MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA

ATHANASIOSA RANTOSA

od 29. rujna 2022. ( 1 )

Predmet C‑394/21

Bursa Română de Mărfuri SA

protiv

Autoritatea Naţională de Reglementare în domeniul Energiei (ANRE)

uz sudjelovanje:

Federaţia Europeană a Comercianţilor de Energie

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Curtea de Apel Bucureşti (Žalbeni sud u Bukureštu, Rumunjska))

„Zahtjev za prethodnu odluku – Tržište električne energije – Uredba (EU) 2019/943 – Direktiva (EU) 2019/944 – Uredba (EU) 2015/1222 – Nacionalni propis kojim se predviđa samo jedan nominirani operator tržišta električne energije”

Uvod

Predmetni zahtjev za prethodnu odluku uputila je Curtea de Apel București (Žalbeni sud u Bukureštu, Rumunjska) u okviru spora između društva Bursa Română de Mărfuri SA (u daljnjem tekstu: BRM) i Autoritatee Naţională de Reglementare în domeniul Energiei (Nacionalno regulatorno tijelo za energiju, Rumunjska, u daljnjem tekstu: ANRE) u pogledu odbijanja potonjeg tijela da BRM‑u izda licencu za organizaciju i upravljanje centraliziranim tržištima električne energije.

Prethodna pitanja koja se razmatraju u ovom mišljenju odnose se, s jedne strane, na pitanje zabranjuje li se Uredbom (EU) 2019/943 ( 2 ), tumačenom s obzirom na Direktivu (EU) 2019/944 ( 3 ), državama članicama da izdaju samo jednu licencu za organizaciju i upravljanje tržištima električne energije i nalaže li im se njome da okončaju pravni monopol koji postoji u tom području te, s druge strane, na pitanje primjenjuju li se načela slobodnog tržišnog natjecanja navedena u toj uredbi na operatora tržišta električne energije, pri čemu se uzima u obzir i pojam „tržišta električne energije” koji je, upućivanjem na tu direktivu, definiran u navedenoj uredbi.

Pravni okvir

Pravo Unije

Uredba 2019/943

Člankom 1. Uredbe 2019/943, naslovljenim „Predmet i područje primjene”, određuje se:

„Cilj je ove Uredbe:

[…]

(b)

odrediti temeljna načela za dobro funkcionirajuća, integrirana tržišta električne energije, kojima se svim pružateljima resursa i kupcima električne energije omogućuje nediskriminirajući pristup mreži, osnažuju kupci, osigurava konkurentnost na globalnom tržištu, kao i upravljanje potrošnjom, skladištenje energije i energetska učinkovitost, te olakšava agregacija distribuirane potražnje i ponude i omogućuje integracija tržišta i sektorska integracija te na tržištu utemeljene naknade za električnu energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora;

(c)	odrediti poštena pravila za prekograničnu razmjenu električne energije te tako povećati konkurentnost na unutarnjem tržištu električne energije, uzimajući u obzir posebne karakteristike nacionalnih i regionalnih tržišta […];

[…]”

Članak 2. te uredbe propisuje:

„Primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]

7.	‚operator tržišta’ znači subjekt koji pruža uslugu kojom se ponude električne energije za prodaju povezuju s ponudama za njezinu kupovinu;

8.	‚nominirani operator tržišta električne energije’ ili ‚NEMO’[ ( 4 )] znači operator tržišta kojeg je nadležno tijelo odredilo za obavljanje zadaća povezanih s jedinstvenim povezivanjem dan unaprijed ili jedinstvenim unutardnevnim povezivanjem;

[…]

25.

‚sudionik na tržištu’ znači fizička ili pravna osoba, koja kupuje, prodaje ili proizvodi električnu energiju, koja se bavi agregiranjem ili koja je operator usluga upravljanja potrošnjom ili skladištenja energije, među ostalim davanjem nalogâ za trgovanje, na jednom ili više tržišta električne energije, između ostalog na tržištima energije uravnoteženja;

[…]

40.	‚tržišta električne energije’ znači tržišta električne energije kako su definirana u članku 2. točki 9. [Direktive 2019/944];

[…]”

U članku 3. navedene uredbe, naslovljenom „Načela koja se odnose na funkcioniranje tržišta električne energije”, navodi se:

„Države članice, regulatorna tijela, operatori prijenosnih sustava, operatori distribucijskih sustava, operatori tržišta i delegirani operatori osiguravaju da se na tržištima električne energije djeluje u skladu sa sljedećim načelima:

(a)	cijene se formiraju na temelju potražnje i ponude;

(b)	tržišnim se pravilima potiče slobodno formiranje cijena te se izbjegavaju aktivnosti kojima se sprječava formiranje cijena na temelju potražnje i ponude;

(c)	tržišnim se pravilima olakšava razvoj fleksibilnije proizvodnje, održive proizvodnje s niskom razinom emisije ugljika i fleksibilnije potražnje;

(d)	kupcima se omogućuje da se koriste tržišnim mogućnostima i snažnijim tržišnim natjecanjem na maloprodajnim tržištima te su ovlašteni da djeluju kao sudionici na tržištu energije i u energetskoj tranziciji;

[…]

(h)	postepeno se uklanjaju prepreke prekograničnim protocima električne energije između zona trgovanja ili država članica, i prekograničnim transakcijama na tržištima električne energije te povezanim tržištima usluga;

[…]

(o)

kako bi se sudionicima na tržištu omogućila zaštita od rizika u pogledu nestabilnosti cijena na tržišnoj osnovi te ublažila nesigurnost povezana s budućim povratom ulaganja, u razmjenama se može transparentno trgovati dugoročnim proizvodima za zaštitu od rizika, a o dugoročnim ugovorima o opskrbi električnom energijom može se pregovarati izvan burze, pod uvjetom da se poštuje pravo tržišnog natjecanja Unije;

[…]”

Člankom 10. iste uredbe, naslovljenim „Tehnička ograničenja trgovanja”, u stavcima 4. i 5. predviđa se:

„4. Regulatorna tijela ili […] određena nadležna tijela utvrđuju politike i mjere koje se primjenjuju na njihovim državnim područjima i koje bi mogle pridonijeti neizravnom ograničenju formiranja veleprodajnih cijena, uključujući ograničavanje ponuda koje se odnose na aktivaciju energije uravnoteženja, mehanizme za razvoj kapaciteta, mjere koje poduzimaju operatori prijenosnih sustava, mjere kojima se dovode u pitanje postojeći tržišni rezultati ili sprječavaju zlouporabe dominantnih položaja ili neučinkovito definiranih zona trgovanja.

5. Ako regulatorno tijelo ili određeno nadležno tijelo utvrdi politiku ili mjeru kojom bi se moglo ograničiti formiranje veleprodajnih cijena, poduzima primjerene aktivnosti kako bi uklonilo učinak te politike ili mjere na podnošenje ponuda ili, ako to nije moguće, kako bi ublažila taj učinak. […]”

Direktiva 2019/944

Članak 2. Direktive 2019/944 propisuje:

„Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]

‚tržišta električne energije’ znači tržišta koja uključuju izvanburzovna tržišta i burze električne energije, za trgovanje električnom energijom, kapacitetima, uslugama uravnoteženja i pomoćnim uslugama u svim vremenskim okvirima, uključujući terminska tržišta, tržišta za dan unaprijed i unutardnevna tržišta;

[…]”

8.	U skladu s njezinim člankom 72., Direktiva 2019/944 stavila je izvan snage i zamijenila Direktivu 2009/72/EZ ( 5 ) s učinkom od 1. siječnja 2021., pri čemu se većina odredbi te nove direktive primjenjuje od tog datuma, u skladu s člankom 73. prvonavedene direktive.

Uredba (EU) 2015/1222

Člankom 4. Uredbe (EU) 2015/1222 ( 6 ), naslovljenim „Određivanje nominiranih operatora tržišta električne energije i opoziv određenja”, u stavku 1. predviđa se:

„Svaka država čiji je elektroenergetski sustav povezan sa zonom trgovanja u drugoj državi članici osigurava određivanje jednog ili više nominiranih operatora tržišta električne energije […] za provođenje jedinstvenog povezivanja dan unaprijed i/ili unutardnevnog povezivanja. […]”

10.

Člankom 5. te uredbe, naslovljenim „Određivanje nominiranih operatora tržišta električne energije u slučaju nacionalnog pravnog monopola za usluge trgovanja”, određuje se:

„1. Ako u državi članici ili zoni trgovanja države članice u trenutku stupanja na snagu ove Uredbe već postoji nacionalni pravni monopol za usluge trgovanja dan unaprijed i unutardnevnog trgovanja kojim se isključuje određivanje više od jednog nominiranog operatora tržišta električne energije, predmetna država članica mora izvijestiti Komisiju u roku od dva mjeseca od stupanja ove Uredbe na snagu i može odbiti određivanje više od jednog nominiranog operatora tržišta električne energije po zoni trgovanja.

[…]

2. U smislu ove Uredbe smatra se da nacionalni pravni monopol postoji ako je nacionalnim pravom izričito predviđeno da u državi članici ili zoni trgovanja države članice usluge trgovanja dan unaprijed i unutardnevnog trgovanja može obavljati najviše jedan subjekt.

3. Dvije godine od stupanja na snagu ove Uredbe Komisija […] Europskom parlamentu i Vijeću prosljeđuje izvješće […]. Na temelju tog izvješća i ako Komisija smatra da nema opravdanja za nastavak nacionalnih pravnih monopola […], Komisija može razmotriti odgovarajuće zakonodavne ili druge prikladne mjere kojima će se dodatno povećati tržišno natjecanje i trgovanje između i unutar država članica. […]”

Rumunjsko pravo

11.

Člankom 10. stavkom 2. točkom (f) Legee energiei electrice şi a gazelor naturale nr. 123/2012 ( 7 ) predviđa se:

„Nadležno tijelo izdaje licence za:

[…]

(f)	upravljanje centraliziranim tržištima – operatoru tržišta električne energije dodjeljuje se samo jedna dozvola i operatoru tržišta uravnoteženja dodjeljuje se samo jedna dozvola”.

Glavni postupak, prethodna pitanja i postupak pred Sudom

12.	BRM je društvo koje na temelju rumunjskog prava ima opću nadležnost za upravljanje tržištima od javnog interesa.

13.	To je društvo 20. kolovoza 2020. podnijelo zahtjev ANRE‑u za izdavanje licence za organizaciju i upravljanje centraliziranim tržištima električne energije ( 8 ).

14.

Budući da je ANRE odbio taj zahtjev zbog toga što je jedina dostupna licenca, u skladu s člankom 10. stavkom 2. točkom (f) Zakona br. 123/2012, dodijeljena društvu OPCOM, BRM je podnio tužbu Curtei de Apel Bucureşti (Žalbeni sud u Bukureštu), sudu koji je uputio zahtjev, kako bi se ANRE‑u naložilo da mu izda zatraženu licencu. Federaţia Europeană a Comercianţilor de Energie (Europska federacija trgovaca energijom, Rumunjska) intervenirala je u ovaj postupak.

15.

BRM je u biti tvrdio da se Uredbom 2019/943, u vezi s Direktivom 2019/944, nalaže ANRE‑u da izbjegava svaki monopol na centraliziranim tržištima električne energije, dok je potonje tijelo odgovorilo da je na datum stupanja na snagu Zakona br. 123/2012 licenca za upravljanje tim tržištima već bila valjano dodijeljena društvu OPCOM na temelju Uredbe 2015/1222 i da se nijednom odredbom Uredbe 2019/943 državama članicama ne nalaže da odrede nekoliko operatora koji su zaduženi za organizaciju i upravljanje navedenim tržištima.

16.

U tim je okolnostima Curtea de Apel București (Žalbeni sud u Bukureštu) odlučila prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

„1.

Zabranjuje li se [Uredbom 2019/943], konkretno člankom 1. točkom (b) i člankom 3. te uredbe, uzimajući u obzir odredbe [Direktive 2019/944], da država članica od trenutka njezina stupanja na snagu nastavi s dodjeljivanjem samo jedne licence za organizaciju i upravljanje centraliziranim tržištima energije? Postoji li od 1. siječnja 2020. obveza rumunjske države da okonča monopol koji postoji u pogledu upravljanja tržištem električne energije?

Je li osobnim područjem primjene načela slobodnog tržišnog natjecanja iz Uredbe (EU) 2019/943, konkretno članka 1. točaka (b) i (c) odnosno članka 3., obuhvaćen operator određenog tržišta električne energije kao što je robna burza? Je li u svrhu odgovora na to pitanje relevantna činjenica da za definiciju tržišta električne energije članak 2. točka 40. Uredbe (EU) 2019/943 upućuje na definiciju tržišta električne energije iz članka 2. točke 9. Direktive 2019/944?

3.	Treba li smatrati da činjenica da određena država članica dodjeljuje samo jednu licencu za upravljanje tržištem električne energije predstavlja ograničavanje tržišnog natjecanja u smislu članaka 101. i 102. UFEU‑a u vezi s člankom 4. stavkom 3. UEU‑a i člankom 106. stavkom 1. UFEU‑a?”

17.	Pisana očitovanja podnijeli su BRM, rumunjska, grčka, talijanska i ciparska vlada te Europska komisija. BRM, Europska federacija trgovaca energijom, rumunjska i grčka vlada te Komisija iznijeli su i usmena očitovanja na raspravi održanoj 22. lipnja 2022.

Analiza

18.	U skladu sa zahtjevom Suda, ovo će se mišljenje odnositi na analizu prvog i drugog prethodnog pitanja.

Prvo pitanje

19.

Svojim prvim prethodnim pitanjem, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li Uredbu 2019/943, konkretno njezin članak 1. točku (b) i članak 3., s obzirom na odredbe Direktive 2019/944, tumačiti na način da se njome od trenutka njezina stupanja na snagu državama članicama zabranjuje da izdaju samo jednu licencu za organizaciju i upravljanje tržištima električne energije i da im se nalaže da okončaju pravni monopol koji postoji u tom području.

20.

U tom pogledu valja istaknuti da se u Rumunjskoj člankom 10. stavkom 2. točkom (f) Zakona br. 123/2012 predviđa da se operatoru tržišta električne energije može dodijeliti samo jedna licenca i da je ANRE dodijelio tu licencu društvu OPCOM. Djelatnost za koju se izdaje ta licenca sastoji se, među ostalim, u upravljanju centraliziranim tržištem električne energije, što se prije svega odnosi na upravljanje dvjema vrstama razmjena između prodavateljâ i kupaca električne energije: s jedne strane, kratkoročnim transakcijama, odnosno ugovorima kojima se predviđa isporuka električne energije istog ili sljedećeg dana te, s druge strane, dugoročnim transakcijama, odnosno ugovorima kojima se predviđa isporuka električne energije tijekom duljeg razdoblja.

21.	Kao prvo, napominjem da se Uredbom 2019/943 i Direktivom 2019/944 ( 9 ), kojima se utvrđuju opća načela koja se odnose na funkcioniranje tržištâ električne energije, ne predviđaju posebna pravila o uslugama trgovanja između prodavateljâ i kupaca na tim tržištima.

22.

Naime, s jedne strane, članku 1. točkama (b) i (c) i članku 3. te uredbe, na koje se BRM poziva zbog toga što se njima nacionalnim regulatornim tijelima nalaže da potiču tržišno natjecanje među operatorima tržištâ električne energije, ne protivi se, samo po sebi, postojanje monopola nad organizacijom i upravljanjem centraliziranim tržištima električne energije. S druge strane, takav učinak ne proizvodi ni članak 10. stavci 4. i 5. navedene uredbe, na koji se BRM također poziva jer se tim odredbama od nadležnih tijela traži da utvrde politike i mjere koje mogu pridonijeti neizravnom ograničenju formiranja veleprodajnih cijena te da, ako utvrde takvu politiku ili takvu mjeru, poduzmu sve primjerene aktivnosti kako bi se uklonio ili ublažio njihov učinak.

23.	Kao drugo, podsjećam na to da se Uredbom 2015/1222 utvrđuju pravila o određivanju nominiranih operatora tržišta električne energije (NEMO) kako bi se osiguralo jedinstveno povezivanje dan unaprijed ili unutardnevno povezivanje.

24.

U skladu s člankom 4. te uredbe, svaki kandidat koji ispunjava preduvjete utvrđene u toj uredbi može biti određen kao nominirani operator tržišta električne energije i takvo se određivanje može odbiti samo ako nisu ispunjeni preduvjeti za određivanje ili u slučaju iz članka 5. stavka 1. navedene uredbe.

25.

Člankom 5. stavkom 1. prvim podstavkom iste uredbe predviđa se izuzeće koje državama članicama omogućuje da nastave nacionalni pravni monopol za usluge trgovanja električnom energijom dan unaprijed i unutardnevnog trgovanja električnom energijom. To se izuzeće odnosi samo na usluge trgovanja dan unaprijed i unutardnevnog trgovanja te ga, kao i svako izuzeće, treba usko tumačiti ( 10 ). Stoga se ono ne može proširiti na druga tržišta električne energije, kao što su tržišta dugoročnih usluga trgovanja.

26.

Zaključno, iako se nastavak pravnog monopola za usluge trgovanja električnom energijom dan unaprijed i unutardnevnog trgovanja električnom energijom može opravdati u smislu članka 5. stavka 1. prvog podstavka Uredbe 2015/1222, propisima Unije o unutarnjem tržištu električne energije, a osobito Uredbom 2019/943 i Direktivom 2019/944, nije predviđeno nikakvo pravilo u pogledu nastavka pravnog monopola za dugoročne usluge trgovanja električnom energijom ( 11 ).

27.

S obzirom na to, budući da je tumačenje propisâ Unije o tržištima električne energije dvojbeno u pogledu zakonitosti pravnog monopola za dugoročne usluge trgovanja električnom energijom, postavlja se pitanje predstavlja li takav monopol ograničenje slobode poslovnog nastana koja je utvrđena u članku 49. UFEU‑a ili, ovisno o slučaju, slobode pružanja usluga utvrđene u članku 56. UFEU‑a ( 12 ) i, u slučaju potvrdnog odgovora, je li to ograničenje opravdano razlogom u općem interesu i je li proporcionalno.

28.	Prema sudskoj praksi Suda, ograničenjima slobode poslovnog nastana i slobodnog pružanja usluga smatraju se sve mjere koje zabranjuju, ometaju ili umanjuju privlačnost korištenja tih sloboda ( 13 ).

29.

Budući da na temelju nacionalnog prava poduzetnici iz drugih država članica ne mogu pružati dugoročne usluge posredovanja u trgovanju energijom na tržištu u Rumunjskoj, preko poslovne jedinice u toj državi članici ili prekogranično, zbog toga što ne mogu dobiti licencu u tu svrhu, takav se propis, koji obavljanje gospodarske djelatnosti podvrgava sustavu isključivosti, može smatrati ograničenjem slobode poslovnog nastana ili slobodnog pružanja usluga.

30.	Slijedom toga, članak 10. stavak 2. točka (f) Zakona br. 123/2012 može se smatrati usklađenim s člankom 49. UFEU‑a ili s člankom 56. UFEU‑a samo ako je opravdan važnim razlogom u općem interesu i proporcionalan je cilju koji se želi postići.

31.

Međutim, budući da sud koji je uputio zahtjev nije postavio to pitanje, u tom smislu nije pružio informacije o legitimnom razlogu koji bi eventualno mogao opravdati ograničenje prethodno navedenih sloboda ( 14 ). U tim okolnostima smatram da Sud ne može donijeti odluku o takvom pitanju, a još manje o pitanju, koje iz njega proizlazi, o nužnosti i proporcionalnosti tog ograničenja slobode poslovnog nastana ili slobodnog pružanja usluga.

32.

Stoga predlažem da se na prvo prethodno pitanje odgovori da Uredbu 2019/943, konkretno njezin članak 1. točku (b) i članak 3., s obzirom na odredbe Direktive 2019/944, treba tumačiti na način da joj se ne protivi nacionalni propis kojim se dopušta samo jedna licenca za usluge trgovanja električnom energijom dan unaprijed i unutardnevnog trgovanja električnom energijom, u skladu s člankom 5. stavkom 1. prvim podstavkom Uredbe 2015/1222. Usto, taj propis treba tumačiti na način da mu se ne protivi nastavak pravnog monopola za dugoročne usluge trgovanja električnom energijom, čiju zakonitost treba ocijeniti osobito s obzirom na načela slobode poslovnog nastana i slobodnog pružanja usluga koja su utvrđena u člancima 49. i 56. UFEU‑a.

Drugo pitanje

33.

Svojim drugim prethodnim pitanjem, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li Uredbu br. 2019/943, konkretno njezin članak 1. točke (b) i (c) te članak 3., tumačiti na način da se načela slobodnog tržišnog natjecanja primjenjuju na operatora tržišta električne energije. Taj sud pita i je li u tom pogledu relevantna činjenica da se pojam „tržišta električne energije” iz članka 2. točke 40. te uredbe definira upućivanjem na definiciju tog pojma koja se nalazi u članku 2. točki 9. Direktive 2019/944.

34.	S obzirom na brojne definicije i unakrsna upućivanja, osobito u Uredbi 2019/943 i Direktivi 2019/944, čini mi se da su operatori tržišta električne energije, poput društva OPCOM, obuhvaćeni odredbama te uredbe.

35.

Naime, nominirani operator tržišta električne energije ili NEMO obuhvaćen je definicijom pojma „operator tržišta”, u smislu članka 2. točke 7. Uredbe 2019/943, koja se odnosi na „subjekt koji pruža uslugu kojom se ponude električne energije za prodaju povezuju s ponudama za njezinu kupovinu” ( 15 ), ili širom definicijom pojma „sudionik na tržištu” u smislu članka 2. točke 25. te uredbe, koja se odnosi na „fizičk[u] ili pravn[u] osob[u], koja kupuje, prodaje ili proizvodi električnu energiju, koja se bavi agregiranjem ili koja je operator usluga upravljanja potrošnjom ili skladištenja energije, među ostalim davanjem nalogâ za trgovanje, na jednom ili više tržišta električne energije, između ostalog na tržištima energije uravnoteženja” ( 16 ).

36.	Stoga predlažem da se na drugo prethodno pitanje odgovori da Uredbu br. 2019/943, konkretno njezin članak 1. točke (b) i (c) te članak 3., treba tumačiti na način da se navedena načela slobodnog tržišnog natjecanja primjenjuju na operatora tržišta električne energije.

Zaključak

37.

S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na prethodna pitanja koja je uputila Curtea de Apel Bucureşti (Žalbeni sud u Bukureštu, Rumunjska) odgovori na sljedeći način:

Uredbu (EU) 2019/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o unutarnjem tržištu električne energije, konkretno njezin članak 1. točku (b) i članak 3., s obzirom na odredbe Direktive (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU,

treba tumačiti na način da joj se:

–

ne protivi nacionalni propis kojim se dopušta samo jedna licenca za usluge trgovanja električnom energijom dan unaprijed i unutardnevnog trgovanja električnom energijom, u skladu s člankom 5. stavkom 1. prvim podstavkom Uredbe Komisije (EU) 2015/1222 od 24. srpnja 2015. o uspostavljanju smjernica za dodjelu kapaciteta i upravljanje zagušenjima;

–	ne protivi nastavak pravnog monopola za dugoročne usluge trgovanja električnom energijom, čiju zakonitost treba ocijeniti osobito s obzirom na načela slobode poslovnog nastana i slobodnog pružanja usluga koja su utvrđena u člancima 49. i 56. UFEU‑a.

2.	Uredbu br. 2019/943, konkretno njezin članak 1. točke (b) i (c) te članak 3., treba tumačiti na način da se: navedena načela slobodnog tržišnog natjecanja primjenjuju na operatora tržišta električne energije.

( 1 ) Izvorni jezik: francuski

( 2 ) Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o unutarnjem tržištu električne energije (SL 2019., L 158, str. 54.)

( 3 ) Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU (SL 2019., L 158, str. 125.)

( 4 ) Engleski akronim koji odgovara izrazu „nominated electricity market operator”.

( 5 ) Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2003/54/EZ (SL 2009., L 211, str. 55.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 4., str. 29.)

( 6 ) Uredba Komisije od 24. srpnja 2015. o uspostavljanju smjernica za dodjelu kapaciteta i upravljanje zagušenjima (SL 2015., L 197, str. 24.)

( 7 ) Zakon br. 123/2012 o električnoj energiji i prirodnom plinu od 10. srpnja 2012. (Monitorul Oficial al României, dio I., br. 485 od 16. srpnja 2012.), u verziji koja se primjenjuje na glavni postupak (u daljnjem tekstu: Zakon br. 123/2012).

( 8 ) Tog je datuma, u skladu sa Zakonom br. 123/2012, društvo OPCOM bilo jedini nominirani operator na tržištu dan unaprijed i unutardnevnom tržištu električne energije, kao i na tržištu za dugoročne usluge trgovanja električnom energijom za zonu trgovanja u Rumunjskoj. U skladu s informacijama koje je rumunjska vlada pružila na raspravi, rumunjsko zakonodavstvo ukinulo je sustav jedinstvene licence od 2022. i BRM je tijekom te godine dobio licencu za dugoročne usluge trgovanja električnom energijom.

( 9 ) Usto napominjem da, iako Direktiva 2019/944 nije primjenjiva ratione temporis na činjenice u ovom slučaju, ona ipak može biti referentni dokument za tumačenje Uredbe 2019/943.

( 10 ) Naime, čak i kad je riječ o uslugama trgovanja dan unaprijed i unutardnevnog trgovanja, primjena modela pravnog monopola, koji se dopušta tom odredbom, predstavlja izuzeće od modela tržišnog natjecanja predviđenog relevantnim propisom.

( 11 ) Uostalom, ni Uredbom 2019/943 ni Direktivom 2019/944 ili Uredbom 2015/1222 ne provodi se potpuno usklađivanje. Konkretno, potonjom se uredbom samo utvrđuju „minimalna usklađena pravila” (vidjeti osobito njezinu uvodnu izjavu 3.) te se ona uostalom odnosi samo na jedinstveno povezivanje dan unaprijed i unutardnevno povezivanje.

( 12 ) Vidjeti presudu od 23. veljače 2016., Komisija/Mađarska (C‑179/14, EU:C:2016:108, t. 164. i navedenu sudsku praksu).

( 13 ) Vidjeti osobito u tom smislu presudu od 21. srpnja 2011., Komisija/Portugal (C‑518/09, neobjavljenu, EU:C:2011:501, t. 61. i navedenu sudsku praksu).

( 14 ) U tom pogledu, samo ću navesti da, kao što to pravilno naglašava Komisija, legitimni razlozi koje je istaknuo ANRE, odnosno mala veličina rumunjskog tržišta i postojanje samo jednog operatora tržišta električne energije u drugim državama članicama (što se čini da, osim toga, ne odgovara stvarnosti) ne mogu prima facie opravdati takva ograničenja.

( 15 ) Vidjeti također članak 7. stavak 1. Uredbe 2015/1222, u skladu s kojim „[n]ominirani operatori tržišta električne energije djeluju kao tržišni operatori na nacionalnim ili regionalnim tržištima te u suradnji s operatorima prijenosnog sustava provode jedinstveno povezivanje dan unaprijed i unutardnevno povezivanje” (moje isticanje).

( 16 ) Osim toga, kao što to ističe Komisija, operatori tržišta električne energije također su obuhvaćeni definicijom pojma „elektroenergetsko poduzeće”, u smislu članka 2. točke 57. Direktive 2019/944 koja nije primjenjiva ratione temporis na činjenice u ovom slučaju, na koju se člankom 2. točkom 40. Uredbe 2019/943 upućuje kao na „fizičk[u] ili pravn[u] osob[u] koja obavlja najmanje jednu od sljedećih funkcija: proizvodnju, prijenos, distribuciju, agregiranje, upravljanje potrošnjom, skladištenje energije, opskrbu ili nabavu električne energije te koja je odgovorna za komercijalne i tehničke zadatke ili zadatke održavanja povezane s tim funkcijama, ali ne uključuje krajnje kupce”.