Tužba podnesena 10. prosinca 2020. – Far Polymers i dr./Komisija

(Predmet T-722/20)

(2021/C 35/78)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelji: Far Polymers Srl (Filago, Italija), Gamma Chimica SpA (Milano, Italija), Carbochem Srl (Castiglione Olona, Italija), Jeniuschem Srl (Gallarate, Italija) (zastupnici: G. Abbatescianni i E. Patti, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da predmetnu tužbu proglasi dopuštenom, poništi Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2020/1336 objavljenu u Službenom listu L 315 29. rujna 2020. kojom su uvedene pristojbe na uvoz određenih poli(vinil alkohola) (PVA) podrijetlom iz Narodne Republike Kine.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U potporu svojoj tužbi, tužitelji ističu osam tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi propisa i očitoj pogrešci pri definiranju PVA industrije Unije u koju je Komisija, uz trgovce na slobodnom tržištu, uključila i one na ograničenom tržištu, zajedno s proizvođačima koji su istodobno i uvoznici. Takva je pogreška (a) učinila nevaljanom procjenu štete nanesene industriji Unije koja se de facto podudara samo s podnositeljem pritužbe, (b) dovela do nametanja pristojbi koje ne promiču slobodno tržišno natjecanje na tržištu Unije, nego samo podnositelja pritužbe i treće zemlje, (c) dovela do toga da nisu adekvatno procijenjeni interesi svih ostalih trgovaca industrije Unije (proizvođača, uvoznika i korisnika) koji su u suprotnosti s pristojbama, (d) stavila uredbu u izravnu suprotnost s prethodnim uredbama, u kojima je bilo utvrđeno da je proizvodni kapacitet industrije Unije nedovoljan, tako da je trebalo predvidjeti kvote oslobođene pristojbi. Zbog istih je razloga pobijanom uredbom, usto, počinjena zlouporaba ovlasti.

Drugi tužbeni razlog temelji se na tome da je pobijana uredba protivna načelima iz članka 102. UFEU-a i, podredno, da je prilikom njezina donošenja počinjena očita pogreška i zlouporaba ovlasti s obzirom na to da omogućuje da podnositelj pritužbe, jedini proizvođač koji djeluje na tržištu Unije i koji ima veću proizvodnu sposobnost, stekne na tržištu PVA-a vladajući položaj. Uredbom nisu uzeti u obzir dokumentarni dokazi u vezi s protutržišnim ponašanjem, koje je ranije poduzeo podnositelj pritužbe, koji je odbio prodavati PVA niske kvalitete po cijenama koje uzimaju u obzir niže proizvodne troškove.

Treći tužbeni razlog temelji se na tome da je obrazloženje uredbe o nalaganju pristojbi u suprotnosti s člankom 296. UFEU-a i da se temelji na očitoj pogrešci, jer je Komisija odbila segmentirati tržište Unije s obzirom na visoku i nisku kvalitetu, iako je ustanovila da se prodaju dvije vrste PVA-a različite kvalitete, čiji su troškovi proizvodnje, adresati i cijene vrlo različiti. Te dvije vrste kvaliteta se ne preklapaju niti su zamjenjive. Komisija bi nakon segmentiranja tržišta morala izuzeti PVA niske kvalitete od plaćanja pristojbi.

Četvrti tužbeni razlog odnosi se na vinil acetat monomer (VAM), glavnu sirovinu za proizvodnju PVA-a. Komisija prilikom utvrđivanja uobičajene vrijednosti za utvrđenje dampinške marže nije uzela u obzir to da cijene kineskog VAM-a, koje su u skladu s cijenama na međunarodnom tržištu, nisu narušene. Isto tako, Komisija prilikom utvrđivanja marže štete nije uzela u obzir niže troškove kineskih izvoznika koji zbog svoje vertikalne integracije imaju uštede s osnove troška VAM-a.

Peti tužbeni razlog temelji se na tome da je Komisija u pobijanoj odluci dala pogrešno i kontradiktorno obrazloženje, čime je povrijedila članak 296. UFEU-a, jer nije uzela u obzir utjecaj metanola na utvrđenje troškova kineskih proizvođača te na taj način prilikom utvrđenja marže štete nije priznala relativne prilagodbe izvoznih cijena tom čimbeniku troška.

Šesti tužbeni razlog odnosi se na pobijanje dijela uredbe u kojem je Komisija, u skladu s člankom 254. Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, odobrila izuzeće za uvoz PVA za industriju kartona, s obzirom na to da to izuzeće: (a) nije prošireno na ostale krajnje korisnike koji se nalaze u potpuno istovjetnoj situaciji kao i kartonska industrija; (b) te se primjenjuje samo na miješanje PVA-a, isključujući sami uvoz.

Sedmi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 296. UFEU-a, uvodne izjave 12. i članka 6. stavka 8. osnovne uredbe do koje je došlo zato što je Komisija odlučila da neće uzeti u obzir određene argumente samo zato što su ih istaknule zainteresirane stranke, a ne kineski izvoznici. Komisija je na taj način proizvoljno uvela načelo da samo neke kategorije zainteresiranih stranaka mogu osporiti donošenje odluka europskih institucija.

Posljednji i osmi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 296. UFEU-a i članka 19. osnovne uredbe u vezi s pristupom informacijama. Komisija je prikupila cijeli niz nepovjerljivih podataka koje nije učinila dostupnima zainteresiranim strankama. Na taj način zainteresirane stranke nisu bile u mogućnosti razumjeti Komisijino obrazloženje za donošenje pobijane uredbe.