Presuda Suda (četvrto vijeće) od 27. listopada 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hof van beroep te Brussel – Belgija) – Proximus NV/Gegevensbeschermingsautoriteit

(Predmet C-129/21) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Obrada osobnih podataka i zaštita privatnosti u području elektroničkih komunikacija - Direktiva 2002/58/EZ - Članak 12. - Javni telefonski imenici i usluge informacija - Pretplatnikova privola - Obveze davatelja imenika i usluga informacija - Uredba (EU) 2016/679 - Članak 17. - Pravo na brisanje („pravo na zaborav”) - Članak 5. stavak 2. - Članak 24. - Obveze i odgovornost voditelja obrade u pogledu obavještavanja”)

(2022/C 472/13)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hof van beroep te Brussel

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Proximus NV

Tuženik: Gegevensbeschermingsautoriteit

Izreka

Članak 12. stavak 2. Direktive 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija, kako je izmijenjena Direktivom 2009/136/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009., u vezi s njezinim člankom 2., drugim stavkom, točkom (f) i člankom 95. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka),

treba tumačiti na način da je:

„privola” pretplatnika operatera telefonskih usluga, u smislu članka 4. točke 11. te uredbe, potrebna kako bi se osobni podaci tog pretplatnika uključili u javne telefonske imenike i usluge informacija koje objavljuju davatelji različiti od tog operatera, pri čemu je, međutim, tu privolu moguće dati i samo tom operateru.

2.	Članak 17. Uredbe 2016/679 treba tumačiti na način da: zahtjev pretplatnika za opoziv njegovih osobnih podataka iz javnih telefonskih imenika i usluga informacija predstavlja ostvarivanje „prava na brisanje” u smislu tog članka.

Članak 5. stavak 2. i članak 24. Uredbe 2016/679,

treba tumačiti na način da:

nacionalno nadzorno tijelo može zahtijevati od davatelja javnih telefonskih imenika i usluge informacija, kao voditelja obrade, poduzimanje odgovarajućih tehničkih i organizacijskih mjera za obavješćivanje trećih voditelja obrade, odnosno operatera telefonskih usluga koji mu je priopćio osobne podatke svojeg pretplatnika kao i drugih davatelja javnih telefonskih imenika i usluga informacija kojima je on sam dao takve podatke, o povlačenju privole tog pretplatnika.

Članak 17. stavak 2. Uredbe 2016/679,

treba tumačiti na način da mu se:

ne protivi to da nacionalno nadzorno tijelo naloži davatelju javnih telefonskih imenika i usluga informacija, od kojeg je pretplatnik operatera telefonskih usluga zatražio da više ne objavljuje njegove osobne podatke, da poduzme „razumne mjere” u smislu te odredbe kako bi obavijestio pružatelje internetske pretraživače o tom zahtjevu za brisanje podataka.

(1) SL C 189, 17. 5. 2021.