1. i čl. 269. UFEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima; Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 2020/2092)
(t. 156.-164., 167.-172., 179.-182., 192.-197.)
7. Pravo Europske unije – Načela – Pravna sigurnost – Propisi Unije – Zahtjev jasnoće i predvidljivosti – Uredba 2020/2092 o općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije – Uredba kojom se uvodi mehanizam uvjetovanosti povezan s poštovanjem vladavine prava u državama članicama – Pojam vladavine prava – Upućivanje na vrijednost Unije utvrđenu u članku 2. UEU-a – Načela vladavine prava koja potječu od vrijednosti zajedničkih državama članicama – Dostatna određenost navedenih načela
(čl. 2., čl. 4. st. 2. i čl. 19. UEU-a; Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 2020/2092, uvodna izjava 3. i čl. 2. t. (a) i čl. 4. st. 1.)
(t. 223.-229., 231.-237., 240.)
8. Pravo Europske unije – Načela – Pravna sigurnost – Doseg – Uredba 2020/2092 o općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije – Uredba kojom se uvodi mehanizam uvjetovanosti povezan s poštovanjem vladavine prava u državama članicama – Dovoljno konkretna veza između odredaba te uredbe kojom se uvodi taj mehanizam – Korištenje pojmovima definiranim u drugim odredbama pobijane norme ili prava Unije – Dodjela margine prosudbe Komisiji i Vijeću glede odabira djelovanja na koje se odnosi mjera za zaštitu proračuna koju treba donijeti – Dopuštenost
(čl. 2. i čl. 4. st. 2. UEU-a; Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 2018/1046, čl. 63. st. 2. t. (d) i Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 2020/2092, čl. 2. t. (a), čl. 3. i čl. 4. st. 2. t. (h))
(t. 242., 243., 248.-250., 252., 254., 259.)
9. Pravo Europske unije – Načela – Pravna sigurnost – Doseg – Uredba 2020/2092 o općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije – Mjere za zaštitu proračuna Unije – Uvjeti za donošenje mjera poduzetih u slučaju povrede načelâ vladavine prava – Utjecaj ili ozbiljan rizik od utjecaja na dobro financijsko upravljanje proračunom Unije ili na zaštitu financijskih interesa Unije – Dovoljno konkretni zahtjevi povezani s nastankom tog rizika – Dovoljno određena priroda i razmjer mjera za zaštitu proračuna Unije – Neprekinuta veza između utvrđene povrede načela vladavine prava i donesenih mjera – Poštovanje načela proporcionalnosti
(čl. 317. prvi stavak UFEU-a; Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 2018/1046, čl. 2. t. 59. i čl. 63. st. 2. t. (d) te Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 2020/2092, čl. 4. st. 1. i 2. te čl. 5. st. 1. i 3.)
(t. 261.-263., 267.-275., 277.-279., 329.-333., 341.-345.)
10. Pravo Europske unije – Načela – Pravna sigurnost – Doseg – Uredba 2020/2092 o općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije – Uvjeti za donošenje mjera poduzetih u slučaju povrede načelâ vladavine prava – Komisijina vlastita procjena utjecaja ili ozbiljnog rizika od utjecaja na dobro financijsko upravljanje proračunom Unije ili na zaštitu financijskih interesa Unije – Odgovornost Komisije za relevantnost upotrijebljenih informacija i pouzdanost korištenih izvora
(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 2020/2092, čl. 4., čl. 5. st. 3. i čl. 6. st. 1. do 9.)
(t. 280., 282., 284., 287., 289., 354.-359.)
11. Tužba za poništenje – Poništavajuća presuda – Doseg – Djelomično poništenje akta prava Unije – Uvjet – Odvojivost elemenata pobijanog akta koji se mogu poništiti – Uredba 2020/2092 o općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije – Neodvojivost odredbe uredbe u kojoj su određeni uvjeti za donošenje mjera za zaštitu proračuna Unije koje se mogu donijeti
(čl. 264. UFEU-a; Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 2020/2092, čl. 4. st. 1. i čl. 5. st. 1.)
(t. 293.-295.)
12. Tužba za poništenje – Tužbe država članica – Tužba usmjerena protiv uredbe kojom se uvodi režim uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije – Tužbeni razlozi – Tužbeni razlog koji se temelji na povredi odredaba prava Unije o državnom deficitu i na kršenju načela jednakosti država članica pred Ugovorima – Mjere donesene na temelju te uredbe koje ne mijenjanju prethodno postojeće obveze država članica koje proizlaze, među ostalim, iz mjerodavnih sektorskih i financijskih propisa – Uredba kojom se državama članicama ne nameće nova obveza – Neosnovan tužbeni razlog
(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 2020/2092, čl. 5. st. 2.)
(t. 312.-317.)
Kratak prikaz
Uredbom 2020/2092 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020.(1) uspostavljen je „mehanizam horizontalne uvjetovanosti” namijenjen zaštiti proračuna Europske unije u slučaju povrede načelâ vladavine prava u državi članici. U tu svrhu, ta uredba dopušta Vijeću Europske unije da na prijedlog Europske komisije donese pod uvjetima koji su njome određeni odgovarajuće zaštitne mjere, poput suspenzije plaćanja na teret proračuna Unije ili suspenzije odobrenja jednog ili više programa na teret tog proračuna. Pobijanom uredbom uvjetuje se donošenje takvih mjera podnošenjem dokaza kojima se može dokazati ne samo postojanje povrede načelâ vladavine prava, nego i učinak ove potonje na izvršenje proračuna Unije.
Pobijana uredba nastavlja se na niz inicijativa koje se odnose općenitije na zaštitu vladavine prava u državama članicama(2) i koje su na razini Unije nastojale dati odgovore na rastuću zabrinutost u vezi s poštovanjem od strane više država članica zajedničkih vrijednosti Unije, kako su utvrđene u članku 2. UEU-a(3).
Mađarska, koju Republika Poljska podupire(4), podnijela je tužbu prvenstveno za poništenje pobijane uredbe i, podredno, za poništenje nekih njezinih odredbi. U potporu svojim zahtjevima ona ističe, u bitnome, da se tom uredbom, iako je formalno prikazana kao akt koji potpada pod financijska pravila iz članka 322. stavka 1. točke (a) UFEU-a, želi u stvarnosti sankcionirati kao takav svaki utjecaj države članice na načelâ vladavine prava čiji su zahtjevi u svakom slučaju nedovoljno konkretni. Dakle, Mađarska zasniva svoju tužbu, među ostalim, na nenadležnosti Unije za donošenje takve uredbe iz razloga nepostojanja pravne osnove i zaobilaženja postupka predviđenog u članku 7. UEU-a te na kršenju zahtjevâ načela pravne sigurnosti.
Slijedom navedenog, Sud je bio pozvan odlučiti o nadležnostima Unije za obranu njezina proračuna i njezinih financijskih interesa od utjecaja koji mogu proizaći iz povreda vrijednosti utvrđenih u članku 2. UEU-a, te je zaključio da je taj predmet od temeljne važnosti koja opravdava da ga se dodijeli punom sastavu. Zbog istih je tih razloga prihvatio zahtjev Europskog parlamenta da se o tom predmetu odluči u ubrzanom postupku. U tim okolnostima Sud u cijelosti odbija tužbu za poništenje koju je Mađarska podnijela.
Ocjena Suda
Prije meritornog ispitivanja tužbe Sud odlučuje o zahtjevu Vijeća da se u obzir ne uzmu različiti odlomci iz tužbe Mađarske u dijelu u kojem su zasnovani na elementima koji se temelje na povjerljivom mišljenju pravne službe Vijeća koje je time otkriveno bez potrebnog odobrenja. U tom pogledu Sud potvrđuje da je dotična institucija načelno slobodna uvjetovati prethodnim odobrenjem podnošenje takvog internog dokumenta u sudskom postupku. Međutim, u slučaju da se, kao ovdje, predmetno pravno mišljenje odnosi na zakonodavni postupak, valja uzeti u obzir načelo transparentnosti jer otkrivanje takvog mišljenja može povećati transparentnost i otvorenost zakonodavnog postupka. Stoga, prevladavajući javni interes povezan s transparentnošću i otvorenošću zakonodavnog postupka prevaguje načelno nad interesom institucija povezanim s otkrivanjem internog pravnog mišljenja. Budući da u ovom slučaju Vijeće nije opravdalo osobitu osjetljivost dotičnog mišljenja ili njegov osobito širok doseg koji prelazi okvir predmetnog zakonodavnog postupka, Sud shodno tomu odbija zahtjev Vijeća.
Glede merituma, Sud, kao prvo, ispituje tužbene razloge koji su istaknuti u prilog glavnom zahtjevu za potpuno poništenje pobijane uredbe i temelje se, s jedne strane, na nenadležnosti Unije za donošenje te uredbe i, s druge strane, na povredi načela pravne sigurnosti.
Što se, s jedne strane, tiče pravne osnove za pobijanu uredbu, Sud ističe da se postupak predviđen tom uredbom može pokrenuti samo u slučaju kada postoje opravdani razlozi smatrati ne samo da je u državi članici došlo do povreda načelâ vladavine prava, nego i nadasve da te povrede utječu ili postoji ozbiljan rizik od toga da bi mogle utjecati, na dovoljno izravan način, na dobro financijsko upravljanje proračunom Unije ili na zaštitu njezinih financijskih interesa. Usto, mjere koje se mogu donijeti na temelju pobijane uredbe odnose se isključivo na izvršenje proračuna Unije i sve mogu ograničiti financiranja iz tog proračuna ovisno o učinku takvog utjecaja ili takvog ozbiljnog rizika od utjecaja na njega. Stoga se pobijanom uredbom želi zaštititi proračun Unije od utjecaja koji dovoljno izravno proizlaze iz povreda načelâ vladavine prava, a ne sankcionirati te povrede kao takve.
U odgovoru na argumentaciju Mađarske, prema kojoj predmet financijskog pravila ne može biti određivanje opsega zahtjeva svojstvenih vrijednostima iz članka 2. UEU-a, Sud podsjeća da okolnost da države članice poštuju zajedničke vrijednosti na kojima se Unija zasniva, koje su one prepoznale i dijele te koje određuju sam identitet Unije kao pravnog poretka zajedničkog tim državama, među kojima su vladavina prava i solidarnost, opravdava uzajamno povjerenje među tim državama. Budući da je to poštovanje stoga uvjet za uživanje svih prava koja proizlaze iz primjene Ugovorâ na dotičnu državu članicu, Unija mora biti u mogućnosti da u granicama svojih ovlasti brani te vrijednosti.
S tim u vezi Sud pojašnjava, s jedne strane, da se poštovanje tih vrijednosti ne može svesti na obvezu kojom je država kandidatkinja vezana radi pristupanja Uniji i koje bi se mogla osloboditi nakon svojeg pristupanja. S druge strane naglašava da je proračun Unije jedan od glavnih instrumenata na temelju kojeg se u politikama i djelovanjima Unije može konkretizirati temeljno načelo solidarnosti među državama članicama i da provedba tog načela putem tog proračuna počiva na uzajamnom povjerenju koje ove potonje imaju prilikom odgovornog korištenja zajedničkim sredstvima unesenim u navedeni proračun.
Učinkovito financijsko upravljanje proračunom Unije i financijski interesi Unije mogu se ozbiljno ugroziti povredama načelâ vladavine prava počinjenima u državi članici. Naime, te povrede mogu imati za posljedicu, među ostalim, nepostojanje jamstva da izdaci pokriveni proračunom Unije zadovoljavaju sve uvjete financiranja predviđene pravom Unije i da, time, ispunjavaju ciljeve koje Unija nastoji ostvariti kada financira takve izdatke.
Prema tome, „mehanizam horizontalne uvjetovanosti”, poput onog uvedenog pobijanom uredbom, a koji korištenje financiranjima iz proračuna Unije uvjetuje poštovanjem načelâ vladavine prava u državi članici, može potpasti pod nadležnost koja je Ugovorima dodijeljena Uniji za utvrđivanje „financijskih pravila” o izvršenju proračuna Unije. Sud pojašnjava da su sastavni dio takvog mehanizma, kao njegovi konstitutivni elementi, one odredbe pobijane uredbe u kojima se prepoznaju ta načela, navode slučajevi koji mogu upućivati na povredu navedenih načela, pojašnjavaju situacije ili postupci na koje se takve povrede moraju odnositi i koje određuju prirodu i razmjer zaštitnih mjera koje se, po potrebi, mogu donijeti.
Potom, glede prigovora koji se temelji na navodnom zaobilaženju postupka predviđenog u članku 7. UEU-a kao i odredaba članka 269. UFEU-a, Sud odbija argumentaciju Mađarske prema kojoj samo postupak predviđen u članku 7. UEU-a dodjeljuje institucijama Unije nadležnost da ispitaju, utvrde i, po potrebi, sankcioniraju povrede vrijednosti koje članak 2. UEU-a sadržava i koje su počinjene u državi članici. Naime, osim postupka predviđenog u članku 7. UEU-a brojne odredbe Ugovorâ, često konkretizirane različitim aktima sekundarnog prava, dodjeljuju institucijama Unije nadležnost da ispitaju, utvrde i, po potrebi, sankcioniraju povrede koje se odnose na vrijednosti sadržane u članku 2. UEU-a i koje su počinjene u državi članici.
Osim toga, Sud primjećuje da je svrha postupka predviđenog u članku 7. UEU-a omogućiti Vijeću da sankcionira teške i trajne povrede svake od zajedničkih vrijednosti na kojima Unija počiva i koje određuju njezin identitet, osobito kako bi naložilo dotičnoj državi članici da prestane s tim povredama. S druge strane, pobijanom uredbom želi se zaštititi proračun Unije i to samo u slučaju povrede načelâ vladavine prava u državi članici koja utječe ili postoji ozbiljan rizik od toga da bi mogla utjecati na učinkovito izvršenje tog proračuna. Usto, postupak predviđen u članku 7. UEU-a i onaj uveden pobijanom uredbom razlikuju se po svojem predmetu, pretpostavkama za svoje pokretanje, uvjetima za donošenje i ukidanje predviđenih mjera kao i po prirodi ovih potonjih. Slijedom navedenog, tim se dvama postupcima nastoje ostvariti različiti ciljevi i svaki od njih ima očito različit predmet. Iz toga slijedi, nadalje, da se za postupak uveden pobijanom uredbom ne može smatrati niti da nastoji zaobići ograničenje opće nadležnosti Suda predviđeno člankom 269. UFEU-a jer se njegov tekst odnosi samo na nadzor zakonitosti akta koji je donijelo Europsko vijeće ili Vijeće na temelju članka 7. UEU-a.
Naposljetku, s obzirom na to da pobijana uredba dopušta Komisiji i Vijeću da ispitaju samo situacije i postupke koji se mogu pripisati tijelima države članice i koji su očito relevantni za učinkovito izvršenje proračuna Unije, ovlasti dodijeljene tim institucijama na temelju te uredbe ne prekoračuju granice nadležnosti dodijeljenih Uniji.
S druge strane, u okviru ispitivanja tužbenog razloga koji se temelji na povredi načela pravne sigurnosti, Sud presuđuje da je također potpuno neosnovana argumentacija koju je Mađarska iznijela u vezi s nepreciznošću pobijane uredbe glede kriterija koji se odnose na pretpostavke za pokretanje postupka te odabira i razmjera mjera koje treba donijeti. U tom pogledu Sud ponajprije primjećuje da su načela u pobijanoj uredbi, kao konstitutivni elementi pojma „vladavina prava”(5), bila opsežno razrađena u njegovoj sudskoj praksi, da ta načela potječu od zajedničkih vrijednosti koje države članice također priznaju i primjenjuju u svojim vlastitim pravnim porecima i da proizlaze iz pojma „vladavina prava” koji države članice dijele i kojeg se pridržavaju kao vrijednosti zajedničke svojim ustavnim tradicijama. Slijedom navedenog, Sud smatra da države članice mogu dovoljno precizno odrediti bit kao i zahtjeve koji proizlaze iz svakog od tih načela.
Što se konkretnije tiče kriterija koji se odnose na pretpostavke za pokretanje postupka te za odabir i razmjer mjera koje treba donijeti, Sud pojašnjava da pobijana uredba zahtijeva, radi donošenja zaštitnih mjera koje predviđa, da se utvrdi stvarna veza između povrede načela vladavine prava i utjecaja ili ozbiljnog rizika od utjecaja na dobro financijsko upravljanje Unije ili na njezine financijske interese, i da se takva povreda mora odnositi na situaciju ili postupak koji se mogu pripisati tijelu države članice i koji su relevantni za učinkovito izvršenje proračuna Unije. Usto primjećuje da je pojam „ozbiljan rizik” pojašnjen u Financijskoj uredbi i podsjeća da zaštitne mjere koje se mogu donijeti moraju biti strogo proporcionalne učinku utvrđene povrede na proračun Unije. Konkretno, Sud drži da se te mjere mogu odnositi na djelovanja i programe različite od onih na koje takva povreda utječe samo u mjeri u kojoj je to strogo nužno za postizanje cilja zaštite tog proračuna u cijelosti. Naposljetku, utvrdivši da pod nadzorom suda Unije Komisija mora poštovati stroge postupovne zahtjeve koji uključuju, među ostalim, više savjetovanja s dotičnom državom članicom, Sud zaključuje da pobijana uredba ispunjava zahtjeve načela pravne sigurnosti.
Sud ispituje potom podredne zahtjeve za djelomično poništenje pobijane uredbe. U tom pogledu Sud odlučuje, s jedne strane, da bi poništenje članka 4. stavka 1. pobijane uredbe dovelo do izmjene biti te uredbe jer se u toj odredbi konkretiziraju uvjeti potrebni kako bi se omogućilo donošenje zaštitnih mjera predviđenih tom uredbom, tako da zahtjev za poništenje samo te odredbe treba smatrati nedopuštenim. S druge strane, Sud presuđuje da su neosnovani prigovori koji se odnose na niz drugih odredaba pobijane uredbe i temelje se na nepostojanju pravne osnove kao i na povredama odredaba prava Unije o državnom deficitu te načelâ pravne sigurnosti, proporcionalnosti i jednakosti država članica pred Ugovorima. On stoga u cijelosti odbija podredne zahtjeve isto kao i cijelu tužbu koju je Mađarska podnijela.
1 Uredba (EU, Euratom) 2020/2092 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije (SL 2020., L 433 I, str. 1. i ispravak SL 2021. L 373, str. 94., u daljnjem tekstu: pobijana uredba)
2 Vidjeti, osobito, Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 17. srpnja 2019., „Jačanje vladavine prava u Uniji - Nacrt za djelovanje”, COM (2019) 343 final, nastavno na Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 11. ožujka 2014., „Novi okvir EU-a za jačanje vladavine prava”, COM (2014) 158 final.
3 Vrijednosti na kojima se Unija temelji, koje su zajedničke državama članicama i utvrđene su u članku 2. UEU-a obuhvaćaju vrijednosti poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava u društvu u kojem prevladavaju pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i jednakost žena i muškaraca.
4 Republika Poljska je također podnijela tužbu za poništenje Uredbe 2020/2092 (predmet C-157/21).
5 U skladu s člankom 2. točkom (a) pobijane uredbe, pojam „vladavina prava” obuhvaća „načela zakonitosti što podrazumijeva transparentan, odgovoran, demokratski i pluralistički postupak donošenja zakona; pravne sigurnosti; zabrane proizvoljnosti izvršenja izvršnih ovlasti; učinkovite sudske zaštite, uključujući pristup pravosuđu, koju provode neovisni i nepristrani sudovi, također u pogledu temeljnih prava; diobe vlasti; te nediskriminacije i jednakosti pred zakonom”.