1.

Članak 5. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim [odredbama] u potrošačkim ugovorima i zahtjev transparentnosti ugovornih odredaba, u okviru hipotekarnog kredita, treba tumačiti na način da im se ne protive nacionalno zakonodavstvo i sudska praksa kojima se prodavatelja robe ili pružatelja usluga oslobađa od obveze da potrošaču, prilikom sklapanja ugovora o hipotekarnom kreditu, pruži informacije o prethodnom kretanju referentnog indeksa, najmanje u dvije prethodne godine, provedbom usporedbe s barem jednim različitim indeksom kao što je to indeks Euribor, pod uvjetom da to nacionalno zakonodavstvo i sudska praksa omogućavaju sudu da se ipak uvjeri da je, s obzirom na javno raspoložive i dostupne informacije te informacije koje se, kada je to primjereno, dobivaju od prodavatelja robe ili pružatelja usluga, prosječan potrošač, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, mogao shvatiti konkretno funkcioniranje načina izračuna referentnog indeksa i samim time na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeniti potencijalno značajne ekonomske posljedice koje bi takva ugovorna odredba mogla imati na njegove financijske obveze.

2.

Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da mu se protive nacionalno zakonodavstvo i sudska praksa u skladu s kojima je nepostojanje dobre vjere prodavatelja robe ili pružatelja usluga nužan preduvjet za bilo kakav nadzor sadržaja netransparentne odredbe potrošačkog ugovora. Na sudu koji je uputio zahtjev je da utvrdi treba li se, s obzirom na sve relevantne okolnosti glavnog postupka, smatrati da je prodavatelj robe ili pružatelj usluga postupao u dobroj vjeri kada je odabrao zakonom predviđeni indeks te može li odredba kojom se uključuje takav indeks uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

3.

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se ne protivi to da, u slučaju ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe kojom se određuje referentni indeks za izračun promjenjivih kamata za kredit, nacionalni sud zamijeni taj indeks zakonskim indeksom koji se primjenjuje ako ne postoji suprotni sporazum ugovornih strana, kada ta dva indeksa proizvode iste učinke, pod uvjetom da se poštuju uvjeti predviđeni u točki 67. presude od 3. ožujka 2020., Gómez del Moral Guasch (C-125/18, EU:C:2020:138).

4.

Šesnaesto pitanje koje je postavio Juzgado de Primera Instancia no 2 de Ibiza (Prvostupanjski sud broj 2 u Ibizi, Španjolska) je očito nedopušteno.