Presuda Suda (drugo vijeće) od 7. srpnja 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale ordinario di Pordenone – Italija) – PH/Regione Autonoma Friuli Venezia Giulia, Direzione centrale risorse agroalimentari, forestali e ittiche – Servizio foreste e corpo forestale della Regione Autonoma Friuli Venezia Giulia

(Predmet C-24/21) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Poljoprivreda - Genetski modificirana hrana i hrana za životinje - Uredba (EZ) br. 1829/2003 - Namjerno uvođenje genetski modificiranih organizama u okoliš - Direktiva 2001/18/EZ - Članak 26.a - Mogućnost država članica da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi izbjegle nenamjernu prisutnost genetski modificiranih organizama u drugim proizvodima - Uvjeti primjene - Načelo proporcionalnosti - Smjernice za razvoj nacionalnih mjera koegzistencije kako bi se izbjegla nenamjerna prisutnost genetski modificiranih organizama u konvencionalnim i organskim usjevima - Mjera koju je usvojilo poddržavno tijelo kojom ono na svojem području zabranjuje uzgoj genetski modificiranog kukuruza)

(2022/C 318/08)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale ordinario di Pordenone

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: PH

Tuženici: Regione Autonoma Friuli Venezia Giulia, Direzione centrale risorse agroalimentari, forestali e ittiche – Servizio foreste e corpo forestale della Regione Autonoma Friuli Venezia Giulia

Izreka

Članak 26.a Direktive 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. ožujka 2001. o namjernom uvođenju u okoliš genetski modificiranih organizama i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/220/EEZ, kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003., u vezi s tom uredbom i Preporukom Komisije od 13. srpnja 2010. o smjernicama za razvoj nacionalnih mjera koegzistencije kako bi se izbjegla nenamjerna prisutnost GMO-a u konvencionalnim i organskim usjevima, treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalna mjera kojom se, kako bi se izbjegla nenamjerna prisutnost genetski modificiranih organizama u drugim proizvodima, na području regije dotične države članice zabranjuje uzgoj odobrenih genetski modificiranih organizama odobrenih na temelju Uredbe br. 1829/2003, pod uvjetom da ta mjera omogućuje postizanje cilja da se proizvođačima i potrošačima zajamči izbor između proizvoda dobivenih od genetski modificiranih usjeva i proizvoda dobivenih od organskih ili konvencionalnih usjeva te da je, s obzirom na posebnosti tih usjeva na tom području, navedena mjera odgovarajuća za postizanje tog cilja i proporcionalna istome.

Kada nacionalna mjera na području regije dotične države članice zabranjuje uzgoj genetski modificiranih organizama, odobrenih na temelju Uredbe br. 1829/2003, u skladu s člankom 26.a Direktive 2001/18, kako je izmijenjena Uredbom br. 1829/2003, u vezi s tom uredbom i Preporukom Komisije od 13. srpnja 2010. o smjernicama za razvoj nacionalnih mjera koegzistencije kako bi se izbjegla nenamjerna prisutnost GMO-a u konvencionalnim i organskim usjevima, ne treba pored toga i zasebno provjeriti je li ta mjera u skladu s člancima 34. do 36. UFEU-a.

(1) SL C 391, 27. 9. 2021.