—

utvrdi da je ova tužba dopuštena i osnovana,

—

poništi odluku Europskog parlamenta od 10. listopada 2018. u dijelu u kojem na tužiteljicu primjenjuje klauzulu rezerve predviđenu člankom 100. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije;

—

prema potrebi, poništi odluku Europskog parlamenta od 29. listopada 2019. u dijelu u kojem odbija tužiteljičinu žalbu od 8. siječnja 2019.;

—

naloži tuženiku snošenje svih troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 100. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije (CEOS). Tužiteljica ističe da primjena klauzule rezerve u njezinom slučaju povređuje članak 100. CEOS-a, koji treba tumačiti usko i u skladu s načelom slobode kretanja radnika predviđenim člankom 45. UFEU-a. Članak 100. CEOS-a također treba tumačiti u skladu s člancima 34. i 35. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) i člancima 12. i 13. Europske socijalne povelje. Podredno, tužiteljica ističe prigovor nezakonitosti članka 100. CEOS-a zbog toga što ta odredba povređuje članak 45. UFEU-a, članke 34. i 35. Povelje i članke 12. i 13. Europske socijalne povelje.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela nediskriminacije utvrđenog člankom 1.d. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije i člankom 21. Povelje. Tužiteljica smatra da joj se primjenom klauzule rezerve na nju uskraćuju, u razdoblju od pet godina, određeni elementi prava iz svih davanja za slučaj invalidnosti i, osim toga, predstavlja diskriminaciju zabranjenu člankom 1.d. Pravilnika i člankom 21. Povelje.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela brižnog postupanja. Uprava je povrijedila svoju obvezu brižnog postupanja, koja je bila još veća zbog stanja krhkog zdravlja dotične službenice.