20.4.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 129/27


Tužba podnesena 2. ožujka 2020. – PT Pelita Agung Agrindustri i PT Permata Hijau Palm Oleo protiv Komisije

(Predmet T-143/20)

(2020/C 129/33)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: PT Pelita Agung Agrindustri (Medan, Indonezija), PT Permata Hijau Palm Oleo (Medan) (zastupnici: F. Graafsma, J. Cornelis i E. Rogiest, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

poništi Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2019/2092 оd 28. studenoga 2019. o uvođenju konačne kompenzacijske pristojbe na uvoz biodizela podrijetlom iz Indonezije u dijelu u kojem se odnosi na tužitelje;

naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu sedam tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila članak 8. stavke 1. i 2. Uredbe (EU) 2016/1037 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (u daljnjem tekstu: osnovna uredba) utvrđujući sniženje cijene jer 1. nije razmotrila sve relevantne dokaze i 2. nije utvrdila sniženje cijene za proizvod kao cjelinu;

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija također povrijedila članak 8. stavak 5. osnovne uredbe jer je temeljila svoju analizu uzročnosti na pogrešnom utvrđenju prodaje ispod cijene;

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni i povrijedila članak 7. osnovne uredbe utvrđujući da je vlada Indonezije povjerila zadaću ili usmjerila dobavljače sirovog palmina ulja da dostavljaju svoju robu uz naknadu nižu od primjerene, to jest da je pružila potporu prihodu ili cijeni dobavljačima sirova palmina ulja i da im je stoga dodijelila korist.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni i povrijedila članak 3. osnovne uredbe time što je utvrdila, s jedne strane, da se plaćanja koja je izvršio Fond za nasade uljnih palmi (u daljnjem tekstu: OPPF) trebaju smatrati bespovratnim sredstvima umjesto plaćanjima za kupnju biodizela i, s druge strane, da plaćanja OPPF-a donose korist proizvođačima biodizela, s obzirom na to se Komisija oslonila na očito pogrešno suprotno činjenično stanje i nije utvrdila da je korist, ako je postojala, bila proslijeđena proizvođačima mješavina biodizela.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni i povrijedila članak 7. osnovne uredbe pri izračunu iznosa koristi od sudjelovanja u programu OPPF;

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila članak 8. stavke 1. i 8. Osnovne uredbe jer utvrđivanje prijetnje štete nije temeljila na čvrstim dokazima i objektivnom razmatranju svih relevantnih čimbenika;

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila tužiteljeva prava obrane uključujući samo određena bitna razmatranja u pogledu analize prodaje ispod cijene u pobijanu uredbu i tako onemogućila tužitelja da se očituje o tom pitanju.