23.3.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 95/38


Tužba podnesena 22. siječnja 2020. – Ujedinjena Kraljevina protiv Komisije

(Predmet T-37/20)

(2020/C 95/48)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske (zastupnici: Z. Lavery, agent i T. Buley, Barrister)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi Provedbenu odluku Komisije (EU) 2019/1835 (1) u dijelu u kojem su njome iz financiranja Europske unije isključeni određeni izdaci koji su nastali za akreditirane agencije za plaćanja Ujedinjene Kraljevine u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) zbog navedenog razloga nedostatka u definiranju aktivnih poljoprivrednika – povezanih društava; i

Komisiji naloži snošenje troškova Ujedinjene Kraljevine.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe jedan tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci u tumačenju članka 9. stavka 2. točke (a) Uredbe 1307/2013 (2).

Ujedinjena Kraljevina iznosi sedam argumenata u prilog tom tužbenom razlogu:

Najprije, Komisija je počinila pogrešku prilikom tumačenja teksta članka 9. stavka 2. točke (a). Njime se ne sprječava isplata podnositelju zahtjeva samo zbog toga što je podnositelj zahtjeva dio veće skupine društava iz koje neki drugi član obavlja djelatnosti s negativnog popisa.

Drugo, tužitelj tvrdi da tekst te odredbe ne može imati značenje koje mu pridaje Komisija. Sintaktički gledano, jasno je da je zabranjeno da sama skupina obavlja djelatnost o kojoj je riječ. Ovaj uvjet nije ispunjen kada je podnositelj zahtjeva za izravno plaćanje društvo koje (po sebi i za sebe) udovoljava definiciji poljoprivrednika iz članka 4. stavka 1. točke (a), ali koje (po sebi i za sebe) ne obavlja relevantnu djelatnost.

Treće, tumačenje Ujedinjene Kraljevine potkrepljuje činjenica da formulacija iz članka 9. stavka 2. točke (a) vjerno odražava onu iz članka 4. stavka 1. točke (a) kojom se definira pojam „poljoprivrednik”. „Poljoprivrednik” može uključivati ili (a) pojedinačnu (fizičku ili pravnu) osobu koja obavlja poljoprivrednu djelatnost, ili (b) skupinu takvih osoba. U potonjem slučaju, pojedinačni je „poljoprivrednik” u okviru značenja iz članka 4. st. 1. uključen u kolektiv fizičkih ili pravnih osoba. Izraz ne treba iščitavati kao uvođenje „povezanih subjekata” u članak 4. stavak 1. točku (a), stoga ne treba članku 9. stavku 2. točki (a) pridavati takvo značenje.

Četvrto, izraz „skupina fizičkih ili pravnih osoba” pojavljuje se drugdje u Uredbi, no ne čini se da ga Komisija dosljedno tumači u skladu sa svojim tumačenjem članka 9. stavka 2. točke (a). Ujedinjena Kraljevina smatra da se ključni izraz jednostavno mora ujednačeno tumačiti u cijeloj Uredbi 1307/13.

Peto, Ujedinjena Kraljevina također tvrdi da postoji dodatni jezični problem s Komisijinim tumačenjem. Upućivanje na „fizičku” osobu u ključnom izrazu je suvišno. Naime, dovoljno je samo uputiti na „skupine pravnih osoba”. Fizička osoba nikad ne može biti u vlasništvu druge fizičke ili pravne osobe, niti se može udruživati s nekom drugom takvom osobom na način na koji se društvo može povezivati s drugim društvom.

Šesto, šira svrhovita ili teleološka razmatranja podupiru stajalište Ujedinjene Kraljevine i podrivaju Komisijino. Naime, uvodna izjava 10. glasi da ne bi trebalo izvršavati izravna plaćanja „fizičkim i pravnim osobama osim ako te osobe mogu pokazati da njihova poljoprivredna djelatnost nije marginalna”. Taj je pristup u potpunosti u skladu s tumačenjem članka 9. stavka 2. točke (a) koje je pružila Ujedinjena Kraljevina, a u suprotnosti s Komisijinim.

Konačno, članak 9. stavak 2. točka (c) dopušta iznimku od zabrane iz članka 9. stavka 2. točke (a) u slučaju kada podnositelj zahtjeva (pojedinac ili skupina) potpada pod točke (a) do (c). Ako podnositelji zahtjeva mogu dokazati da njihova poljoprivredna aktivnost „nije beznačajna”, potpadaju pod točku (b). Stoga je jasno da ne postoji zakonodavna namjera da se isključe plaćanja osobama koje obavljaju djelatnosti s negativnog popisa kao takva.


(1)  Provedbena odluka Komisije (EU) 2019/1835 оd 30. listopada 2019. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL 2019., L 279, str. 98.)

(2)  Uredba (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 (SL 2013., L 347, str. 608. i ispravak SL 2016., L 130, str. 7.)