1

Svojom tužbom, koja se temelji na članku 263. UFEU‑a, tužitelji, društvo Austrian Power Grid AG i druge pravne osobe čija se imena nalaze u prilogu, zahtijevaju poništenje odluke Odbora za žalbe Agencije Europske unije za suradnju energetskih regulatora (ACER) od 16. srpnja 2020. kojom se potvrđuje ACER‑ova Odluka 02/2020 od 24. siječnja 2020. o provedbenom okviru za europsku platformu za razmjenu energije uravnoteženja iz rezervi za ponovnu uspostavu frekvencije s automatskom aktivacijom (u daljnjem tekstu: platforma aFRR) i odbijaju njihove žalbe u predmetu A-001‑2020 (objedinjen) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka), u dijelu u kojem se ta odluka odnosi na njih, kao i poništenje članka 1. Odluke 02/2020 te članka 3. stavka 3. i stavka 4. točke (b), članka 4. stavka 6., članka 6., članka 11. stavka 1. točke (c) i članka 12. provedbenog okvira za platformu aFRR, kako se nalazi u prilogu I. Odluci 02/2020 (u daljnjem tekstu: metodologija aFRR ili aFRRIF).

2

Nakon što je 18. prosinca 2017. na snagu stupila Uredba Komisije (EU) 2017/2195 оd 23. studenoga 2017. o uspostavljanju smjernica za električnu energiju uravnoteženja (SL 2017., L 312, str. 6.) svi operatori prijenosnih sustava (u daljnjem tekstu: OPS‑ovi) izradili su u skladu s člankom 21. stavkom 1. navedene uredbe prijedlog metodologije aFRR.

3

Dana 18. prosinca 2018. OPS‑ovi su u skladu s člankom 5. stavkom 1. i stavkom 2. točkom (a) Uredbe 2017/2195 dostavili svim nacionalnim regulatornim tijelima na odobrenje svoj prijedlog metodologije aFRR (u daljnjem tekstu: prvotni prijedlog aFRRIF‑a). Članak 12. navedenog prijedloga, naslovljen „Prijedlog subjekta”, određivao je sljedeće:

„1.   Svi OPS‑ovi određuju subjekt odgovoran za obavljanje svih funkcija platforme aFRR [potrebnih za njezin rad].

2.   Subjekt će se sastojati od konzorcija OPS‑ova ili društva u vlasništvu OPS‑ova.”

4

Dopisom od 24. srpnja 2019. predsjednik foruma energetskih regulatora (FER) u ime svih nacionalnih regulatornih tijela obavijestio je ACER da su na temelju članka 5. stavka 7. Uredbe 2017/2195 zajedno odlučili zatražiti od njega da odluči o prvotnom prijedlogu aFRRIF‑a (u daljnjem tekstu: zajednički zahtjev). Taj je dopis bio popraćen „neformalnim dopisom svih [nacionalnih regulatornih tijela] koji je [FER] odobrio glede [prvotnog] prijedloga [aFRRIF‑a] u skladu s člankom 21. Uredbe [2017/2195]” (u daljnjem tekstu: neformalni dopis nacionalnih regulatornih tijela).

5

U okviru razmjene informacija i savjetovanja koje je pokrenuo s nacionalnim regulatornim tijelima i OPS‑ovima od srpnja 2019. ACER je zaključio da prvotni prijedlog aFRRIF‑a, koji je predviđao da subjekt odgovoran za obavljanje funkcija potrebnih za rad platforme aFRR može poprimiti oblik konzorcija OPS‑ova, nije u skladu s Uredbom 2017/2195.

6

Dopisom od 28. studenoga 2019. OPS‑ovi su ACER‑u uputili drugu verziju prijedloga metodologije aFRR (u daljnjem tekstu: drugi prijedlog aFRRIF‑a). Članak 12. drugog prijedloga aFRRIF‑a određivao je da će subjekt odgovoran za obavljanje svih funkcija potrebnih za rad platforme aFRR biti društvo u vlasništvu OPS‑ova. U napomeni za pojašnjenje priloženoj toj poruci elektroničke pošte OPS‑ovi su pojasnili koji je cilj zadan navedenim člankom.

7

Nakon ispitivanja drugog prijedloga aFRRIF‑a, ACER je zaključio da on nije u skladu s Uredbom 2017/2195 zbog toga što se njime imenuje samo subjekt odgovoran za obavljanje optimizacijske funkcije za aktivaciju i funkcije obračuna OPS‑OPS, iako navedena uredba zahtijeva imenovanje subjekta odgovornog za svaku od funkcija potrebnih za rad platforme aFRR, uključujući funkcije koje su, poput upravljanja kapacitetom, kao proces kontinuiranog ažuriranja raspoloživog prekozonskog prijenosnog kapaciteta u svrhu razmjene energije uravnoteženja, višeplatformske funkcije, s obzirom na to da je raspoloživ prekozonski prijenosni kapacitet podatak koji treba uzeti u obzir u svakoj od europskih platformi za uravnoteženje. Usto je radi poštovanja članka 21. stavka 2. Uredbe 2017/2195 napomenuo OPS‑ovima da zadrže dvije predložene mogućnosti za subjekt odgovoran za obavljanje funkcija koje su potrebne za rad platforme aFRR, to jest ili samo jedan OPS ili društvo u vlasništvu OPS‑ova.

8

Porukom elektroničke pošte od 13. prosinca 2019. OPS‑ovi su putem člana Europske mreže operatora prijenosnih sustava za električnu energiju uputili ACER‑u treću verziju prijedloga metodologije aFRR (u daljnjem tekstu: treći prijedlog aFRRIF‑a).

9

Članak 12. trećeg prijedloga aFRRIF‑a određivao je sljedeće:

„[…]

2.   Svi OPS‑ovi imenuju subjekt odgovoran za obavljanje [optimizacijske funkcije za aktivaciju] i funkciju obračuna OPS‑OPS platforme [aFRR]. Taj će subjekt biti jedan OPS ili društvo u vlasništvu OPS‑ova.

[…]

5.   Kada OPS‑ovi obavljaju višeplatformsku funkciju, svi OPS‑ovi imenuju subjekt odgovoran za obavljanje navedene funkcije koji će moći biti različit od subjekta iz [stavka] 2.

6.   Unutar šest mjeseci nakon odobrenja [metodologije] za europsku platformu za razmjenu energije uravnoteženja iz zamjenskih rezervi s [ručnom ili automatskom] aktivacijom, svi OPS‑ovi imenuju subjekt predložen za obavljanje [funkcije upravljanja kapacitetom].

[…]”

10

Porukom elektroničke pošte od 17. prosinca 2019. upućenom Europskoj mreži operatora prijenosnih sustava za električnu energiju ACER je obavijestio OPS‑ove da izmjene unesene u članak 12. u trećem prijedlogu aFRRIF‑a i dalje nisu u skladu s Uredbom 2017/2195. Naime, budući da prema navedenom prijedlogu više subjekata može obavljati funkcije potrebne za rad platforme aFRR, taj prijedlog mora poštovati dodatne zahtjeve predviđene u članku 21. stavku 3. točki (e) Uredbe 2017/2195, a što nije dokazano.

11

Porukom elektroničke pošte od 18. prosinca 2019. upućenom članu osoblja belgijskog OPS‑a u odgovoru na ACER‑ovu poruku elektroničke pošte od 17. prosinca 2019. OPS‑ovi su ACER‑u uputili izmijenjenu verziju trećeg prijedloga aFRRIF‑a (u daljnjem tekstu: izmijenjeni treći prijedlog aFRRIF‑a). Potvrdili su da bi jedinstveni subjekt (samo jedan OPS ili društvo u vlasništvu OPS‑ova) bio odgovoran za obavljanje funkcija koje se posebno zahtijevaju za rad platforme aFRR, to jest optimizacijske funkcije za aktivaciju i funkciju obračuna OPS‑OPS platforme te da se, glede obavljanja upravljanja kapacitetom, što je bila višeplatformska funkcija, ona može povjeriti drugom jedinstvenom subjektu (samo jednom OPS‑u ili društvu u vlasništvu OPS‑ova).

12

Dana 20. prosinca 2019. ACER je sastavio konačnu verziju svojeg nacrta odluke o metodologiji aFRR koja je dostavljena tužiteljima.

13

Dana 24. siječnja 2020. ACER je donio Odluku 02/2020 o metodologiji aFRR kojoj je u prilogu I. bila priložena metodologija aFRR, kako ju je on izmijenio i odobrio (u daljnjem tekstu: sporni aFRRIF).

14

Članak 12. spornog aFRRIF‑a određuje sljedeće:

„[…]

2.   Svi OPS‑ovi imenuju subjekt, neovisno o tome radi li se o OPS‑u ili društvu u vlasništvu OPS‑ova, koji je odgovoran za obavljanje [optimizacijske funkcije za aktivaciju] i [funkcije obračuna OPS‑OPS] platforme aFRR. Najkasnije osam mjeseci prije nego što funkcija upravljanja kapacitetom postane funkcija potrebna za rad platforme aFRR u skladu s člankom 6. [stavkom] 4., svi OPS‑ovi izrađuju prijedlog izmjene aFRRIF‑a u kojem će se imenovati subjekt odgovoran za obavljanje funkcije upravljanja kapacitetom u skladu s člankom 21. [stavkom] 3. [točkom] (e), [Uredbe 2017/2195] i odrediti hoće li platformom aFRR upravljati jedinstveni subjekt ili više subjekata.

3.   Subjekt će se imenovati u skladu s člankom 21. [stavkom] 4. [Uredbe 2017/2195].

[…]”

15

Dana 23. ožujka 2020., na temelju članka 28. Uredbe (EU) 2019/942 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o osnivanju Agencije Europske unije za suradnju energetskih regulatora (SL 2019., L 158, str. 22.), društva Austrian Power Grid, ČEPS, a.s., Polskie sieci elektroenergetyczne S. A., Red Eléctrica de España SA, RTE Réseau de transport d’électricité i Svenska kraftnät (u daljnjem tekstu: skupina A) podnijela su žalbu ACER‑ovu Odboru za žalbe usmjerenu, među ostalim, protiv Odluke 02/2020, koja je bila prvotno zavedena pod brojem A-001‑2020. Društva TenneT TSO BV i TenneT TSO GmbH podnijela su žalbu ACER‑ovu Odboru za žalbe usmjerenu, među ostalim, protiv Odluke 02/2020 koja je bila prvotno zavedena pod brojem A-004‑2020. Budući da su ti postupci imali isti predmet, Odbor za žalbe ih je potom objedinio pod brojem predmeta A-001‑2020 (objedinjen).

16

U svojoj žalbi skupina A je na temelju članka 20. stavka 3. točke (d) odluke Odbora za žalbe br. 1-2011, kako je izmijenjena 5. listopada 2019., a kojom je donesen Poslovnik ACER‑ova Odbora za žalbe, zatražila od tog odbora da ACER‑u naloži da otkrije (u daljnjem tekstu: zahtjev za otkrivanje) više dokumenata u neredigiranom obliku, to jest, s jedne strane, presliku procjene koju je ACER dao u okviru provedbe članka 21. stavka 5. Uredbe br. 2017/2195 i, s druge strane, presliku obrazaca koji sadržavaju mišljenja koja je iznio ACER‑ov Odbor regulatora u vezi s Odlukom 02/2020 i metodologijom aFRR prije nego što ih je ACER konačno usvojio (u daljnjem tekstu: sporni dokumenti), kao i da joj pruži mogućnost komentiranja tih dokumenata. Dopisom od 28. svibnja 2020. skupina A ponovila je taj zahtjev za otkrivanje.

17

Dana 2. lipnja 2020. tajništvo Odbora za žalbe dostavilo je skupini A odluku kojom je predsjednik navedenog odbora odbio njezin zahtjev za otkrivanje (u daljnjem tekstu: odluka o odbijanju zahtjeva za otkrivanje).

18

Odlukom od 16. srpnja 2020. Odbor za žalbe donio je pobijanu odluku kojom se potvrđuje Odluka 02/2020 i odbijaju žalbe tužiteljâ u predmetu A-001‑2020 (objedinjen).

19

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

20

ACER u biti od Općeg suda zahtijeva da:

21

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, pretpostavke za dopuštenost tužbe, određene člankom 263. UFEU‑a, apsolutne su zapreke za vođenje postupka te ih stoga Opći sud mora ispitati po službenoj dužnosti (vidjeti u tom smislu presudu od 16. svibnja 2019., Pebagua/Komisija, C‑204/18 P, neobjavljenu, EU:C:2019:425, t. 28. i navedenu sudsku praksu).

22

U ovom slučaju, nakon što su stranke bile pozvane podnijeti svoja očitovanja u tom pogledu, valja po službenoj dužnosti ispitati dopuštenost druge točke tužbenog zahtjeva koji se odnosi na poništenje članka 1. Odluke 02/2020 i više odredaba spornog aFRRIF‑a.

23

U tom pogledu iz uvodne izjave 34., članka 28. stavka 1. i članka 29. Uredbe 2019/942 kao i članka 263. petog stavka UFEU‑a, kako su protumačeni s obzirom na relevantnu sudsku praksu, proizlazi da nepovlašteni tužitelji mogu pred Općim sudom zahtijevati samo poništenje odluka koje je donio Odbor za žalbe (u tom smislu i po analogiji vidjeti presudu od 16. ožujka 2022., MEKH i FGSZ/ACER, T‑684/19 i T‑704/19, EU:T:2022:138, t. 31. do 42.).

24

U okviru ispitivanja ove tužbe tužitelji koji nemaju status privilegiranih tužitelja mogu samo zahtijevati poništenje pobijane odluke koju je donio Odbor za žalbe, ali ne i poništenje Odluke 02/2020 i njezinih priloga.

25

Stoga se u ovom slučaju valja ograničiti na nadzor zakonitosti pobijane odluke, osobito u dijelu u kojem se njome u cijelosti potvrđuje Odluku 02/2020 kao i odredbe spornog aFRRIF‑a, s obzirom na tužbene razloge i prigovore koje su tužitelji iznijeli kao i tužbene razloge i prigovore koje bi po potrebi valjalo istaknuti po službenoj dužnosti u pogledu pobijane odluke.

26

U prilog svojoj tužbi tužitelji ističu tri tužbena razloga od kojih se prvi temelji, u biti, na pogrešci koja se tiče prava i proizlazi iz povrede načela dodjele ovlasti i Uredbe 2019/942 koju je u pobijanoj odluci počinio Odbor za žalbe time što je utvrdio da je ACER mogao u Odluci 02/2020 odstupiti, prilikom izvršavanja svoje nadležnosti, od zajedničkog zahtjeva OPS‑ova, drugi na pogreškama koje se tiču prava, a koje je u pobijanoj odluci počinio Odbor za žalbe time što nije utvrdio da je u Odluci 02/2020 ACER povrijedio članak 21. Uredbe 2017/2195 i treći na tome da je tijekom postupka koji je bio pokrenut pred njime Odbor za žalbe povrijedio načelo dobre uprave, načelo poštovanja prava obrane, obvezu obrazlaganja i zakonske obveze koje je imao.

27

Prvi tužbeni razlog podijeljen je u dva dijela. Prvi dio temelji se na tome da je Odbor za žalbe u pobijanoj odluci pogrešno zaključio da ACER nije odstupio od zajedničkog stajališta OPS‑ova, kako je proizlazilo iz zajedničkog zahtjeva. Drugi dio temelji se na tome da je Odbor za žalbe u pobijanoj odluci pogrešno zaključio da je u svakom slučaju ACER ovlašten odstupiti od zajedničkog stajališta OPS‑ova, kako je proizlazilo iz zajedničkog zahtjeva.

28

Opći sud smatra svrsishodnim započeti ispitivanjem drugog dijela prvog tužbenog razloga.

29

U okviru tog dijela tužitelji tvrde, u biti, da je Odbor za žalbe pogrešno zaključio u pobijanoj odluci da je ACER bio ovlašten odstupiti od zajedničkog stajališta OPS‑ova kako je proizlazilo iz zajedničkog zahtjeva, iako je područje nadležnosti ACER‑a bilo određeno zajedničkim zahtjevom te da je time što je odstupio od njegova sadržaja u Odluci 02/2020 na temelju članka 5. stavka 7. Uredbe 2017/2195 i članka 6. stavka 10. drugog podstavka točke (b) Uredbe 2019/942 kako bi nastavio sa svojim političkim programom, djelovao ultra vires i povrijedio navedene odredbe. Činjenica da neka nacionalna regulatorna tijela o kojima je riječ nisu osporavala pobijanu odluku u tom pogledu ne lišava druga nacionalna regulatorna tijela njihova prava da to učine.

30

Prvo, tužitelji drže da iz članka 6. stavka 4. Uredbe 2019/942, sudske prakse i ACER‑ove prakse odlučivanja proizlazi da se ACER‑ova nadležnost za odlučivanje ne može protezati na pitanja o kojima su nacionalna regulatorna tijela već postigla sporazum ili od njega nisu zatražila donošenje odluke. U ovom su slučaju pred ACER iznesene samo dvije točke o kojima se nacionalna regulatorna tijela spomenuta u neformalnom dopisu ne slažu i koja su se odnosila na tehničko funkcioniranje procesa ponovne uspostave frekvencije s automatskom aktivacijom koji obavljaju OPS‑ovi i na odabir modela „zahtjeva za nadzor” za opći projekt platforme aFRR.

31

Drugo, tužitelji tvrde da je time što je donio odluku koja je prekoračila granice njegove nadležnosti, kako su određene u zajedničkom zahtjevu, ACER povrijedio načelo dodjele ovlasti utvrđeno u članku 5. stavku 2. UEU‑a. Metodologija aFRR donesena je na temelju Uredbe 2017/2195 koja je provedbeni akt. Kao što to proizlazi iz njezine uvodne izjave 16., Uredba 2017/2195 utvrđuje granice nadležnosti dodijeljene ACER‑u i samo bi Europska komisija mogla na temelju postupka komitologije izmijeniti navedene granice. Usto, suprotno onomu što tvrdi Odbor za žalbe, u točki 108. pobijane odluke ACER nije u konkretnom slučaju izvršavao vlastitu nadležnost, nego nadležnost koja je delegirana s nacionalnih regulatornih tijela ili izvedena od njih. U skladu sa sudskom praksom, samo bi nužnost da se osigura koristan učinak Uredbe 2017/2195 mogla opravdati to da ACER prekorači granice nadležnosti koja mu je dodijeljena. Međutim, iz točke 69. presude od 24. listopada 2019., E‑Control/ACER (T‑332/17, neobjavljena, EU:T:2019:761), proizlazi da ništa ne opravdava da, kao u ovom slučaju, svojim stajalištem ACER nadomjesti stajalište nacionalnih regulatornih tijela kako je izraženo u zajedničkom zahtjevu u vezi s funkcijama potrebnima za rad platforme aFRR te subjektom ili više njih koji su imenovani za njihovo obavljanje.

32

Treće, tužitelji tvrde da je tumačenje članka 5. stavka 2. točke (b) Uredbe 2019/942, koje je Odbor za žalbe prihvatio u pobijanoj odluci, kako bi ACER‑u priznao opću ovlast da revidira prijedloge OPS‑ova podnesenih nacionalnim regulatornim tijelima, bilo pogrešno jer ta odredba nije bila primjenjiva na postupak odlučivanja iz članka 6. stavka 10. drugog podstavka točke (b) navedene uredbe i nije poštovala načelo dodjele ovlasti, kako je navedeno u točki 31. ove presude. U ovom je slučaju donošenje metodologije aFRR, kao prvo, bilo u nadležnosti nacionalnih regulatornih tijela i, kao drugo te uslijed izostanka sporazuma među njima ili na njihov zajednički zahtjev, u ACER‑ovoj nadležnosti.

33

Četvrto, tužitelji smatraju da ACER‑ovo pozivanje na navodnu „uzlaznost” regulatornog postupka predviđenog Uredbom 2019/942 ne opravdava to da je u Odluci 02/2020 ACER odstupio od zajedničkog stajališta nacionalnih regulatornih tijela i to neovisno o pozitivnom mišljenju koje je o nacrtu ACER‑ove odluke dao Odbor regulatora. Odlukom 02/2020 ACER je naložio OPS‑ovima niz obveza koje su oni neprestano odbijali i koje nacionalna regulatorna tijela nisu u zajedničkom zahtjevu prepoznala kao točke oko kojih se ne ona slažu i koja zahtijevaju ACER‑ovu arbitražu. Odluka 02/2020, kako ju je potvrdio Odbor za žalbe, nije bila samo nezakonita, nego i štetna za OPS‑ove. Naime, ona ih je lišila mogućnosti imenovanja konzorcija OPS‑ova radi obavljanja optimizacijske funkcije za aktivaciju i funkcije obračuna OPS‑OPS te im je naložila da u određenom roku uključe upravljanje kapacitetom među funkcije potrebne za rad platforme aFRR i imenuju jednog od OPS‑ova ili društvo u njihovu vlasništvu za obavljanje te funkcije, u skladu s člankom 21. stavkom 4. Uredbe 2017/2195. Na temelju članka 21. Uredbe 2017/2195 na OPS‑ovima je bilo da odrede metodologiju aFRR, a ne na ACER‑u da im je nametne skrivajući se iza hipotetske mogućnosti OPS‑ova da podnesu prijedlog za izmjenu navedene metodologije na temelju članka 6. stavka 3. Uredbe 2017/2195.

34

ACER zahtijeva da se drugi dio prvog žalbenog razloga odbije.

35

U ovom slučaju, u skladu s utvrđivanjem dopuštenosti tužbe i koristi od tužbenih razloga koji su joj istaknuti u prilog, a koje je provedeno u točki 25. ove presude, valja provjeriti je li Odbor za žalbe počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u pobijanoj odluci propustio utvrditi da je donošenjem Odluke 02/2020 ACER prekoračio granice svoje nadležnosti, kao što su to tužitelji naveli u prilog žalbi koja mu je podnesena.

36

U tom pogledu, iz sudske prakse o pravilima kojima se uređuje nadležnost institucija, tijela, ureda i agencija Europske unije proizlazi da odredba koja je pravni temelj akta i ovlašćuje instituciju Unije na donošenje akta o kojem je riječ mora biti na snazi u trenutku njegova donošenja (vidjeti presude od 26. ožujka 2015., Komisija/Moravia Gas Storage, C‑596/13 P, EU:C:2015:203, t. 34. i navedenu sudsku praksu, i od 3. veljače 2011., Cantiere navale De Poli/Komisija, T‑584/08, EU:T:2011:26, t. 33. i navedenu sudsku praksu).

37

U trenutku u kojem je pobijana odluka donesena, koja je jedini akt čiju su zakonitost tužitelji ovlašteni osporavati u okviru ove tužbe (vidjeti točku 25. ove presude), to jest 16. srpnja 2020., primjenjivala se Uredba 2019/942. Osim toga, Uredba 2017/2195 bila je također na snazi i u skladu sa svojim člankom 65. primjenjiva od 18. prosinca 2017., odnosno dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije, tj. od 28. studenoga 2017. Naime, na temelju članka 6. stavka 10. Uredbe 2019/942 i članka 5. stavka 7. Uredbe 2017/2195 ACER je ovlašten da u roku od šest mjeseci donese odluku ili pojedinačne odluke o regulatornim pitanjima ili problemima koji imaju učinak na prekograničnu trgovinu ili prekograničnu sigurnost sustava, a koji spadaju u nadležnost nacionalnih regulatornih tijela, kao što je donošenje metodologije aFRR, ako nadležna nacionalna regulatorna tijela nisu uspjela postići dogovor u roku koji im je za to određen ili ako su mu nadležna nacionalna regulatorna tijela u tom smislu uputila zajednički zahtjev. Na dan donošenja pobijane odluke, samo su te odredbe mogle poslužiti kao pravna osnova za navedenu odluku.

38

Stoga valja provjeriti je li se na članku 6. stavku 10. Uredbe 2019/942 i članku 5. stavku 7. Uredbe 2017/2195 mogla zasnivati ACER‑ova nadležnost za konačno donošenje metodologije aFRR kako se nalazi u prilogu I. pobijanoj odluci, a što zahtijeva tumačenje dosega tih odredbi.

39

U tom pogledu, valja podsjetiti na to da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, prilikom tumačenja odredbi prava Unije valja uzeti u obzir ne samo njihov tekst nego i kontekst u kojem se nalaze te ciljeve koji se žele postići propisom kojeg su dio (vidjeti presude od 11. srpnja 2018., COBRA, C‑192/17, EU:C:2018:554, t. 29. i navedenu sudsku praksu te od 28. siječnja 2020., Komisija/Italija (Direktiva o borbi protiv kašnjenja u plaćanju), C‑122/18, EU:C:2020:41, t. 39. i navedenu sudsku praksu).

40

U ovom slučaju, svi su OPS‑ovi podnijeli na odobrenje svojim nacionalnim regulatornim tijelima prijedlog metodologije aFRR, to jest prvotni prijedlog aFRRIF‑a, kao što su to bili dužni učiniti na temelju članka 5. stavka 2. točke (a) i članka 21. stavka 1. Uredbe 2017/2195. Prema članku 5. stavku 7. Uredbe 2017/2195 i članku 6. stavku 10. drugom podstavku točki (b) Uredbe 2019/942 ACER je morao u slučaju zajedničkog zahtjeva nacionalnih regulatornih tijela sam odlučiti o tom prijedlogu u roku od šest mjeseci od dana upućivanja tog zahtjeva. No, nesporno je da su dopisom od 24. srpnja 2019. nacionalna regulatorna tijela zajednički zatražila, na temelju članka 5. stavka 7. Uredbe 2017/2195, od ACER‑a da odluči o prvotnom prijedlogu aFRRIF‑a koji su mu OPS‑ovi podnijeli (točka 4. ove presude).

41

Tako je ACER‑ova nadležnost za odlučivanje ili donošenje konačne odluke o metodologiji aFRR počivala u ovom slučaju na okolnosti iz članka 6. stavka 10. drugog podstavka točke (b) Uredbe 2019/942 i članka 5. stavka 7. Uredbe 2017/2195 da su sva nacionalna regulatorna tijela zajednički zatražila od njega da odluči o toj metodologiji.

42

Naime, kao prvo, iz odredbi članka 6. Uredbe 2019/942 i članka 5. stavka 7. Uredbe 2017/2195 ne proizlazi da je ACER – u okviru izvršavanja takve nadležnosti i izvan okvira obveze koju je imao na temelju članka 6. stavka 11. Uredbe 2019/942 da se u stadiju pripreme svoje odluke savjetuje s dotičnim nacionalnim regulatornim tijelima i OPS‑ovima – bio vezan primjedbama koje su oni uputili. Konkretno, iz navedenih odredbi ne proizlazi da je ACER‑ova nadležnost ograničena samo na aspekte o kojima nacionalna regulatorna tijela nisu uspjela postići dogovor. Suprotno tomu, članak 6. stavak 10. Uredbe 2019/942 te članak 5. stavak 7. Uredbe 2017/2195 poimaju „regulatorna pitanja” ili „prijedloge […] metodologija [koje su podnijeli OPS‑ovi]” – koji se prvo nalaze u nadležnosti nacionalnih regulatornih tijela, prije nego što na njihov zajednički zahtjev za odlučivanje o njima postane nadležan ACER – kao neodvojivu cjelinu, o kojoj općenito odlučuju nacionalna regulatorna tijela, a zatim ACER, a da pritom ne prave takvu razliku. S obzirom na njihov izričaj, članak 6. Uredbe 2019/942 i članak 5. stavak 7. Uredbe 2017/2195 stoga treba tumačiti na način da je ACER, u slučaju zajedničkog zahtjeva nacionalnih regulatornih tijela koji se odnosi na regulatorna pitanja ili prijedloge koje su OPS‑ovi podnijeli, ovlašten donijeti odluku ili sam odlučiti o tim pitanjima ili tim prijedlozima.

43

Kao drugo, to doslovno tumačenje članka 6. stavka 10. Uredbe 2019/942 i članka 5. stavka 7. Uredbe 2017/2195 potvrđuju kontekst i ciljevi koji se žele postići pravnim propisom kojeg su te odredbe dio, kako su pojašnjeni u pripremnim radnjama za nju.

44

U tom pogledu, iz obrazloženja Prijedloga uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju Agencije za suradnju energetskih regulatora (COM/2007/0530 final), koji je temelj Uredbe (EZ) br. 713/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o osnivanju Agencije za suradnju energetskih regulatora (SL 2009., L 211, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 1., str. 253.), koja je potom zamijenjena Uredbom 2019/942, proizlazi da su se odredbe iz te uredbe među ostalim temeljile na tvrdnji da „[i]ako se unutarnje energetsko tržište značajno razvilo, pravni propisi o prekograničnim pitanjima su i dalje manjkavi” i da „[p]raksa […] kojom se općenito traži odobrenje 27 regulatora i više od 30 operatora prijenosnih sustava kako bi se postigao dogovor ne daje zadovoljavajuće rezultate” i „da se nije pokazalo da je na temelju nje moguće doći do donošenja stvarnih odluka o kompliciranim pitanjima, a njihovo je donošenje postalo neophodno”. Zbog tih je razloga odlučeno da se osnuje „[a]gencija [koja] na europskoj razini nadopunjuje regulatorne zadaće koje na nacionalnoj razini izvršavaju regulatorna tijela”, osobito zahvaljujući dodjeli „ovlasti donošenja pojedinačnih odluka”. Navedene ovlasti trebalo je dodijeliti ACER‑u „[k]ako bi upravljao posebnim transnacionalnim pitanjima”, a osobito kako bi „odlučivao o regulatornom režimu koji se primjenjuje na infrastrukture na državnom području više od jedne države članice”, kao što je to konačno predviđeno člankom 8. Uredbe br. 713/2009.

45

Osim toga, iz obrazloženja Prijedloga uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju Agencije Europske unije za suradnju energetskih regulatora (COM/2016/0863 final) proizlazi da odredbe koje su sadržane u njoj trebaju među ostalim omogućiti „prilagodbu regulatornog nadzora regionalnim tržištima”. Konkretno, više se ne čini da je stvarnim okolnostima na tim tržištima prikladno to da „[s]ve važne regulatorne odluke […] donose nacionalni regulatori, čak i onda kad je potrebno zajedničko regulatorno rješenje” i da je „[r]egulatorni nadzor stoga i dalje rascjepkan, što bi moglo rezultirati donošenjem različitih odluka i nepotrebnim kašnjenjima”. Zbog tih se razloga smatralo da bi „[j]ačanje ovlasti ACER‑a u prekograničnim pitanjima koja zahtijevaju donošenje usklađene regionalne odluke pridonijelo bržem i djelotvornijem donošenju odluka u prekograničnim pitanjima”, pri čemu treba primijetiti da bi „[n]acionalni regulatori, koji u okviru Agencije za suradnju energetskih regulatora odlučuju o tim pitanjima većinskim glasanjem, i dalje bili potpuno uključeni u taj postupak”. Smatralo se da je dodjela „dodatnih ograničenih nadležnosti” ACER‑u u skladu s načelom supsidijarnosti jer su mu one dodijeljene „u onim područjima u kojima bi rascjepkano nacionalno donošenje odluka o pitanjima od prekogranične važnosti dovelo do problema ili nedosljednosti u unutarnjem tržištu”. Osim toga, smatra se da je ta dodjela u skladu s načelom proporcionalnosti s obzirom na to da će „ACER dobiti dodatne zadaće, posebno u pogledu regionalnog funkcioniranja energetskog sustava, a [nacionalna regulatorna tijela] će i dalje imati središnju ulogu u regulaciji energetike”. Prijedlog uredbe upravo je u tom okviru u „poglavlju [I.] definira[o] nove zadaće ACER‑a […] u pogledu nadzora nad imenovanim operatorima tržišta električne energije i povezanih s odobravanjem metoda i prijedloga u vezi s adekvatnošću proizvodnje i pripremljenošću za rizike”. Te su nove ACER‑ove zadaće među ostalim utvrđene u članku 6. stavku 10. Uredbe 2019/942.

46

Iz obrazloženja tih prijedloga uredbe proizlazi jasna želja zakonodavca Unije da donošenje odluka o prekograničnim pitanjima, koja su teška ali neophodna, učini djelotvornim i bržim, i to jačanjem ACER‑ovih ovlasti donošenja pojedinačnih odluka koje je u skladu sa zadržavanjem središnje uloge nacionalnih regulatornih tijela u regulaciji energetike.

47

To također odgovara određenim ciljevima koji se žele postići uredbama br. 713/2009 i 2019/942. Naime, kao što je to navedeno u uvodnoj izjavi 10. Uredbe 2019/942, prije u uvodnoj izjavi 5. Uredbe br. 713/2009, države članice trebaju za postizanje ciljeva energetske politike Unije blisko surađivati i otkloniti prepreke za prekograničnu razmjenu električne energije i prirodnog plina, a središnji neovisni organ, odnosno ACER, osnovan je kako bi se ispunila regulatorna praznina na razini Unije i doprinijelo učinkovitom funkcioniranju unutarnjeg tržišta električne energije i unutarnjeg tržišta prirodnog plina. Stoga, kao što je to navedeno u uvodnoj izjavi 11. Uredbe 2019/942, prije u uvodnoj izjavi 6. Uredbe br. 713/2009, ACER treba osigurati da se regulatorne funkcije koje izvršavaju nacionalna regulatorna tijela pravilno koordiniraju i prema potrebi izvršavaju na razini Unije. ACER tako raspolaže, kao što je to pojašnjeno u uvodnim izjavama 33. i 34. Uredbe 2019/942, prije u uvodnim izjavama 18. i 19. Uredbe br. 713/2009, vlastitim ovlastima odlučivanja kako bi mu se omogućilo da svoje regulatorne funkcije obavlja učinkovito, transparentno, opravdano i prije svega neovisno o proizvođačima električne energije i plina, OPS‑ovima i potrošačima. On te ovlasti mora izvršavati vodeći računa o usklađenosti tih odluka s pravom Unije o energiji, pod nadzorom Odbora za žalbe koji je dio ACER‑a, ali istodobno neovisan o njemu, te Suda Europske unije.

48

Iz toga slijedi da je ACER, među ostalim, imao vlastite regulatorne ovlasti i ovlasti odlučivanja koje izvršava potpuno neovisno i na vlastitu odgovornost kako bi mogao zamijeniti nacionalna regulatorna tijela kad im njihova dobrovoljna suradnja ne omogućuje donošenje pojedinačnih odluka o određenim pitanjima ili problemima koji su u njihovoj regulatornoj nadležnosti. Kao što je to navedeno u uvodnim izjavama 11. i 45. Uredbe 2019/942, prije u uvodnim izjavama 6. i 29. Uredbe br. 713/2009, ACER tako postaje nadležan da potpuno neovisno i na vlastitu odgovornost odlučuje o regulatornim pitanjima ili važnim problemima za učinkovito funkcioniranje unutarnjeg tržišta električne energije i unutarnjeg tržišta prirodnog plina, tek onda kad i pod uvjetom da se, u skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti navedenima u članku 5. UEU‑a, ciljevi koje Unija želi postići nisu mogli ostvariti suradnjom dotičnih država članica, zbog toga što među njihovim nacionalnim regulatornim tijelima nije postignut opći dogovor o regulatornim pitanjima ili problemima koji ponajprije spadaju pod njihovu nadležnost. To važi to više kada se nacionalna regulatorna tijela sama slože oko zaključka da je prikladnije da sam ACER odluči o tim pitanjima ili tim problemima.

49

Stoga, logika sustava na kojoj se temelji članak 6. Uredbe 2019/942, prije članak 8. Uredbe br. 713/2009, i članak 5. stavak 7. Uredbe 2017/2195 jest ta da, kad nacionalna regulatorna tijela na razini država članica smatraju prikladnijim da ACER sam odluči pojedinačnom odlukom o regulatornim pitanjima ili o problemu koji spada pod njihovu nadležnost, a koji su važni za učinkovito funkcioniranje unutarnjih tržišta električne energije, poput izrade metodologije aFRR predviđene člankom 21. stavkom 1. Uredbe 2017/2195, nadležan za donošenje te odluke postaje ACER, a da pritom nije predviđeno da jedan dio te nadležnosti mogu, na nacionalnoj razini, zadržati nacionalna regulatorna tijela, primjerice o određenim regulatornim pitanjima ili o određenim aspektima dotičnog problema o kojima su postigla dogovor.

50

Nadalje, s obzirom na to da ACER svoju nadležnost izvršava potpuno neovisno i na vlastitu odgovornost, Odbor za žalbe u točki 110. pobijane odluke s pravom navodi da on ne može biti vezan stajalištem koje su nadležna nacionalna regulatorna tijela zauzela o određenim regulatornim pitanjima ili određenim aspektima problema koji su im podneseni i o kojima su uspjeli postići dogovor, osobito kad smatra da to stajalište nije u skladu s pravom Unije o energiji. Konačno, tužitelji u okviru ove tužbe ne osporavaju tu ocjenu Odbora za žalbe.

51

Osim toga, s obzirom na to da su vlastite ovlasti donošenja odluka dodijeljene ACER‑u kako bi mu se omogućilo učinkovito ispunjavanje njegovih regulatornih funkcija, članak 6. Uredbe 2019/942 i članak 5. stavak 7. Uredbe 2017/2195 treba razumjeti na način da ACER‑u dopuštaju da izmijeni prijedloge OPS‑ova da bi se osigurala njihova usklađenost s pravom Unije o energiji, prije njihova odobravanja. Ta je ovlast neophodna kako bi ACER mogao učinkovito ispunjavati svoje regulatorne funkcije jer, kao što je to Odbor za žalbe s pravom istaknuo u točki 125. pobijane odluke, nijedna odredba Uredbe 2019/942 ili Uredbe 2017/2195 ne predviđa da ACER od OPS‑ova može tražiti da izmijene svoj prijedlog, prije nego što ga odobri.

52

Naposljetku, valja istaknuti da su vlastite ovlasti donošenja odluka dodijeljene ACER‑u u Uredbi 2019/942 u skladu sa zadržavanjem središnje uloge koja se nacionalnim regulatornim tijelima priznaje u području regulacije energetike, jer ACER, u skladu s člankom 24. stavkom 2. prvim podstavkom navedene uredbe odnosno njegov ravnatelj, odlučuje ili donosi svoje odluke tek nakon što je pribavljeno pozitivno mišljenje Odbora regulatora, u kojem su sva nacionalna regulatorna tijela zastupana uz Komisiju, s tim da svaki član tog odbora ima jedan glas, a odbor odlučuje dvotrećinskom većinom, kao što je to predviđeno člankom 21. i člankom 22. stavkom 1. te iste uredbe.

53

Stoga svrha članka 6. Uredbe 2019/942 i članka 5. stavka 7. Uredbe 2017/2195 te kontekst u kojem se te odredbe nalaze potvrđuju da je ACER, u slučaju zajedničkog zahtjeva nacionalnih regulatornih tijela koji se odnosi na regulatorna pitanja ili prijedloge koje su OPS‑ovi podnijeli, ovlašten odlučivati ili sam donijeti odluku o tom problemu a da se pritom ne dovodi u pitanje zadržavanje središnje uloge koja se nacionalnim regulatornim tijelima priznaje mišljenjem Odbora regulatora i bez ograničavanja njegove nadležnosti samo na posebne aspekte oko kojih se pokazalo da postoji neslaganje između navedenih nacionalnih regulatornih tijela.

54

Argumenti tužiteljâ koji se temelje na tome da je Uredba 2017/2195 provedbeni akt, da je postupak koji je doveo do donošenja pobijane odluke Odbor za žalbe pogrešno označio kao „uzlazni” ili da nije poštovao ono što je predviđeno člankom 5. stavkom 2. točkom (b) Uredbe 2019/942 moraju se odbiti jer su u svakom slučaju bespredmetni s obzirom na to da ne mogu izmijeniti činjenicu da je ovdje člankom 6. Uredbe 2019/942 i člankom 5. stavkom 7. Uredbe 2017/2195 dana Odboru za žalbe dostatna pravna osnova za konačno donošenje metodologije aFRR, kako se nalazi u prilogu I. pobijanoj odluci.

55

Treće, osnovanost tumačenja članka 6. Uredbe 2019/942 i članka 5. stavka 7. Uredbe 2017/2195 izloženog u točki 53. ove presude potvrđena je primjenom tih odredbi u ovom slučaju.

56

Kao prvo, iz članka 21. stavka 1. Uredbe 2017/2195 proizlazi da je metodologija aFRR zamišljena kao neodvojiva regulatorna cjelina, koju trebaju odobriti nadležna regulatorna tijela.

57

Kao drugo i s obzirom na to da se tužitelji pozivaju na sadržaj neformalnog dopisa nacionalnih regulatornih tijela, valja primijetiti da on čini dokument koji su izdala nacionalna regulatorna tijela, a koji nije pravno obvezujući za ACER i ne može utjecati na određivanje dosega članka 6. Uredbe 2019/942 ili članka 5. stavka 7. Uredbe 2017/2195, ni na određivanje nadležnosti ili dužnosti ACER‑a koje iz toga proizlaze. U svakom slučaju, sadržaj tog dokumenta ne potvrđuje navod tužiteljâ da se u neformalnom dopisu nacionalnih regulatornih tijela konkretno razlikuju regulatorna pitanja ili aspekti metodologije aFRR o kojima su sva nacionalna regulatorna tijela uspjela postići dogovor, a osobito o činjenici da su optimizacijska funkcija za aktivaciju i funkcija obračuna OPS‑OPS, a ne upravljanje kapacitetom, bile funkcije potrebne za rad platforme aFRR i odabir konzorcija za obavljanje navedenih funkcija bio je mogućnost sukladna članku 21. stavku 2. Uredbe 2017/2195, od onih o kojima nisu postigla takav sporazum u određenom roku i koje su, kao takve, uputila ACER‑u na odlučivanje.

58

Naime, u svojem neformalnom dopisu nacionalna regulatorna tijela su, nakon što su podsjetila na to da se optimizacijskom funkcijom za aktivaciju treba uzeti u obzir raspoloživi prekozonski prijenosni kapacitet, utvrdila na način koji je neobvezujuć za ACER, svoj sporazum o činjenici da prvotni prijedlog aFRRIF‑a treba predvidjeti da svi OPS‑ovi centralizirano i koordinirano izrade izračun prekozonskog prijenosnog kapaciteta za sve europske platforme za uravnoteženje i da ga, osim toga, treba preoblikovati kako bi se nedvosmisleno odredilo žele li oni zadužiti jedinstveni subjekt ili više subjekata za obavljanje funkcija potrebnih za rad platforme aFRR, s obzirom na to da je konzorcij OPS‑ova bez pravne osobnosti izjednačen sa strukturom koja se sastoji od više subjekata. Ta opažanja nacionalnih regulatornih tijela potvrđuju da se njihov sporazum odnosio u ovom slučaju manje na potvrđivanje članaka prvotnog prijedloga aFRRIF‑a koji se odnosio na izračun raspoloživog prekozonskog prijenosnog kapaciteta i na imenovanje subjekata odgovornih za funkcije potrebne za rad platforme aFRR nego na nužnost za OPS‑ove da razrade članke o tim pitanjima u prvotnom prijedlogu aFRRIF‑a.

59

Stoga tužitelji pogrešno predbacuju ACER‑u da je zanemario činjenicu da neformalni dopis nacionalnih regulatornih tijela potvrđuje da su se ona sporazumjela o činjenici da su optimizacijska funkcija za aktivaciju i funkcija obračuna OPS‑OPS 2017/2195, a ne upravljanje kapacitetom, bile funkcije potrebne za rad platforme aFRR i da je odabir konzorcija za obavljanje navedenih funkcija bila mogućnost sukladna članku 21. stavku 2. Uredbe 2017/2195.

60

S obzirom na sve prethodne ocjene, valja utvrditi da Odbor za žalbe nije počinio pogrešku koja se tiče prava time što u pobijanoj odluci nije ustanovio da je donijevši Odluku 02/2020 ACER prekoračio granice svoje nadležnosti kada je odlučio o točkama metodologije aFRR koje su bile spomenute u neformalnom dopisu nacionalnih regulatornih tijela kao da je o njima postignut dogovor među njima.

61

Slijedom toga, drugi dio prvog tužbenog razloga valja odbiti kao neosnovan. Budući da ispitivanje tog dijela dopušta zaključak da je ACER bio u svakom slučaju nadležan za odlučivanje o točkama metodologije aFRR koje su bile spomenute u neformalnom dopisu nacionalnih regulatornih tijela kao da je o njima postignut dogovor među njima, postalo je bespredmetno pitanje je li donošenjem Odluke 02/2020 ACER zapravo odstupio od zajedničkog stajališta nacionalnih regulatornih tijela, kako je ono proizlazilo iz njihova zajedničkog zahtjeva. Prema tome, prvi dio prvog tužbenog razloga valja odbiti kao bespredmetan, tako da taj tužbeni razlog treba odbiti u cijelosti.

62

Drugi tužbeni razlog podijeljen je u osam dijelova koje valja uzastopno ispitati, a po potrebi tako da ih se objedini.

63

Tužitelji prigovaraju Odboru za žalbe da je u točki 161. pobijane odluke pogrešno zaključio da su si OPS‑ovi sami nametnuli korištenje jedinstvenim subjektom za obavljanje funkcija potrebnih za rad platforme aFRR. Navedeni odbor nije bio dužan uzeti u obzir činjenicu da je prijedlog za imenovanje samo jednog OPS‑a koji se nalazi u trećem prijedlogu OPS‑ova proizašao iz ACER‑ova stalnog protivljenja u okviru postupka odlučivanja imenovanju konzorcija OPS‑ova i njegove sklonosti imenovanju jedinstvenog pravnog subjekta u obliku OPS‑a ili društva koje OPS‑ovi osnuju. ACER je time nezakonito nametnuo OPS‑ovima svoje stajalište pod okriljem navodne „uzlaznosti” regulatornog postupka predviđenog Uredbom 2019/942. Činjenica da neka nacionalna regulatorna tijela o kojima je riječ nisu osporavala pobijanu odluku u tom pogledu ne lišava druga nacionalna regulatorna tijela njihova prava da to učine.

64

ACER osporava argumente tužiteljâ i zahtijeva da se odbije prvi dio drugog tužbenog razloga.

65

Prvo, u okviru prvog dijela drugog tužbenog razloga postavlja se, u biti, pitanje je li ACER mogao ili čak morao uzeti u obzir uzastopne prijedloge aFRRIF‑a koje su mu OPS‑ovi podnijeli nakon što je bio pozvan odlučiti o prvotnom prijedlogu aFRRIF‑a na zajednički zahtjev nacionalnih regulatornih tijela.

66

U ovom slučaju iz dokumenta s očitim ispravcima u prilogu A.6.1. tužbi kao i točke 161. pobijane odluke proizlazi da je ACER prihvatio prvotni prijedlog aFRRIF‑a kao osnovni dokument o kojemu je trebao odlučiti jer je konačno uzeo u obzir izmijenjeni treći prijedlog aFRRIF‑a kako bi sastavio sporni aFRRIF čiji je konačni nacrt bio dostavljen OPS‑ovima 20. prosinca 2019. (vidjeti točku 12. ove presude).

67

U tom pogledu ne postoji pravna prepreka tomu da, s jedne strane, tijekom faze savjetovanja koju ACER mora provesti u skladu s člankom 6. stavkom 11. Uredbe 2019/942 OPS‑ovi uzastopno istomu podnesu jednu ili više izmijenjenih verzija svojeg prijedloga prvotno upućenog nacionalnim regulatornim tijelima te, s druge strane, da po osnovi navedenog savjetovanja, ACER uzme u obzir uzastopne izmjene koje su OPS‑ovi tako unijeli.

68

U ovom slučaju valja utvrditi da je do podnošenja uzastopnih prijedloga aFRRIF‑a došlo na vlastitu inicijativu OPS‑ova kako bi se pokušalo odgovoriti na ACER‑ova opažanja. U takvim okolnostima duhu mjerodavnih propisa i načelu lojalne suradnje, koje treba prevladati u okviru savjetovanja koje je ACER dužan provesti u skladu s člankom 6. stavkom 11. Uredbe 2019/942, odgovara to da je ACER uzeo u obzir zadnji prijedlog aFRRIF‑a koji su OPS‑ovi podnijeli kako bi se izradila konačna verzija njegova nacrta metodologije aFRR, kako je priopćena OPS‑ovima 20. prosinca 2019.

69

No, kao što to tužitelji sami priznaju, u trećem izmijenjenom prijedlogu aFRRIF‑a, koji je ACER konačno uzeo u obzir, OPS‑ovi su predložili imenovanje samo jednog OPS‑a, a ne strukture u obliku konzorcija, za obavljanje funkcija potrebnih za rad platforme aFRR.

70

Prema tome, u pobijanoj odluci Odbor za žalbe je pravilno utvrdio da u Odluci 02/2020 ACER nije nametnuo strukturu s jedinstvenim subjektom i zadovoljio se „usklađivanjem [metodologije] aFRR s [izmijenjenim] trećim prijedlogom [aFRRIF‑a]” kako bi odrazio „ono što su OPS‑ovi zahtijevali”.

71

Drugo i u svakom slučaju, suprotno onomu što tužitelji ističu u svojim pismenima te kako je to Odbor za žalbe utvrdio u točki 175. pobijane odluke, iz Odluke 02/2020 proizlazi da ACER nije isključio da subjekt koji su OPS‑ovi imenovali za obavljanje funkcija potrebnih za rad platforme aFRR poprimi oblik konzorcija. Nasuprot tomu, kao i nacionalna regulatorna tijela u svojem neformalnom dopisu, on je uvijek smatrao da se u slučaju da OPS‑ovi prihvate takav oblik, subjekt o kojemu je riječ neće moći smatrati jedinstvenim subjektom jer mu se tim oblikom ne daje pravna osobnost.

72

Valja utvrditi da je konzorcij grupa bez pravne osobnosti. Ako taj subjekt nema pravnu osobnost, OPS‑ovi nastavljaju na temelju svoje pravne osobnosti osiguravati rad platforme aFRR.

73

U tim je okolnostima, uzimajući u obzir činjenicu da se oblik konzorcija treba smatrati strukturom sastavljenom od više subjekata, koji odgovaraju OPS‑ovima koji su bili njegovi članovi, Odbor za žalbe s pravom, kao i nacionalna regulatorna tijela i ACER, smatrao da su OPS‑ovi trebali dokazati u svojem prijedlogu aFRRIF‑a da su dodatni zahtjevi predviđeni u članku 21. stavku 3. točki (e) Uredbe 2017/2195 bili poštovani.

74

Prema tome, argument koji su tužitelji ponovili u više navrata i prema kojem je ACER odbio da subjekt koji su OPS‑ovi imenovali poprimi oblik konzorcija i nametnuo svoju sklonost strukturi s jedinstvenim subjektom, to jest samo jednim OPS‑om ili društvom u vlasništvu OPS‑ova, činjenično i pravno je netočan i mora se u svakom slučaju odbiti kao neosnovan.

75

S obzirom na sve prethodne ocjene, prvi dio drugog tužbenog razloga valja odbiti.

76

Tužitelji prigovaraju Odboru za žalbe da je počinio pogrešku koja se tiče prava time što u pobijanoj odluci nije utvrdio povredu članka 21. stavka 2. Uredbe 2017/2195 koju je ACER počinio u Odluci 02/2020 kada je odbio imenovanje konzorcija od strane OPS‑ova uz obrazloženje da su navedenom odredbom predviđene samo dvije mogućnosti za jedinstveni subjekt, to jest ili OPS ili društvo koje OPS‑ovi osnuju, a ne konzorcij. Ništa nije opravdalo to da u uvodnoj izjavi 69. Odluke 02/2020 ACER tvrdi da subjekt iz članka 21. Uredbe 2017/2195 treba imati pravnu sposobnost i ne može dakle biti konzorcij koji je nema.

77

ACER osporava argumente tužiteljâ i zahtijeva da se odbije drugi dio drugog tužbenog razloga.

78

Kao što je to već utvrđeno po osnovi ispitivanja prvog dijela drugog tužbenog razloga u točki 71. ove presude, ACER nikada nije isključio mogućnost da subjekt koji OPS‑ovi imenuju poprimi oblik konzorcija. S druge strane, on je stalno navodio da bi se u slučaju da OPS‑ovi prihvate taj oblik radilo o više subjekata uzimajući u obzir nepostojanje pravne osobnosti konzorcija te da bi OPS‑ovi u svojem prijedlogu aFRRIF‑a morali dokazati da će se dodatni zahtjevi predviđeni u članku 21. stavku 3. točki (e) Uredbe 2017/2195 poštovati.

79

Po toj osnovi valja podsjetiti na to da su u skladu s člankom 12. stavkom 2. spornog aFRRIF‑a, kako je naveden u točki 14. ove presude, prvo, OPS‑ovi bili dužni imenovati jedinstveni subjekt, to jest samo jedan OPS ili društvo u vlasništvu OPS‑ova odgovorno za optimizacijsku funkciju za aktivaciju i funkciju obračuna OPS‑OPS. Potom su poštujući odredbe članka 21. stavka 3. točke (e) Uredbe 2017/2195 morali sastaviti prijedlog za imenovanje subjekta odgovornog za obavljanje funkcije upravljanja kapacitetom i u tom pogledu pojasniti hoće li funkcije potrebne za rad platforme aFRR obavljati samo jedan ili više subjekata koji će se morati koordinirati.

80

Prema tome, suprotno onomu što tužitelji tvrde, iz spornog aFRRIF‑a ne proizlazi da je ACER otklonio mogućnost konzorcija.

81

Usto, kako to ACER ističe, on nije dodao dodatni uvjet, to jest „pravnu sposobnost” kako bi navodno isključio mogućnost konzorcija, nego je samo istaknuo nepostojanje pravne sposobnosti konzorcija kako bi opravdao da se on ne smatra samo jednim subjektom, nego kao više subjekata.

82

To utvrđenje o nepostojanju pravne sposobnosti konzorcija nacionalna regulatorna tijela izrijekom su istaknula u svojem neformalnom dopisu. Tako su pod točkom (e), naslovljenom „Subjekti (članak 12. aFRRIF‑a)” iz poglavlja IV., naslovljenog „Pitanja o kojima se [nacionalna regulatorna tijela] slažu” navela da nisu sva za prijedlog OPS‑ova glede imenovanja subjekta ili subjekata odgovornih za funkcije koje su potrebne za rad platforme aFRR na temelju članka 12. aFRRIF‑a i da zahtijevaju da se navedeni prijedlog izmijeni uzimajući u obzir činjenicu da, imajući u vidu dvije mogućnosti iz članka 21. stavka 2. Uredbe 2017/2195, ako OPS‑ovi predvide da platformom aFRR upravlja subjekt koji su osnovali, taj subjekt treba biti pravno odvojen od njih i imati potpunu pravnu sposobnost. No, prema stajalištu nacionalnih regulatornih tijela konzorcij nije imao takvu sposobnost s obzirom na to da nije imao pravnu osobnost, tako da nije bio subjekt pravno odvojen od OPS‑ova. Nacionalna regulatorna tijela navela su, međutim, da se na temelju toga ne može isključiti mogućnost da konzorcij upravlja platformom, nego da su u tom slučaju OPS‑ovi koji čine dio konzorcija u cijelosti odgovorni za to upravljanje i da ako postoji struktura sastavljena od više subjekata valja osigurati da se poštuju uvjeti iz članka 21. stavka 3. točke (e) Uredbe 2017/2195.

83

Argument tužiteljâ prema kojem je ACER dodao uvjet da subjekt ima vlastitu pravnu sposobnost treba, dakle, odbiti.

84

U svakom slučaju valja podsjetiti na to da je na temelju odredaba članka 2. točke 35. Direktive (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU (SL 2019., L 158, str. 125.) OPS definiran kao „fizička ili pravna osoba odgovorna za rad, održavanje i, ako je potrebno, razvoj prijenosnog sustava za električnu energiju na danom području i, kada je to primjenjivo, njegova međusobna povezivanja s drugim sustavima te za osiguravanje dugoročne sposobnosti sustava da udovolji razumnoj potražnji za prijenosom električne energije”. Na temelju članka 46. stavka 3. Direktive 2019/944 OPS‑ovi su organizirani u pravnom obliku navedenom u Prilogu I. Direktivi (EU) 2017/1132 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o određenim aspektima prava društava (SL 2017., L 169, str. 46.). No, u navedenom prilogu popisani su različiti oblici dioničkih društava unutar država članica od kojih sva imaju pravnu osobnost, a na koje se upućuje osobito u njezinu članku 2. stavcima 1. i 2. o području primjene odjeljka 1., naslovljenog „Osnivanje dioničkog društva”, koji se nalazi u poglavlju II., naslovljenom „Osnivanje i ništavost trgovačkog društva te valjanost njegovih obveza”, iz glave I. naslovljene „Opće odredbe i osnivanje te funkcioniranje društava kapitala”. Prema tome, OPS‑ovi, bez obzira na to radi li se o fizičkoj ili pravnoj osobi, imaju pravnu osobnost i time pravnu sposobnost koja im mora omogućiti da s obzirom na svoje ovlasti i prava u potpunosti neovisno obavljaju zadaće koje su im povjerene u skladu s odredbama članka 47. Direktive 2019/944.

85

Budući da u tim okolnostima, na temelju prve mogućnosti predviđene u članku 21. stavku 2. Uredbe 2017/2195, platformom upravljaju OPS‑ovi i, prema tome, pravne osobe koje imaju pravnu sposobnost, ne bi trebalo drukčije važiti za subjekt koji OPS‑ovi mogu osnovati na temelju druge mogućnosti predviđene tim istim člankom.

86

Prema tome, s obzirom na ocjene koje su već dane u točki 72. ove presude, Odbor za žalbe nije, kao ni ACER i nacionalna regulatorna tijela, počinio pogrešku koja se tiče prava kada je smatrao da zato što po osnovi prijedloga OPS‑ova za imenovanje subjekta u obliku konzorcija taj konzorcij nema pravnu osobnost i, prema tome, niti pravnu sposobnost, valja zaključiti da za rad platforme aFRR nije odgovoran konzorcij, nego OPS‑ovi od kojih se on sastoji, tako da su OPS‑ovi morali dokazati da su dodatni zahtjevi predviđeni u članku 21. stavku 3. točki (e) Uredbe 2017/2195 bili poštovani.

87

S obzirom na prethodne ocjene, drugi dio drugog tužbenog razloga valja odbiti.

88

Tužitelji tvrde da izgleda da je u pobijanoj odluci Odbor za žalbe smatrao da je povreda članka 21. stavka 2. Uredbe 2017/2195, koja se sastoji od nametanja imenovanja jedinstvenog subjekta za obavljanje funkcija potrebnih za rad platforme aFRR i pripisana je ACER‑u, samo privremena s obzirom na to da su OPS‑ovi uvijek imali mogućnost na temelju članka 12. stavka 2. spornog aFRRIF‑a predložiti njegovu izmjenu kako bi imenovali više subjekata, poput konzorcija OPS‑ova. Takvo je razmatranje svakako bilo neosnovano jer člankom 12. stavkom 2. spornog aFRRIF‑a nije bilo predviđeno da jedinstveni subjekt imenovan za obavljanje optimizacijske funkcije za aktivaciju i funkcije obračuna OPS‑OPS može biti preoblikovan u više subjekata. U svakom slučaju, takvo preoblikovanje ne bi otklonilo povredu članka 21. Uredbe 2017/2195 koju je ACER počinio u Odluci 02/2020 te bi bilo isključivo teoretsko jer je ACER i dalje smatrao da subjekt iz članka 21. Uredbe 2017/2195 može biti samo jedinstveni pravni subjekt, a ne konzorcij.

89

ACER osporava argumente tužiteljâ i zahtijeva da se treći dio drugog tužbenog razloga odbije.

90

Tužitelji tvrde, u biti, da je time što je potvrdio Odluku 02/2020 o nametanju strukture s jedinstvenim subjektom, makar ona bila privremena, za obavljanje funkcija potrebnih za rad platforme aFRR, Odbor za žalbe povrijedio članak 21. Uredbe 2017/2195 i to tim više jer je moguće preoblikovanje tog jedinstvenog subjekta u više subjekata bilo teoretsko zato što je ACER zahtijevao da imenovani subjekt bude pravna osoba, čime bi se otklonila svaka mogućnost da se imenuje subjekt u obliku konzorcija.

91

U tom se pogledu mora podsjetiti na to da su skladu s člankom 21. stavkom 2. Uredbe 2017/2195 platformom aFRR morali upravljati sami OPS‑ovi ili subjekt koji oni osnuju. Usto, prijedlog metodologije koji OPS‑ovi izrađuju na temelju članka 21. stavka 1. navedene uredbe obuhvaća osobito, prema članku 21. stavku 2. točki (e) te uredbe, jedan ili više subjekata predloženih za preuzimanje funkcija određenih u prijedlogu te kada OPS‑ovi predlože imenovanje više od jednog subjekta prijedlogom se mora dokazati i zajamčiti poštovanje više dodatnih zahtjeva.

92

U ovom su slučaju, kao što je ACER to istaknuo u uvodnoj izjavi 69. Odluke 02/2020, u prvotnom prijedlogu aFRRIF‑a OPS‑ovi predvidjeli imenovanje konzorcija za obavljanje funkcija potrebnih za rad platforme aFRR. No, u uvodnim izjavama 70. i 71. navedene odluke on je utvrdio da iako konzorcij nema pravnu osobnost i da će slijedom toga funkcije potrebne za rad platforme aFRR izvršavati više OPS‑ova članova konzorcija, u prijedlogu se moralo dokazati da su dodatni zahtjevi koji su u takvom slučaju predviđeni u članku 21. stavku 3. točki (e) Uredbe 2017/2195 bili poštovani. No, u prijedlogu to nije dokazano. U uvodnoj izjavi 81. Odluke 02/2020 ACER je istaknuo da s obzirom na tekst izmijenjenog trećeg prijedloga aFRRIF‑a OPS‑ovi nisu predložili niti strukturu s više subjekata koja poštuje odredbe članka 21. stavka 3. točke (e) Uredbe 2017/2195 niti strukturu s jedinstvenim subjektom odgovornim za obavljanje svih funkcija potrebnih za rad platforme aFRR. Prema tome, u istoj izjavi on je odlučio djelomično prihvatiti prijedlog OPS‑ova u dijelu u kojem je predviđao da će optimizacijsku funkciju za aktivaciju i funkciju obračuna OPS‑OPS izvršavati jedinstveni subjekt. Nasuprot tomu, glede funkcije upravljanja kapacitetom, u vezi s kojim su OPS‑ovi predložili mogućnost da je izvršava drugi subjekt, ACER je istaknuo da nije dokazano da će se u takvom slučaju dodatni zahtjevi predviđeni u članku 21. stavku 3. točki (e) Uredbe 2017/2195 poštovati. U tim okolnostima je u uvodnoj izjavi 82. Odluke 02/2020, zato što je ACER utvrdio da imenovanje subjekta odgovornog za izvršavanje funkcije upravljanja kapacitetom nije još bilo dovršeno na datum donošenja navedene odluke i da se ona može odgoditi kako bi se omogućilo OPS‑ovima da donesu najučinkovitiju odluku u tom pogledu, on odlučio da će OPS‑ovi kasnije podnijeti prijedlog za izmjenu metodologije aFRR u kojoj će imenovati subjekt odgovoran za obavljanje funkcije upravljanja kapacitetom poštujući dodatne zahtjeve predviđene u članku 21. stavku 3. točki (e) Uredbe 2017/2195.

93

Kao što to ACER s pravom ističe, u tim je razlozima Odluke 02/2020 preuzet izmijenjeni treći prijedlog aFRRIF‑a koji je predviđao da se prvo imenuje samo jedan OPS ili društvo u vlasništvu OPS‑ova za optimizacijsku funkciju za aktivaciju i funkciju obračuna OPS‑OPS, a u kasnijem stadiju isti ili različit subjekt za obavljanje funkcije upravljanja kapacitetom.

94

Budući da, kao što je to utvrđeno u okviru ispitivanja prvog i drugog dijela, tužitelji pogrešno tvrde da je ACER odbio odabir OPS‑ova u vidu korištenja strukturom u obliku konzorcija i nametnuo im strukturu s jedinstvenim subjektom za obavljanje optimizacijske funkcije za aktivaciju i funkcije obračuna OPS‑OPS, oni također pogrešno predbacuju ACER‑u da je povrijedio članak 21. Uredbe 2017/2195 time što im je uskratio takav odabir, makar i samo privremeno.

95

S obzirom na prethodne ocjene, treći dio drugog tužbenog razloga valja odbiti.

96

Tužitelji prigovaraju Odboru za žalbe da je u točki 187. pobijane odluke zaključio da ACER nije nametnuo OPS‑ovima uključivanje funkcije upravljanja kapacitetom među funkcije potrebne za rad platforme aFRR jer je to izravno proizlazilo iz primjene Uredbe 2017/2195.

97

Prvo, tužitelji navode da tvrdnja Odbora za žalbe u točki 179. pobijane odluke prema kojoj je funkcija upravljanja kapacitetom funkcija potrebna za rad platforme aFRR ne počiva na niti jednoj zakonskoj odredbi. Umetanje riječi „barem” u članak 21. stavak 2. Uredbe 2017/2195 imalo je za cilj pojasniti da funkcije različite od optimiranja aktivacije i obračuna OPS‑OPS mogu biti potrebne za rad platforme aFRR, a ne da se te dodatne funkcije mogu uključiti u upravljanje kapacitetom. Člankom 21. stavkom 3. točkom (c) Uredbe 2017/2195 predviđeno je da u svojem prijedlogu OPS‑ovi definiraju funkcije potrebne za rad platforme aFRR, tako da ACER nije bio ovlašten nametnuti im, kao takve, funkcije različite od optimiranja aktivacije i obračuna OPS‑OPS koji su bile jedini izrijekom obuhvaćeni člankom 21. stavkom 2. navedene uredbe. Prema tome, Odbor za žalbe počinio je u točki 188. pobijane odluke pogrešku koja se tiče prava kada je zaključio, u biti, da ACER može upravljanje kapacitetom uključiti u funkcije potrebne za rad platforme aFRR, po istoj osnovi kao i optimiranje aktivacije i obračun OPS‑OPS, oslonivši se na članak 21. stavak 2. i stavak 3. točku (c) Uredbe 2017/2195.

98

Drugo, tužitelji smatraju da se, suprotno tvrdnji Odbora za žalbe u točkama 182., 188., 191. i 192. pobijane odluke, na temelju činjenice da članak 37. Uredbe 2017/2195 obvezuje OPS‑ove da kontinuirano ažuriraju raspoloživost prekozonskog prijenosnog kapaciteta upravljanje kapacitetom ne može smatrati funkcijom potrebnom za rad platforme aFRR u smislu članka 21. navedene uredbe. Naime, Uredbom 2017/2195 uspostavljena je razlika između posebnih funkcija potrebnih za rad europskih platformi za uravnoteženje i sastavnica ili procesa uravnoteženja električnog sustava. ACER‑ova suprotna tvrdnja u uvodnoj izjavi 54. Odluke 02/2020 nema nikakvu pravnu osnovu.

99

Treće, tužitelji tvrde da se ne može prihvatiti niti jedan drugi razlog, koji je istaknuo Odbor za žalbe kako bi opravdao ACER‑ovo uključivanje upravljanja kapacitetom među funkcije potrebne za rad platforme aFRR. Prije svega, budući da bi informatički modul upravljanja kapacitetom koji su OPS‑ovi predložio bio centraliziran na višeplatformskoj razini, Odbor za žalbe nije se mogao u točki 192. pobijane odluke osloniti samo na činjenicu da je funkcija upravljanja kapacitetom potrebna na tehničkoj razini kako bi se okvalificirala kao funkcija potrebna za rad platforme aFRR. Usto, Odbor za žalbe nije mogao u uvodnoj izjavi 73. Odluke 02/2020 uputiti na kriterije koji su zasnovani na djelotvornosti uzimanja u obzir funkcije upravljanja kapacitetom za rad platforme aFRR i koje nije jasno obrazložio. Potom i suprotno onome što je Odbor za žalbe smatrao u točki 198. pobijane odluke, činjenica da obavljanje optimizacijske funkcije za aktivaciju, koja je bila funkcija potrebna za rad platforme aFRR, zahtijeva kontinuirano ažuriranje raspoloživosti prekozonskog prijenosnog kapaciteta nije bila dovoljna da opravda da se sâmo upravljanje kapacitetom okvalificira kao funkcija potrebna za taj rad jer je informatički modul centraliziranog upravljanja kapacitetom radio na višeplatformskoj razini i nije se mogao, dakle, smatrati funkcijom potrebnom za rad platforme aFRR, koja podliježe poštovanju članka 21. Uredbe 2017/2195. Usto, budući da je platforma aFRR morala funkcionirati tijekom prijelaznog razdoblja od dvije godine prije nego što se funkcija upravljanja kapacitetom ne uvede u obliku informatičkog modula centraliziranog upravljanja kapacitetom, Odbor za žalbe pogrešno je zaključio u točki 199. pobijane odluke da to ne dovodi u pitanje kvalifikaciju upravljanja kapacitetom kao funkcije potrebne za rad platforme aFRR koja podliježe poštovanju članka 21. Uredbe 2017/2195. Naposljetku, budući da je Uredba 2017/2195 bila provedbeni akt, niti ACER niti Odbor za žalbe nisu imali slobodu proširiti njezino područje primjene tako da upravljanje kapacitetom uključe među funkcije potrebne za rad platforme aFRR, kao što su oni to učinili u Odluci 02/2020 i u točkama 189. i 190. pobijane odluke upućujući na ciljeve popisane u članku 3. stavku 1. točki (c) i u uvodnoj izjavi 5. navedene uredbe. U svakom slučaju Odbor za žalbe nije objasnio zašto informatički modul centraliziranog upravljanja kapacitetom, koji su OPS‑ovi predložili, nije bio dostatan za postizanje navedenih ciljeva i ispunjavanje zahtjeva iz članka 37. Uredbe 2017/2195 koji su spomenuti u točki 182. pobijane odluke.

100

ACER osporava argumente tužiteljâ i zahtijeva da se odbije četvrti dio drugog tužbenog razloga.

101

Kako bi se odlučilo o navedenom dijelu, valja, kao prvo, ispitati je li upravljanje kapacitetom bilo jedna od funkcija potrebnih za rad platforme aFRR u smislu Uredbe 2017/2195. Naime, ta se kvalifikacija pokazuje odlučujućom za ocjenu je li trebalo poštovati dodatne zahtjeve predviđene u članku 21. stavku 3. točki (e) podtočkama i. do iii. Uredbe 2017/2195 u slučaju da OPS‑ovi predlože imenovati više subjekata za preuzimanje tih različitih funkcija. Samo bi u slučaju potvrdnog odgovora na to prvo pitanje valjalo, kao drugo, ispitati prigovor tužiteljâ koji se temelji na tome da je u ovom slučaju Odbor za žalbe pogrešno smatrao da ACER nije naložio OPS‑ovima da u obzir uzmu upravljanje kapacitetom kao funkciju potrebnu za rad platforme aFRR.

102

Što se tiče pitanja može li se Uredba 2017/2195 protumačiti na način da upravljanje kapacitetom jest funkcija potrebna za rad platforme aFRR, valja uzeti u obzir ne samo tekst navedene uredbe, nego i njezin kontekst te ciljeve koji se žele postići propisom kojeg je dio.

103

Za potrebe doslovnog tumačenja mora se istaknuti da pojam „funkcije potrebne za rad platforme [aFRR]” nije definiran u tekstu Uredbe 2017/2195, a osobito ne u članku 2. navedene uredbe. On je samo upotrijebljen u članku 21. te iste uredbe.

104

U skladu s člankom 21. stavkom 1. Uredbe 2017/2195, OPS‑ovi moraju izraditi prijedlog metodologije aFRR. U tom pogledu, u članku 21. stavku 3. točkama (a) i (c) te iste uredbe pojašnjeno je da se navedenim prijedlogom moraju obuhvatiti barem „opći projekt europske platforme” i „definicij[a] funkcija potrebnih za rad […] platforme [aFRR]”. Ova se potonja odredba mora tumačiti u vezi s člankom 21. stavkom 2. Uredbe 2017/2195 u kojoj je navedeno, među ostalim, da se „[p]latforma [aFRR], koju vode OPS‑ovi ili subjekt koji OPS‑ovi osnuju, temelji […] na načelima i poslovnim procesima zajedničkog upravljanja, a čine je barem optimizacijska funkcija za aktivaciju i funkcija obračuna OPS‑OPS”.

105

Iz odredaba spomenutih u točki 104. ove presude proizlazi da se optimizacijska funkcija za aktivaciju i funkcija obračuna OPS‑OPS moraju prešutno smatrati funkcijama potrebnim za rad platforme aFRR koje se kao takve moraju definirati u prijedlogu metodologije aFRR koju OPS‑ovi podnesu. Međutim, budući da je u članku 21. stavku 2. Uredbe 2017/2195 navedeno da platforma aFRR obuhvaća „barem optimizacijsk[u] funkcij[u] za aktivaciju i funkcij[u] obračuna OPS‑OPS”, ta odredba ne isključuje da se u okviru „općeg” projekta platforme aFRR funkcija različita od optimizacijske funkcije za aktivaciju i funkcije obračuna OPS‑OPS, poput upravljanja kapacitetom, također smatra potrebnom za rad te platforme i da se, kao takva, definira u prijedlogu metodologije aFRR, u skladu s člankom 21. stavkom 2. Uredbe 2017/2195, osobito ako je razvidno da je dodavanje takve funkcije nužno da se osigura opći projekt te platforme koji odgovara načelima i poslovnim procesima zajedničkog upravljanja.

106

Dakle, prvenstveno na temelju ciljeva zadanih Uredbom 2017/2195 i konteksta konkretnog slučaju valja odrediti treba li upravljanje kapacitetom smatrati po istoj osnovi kao i optimiranje aktivacije i obračun OPS‑OPS funkcijom potrebnom za rad platforme aFRR.

107

Kako bi se saznalo može li se na temelju ciljeva zadanih Uredbom 2017/2195 upravljanje kapacitetom smatrati funkcijom potrebnom za rad platforme aFRR, treba podsjetiti, kao što je to naglašeno u uvodnoj izjavi 1. navedene uredbe, da je posve funkcionalno i međusobno povezano unutarnje tržište energije ključno za održavanje sigurne opskrbe energijom, povećavanje konkurentnosti i osiguravanje da svi kupci mogu kupiti energiju po pristupačnim cijenama. U članku 3. stavku 1. točki (c) Uredbe 2017/2195 navedeno je u tom smislu da se tom istom uredbom nastoji integrirati tržišta uravnoteženja i promicati mogućnosti razmjene usluga uravnoteženja uz istodobno povećavanje pogonske sigurnosti. Kao što je to navedeno u uvodnoj izjavi 10. navedene uredbe, uspostavljanjem zajedničkih europskih platformi za vođenje procesa razmjene odstupanja i omogućivanje razmjene energije uravnoteženja treba omogućiti da se olakša takva integracija tržišta energije uravnoteženja.

108

Kao što je to objašnjeno u njezinoj uvodnoj izjavi 6., Uredbom 2017/2195 želi se također osigurati optimalno upravljanje europskim sustavom za prijenos električne energije. Članak 3. stavak 2. točka (c) te iste uredbe određuje da kad primjenjuju tu uredbu države članice, nadležna nacionalna regulatorna tijela i OPS‑ovi primjenjuju načelo optimiranja na odnos najveće ukupne učinkovitosti i najmanjih ukupnih troškova za sve uključene strane.

109

U tom je okviru u uvodnoj izjavi 7. Uredbe 2017/2195 izloženo da bi „OPS‑ovi […], međutim, trebali ostati odgovorni za dužnosti koje su im povjerene […] u pogledu razvoja europskih metodologija te za uvođenje i rad europskih platforma za uravnoteženje” i u uvodnoj izjavi 10. navedene uredbe određeno da bi „[s]uradnja OPS‑ova trebala […] biti strogo ograničena na ono što je nužno da projektiranje, uvođenje i rad tih europskih platforma budu učinkoviti i sigurni”.

110

Teleološko i kontekstualno tumačenje pojma funkcije potrebne za rad platforme aFRR potiče, dakle, na zaključak da se radi o funkciji koja je, kako na tehničkoj tako i na pravnoj razini, očito nužna za učinkovito i sigurno uspostavljanje i rad navedene platforme.

111

Osim toga, taj zaključak potkrepljuje usporedba različitih jezičnih verzija članka 21. stavka 3. točke (c) Uredbe 2017/2195 iz koje proizlazi da su izrazi „required” na engleskom ili „requis” na francuskom prevedeni, među ostalim, u češkoj, njemačkoj, hrvatskoj, talijanskoj, slovačkoj i slovenskoj verziji te odredbe izrazima koji također mogu imati smisao „nécessaire” na francuskom ili „necessary” na engleskom.

112

U tom pogledu, kao što to ACER izlaže u točkama 138. do 143. odgovora na tužbu, tužitelji ne osporavaju da nužnost kontinuiranog ažuriranja raspoloživog prekozonskog prijenosnog kapaciteta, na kojem se temelji funkcija upravljanja kapacitetom, jest kako tehnička stvarnost tako i zakonska obveza koje su nametnute OPS‑ovima.

113

Na tehničkoj razini, kao što to proizlazi iz uzastopnih prijedloga aFRRIF‑a, a osobito njihova članka 3. stavka 4. točke (b), u okviru platforme aFRR kontinuirano ažuriranje raspoloživog prekozonskog prijenosnog kapaciteta ključan je element optimizacijske funkcije za aktivaciju koja je sama funkcija potrebna za platformu aFRR radi optimiranja aktivacije najbolje rangiranih ponuda za energiju uravnoteženja (na zajedničkom popisu redoslijeda zasluga) uzimajući u obzir prekozonske prijenosne kapacitete koji su raspoloživi. Naime, radi ustroja razmjena energije uravnoteženja koja je ograničena prijenosom i, prema tome, radi optimalne raspodjele na navedene razmjene prijenosnih kapaciteta koji su ograničeni, valja, prije svega, biti u mogućnosti prepoznati i izračunati raspoložive prijenosne kapacitete. Stoga funkcija upravljanja kapacitetom, u okviru koje se odvija trajno ažuriranje raspoloživog prekozonskog prijenosnog kapaciteta, jest element koji je tehnički neophodan za pravilan rad optimizacijske funkcije za aktivaciju. Osim toga, kao što je to navedeno u točki 193. pobijane odluke, tužitelji ne osporavaju da se kontinuirano ažuriranje raspoloživog prekozonskog prijenosnog kapaciteta, na kojem se temelji funkcija upravljanja kapacitetom, mora obavljati, a njezin rezultat unijeti u optimizacijsku funkciju za aktivaciju kako bi platforma aFRR mogla učinkovito raditi.

114

S pravnog aspekta, članak 37. stavak 1. Uredbe 2017/2195 nalaže OPS‑ovima da nakon vremena zatvaranja unutardnevnog tržišta između zona nastave, radi razmjene energije uravnoteženja ili provođenje procesa razmjene odstupanja, kontinuirano ažuriraju raspoloživ prekozonski kapacitet, to jest svaki put kada se iskoristi dio prekozonskog prijenosnog kapaciteta ili kada se prekozonski prijenosni kapacitet ponovno izračuna. Usto, u skladu s člankom 37. stavkom 3. Uredbe 2017/2195 bilo je predviđeno da u roku od pet godina od stupanja na snagu navedene uredbe svi OPS‑ovi određene regije za proračun kapaciteta moraju izraditi metodologiju za proračun prekozonskog prijenosnog kapaciteta unutar vremenskog okvira za uravnoteženje za razmjenu energije uravnoteženja. Prije primjene te metodologije ti isti OPS‑ovi morali su na temelju članka 37. stavka 2. te iste uredbe iskoristiti prekozonski prijenosni kapacitet koji je preostao nakon vremena zatvaranja unutardnevnog tržišta između zona.

115

S obzirom na to dvostruko utvrđenje, funkcija na temelju koje se može izračunati i kontinuirano ažurirati raspoloživ prekozonski prijenosni kapacitet slijedeći pri tome metodologiju usklađenu u odnosu na sve OPS‑ove mora se, s obzirom na cilj osiguranja učinkovitog i sigurnog rada platforme aFRR zadan Uredbom 2017/2195, smatrati, s tehničkog i pravnog aspekta, funkcijom potrebnom za rad platforme čiji projekt, kao što je to navedeno u članku 21. stavku 3. točki (a) Uredbe 2017/2195, treba biti opći i odgovarati načelima i poslovnim procesima zajedničkog upravljanja.

116

Činjenice konkretnog slučaju potvrđuju da se funkcija na temelju koje se u okviru funkcije upravljanja kapacitetom može izračunati i kontinuirano ažurirati raspoloživ prekozonski prijenosni kapacitet kako bi se on automatski uvrstio kao element u optimizacijsku funkciju za aktivaciju platforme aFRR jest smatrala funkcijom potrebnom za rad te platforme, što je razlog zbog kojeg su je OPS‑ovi odlučiti dodati u nju, čak i s vremenskim odmakom.

117

U tom se pogledu mora istaknuti da su od prvotnog prijedloga aFRRIF‑a OPS‑ovi navodili u članku 3. stavku 4. točki (b) i stavku 7. navedenog prijedloga, koji opisuje opću strukturu koja je trebala biti opća struktura platforme aFRR, da je u okviru te platforme kontinuirano ažuriranje raspoloživog prekozonskog prijenosnog kapaciteta bilo ključan element optimizacijske funkcije za aktivaciju koji se trebao izračunati za svaki OPS u skladu s postupkom opisanim u članku 4. stavku 2. tog istog prijedloga. Potonji članak, posvećen izračunu raspoloživom prekozonskog prijenosnog kapaciteta kao ključnog elementa optimizacijske funkcije za aktivaciju izrijekom je u svojem stavku 5. opisivao postupak kontinuiranog ažuriranja raspoloživog prekozonskog prijenosnog kapaciteta kao sastavni dio platforme aFRR. Usto, člankom 6. stavcima 1. i 4. prvotnog prijedloga aFRRIF‑a, naslovljenog „Funkcije platforme aFRR”, bilo je određeno da će se u slučaju da se to smatra učinkovitim prilikom primjene metodologije izračuna prekozonskog prijenosnog kapaciteta unutar vremenskog okvira za uravnoteženje, u skladu s člankom 37. stavkom 3. Uredbe 2017/2195, funkcija izračuna raspoloživog prekozonskog prijenosnog kapaciteta moći dodati toj platformi čiji je cilj provedba navedene metodologije. Naposljetku, članak 12. prvotnog prijedloga aFRRIF‑a predviđao je da će sve funkcije platforme aFRR obavljati jedinstveni subjekt koji imenuju svi OPS‑ovi o kojima je riječ, i koji će biti ili konzorcij navedenih OPS‑ova ili društvo u vlasništvu tih istih OPS‑ova.

118

Tijekom faze savjetovanja koja je pokrenuta o prvotnom prijedlogu aFRRIF‑a, prvo s nacionalnim regulatornim tijelima, a potom s ACER‑om, odvijala se rasprava o najboljem načinu na koji se u aFRRIF‑u može uzeti u obzir kontinuirani postupak ažuriranja raspoloživog prekozonskog prijenosnog kapaciteta. S obzirom na tu raspravu, OPS‑ovi su zajedničkim sporazumom prihvatili razraditi prvotni prijedlog aFRRIF‑a na način da u članke 3., 4. i 6. izmijenjenih prijedloga formalno uključe upućivanje na upravljanje kapacitetom kao funkciju koja omogućava svim OPS‑ovima i platformi aFRR da kontinuirano ažuriraju raspoloživi prekozonski prijenosni kapacitet kako bi se svakodobno u obzir mogle uzeti granice određene za razmjenu energije uravnoteženja ili razmjenu odstupanja. Ta se funkcija morala uvesti u roku od dvije godine nakon početka uvođenja platforme aFRR. Usto, na temelju načela optimiranja utvrđenog u članku 3. stavku 2. točki (c) Uredbe 2017/2195 (vidjeti točku 108. ove presude), OPS‑ovi su iznijeli nacionalnim regulatornim tijelima i ACER‑u svoju namjeru da u okviru funkcije upravljanja kapacitetom usvoje koordinirani i centralizirani pristup u procesu kontinuiranog ažuriranja raspoloživog prekozonskog prijenosnog kapaciteta za sve europske platforme za razmjenu energije uravnoteženja. Željeli su da ako platforme različite od platforme aFRR imaju istu funkciju kao i upravljanje kapacitetom, ta funkcija bude istovjetna za sve te platforme, pod uvjetom da se obveza kontinuiranog ažuriranja raspoloživog prekozonskog prijenosnog kapaciteta nametne svakoj od njih. Članak 12. koji se nalazi u izmijenjenom trećem prijedlogu aFRRIF‑a koji su OPS‑ovi podnijeli zajedničkim sporazumom određivao je da će sve funkcije koje su posebno potrebne za platformu aFRR obavljati jedinstveni subjekt koji imenuju svi OPS‑ovi o kojima je riječ i koji će biti ili jedan od tih OPS‑ova ili društvo u vlasništvu navedenih OPS‑ova.

119

Kao što to proizlazi iz sheme upravljanja platformom aFRR reproducirane u dijelu „Uvod” izmijenjenog trećeg prijedloga aFRRIF‑a, OPS‑ovi su, uzimajući u obzir činjenicu da je obveza kontinuiranog ažuriranja raspoloživog prekozonskog prijenosnog kapaciteta određena svakoj od europskih platformi za razmjenu energije uravnoteženja, utvrdili zajedničkim sporazumom da je funkcija upravljanja kapacitetom de facto višeplatformska funkcija u smislu da će se na kraju morati obavljati koordinirano i centralizirano za sve te platforme. Izračun raspoloživog prekozonskog prijenosnog kapaciteta za razmjenu energije uravnoteženja putem platforme aFRR preuzet će za sve OPS‑ove o kojima je riječ „informatički modul za upravljanje kapacitetima” koji će dobivene rezultate unijeti izravno u optimizacijsku funkciju za aktivaciju platforme aFRR. OPS‑ovi su naveli da žele u potpunosti očuvati slobodu glede mogućnosti da upravljanje kapacitetom u tom koordiniranom i centraliziranom obliku povjere subjektu različitom od jedinstvenog subjekta odgovornog za optimiranje aktivacije i obračun OPS‑OPS. Očekujući da se funkcija upravljanja kapacitetom uspostavi u tom koordiniranom i centraliziranom obliku OPS‑ovi su smatrali da će u teoriji jedinstveni subjekt odgovoran za obavljanje optimiranja aktivacije i obračuna OPS‑OPS moći također obavljati upravljanje kapacitetom tako da u optimizacijsku funkciju za aktivaciju unosi podatke koje će pružiti svaki od OPS‑ova o kojima je riječ.

120

Iz prethodno navedenog proizlazi da su OPS‑ovi odgovorni za uspostavu i rad platforme aFRR, koja je morala biti „opća” platforma i „zasnovana na načelima i poslovnim procesima zajedničkog upravljanja”, sami odlučili, iz razloga učinkovitosti, dodati u platformu aFRR funkciju izračuna raspoloživog prekozonskog prijenosnog kapaciteta na kojemu se temelji funkcija upravljanja kapacitetom, u skladu s onim što je sustavno bilo predviđeno u članku 6. stavku 1. njihovih uzastopnih prijedloga aFRRIF‑a. Sama činjenica da je dodavanje te funkcije bilo odgođeno ništa ne mijenja na činjenici da se od početka ta nova funkcija smatrala funkcijom potrebnom za rad opće platforme aFRR. Naime, taj je rok bio također zakonski predviđen i tehnički nužan kako bi se u obzir uzelo to da su, s jedne strane i u skladu s člankom 37. stavkom 3. Uredbe 2017/2195 OPS‑ovi morali prethodno izraditi metodologiju izračuna prekozonskog prijenosnog kapaciteta unutar vremenskog okvira za uravnoteženje i da su, s druge strane i s obzirom na to da su radi postupanja u skladu s načelom optimiranja utvrđenim u članku 3. stavku 2. točki (c) Uredbe 2017/2195 navedeni OPS‑ovi odlučili da će tu funkciju koordinirano i centralizirano obavljati informatički modul na višeplatformskoj razini, oni morali također prethodno uspostaviti taj modul i ustrojiti upravljanje njime.

121

Stoga, argument koji su tužitelji ponovili u više navrata, osobito na raspravi, i prema kojem bi platforma aFRR radila privremeno bez uvođenja nove funkcije kontinuiranog ažuriranja raspoloživog prekozonskog prijenosnog kapaciteta u koordiniranom i centraliziranom obliku jest irelevantan jer je od početka dodavanje takve funkcije navedenoj platformi bilo predviđeno kako bi ona na tehničkoj i pravnoj razini ispunjavala zahtjeve općeg projekta u pogledu učinkovitosti i sigurnosti te je činjenica da je to dodavanje bilo odgođeno za dvije godine, što upućuje na neoptimalan rad platforme aFRR tijekom tog prvotnog razdoblja, nastala samo zbog tehničkih i pravnih ograničenja koja je postavio razvoj navedene platforme.

122

Stoga valja zaključiti da se funkcija kontinuiranog ažuriranja raspoloživog prekozonskog prijenosnog kapaciteta na kojemu se temelji funkcija upravljanja kapacitetom i, prema tome, sama funkcija upravljanja kapacitetom moraju općenito okvalificirati kao funkcije potrebne za rad platforme aFRR. Taj zaključak potkrepljuje i nužnost da se zajamči da se potrebne funkcije, to jest upravljanje kapacitetom, optimiranje aktivacije i obračun OPS‑OPS, u slučaju da ih preuzmu različiti subjekti, obavljaju koordinirano, usklađeno i učinkovito, u skladu s dodatnim zahtjevima iz članka 21. stavka 3. točke (e) Uredbe 2017/2195. Stoga se takvom kvalifikacijom OPS‑ove ne lišava bilo kakve slobode glede odabira subjekta predloženog za obavljanje upravljanja kapacitetom koji se može razlikovati od onog odgovornog za optimiranje aktivacije i obračun OPS‑OPS. U tom pogledu, u odgovoru na pitanje Općeg suda na raspravi, tužitelji nisu, osim toga, dokazali u dovoljnoj mjeri stvarni relevantni razlog zbog kojeg bi se obavljanje funkcije upravljanja kapacitetom u ovom slučaju trebalo izuzeti od poštovanja dodatnih zahtjeva iz članka 21. stavka 3. točke (e) Uredbe 2017/2195.

123

Osim toga, tužitelji nisu objasnili niti a fortiori dokazali po čemu činjenica da Uredba 2017/2195 ima narav provedbenog akta može imati utjecaja na kvalifikaciju upravljanja kapacitetom kao funkcije potrebne za rad platforme aFRR. Stoga se njihova argumentacija u tom pogledu mora odbaciti kao nedopuštena.

124

Iz prethodnih ocjena proizlazi da argument tužiteljâ prema kojem je Odbor za žalbe pogrešno smatrao da ACER nije naložio OPS‑ovima da u obzir uzmu upravljanje kapacitetom kao funkciju potrebnu za rad platforme aFRR jest činjenično netočan. Naime, kako proizlazi iz točke 122. ove presude, uzimanje u obzir upravljanja kapacitetom kao koordiniranog i centraliziranog procesa na višeplatformskoj razini za kontinuirano ažuriranje raspoloživog prekozonskog prijenosnog kapaciteta, kao funkcije potrebne za rad platforme aFRR u smislu članka 21. stavka 3. točke (c) Uredbe 2017/2195, OPS‑ovima nije naloženo Odlukom 02/2020 niti spornim aFRRIF‑om, kako ih je Odbor za žalbe potvrdio u pobijanoj odluci, nego odredbom iz članka 21. stavka 3. točke (c) Uredbe 2017/2195 u vezi s člankom 37. te iste uredbe. Glede činjenice, koju je potvrdio Odbor za žalbe, da je ACER smatrao da on mora procijeniti je li izmijenjeni treći prijedlog aFRRIF‑a koji su OPS‑ovi podnijeli usklađen s mjerodavnim propisima, uzimajući u obzir činjenicu da je upravljanje kapacitetom funkcija potrebna za rad platforme aFRR, u smislu članka 21. stavka 3. točke (c) Uredbe 2017/2195 Uredbe 2017/2195, ona je u cijelosti bila opravdana s obzirom na nadležnost za odlučivanje kojom je raspolagao, na temelju članka 6. stavka 10. točke (b) Uredbe 2019/942, u vezi s člankom 5. stavkom 7. Uredbe 2017/2195, i u skladu s člankom 21. ove potonje uredbe. Naime, ako je upravljanje kapacitetom funkcija potrebna za rad platforme aFRR, u smislu članka 21. stavka 3. točke (c) Uredbe 2017/2195, bilo je potrebno da, s obzirom na to da su OPS‑ovi namjeravali imenovati za njezino obavljanje subjekt različit od onih odgovornih za obavljanje optimiranja aktivacije i obračuna OPS‑OPS, oni dokažu i osiguraju da će se poštovati dodatni zahtjevi predviđeni u članku 21. stavku 3. točki (e) Uredbe 2017/2195.

125

S obzirom na sve prethodne ocjene, četvrti dio drugog žalbenog razloga valja odbiti.

126

Među tužiteljima, skupina A, u okviru petog dijela drugog tužbenog razloga, prigovara Odboru za žalbe da nije provjerio ACER‑ovu primjenu članka 21. stavka 3. točke (e) Uredbe 2017/2195 u Odluci 02/2020 s obzirom na sve posebne žalbene razloge koju je istaknula pred njim. Kao što je to navedeno u njezinim razlozima, upravljanje kapacitetom nije bila funkcija potrebna za rad platforme aFRR. Usto, niti jedno nacionalno regulatorno tijelo nije zahtijevalo da ga se uključi među potrebne funkcije popisane u prvotnom prijedlogu aFRRIF‑a. Naposljetku, OPS‑ovi nisu predložili da se radi obavljanja upravljanja kapacitetom imenuje subjekt različit od onog koji je već odgovoran za obavljanje optimiranja aktivacije i obračuna OPS‑OPS.

127

U okviru šestog dijela drugog tužbenog razloga skupina A tvrdi da je ACER nezakonito naložio OPS‑ovima da upravljanje kapacitetom uključe među funkcije potrebne za rad platforme aFRR i da je, čak i pod pretpostavkom da se članak 21. stavak 3. točka (e) Uredbe 2017/2195 primjenjivao na upravljanje kapacitetom, on pogrešno naložio OPS‑ovima u članku 12. stavku 2. spornog aFRRIF‑a da poštuju dodatne zahtjeve predviđene u članku 21. stavku 3. točki (e) Uredbe 2017/2195 koji bi se primjenjivali samo da su OPS‑ovi stvarno odlučili imenovati više subjekata za obavljanje funkcija potrebnih za rad platforme aFRR, što ovdje nije bio slučaj.

128

ACER osporava argumente skupine A i zahtijeva da se odbije peti dio drugog tužbenog razloga.

129

U ovom slučaju Odbor za žalbe potvrdio je Odluku 02/2020 kojom se zahtijevalo da OPS‑ovi dokažu da njihov prijedlog poštuje dodatne zahtjeve predviđene u članku 21. stavku 3. točki (e) Uredbe 2017/2195, uz obrazloženje da su prema njegovu stajalištu ti OPS‑ovi možda namjeravali imenovati subjekt koji je odgovoran za obavljanje upravljanja kapacitetom kao funkcije potrebne za rad platforme aFRR i razlikuje se od onog odgovornog za obavljanje optimiranja aktivacije i obračuna OPS‑OPS.

130

Kako bi se odlučilo o petom i šestom dijelu drugog tužbenog razloga, valja ispitati primjenjuje li se članak 21. stavak 3. točka (e) Uredbe 2017/2195, kao što to tvrdi skupna A, samo na funkcije definirane u prijedlogu OPS‑ova ili se, kao što to ACER tvrdi, primjenjuje na sve funkcije potrebne za rad platforme aFRR, među kojima je i upravljanje kapacitetom.

131

Članak 21. stavak 3. točka (e) Uredbe 2017/2195 određuje sljedeće:

„Prijedlogom [metodologije aFRR] iz stavka 1. moraju se obuhvatiti barem:

[…]

132

Doduše, u prvoj rečenici članka 21. stavka 3. točka (e) Uredbe 2017/2195 samo se upućuje na „funkcij[e] definirane u prijedlogu”. Međutim, s obzirom na izričaj stavka 3. tog istog članaka, jedine funkcije koje se moraju definirati u prijedlogu su, na temelju članka 21. stavka 3. točke (c) navedene uredbe, „funkcij[e] potrebn[e] za rad […] platforme [aFRR]”.

133

Slijedom navedenog, iz odredaba članka 21. stavka 3. Uredbe 2017/1295 jasno proizlazi da je primjena dodatnih zahtjeva predviđenih u članku 21. stavku 3. točki (e) Uredbe 2017/1295 uvjetovana time da se u prijedlogu metodologije aFRR imenuje više subjekata odgovornih za različite funkcije koje su potrebne za rad platforme aFRR, kako su definirane u skladu s člankom 21. stavkom 3. točkom (c) Uredbe 2017/2195.

134

No, u ovom slučaju, s jedne strane, valja utvrditi da je ACER u Odluci 02/2020, isto kao i Odbor za žalbe u pobijanoj odluci, prigovorio OPS‑ovima, iako je predložio imenovati subjekt odgovoran za upravljanje kapacitetom koji se može razlikovati od onog odgovornog za optimiranje aktivacije i obračun OPS‑OPS, da nisu dokazali niti osigurali da će se u takvom slučaju poštovati dodatni zahtjevi predviđeni u članku 21. stavku 3. točki (e) Uredbe 2017/2195.

135

S druge strane, izmijenjeni treći prijedlog aFRRIF‑a, koji je ACER konačno uzeo u obzir, predviđao je imenovanje jedinstvenog subjekta odgovornog za dvije funkcije potrebne za rad platforme aFRR u smislu članka 21. stavka 3. točke (c) Uredbe 2017/2195 koje su bile izrijekom obuhvaćene člankom 21. stavkom 2. te iste uredbe, to jest optimiranje aktivacije i obračun OPS‑OPS. Upravljanje kapacitetom također je bilo uzeto u obzir u izmijenjenom trećem prijedlogu aFRRIF‑a kao višeplatformska funkcija čije je obavljanje bilo nužno za rad platforme aFRR, čak i da u njemu nije bila okvalificirana kao funkcija potrebna za navedeni rad, u smislu članka 21. stavka 3. točke (c) Uredbe 2017/2195. Međutim, u skladu sa zaključkom koji je izveden u točki 122. ove presude na kraju ispitivanja četvrtog dijela drugog tužbenog razloga, Odbor za žalbe je u pobijanoj odluci, kao i ACER u svojoj Odluci 02/2020, pravilno smatrao da upravljanje kapacitetom, kako je predviđeno u članku 37. Uredbe 2017/2195, čini funkciju potrebnu za rad platforme aFRR, u smislu članka 21. stavka 3. točke (c) te iste uredbe.

136

S obzirom na prethodne ocjene valja utvrditi da skupina A neutemeljeno ističe da se dodatni zahtjevi predviđeni u članku 21. stavku 3. točki (e) Uredbe 2017/2195 nisu primjenjivali na funkciju upravljanja kapacitetom.

137

Stoga peti i šesti dio drugog tužbenog razloga, razmatrane kao cjelinu, valja odbiti.

138

Skupina A prigovara Odboru za žalbe da je u biti nezakonito zaključio da se upravljanje kapacitetom mora uključiti među funkcije potrebne za rad platforme aFRR po osnovi članka 21. Uredbe 2017/2195, iako se radilo o višeplatformskoj funkciji povezanoj s uravnoteženjem. Prvo, čak i pod pretpostavkom da je ACER raspolagao pravnom osnovom, koju nije odredio, kako bi upravljanje kapacitetom uključio među funkcije potrebne za rad platforme aFRR obuhvaćene člankom 21. Uredbe 2017/2195, tom mu uredbom nije bila dodijeljena nikakva nadležnost da zahtijeva, kako je to učinio u članku 4. stavku 6. spornog aFRRIF‑a, da upravljanje kapacitetom ima istovjetan sadržaj i da je obavlja isti subjekt za sve europske platforme za uravnoteženje. Drugo, Odbor za žalbe pogrešno je smatrao u točki 222. pobijane odluke da zahtjev uvođenja upravljanja kapacitetom u obliku višeplatformske funkcije nije nova obveza koju je ACER odredio. Tome su proturječili ACER‑ovi argumenti izloženi u točki 170. njegova odgovora na žalbu pred Odborom za žalbe i to nije potvrđeno ACER‑ovim izvješćem iz 2015. o ciljevima uravnoteženja energije, koje je spomenuto u točki 222. pobijane odluke i odnosi se samo na prekograničnu razmjenu energije uravnoteženja, a ne na višeplatformske funkcije. To nije potvrđeno niti procjenama OPS‑ova glede učinkovitosti i uzimanja u obzir funkcije upravljanja kapacitetom zajedničke svim europskim platformama za uravnoteženje, koje su spomenute u točkama 224. i 225. pobijane odluke, a koje su formulirane u odnosu na informatički modul centraliziranog upravljanja kapacitetom na višeplatformskoj razini, a ne u odnosu na upravljanje kapacitetom kao funkcije potrebne za rad svih tih platformi. Naposljetku, irelevantno je uputiti u tom pogledu na neformalni dopis nacionalnih regulatornih tijelo jer kontinuirano ažuriranje raspoloživog prekozonskog prijenosnog kapaciteta od strane OPS‑ova, u skladu s člankom 37. Uredbe 2017/2195, nije funkcija europskih platformi za uravnoteženje, tako da se obavljaju pod nadzorom nacionalnih regulatornih tijela pri čemu nisu pod ACER‑ovim regulatornim nadzorom.

139

ACER osporava argumente koje je iznijela skupina A i zahtijeva da se sedmi dio drugog tužbenog razloga odbije.

140

U tom pogledu, kao prvo, valja podsjetiti na to da članci 19. do 22. Uredbe 2017/2195 predviđaju donošenje metodologije za svaku od europskih platformi za razmjenu energije uravnoteženja, to jest, europsku platformu za razmjenu energije uravnoteženja iz zamjenskih rezervi, platformu za razmjenu energije uravnoteženja iz rezervi za ponovnu uspostavu frekvencije s ručnom aktivacijom, platformu aFRR i europsku platformu za proces razmjene odstupanja. Svaki od navedenih članaka sadržava slične odredbe, među ostalim stavak 3. točku (e) na temelju koje se u slučaju postojanja više subjekata odgovornih za obavljanje funkcija koje su potrebne za rad europske platforme i definirane su u prijedlogu metodologije o kojemu je riječ, navedenim prijedlogom mora dokazati i osigurati poštovanje triju dodatnih zahtjeva.

141

Drugo, valja utvrditi da su u uvodu trećeg prijedloga aFRRIF‑a OPS‑ovi izrijekom naveli da „[s]ve platforme trebaju upotrebljavati istu višeplatformsku funkciju upravljanja kapacitetom […] povrh funkcija koje su specifične za predviđene platforme”. Pojasnili su da će jedinstveni subjekt biti odgovoran za obavljanje funkcija specifičnih za platforme, to jest optimiranje aktivacije i obračun OPS‑OPS, i da će jedinstveni subjekt u obliku OPS‑a ili društva u vlasništvu OPS‑ova biti odgovoran za upravljanje kapacitetom kao višeplatformskom funkcijom. U shemi koja je naslovljena „Struktura upravljanja” i u kojoj su reproducirane dvije vertikalne zone od kojih svaka odgovara dvjema različitim platformama, to jest platformi aFRR i platformi za razmjenu energije uravnoteženja iz rezervi za ponovnu uspostavu frekvencije s ručnom aktivacijom, jasno su bile prepoznate, s jedne strane, obje funkcije specifične za svaku od tih platformi, to jest optimiranje aktivacije i obračun OPS‑OPS, koje obavlja samo jedan subjekt te, s druge strane, jedinstveni subjekt za obje platforme odgovoran za obavljanje funkcije upravljanja kapacitetom.

142

Treće, valja utvrditi da je ta ista shema, prenaslovljena u „Struktura upravljanja i funkcije”, bila reproducirana u izmijenjenom trećem prijedlogu aFRRIF‑a koji je ACER uzeo u obzir. S druge strane, OPS‑ovi su pojasnili da upravljanje kapacitetom nije funkcija potrebna za rad platforme o kojoj je riječ, nego višeplatformska funkcija dodana kako bi se poboljšala koordinacija među njima. Isto tako, u izmijenjenom trećem prijedlogu aFRRIF‑a OPS‑ovi su također naveli da imaju namjeru „što više povećati učinkovitost platformi tako da uspostave višeplatformske funkcije”. Oni su iz toga zaključili da dodatni zahtjevi predviđeni u stavku 3. točki (e) članaka 19. do 22. Uredbe 2017/1295 u slučaju imenovanja više tijela odgovornih za obavljanje takve funkcije nisu primjenjivi, zato što upravljanje kapacitetom nije funkcija potrebna za upravljanje platformom.

143

Iz prethodnih utvrđenja proizlazi, kao što to ACER ističe, da su u izmijenjenom trećem prijedlogu aFRRIF‑a OPS‑ovi sami predložili, zbog razloga koji se odnose na poboljšanje koordinacije među platformama za uravnoteženje, da se imenuje jedinstveni subjekt odgovoran za upravljanje kapacitetom kao višeplatformsku funkciju. Doduše, za razliku od ACER‑a, OPS‑ovi su tvrdili da upravljanje kapacitetom nije funkcija potrebna za rad svake platforme. Međutim, u skladu sa zaključkom koji je izveden u točki 122. ove presude na kraju ispitivanja četvrtog dijela drugog tužbenog razloga, taj navod nije osnovan. U svakom slučaju, iz izmijenjenog trećeg prijedloga aFRRIF‑a proizlazi da su sami OPS‑ovi izrazili svoj interes za imenovanje jedinstvenog subjekta za obavljanje navedene funkcije, kako su to ACER i Odbor za žalbe također istaknuli.

144

Stoga Odbor za žalbe nije počinio pogrešku koja se tiče prava kada je potvrdio Odluku 02/2020 kojom OPS‑ovima uopće nije naloženo da u svojem prijedlogu aFRRIF‑a u obzir uzmu upravljanje kapacitetom kao višeplatformsku funkciju, kako su je oni sami prihvatili izraditi tijekom faze savjetovanja, prvo s nacionalnim regulatornim tijelima, a potom s ACER‑om.

145

Slijedom navedenog, valja odbiti sedmi dio drugog tužbenog razloga.

146

Skupina A predbacuje Odboru za žalbe da je počinio pogrešku koja se tiče prava kada je zaključio da je obveza koju je ACER nametnuo OPS‑ovima u vidu podnošenja prijedloga za izmjenu metodologije aFRR bila zakonita, iako nije postojala nikakva pravna osnova da se to učini te da ACER nije uopće bio nadležan da OPS‑ove prisili na podnošenje prijedloga za izmjenu te metodologije. Iz točaka 145. do 152. pobijane odluke proizlazi da je, suprotno onome što je ACER tvrdio pred njim, Odbor za žalbe smatrao da je ta obveza predviđena Uredbom 2017/2195 i ne proizlazi iz Odluke 02/2020. Odbor za žalbe je u točki 149. pobijane odluke proturječno tvrdio da javno savjetovanje o prvom prijedlogu OPS‑ova jest u skladu s člankom 10. Uredbe 2017/2195, iako niti uključivanje upravljanja kapacitetom među funkcije potrebne za rad platforme aFRR niti prijedlog za izmjenu metodologije aFRR nisu bili spomenuti u tom prijedlogu. Naposljetku, u kasnijoj odluci od 22. prosinca 2020. u predmetu A-008‑2020 Odbor za žalbe je smatrao, suprotno onome što je učinio u pobijanoj odluci, da se članak 6. stavak 3. Uredbe 2017/2195 ne primjenjuje na izradu, nego samo na izmjenu metodologije europske platforme za uravnoteženje.

147

ACER osporava argumente koje je skupina A iznijela i zahtijeva da se osmi dio drugog tužbenog razloga odbije.

148

Uvodno valja utvrditi da je, doduše, kao što to proizlazi iz Odluke 02/2020, kako ju je Odbor za žalbe potvrdio u pobijanoj odluci, ACER zatražio od OPS‑ova da izrade prijedlog za izmjenu metodologije aFRR kako bi, kao što je to bilo predviđeno u izmijenjenom trećem prijedlogu aFRRIF‑a, imenovali subjekt odgovoran za obavljanje funkcije upravljanja kapacitetom.

149

Međutim, taj ACER‑ov zahtjev bio je potpuno opravdan činjenicom da je upravljanje kapacitetom bila funkcija potrebna za rad platforme aFRR i da bi, prema tome, u slučaju da bi više subjekata bilo odgovorno za obavljanje različitih funkcija potrebnih za rad te platforme, trebalo poštovati dodatne zahtjeve predviđene u članku 21. stavku 3. točki (e) Uredbe 2017/2195.

150

U tom pogledu valja podsjetiti na to da je u uvodnim izjavama 76. do 84. Odluke 02/2020, a osobito u njezinoj uvodnoj izjavi 82. ACER formalno izjavio da će se funkcija upravljanja kapacitetom morati uvesti kao funkcija potrebna za rad platforme aFRR, ali da se, radi davanja OPS‑ovima vremena nužnog za rješavanje problema povezanih s višeplatformskom naravi funkcije upravljanja kapacitetom, prijedlog subjekta odgovornog za obavljanje te funkcije može odgoditi i uslijediti unutar dvije godine nakon uvođenja platforme aFRR. Zato je od OPS‑ova zatražio da predvide prijedlog za izmjenu metodologije aFRR u kojoj će imenovati subjekt odgovoran za obavljanje funkcije upravljanja kapacitetom poštujući odredbe članka 21. stavka 3. točke (e) Uredbe 2017/2195.

151

U skladu sa zaključkom koji je izveden u točki 122. ove presude na kraju ispitivanja četvrtog dijela drugog tužbenog razloga, ACER i nakon njega Odbor za žalbe s pravom su funkciju upravljanja kapacitetom okvalificirali kao funkciju potrebnu za rad platforme aFRR. Osim toga, u okviru provedbe nadležnosti za odlučivanje koju ima na temelju članka 6. stavka 10. drugog podstavka točke (b) Uredbe 2019/942, u vezi s člankom 5. stavkom 7. Uredbe 2017/2195 te u skladu s člankom 21. potonje uredbe, ACER je trebao navesti OPS‑ovima je li i, po potrebi, pod kojim uvjetima aFRRIF koji su oni predložili već jest ili će biti u skladu s mjerodavnim propisima, osobito ovisno o određenim odabirima koje treba izvršiti, posebno glede subjekta koji će biti odgovoran za upravljanje kapacitetom u trenutku njegova uvođenja u centraliziranom obliku u srpnju 2024.

152

Povrh toga, ACER‑ovo odobrenje za metodologiju aFRR‑a, koju su OPS‑ovi predložili, i to pod određenim uvjetima u vezi s činjenicom da OPS‑ovi dovrše tu metodologiju u određenom roku glede nekih aspekata koji su ostali otvoreni poštujući mjerodavne propise, ne treba pomiješati s prijedlogom OPS‑ova da izmijene samu tu metodologiju nakon što je regulatorna tijela odobre. U ovom slučaju uvjet, koji je postavljen u spornom aFRRIF‑u i prema kojem osam mjeseci prije njegova stupanja na snagu OPS‑ovi imenuju subjekt odgovoran za obavljanje funkcije upravljanja kapacitetom poštujući članak 21. stavak 4. Uredbe 2017/2195, jest uvjet za samo odobrenje navedenog aFRRIF‑a, a ne njegova kasnija izmjena unesena u skladu s postupkom za izmjenu predviđenom u članku 6. stavku 3. Uredbe 2017/2195.

153

Prema tome, osmi dio drugog tužbenog razloga valja odbiti.

154

S obzirom na sve ocjene dane o osam dijelova drugog tužbenog razloga, navedeni tužbeni razlog valja, dakle, odbiti u cijelosti.

155

Budući da u okviru trećeg tužbenog razloga tužitelji ili samo skupina A ističu da je Odbor za žalbe tijekom postupka koji se vodio pred njim povrijedio načelo dobre uprave zajamčeno člankom 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), valja istaknuti da oni konkretnije pripisuju navedenom odboru da je povrijedio obvezu koju je imao da s predmetima iznesenim pred njega postupa neovisno, nepristrano i pažljivo, njihovo pravo na saslušanje, njihovo pravo na uvid u spis i obvezu obrazlaganja. Usto, predbacuju Odboru za žalbe da nije proveo cjelovit nadzor nad Odlukom 02/2020 te da je počinio pogrešku u tumačenju i nedostatno ispitao žalbene razloge koji su bili istaknuli pred njim.

156

Tužitelji tvrde da u skladu s člankom 41. Povelje iz objedinjenog tumačenja uvodne izjave 34. kao i članka 26. stavka 2. te članka 28. stavka 4. Uredbe 2019/942 proizlazi da žalbe podnesene protiv ACER‑ovih odluka Odbor za žalbe treba ispitati potpuno neovisno i nepristrano te savjesno i pažljivo. No, u pobijanoj odluci on je nadasve nastojao opravdati Odluku 02/2020 te niti u okviru ove tužbe ACER ne odgovara na njihove tužbene razloge i prigovore. Prvo, s jedne strane, u pobijanoj odluci Odbor za žalbe osporavao je da je ACER nametnuo funkciju upravljanja kapacitetom, iako je to sam priznao u točki 208. odgovora na žalbu koju je podnio u okviru postupka pred njim. S druge strane, u dijelu pobijane odluke posvećenom iznošenju činjenica, on je utvrdio da je upravljanje kapacitetom posebna funkcija platforme aFRR pri čemu je zanijekao da su oni to osporavali pred njim i preuzeo elemente iz ACER‑ova odgovora na žalbu. Drugo, iako je skupina A pred njim kritizirala okolnost da ACER nije organizirao savjetovanje o izmijenjenom trećem prijedlogu aFRRIF‑a, Odbor za žalbe je u dijelu pobijane odluke posvećenom iznošenju činjenica naveo da je ACER bio pod pritiskom roka od šest mjeseci koji je imao za donošenje svoje odluke o prijedlogu OPS‑ova i koji je istekao 24. siječnja 2020. te da on nije mogao od njih zahtijevati da ponovno dovrše svoj prijedlog. U točkama 162., 199. i 260. pobijane odluke Odbor za žalbe je bez obrazloženja i dokaza dao pozitivan i subjektivan sud o ACER‑ovu postupanju u tom pogledu. Treće, Odbor za žalbe je bez ikakva opravdanja, osim da se nanese šteta tužiteljima i ojača ACER‑ova linija obrane, njima stavio na teret u točkama 176. i 201. pobijane odluke da tijekom javnog savjetovanja nisu izrazili svoje protivljenje odabiru jedinstvenog subjekta za obavljanje funkcija potrebnih za rad platforme aFRR. Četvrto, tužitelji predbacuju Odboru za žalbe da je pogrešno odbio njihov podredni žalbeni razlog koji se temeljio na povredi Povelje koja je proizašla iz toga da u Odluci 02/2020 ACER nije opravdao svoje stajalište u korist jedinstvenog subjekta, umjesto konzorcija OPS‑ova, za obavljanje svih funkcija potrebnih za rad platforme aFRR. Neobjektivnost navedenog odbora u tom pogledu proizlazi iz činjenice da nije ispitao uštedu od 60 milijuna eura u području socijalne zaštite koju je skupina A istaknula kako bi opravdala odabir konzorcija OPS‑ova. Peto, nepristranost Odbora za žalbe proizlazi također iz njegova neistinitog isticanja navodne „uzlaznosti” regulatornog procesa predviđenog Uredbom 2019/942 kako bi Odluku 02/2020 izuzeo iz istinskog pravnog nadzora.

157

ACER osporava argumente tužiteljâ i zahtijeva da se ovaj prigovor odbije.

158

Uvodno valja podsjetiti na to da članak 41. Povelje, koji na temelju članka 6. stavka 1. UEU‑a ima istu pravnu snagu kao i Ugovori, utvrđuje pravo na dobru upravu. To pravo podrazumijeva, na temelju članka 41. stavka 1. Povelje, među ostalim, pravo svakoga da institucije, tijela, uredi i agencije Unije njegove predmete obrađuju nepristrano (presuda od 20. listopada 2021., Kerstens/Komisija, T‑220/20, EU:T:2021:716, t. 32.).

159

Prema sudskoj praksi, uprava je dužna, na temelju načela dobre uprave, pažljivo i nepristrano ispitati sve relevantne elemente predmeta koji se pred njome vodi i uvjeriti se da postoje svi činjenični i pravni elementi koji su potrebni za izvršavanje njezine diskrecijske ovlasti kao i da osigura pravilno odvijanje i učinkovitost postupaka koje provodi (vidjeti presudu od 20. listopada 2021., Kerstens/Komisija, T‑220/20, EU:T:2021:716, t. 33. i navedenu sudsku praksu).

160

Valja također podsjetiti na to da obveza nepristranosti obuhvaća, s jedne strane, subjektivnu nepristranost, u smislu da nijedan član institucije, tijela, agencije ili ureda koji je zadužen za predmet ne smije pokazati pristranost ili osobne predrasude i, s druge strane, objektivnu nepristranost, u smislu da institucija, tijelo, agencija ili ured mora pružiti dovoljno jamstava da isključi svaku osnovanu sumnju u tom pogledu (vidjeti presudu od 20. listopada 2021., Kerstens/Komisija, T‑220/20, EU:T:2021:716, t. 34. i navedenu sudsku praksu).

161

Odbor za žalbe uspostavljen je unutar ACER‑a kako bi nakon saslušanja stranaka odlučivao u meritumu o dopuštenim žalbama podnesenim protiv ACER‑ovih odluka, u skladu s člankom 28. stavkom 4. Uredbe 2019/942.

162

Kao što je to predviđeno uvodnom izjavom 34. Uredbe 2019/942, Odbor za žalbe dio je ACER‑a, ali je neovisan o upravnoj i regulatornoj strukturi ACER‑a.

163

U tu svrhu članak 26. stavak 2. Uredbe 2019/942 određuje da su članovi Odbora za žalbe neovisni pri odlučivanju i da ih ne obvezuju nikakve upute. Njihovo obavljanje dužnosti unutar ACER‑a ili mogućnost da ih se razriješi dužnosti uređeni su tako da se zajamči njihova neovisnost.

164

U ovom slučaju tužitelji nisu podnijeli dokaz o tome da je Odbor za žalbe povrijedio načela neovisnosti, nepristranosti i pažljivog ispitivanja prilikom donošenja pobijane odluke koja se, u biti, odnosila na pitanje, s obzirom na argumente koje su istaknule stranke u postupku pred njime, jesu li Odluka 02/2020 i sporni aFRRIF osnovani, a osobito mogu li se zasnivati na dvostrukom utvrđenju da je upravljanje kapacitetom funkcija potrebna za rad platforme aFRR i da će se dodatni zahtjevi predviđeni u drugoj rečenici članka 21. stavka 3. točke (e) Uredbe 2017/2195 morati poštovati, ako bi za tu platformu OPS‑ovi odabrali da tu funkciju obavlja subjekt različit od onog odgovornog za izvršenje optimiranja aktivacije i obračuna OPS‑OPS.

165

Iz pobijane odluke proizlazi da je u njoj Odbor za žalbe nastojao odgovoriti na pitanje je li ili pod kojim uvjetima, uzimajući u obzir informacije koje su OPS‑ovi priopćili o prvotnom prijedlogu aFRRIF‑a tijekom faze savjetovanja koje je ACER proveo s nacionalnim regulatornim tijelima i OPS‑ovima u skladu s člankom 6. stavkom 11. Uredbe 2019/942, a osobito uzastopne prijedloge aFRRIF‑a koje su mu OPS‑ovi podnijeli, aFRRIF – koji su OPS‑ovi u konačnici predložili – u skladu ili će biti u skladu s Uredbom 2017/2195 i Uredbom Komisije (EU) 2017/1485 оd 2. kolovoza 2017. o uspostavljanju smjernica za pogon elektroenergetskog prijenosnog sustava (SL 2017., L 220, str. 1.) kao i drugim mjerodavnim propisima.

166

U tom okviru iz spisa ne proizlazi da su Odbor za žalbe općenito ili neki njegovi članovi posebno pokazali pristranost ili osobne predrasude koji bi ih naveli da odstupe od nadzora nad usklađenošću prijedloga aFRRIF‑a koji su OPS‑ovi podnijeli s mjerodavnim propisima ili da u tom pogledu nisu neovisno odlučili nakon savjetovanja s nacionalnim regulatornim tijelima i OPS‑ovima. Isto tako, iz spisa ne proizlazi da okvir u kojem je Odbor za žalbe donio pobijanu odluku nije pružio dostatna jamstva da se u tom pogledu isključi svaka opravdana sumnja u njegovu nepristranost ili neovisnost.

167

Argumenti koje su tužitelji iznijeli pred Općim sudom ne dovode u pitanje to utvrđenje.

168

Suprotno onomu što tužitelji tvrde, u pobijanoj odluci Odbor za žalbe nije nastojao pokriti ACER‑ovo nezakonito postupanje koje se navodno sastojalo od nalaganja OPS‑ovima u spornom aFRRIF‑u da u obzir uzmu određenu funkciju, to jest upravljanje kapacitetom, koju mjerodavni propisi nisu zahtijevali za rad platforme aFRR. U pobijanoj odluci on je samo ocijenio da, suprotno onomu što su tužitelji tvrdili pred njim, upravljanje kapacitetom treba okvalificirati kao funkciju potrebnu za rad platforme aFRR u smislu članka 21. stavka 3. točaka (c) i (e) Uredbe 2017/2195 čije su uzimanje u obzir u aFRRIF‑u nacionalna regulatorna tijela također zatražila i koja je, osim toga, bila uvrštena u drugi i treći prijedlog aFRRIF‑a koji su OPS‑ovi podnijeli. Potom je izveo sve zaključke koji su iz toga proizašli u svojoj ocjeni pitanja je li ACER u svojoj Odluci 02/2020 i u spornom aFRRIF‑u mogao s pravom smatrati da bi se u slučaju da OPS‑ovi povjere obavljanje te funkcije subjektu različitom od onog odgovornog za izvršenje optimiranja aktivacije i obračuna OPS‑OPS u okviru rada platforme aFRR, morali poštovati dodatni zahtjevi predviđeni u članku 21. stavku 3. točkama (c) i (e) Uredbe 2017/2195. Činjenica da se Odbor za žalbe mogao možda prevariti u tumačenju mjerodavnih propisa koje podliježe nadzoru Općeg suda nije dovoljno za zaključak da je on bio pristran ili da nije bio neovisan u svojoj odluci.

169

Isto tako, utvrđenje Odbora za žalbe u pobijanoj odluci prema kojem je okolnost da ACER nije organizirao savjetovanje s OPS‑ovima između primitka izmijenjenog trećeg prijedloga aFRRIF‑a 18. prosinca 2019. i sastavljanja konačne verzije Odluke 02/2020 donesene 24. siječnja 2020. bila opravdana rokom dodijeljenom ACER‑u kako bi donio svoju odluku, uopće ne otkriva pristranost ili nepostojanje neovisnosti navedenog odbora. Naime, ono samo održava to da je on uzeo u obzir objektivnu činjenicu, to jest da je rok od šest mjeseci nakon obraćanja koji je bio dodijeljen ACER‑u kako bi donio svoju odluku, u skladu s člankom 6. stavkom 12. Uredbe 2019/942., istekao 24. siječnja 2020.

170

Usto, utvrđenje Odbora za žalbe u pobijanoj odluci prema kojem je tijekom postupka koji je doveo do donošenja Odluke 02/2020 ACER djelovao u duhu suradnje i dobroj vjeri, uzimajući u obzir pritisak, osobito u pogledu roka, pod kojim je morao donijeti tu odluku (vidjeti točku 169. ove presude), ne otkriva pristranost ili nepostojanje neovisnosti navedenog odbora, nego to da je on uzeo u obzir objektivne činjenice koje su potvrdile da je ACER uložio napore da u obzir uzme volju svih OPS‑ova, i to čak i kada mu se rješenja koja su oni željeli nisu činila idealnima. Tako je Odbor za žalbe iznio elemente na temelju kojih se može shvatiti da je to što je ACER uzeo u obzir odgodu od dvije godine za početak primjene funkcije upravljanja kapacitetom i imenovanje subjekta odgovornog za njezino obavljanje potvrdilo njegovu volju da OPS‑ovima da vremena da uz koordinirani i centralizirani pristup na višeplatformskoj razini urede proces kontinuiranog ažuriranja raspoloživog prekozonskog prijenosnog kapaciteta na kojemu se temeljila funkcija upravljanja kapacitetom.

171

Osim toga, objektivna činjenica je također utvrđenje Odbora za žalbe u pobijanoj odluci prema kojem tijekom postupka koji je doveo do donošenja Odluke 02/2020 OPS‑ovi nisu tijekom faze savjetovanja prije donošenja te odluke izrazili svoje protivljenje tomu da se funkcije potrebne za rad platforme aFRR obavljaju putem strukture s jedinstvenim subjektom. Tužitelji nisu naveli nikakav ulomak iz očitovanja OPS‑ova tijekom navedene faze, osobito iz priloga II. Odluci 02/2020 kojim bi se opovrgnulo takvo utvrđenje. Sama okolnost da je u pobijanoj odluci Odbor za žalbe uzeo u obzir objektivnu činjenicu ne otkriva kod njega pristranost ili nepostojanje neovisnosti.

172

Budući da tužitelji predbacuju, u biti, Odboru za žalbe da nije provjerio je li u Odluci 02/2020 ACER opravdao svoj odabir u korist strukture s jedinstvenim subjektom za obavljanje funkcija potrebnih za rad platforme aFRR i svoje neprihvaćanje strukture u obliku konzorcija, valja utvrditi, kao što je to Odbor za žalbe pravilno istaknuo u pobijanoj odluci, da iz spisa ne proizlazi da je u određenom trenutku ACER naložio OPS‑ovima korištenje strukturom s jedinstvenim subjektom ili spriječio korištenje strukturom u obliku konzorcija. Naime, ACER je samo izveo zaključke koji prema njemu proizlaze iz primjene postojećih propisa na odabire koje su OPS‑ovi napravili u svojem prvotnom prijedlogu aFRRIF‑a uzimajući u obzir razvoj stajališta OPS‑ova u različitim uzastopnim verzijama tog prijedloga koji su mu podnijeli. U tom okviru on je osobito upozorio na to da bi se u slučaju da OPS‑ovi odaberu strukturu konzorcija koji nema pravnu osobnost tada radilo o strukturi s više subjekata sastavljenih od različitih OPS‑ova koji su članovi konzorcija, a ne o strukturi s jedinstvenim subjektom te bi slijedom toga navedena struktura morala biti usklađena s dodatnim zahtjevima predviđenim u drugoj rečenici članka 21. stavka 3. točke (e) Uredbe 2017/2195, što nije proizlazilo iz prvotnog prijedloga aFRRIF‑a. On je također podsjetio na svoje stajalište prema kojem bi se ti isti zahtjevi morali poštovati da su OPS‑ovi u konačnici odlučili većem broju subjekata povjeriti različite funkcije potrebne za rad platforme aFRR. Ovaj argument tužiteljâ jest, dakle, činjenično netočan.

173

Naposljetku, također je činjenično netočan argument tužiteljâ prema kojem je, u biti, Odbor za žalbe izmislio pojam „uzlazni postupak odlučivanja” kako bi ACER‑ove radnje izuzeo iz pravnog nadzora. Naime, kao što je to već ustanovljeno u točki 54. ove presude, tužitelji ne tvrde s uspjehom da je imenovanje postupka odlučivanja od strane Odbora za žalbe kao „uzlaznog” bilo nezakonito iz razloga što nije počivao ni na kakvoj pravnoj osnovi u mjerodavnim propisima.

174

S obzirom na sve prethodne ocjene valja u cijelosti odbiti prigovor koji se temelji na povredi načelâ neovisnosti, nepristranosti i pažljivog ispitivanja.

175

Skupina A predbacuje Odboru za žalbe da je u pobijanoj odluci potvrdio odluku o odbijanju zahtjeva za otkrivanje koja je bila donesena na temelju povrede prava koja joj dodjeljuje članak 41. stavak 2. točka (b) Povelje kao i njezinih prava obrane. Razlozi za odluku kojom se odbija zahtjev za otkrivanje, kako su sažeti u točkama 274. do 284. pobijane odluke, svodili su se na to da je, prvo, zato što ACER nije zatražio povjerljivo postupanje s prilozima svojem odgovoru na žalbu pred Odborom za žalbe skupina A imala pristup potpunim informacijama o dokumentima razmijenjenim između ACER‑a i OPS‑ova prije donošenja Odluke 02/2020 i, drugo, iako su odredbe članka 4. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001., L 45, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.) bile primjenjive, uslijed nepostojanja prevladavajućeg javnog interesa koji je opravdavao otkrivanje skupina A nije dokazala nužnost takvog otkrivanja za ostvarivanje svojih prava obrane i dokumenti čije je otkrivanje zatraženo nisu bili dovoljno relevantni u odnosu na argumente koje je ona iznijela pred Odborom za žalbe.

176

Prvo, skupina A smatra da poštovanje njezinih prava nije moglo ovisiti o ACER‑ovoj odluci hoće li dokumente obuhvaćene zahtjevom za otkrivanje priložiti u prilogu svojem odgovoru na žalbu pred Odborom za žalbe. Drugo, podsjeća na to da pravo na uvid u spis predviđeno u članku 41. stavku 2. točki (b) Povelje na kojem se zahtjev za otkrivanje isključivo zasnivao jest zasebno i neovisno o pravu na pristup dokumentima koje je predviđeno Uredbom br. 1049/2001. U skladu sa sudskom praksom, to se pravo ne može zadovoljiti selektivnim otkrivanjem dokumenata o kojima je riječ niti ocijeniti u odnosu na osnovanost zahtjeva za otkrivanje. Treće, Odbor za žalbe joj je neosnovano i u svakom slučaju pogrešno stavio na teret da nije objasnila zašto je pristup dokumentima o kojima je riječ nužan za ostvarivanje njezinih prava obrane. Četvrto, navedeni su dokumenti bili relevantni pred Odborom za žalbe jer je na saslušanju navedeni odbor postavio ACER‑u pitanje izravno povezano s njihovim sadržajem te se u pobijanoj odluci on oslonio na navedeni sadržaj kako bi odbio njihovu žalbu. Ta povreda prava na uvid u spis utjecala je na sadržaj pobijane odluke na njezinu štetu, osobito glede pitanja je li upravljanje kapacitetom trebalo uključiti među funkcije potrebne za rad platforme aFRR i je li Odbor regulatora podupro ACER‑ovo stajalište u korist jedinstvenog pravnog subjekta za obavljanje svih tih funkcija.

177

ACER osporava argumente skupine A i zahtijeva da se ovaj prigovor odbije.

178

Uvodno valja primijetiti da se zahtjevom koji je skupina postavila u točki 161. podtočki (d) žalbe koju je podnijela Odboru za žalbe na temelju članka 28. Uredbe 2019/942 tražilo da navedeni odbor donese postupovnu mjeru po osnovi članka 20. stavka 3. točke (d) svojeg poslovnika koja se odnosi na podnošenje povjerljivih verzija spornih dokumenata (vidjeti točku 16. ove presude), koje je smatrala korisnim u svrhu postupka pokrenutog pred tim istom odborom protiv Odluke 02/2020. Odluka o neotkrivanju mora se, dakle, analizirati kao odluka, koju je donio predsjednik Odbora za žalbe djelujući u ime tog odbora i odnosi se na odbijanje zatražene postupovne mjere.

179

Sporni dokumenti povezani su s normativnim postupkom koji uključuje OPS‑ove, nacionalna regulatorna tijela i ACER te je doveo do donošenja Odluke 02/2020 i metodologije aFRR koja joj je priložena.

180

Iz toga slijedi da zahtjev koji je skupina A uputila Odboru za žalbe nije bio niti zahtjev za uvid u spis postupka pokrenutog pred tim odborom u smislu članka 41. stavka 2. točke (b) Povelje niti zahtjev za pristup dokumentima u smislu članka 42. Povelje i Uredbe br. 1049/2001.

181

Imajući u vidu tekst članka 20. Odluke Odbora za žalbe br. 1-2011, kako je izmijenjena 5. listopada 2019., a kojom je donesen Poslovnik ACER‑ova Odbora za žalbe te primjenu po analogiji sudske prakse primjenjive na zahtjeve za određivanje mjera upravljanja postupkom i izvođenja dokaza upućenih Općem sudu u okviru postupka pokrenutih pred njim (vidjeti u tom smislu presude od 17. prosinca 1998., Baustahlgewebe/Komisija, C‑185/95 P, EU:C:1998:608, t. 90. do 93., i od 12. svibnja 2010., Komisija/Meierhofer, T‑560/08 P, EU:T:2010:192, t. 61.), valja utvrditi da je, kako bi se tom istom odboru, koji zastupa njegov predsjednik, omogućilo da utvrdi je li takvo podnošenje bilo korisno za pravilno odvijanje postupka pokrenutog pred njim, skupina A morala ne samo odrediti zatražene dokumente u svojem zahtjevu, nego i pružiti Odboru za žalbe minimalan broj elemenata koji potvrđuju korisnost tih dokumenata za potrebe tog postupka. Nužnost donošenja zatražene postupovne mjere tako da se po potrebi ukine povjerljivost spornih dokumenata u pogledu skupine A bila je potom stvar ocjene Odbora za žalbe koji zastupa njegov predsjednik, pri čemu je navedena skupina mogla, po potrebi, osporavati tu ocjenu u okviru tužbe podnesene Općem sudu u skladu s člankom 29. Uredbe 2019/942 protiv odluke donesene na kraju postupka, to jest pobijane odluke, ako je smatrala da je nedonošenje zatražene postupovne mjere imalo utjecaja na sadržaj navedene mjere.

182

Tako je odluku o neotkrivanju Odbor za žalbe zastupan po svojem predsjedniku mogao zakonito donijeti samo po osnovi, izloženoj u točkama 9. i 10. navedene odluke i reproduciranoj u točkama 281. i 282. pobijane odluke, da je skupina A propustila dostaviti mu u prilog svojem zahtjevu za određivanje postupovne mjere minimalni broj elemenata koji bi potvrdili korisnost spornih dokumenata za potrebe postupka o kojemu je riječ, kako je to bilo nužno da bi on mogao prihvatiti njegov zahtjev.

183

Skupina A prigovara, međutim, da je u točkama 76. i 157. žalbe koju je podnijela tom odboru opravdala korisnost spornih dokumenata za potrebe postupka pokrenutog pred Odborom za žalbe.

184

U tom pogledu, s jedne strane, valja utvrditi da u točki 76. navedene žalbe koja se odnosi na treći žalbeni razlog koji je istaknula skupina A, ona uopće nije objasnila zašto bi preslika moguće procjene koju je ACER dao u skladu s člankom 21. stavkom 5. Uredbe 2017/2195 i kojom se nastoji utvrditi bi li i kako OPS‑ovi mogli provesti analizu troškova i koristi nužnu da se potkrijepi izmjena koja se zahtijeva člankom 12. stavkom 2. metodologije aFRR bila nužna za odlučivanje o tom žalbenom razlogu, kojim se zapravo nastojalo ishoditi utvrđenje da je prekoračivši svoju nadležnost ACER povrijedio članak 10. i članak 21. stavak 5. Uredbe 2017/2195 činjenicom obvezivanja OPS‑ova da mu podnesu prijedlog za izmjenu metodologije aFRR, što on nije imao ovlast učiniti na temelju članka 6. stavka 10. Uredbe 2019/942 ili članka 5. stavka 7. Uredbe 2017/2195. Naime, kao što je to Odbor za žalbe zastupan po svojem predsjedniku s pravom primijetio u točki 12. odluke o neotkrivanju, postojanje dokumenta čije je otkrivanje zatraženo bilo je irelevantno da se u tom pogledu ocijeni ACER‑ova nadležnost s obzirom na mjerodavne propise.

185

S druge strane, u točki 157. žalbe podnesene Odboru za žalbe koja se odnosi na sedmi žalbeni razlog istaknut o njoj, u vezi s prvim, drugim i trećim žalbenim razlogom, skupina A uopće nije objasnila zašto bi preslika mogućih obrazaca koji sadržavaju mišljenja Odbora regulatora i ACER‑a o Odluci 02/2020 i metodologiji aFRR koja joj je bila priložena prije njihova donošenja omogućivši, kao što je to skupina A navela, upoznavanje sa sadržajem i opsegom rasprava koje su uslijedile u pogledu nje unutar ACER‑a, bila nužna za odlučivanje o sedmom žalbenom razlogu kojim se zapravo nastojalo ishoditi utvrđenje da je ACER povrijedio članak 6. stavak 11. i članak 14. stavak 6. Uredbe 2019/942 kao i članak 41. Povelje time što se nije u dovoljnoj mjeri savjetovao s OPS‑ovima i nacionalnim regulatornim tijelima o kojima je riječ prije donošenja Odluke 02/2020 i metodologije aFRR koja joj je bila priložena i što nije u dovoljnoj mjeri obrazložio potonju odluku.

186

Prema tome, u okolnostima ovog slučaja Odbor za žalbe zastupan po svojem predsjedniku utemeljeno je postupio kada nije prihvatio zahtjev za podnošenje spornih dokumenata koji je skupina A postavila na temelju članka 20. stavka 3. točke (d) njegova poslovnika u točki 161. podtočki (d) svoje žalbe podnesene tom odboru.

187

S obzirom na sve prethodne ocjene, valja u cijelosti odbiti prigovor koji se temelji na navodnoj povredi „prava na uvid u spis”.

188

Skupina A tvrdi da je u pobijanoj odluci Odbor za žalbe u više aspekata povrijedio obvezu obrazlaganja koju je imao. Prvo, on nije u dovoljnoj mjeri obrazložio odbijanje prigovora koji je istaknut u okviru šestog razloga žalbe koju mu je podnio i koji se temeljio na ACER‑ovoj povredi načela proporcionalnosti jer je u Odluci 02/2020 on naložio OPS‑ovima da imenuju jedinstveni pravni subjekt za obavljanje funkcija potrebnih za rad platforme aFRR, uključujući upravljanje kapacitetom, iako taj zahtjev nije bio ni nužan ni prikladan za postizanje ciljeva utvrđenih u članku 3. Uredbe 2017/2195. Drugo i suprotno onomu što je on navodno učinio u točkama 245. do 262. pobijane odluke, Odbor za žalbe nije ispitao i, a fortiori, obrazložio činjenicu da je odbio glavni argument istaknut u prilog drugom razlogu žalbe koja mu je podnesena, a prema kojem je ACER unio temeljnu izmjenu nakon izmijenjenog trećeg prijedloga aFRRIF‑a koji su OPS‑ovi podnijeli, time što je funkciju upravljanja kapacitetom uključio u članak 12. stavak 2. spornog aFRRIF‑a, o kojoj se nije savjetovalo s navedenim OPS‑ovima i koja se nije nalazila u konačnoj verziji nacrta ACER‑ove odluke.

189

ACER osporava argumente skupine A i zahtijeva da se ovaj prigovor odbije.

190

U tom pogledu treba podsjetiti na to da, u skladu s člankom 41. stavkom 2. točkom (c) Povelje, uprava mora obrazložiti svoje odluke.

191

Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da obrazloženje koje zahtijeva članak 296. drugi stavak UFEU‑a mora biti prilagođeno naravi akta o kojem je riječ, te na jasan i nedvosmislen način pokazati tijek rasuđivanja institucije, autora akta, tako da se zainteresiranim osobama omogući upoznavanje s razlozima donesene mjere, a nadležnom sudu da izvrši nadzor. Zahtjev obrazlaganja mora se ocjenjivati u odnosu na okolnosti slučaja, osobito na sadržaj akta u pitanju, narav navedenih razloga i interes koji za dobivanje objašnjenja mogu imati adresati akta ili druge osobe na koje se taj akt izravno i pojedinačno odnosi. U obrazloženju nije potrebno podrobno navoditi sve relevantne činjenične i pravne okolnosti s obzirom na to da se pitanje ispunjava li obrazloženje zahtjeve iz članka 296. drugog stavka UFEU‑a mora ocjenjivati ne samo u odnosu na svoj tekst već i na kontekst i na sva pravna pravila kojima se uređuje predmetno područje (vidjeti presudu od 29. lipnja 2017., E‑Control/ACER, T‑63/16, neobjavljenu, EU:T:2017:456, t. 68. i navedenu sudsku praksu).

192

Ne može se, međutim, od Odbora za žalbe zahtijevati da iznese iscrpno očitovanje o svim navodima koje su pred njim iznijele stranke. Obrazloženje, dakle, može biti implicitno, pod uvjetom da se njime omogućuje zainteresiranim osobama da saznaju razloge zbog kojih je donesena odluka Odbora za žalbe, a nadležnom sudu da raspolaže dostatnim elementima za izvršavanje svojeg nadzora (vidjeti presudu od 29. lipnja 2017., E‑Control/ACER, T‑63/16, neobjavljenu, EU:T:2017:456, t. 69. i navedenu sudsku praksu).

193

S obzirom na tu sudsku praksu, prvo valja odbiti prigovor skupine A prema kojem je Odbor za žalbe odbio prigovor koji se temeljio na ACER‑ovoj povredi načela proporcionalnosti, a da nije objasnio zašto je zahtjev u vidu strukture s jedinstvenim subjektom za obavljanje funkcija potrebnih za rad platforme aFRR, koje uključuju upravljanje kapacitetom, bio prikladan za postizanje zadanih ciljeva. Naime, prvenstveno je Odbor za žalbe opovrgnuo da je ACER nametnuo OPS‑ovima strukturu s jedinstvenim subjektom za obavljanje funkcija potrebnih za rad platforme aFRR. Podredno, on je primijetio da ACER nije mogao odobriti metodologiju aFRR koja prema njegovu stajalištu nije bila u skladu s mjerodavnim propisima i da je bilo nužno i proporcionalno da u pobijanoj odluci spomene uvjete za takvu usklađenost. To je obrazloženje bilo dovoljno da omogući skupini A da shvati glavno i podredno rasuđivanje na kojem je u pobijanoj odluci Odbor za žalbe zasnovao odbijanje prigovora koji se temeljio na ACER‑ovoj povredi načela proporcionalnosti te kako bi ga po potrebi osporavala pred Općim sudom. Usto, ono je bilo dovoljno da Općem sudu omogući da po potrebi provjeri osnovanost takvog odbijanja. U tom kontekstu skupina A ne može predbacivati Odboru za žalbe da nije odgovorio na cjelokupnu argumentaciju koju mu je ona iznijela.

194

Drugo, što se tiče navodnog nedostatka u obrazloženju odbijanja prigovora prema kojem je ACER unio temeljnu izmjenu u tekst članka 12. stavka 2. spornog aFRRIF‑a u odnosu na konačnu verziju nacrta odluke od 20. prosinca 2019. time što je upravljanje kapacitetom uključio u njega kao funkciju potrebnu za rad platforme aFRR, a da se s OPS‑ovima nije savjetovalo o toj izmjeni, iz konteksta u kojem je Odluka 02/2020 bila donesena, a osobito njezinih odgovora na drugi i treći prijedlog aFRRIF‑a koji nije mogao ostati nepoznat OPS‑ovima proizlazi da je ACER smatrao, s jedne strane, da je upravljanje kapacitetom funkcija potrebna za rad platforme aFRR i, s druge strane, da će se u slučaju da sve funkcije potrebne za rad te platforme obavlja više subjekata morati poštovati dodatni zahtjevi predviđeni u drugoj rečenici članka 21. stavka 3. točke (e) Uredbe 2017/2195.

195

Stoga su uz potpuno poznavanje stvari OPS‑ovi odbili u svojem izmijenjenom trećem prijedlogu aFRRIF‑a ispuniti ACER‑ova očekivanja u tom pogledu, s obzirom na to da, kao što to proizlazi iz ove tužbe, neki od njih nisu dijelili njegovo stajalište u vezi sa zahtjevima koji su proizlazili iz primjene propisa kojima je konkretan slučaj uređen. U tom je kontekstu Odbor za žalbe naveo u pobijanoj odluci, kako bi odgovorio na prigovor skupine A prema kojem se nije savjetovalo s OPS‑ovima o temeljnoj izmjeni metodologije aFRR koju je ACER unio u zadnjem trenutku, da je pitanje na koje se ta izmjena odnosi bila u srži rasprava između njega i OPS‑ova tijekom faze savjetovanja i da su OPS‑ovi bili u cijelosti u mogućnosti raspraviti s ACER‑om stajališta koja je on zauzeo, ali da je uzimajući u obzir pritisak roka na njegovu ovlast odlučivanja ACER na kraju donio sporni aFRRIF navevši pod kojim bi uvjetima odabiri koje će OPS‑ovi napraviti u vezi sa subjektom odgovornim za obavljanje funkcije upravljanja kapacitetom bili usklađeni s mjerodavnim propisima.

196

Imajući u vidu kontekst u kojem je ono dano, to obrazloženje je u konkretnom slučaju bilo dostatno da skupini A omogući shvatiti razloge zbog kojih je Odbor za žalbe odbio njezin prigovor u pobijanoj odluci i osporavati ih po potrebi pred Općim sudom. Usto, ono je bilo dovoljno da Općem sudu omogući da po potrebi provjeri osnovanost takvog odbijanja.

197

S obzirom na sve prethodne ocjene, valja u cijelosti odbiti prigovor koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja.

198

Tužitelji prigovaraju Odboru za žalbe da je u pobijanoj odluci počinio pogrešku koja se tiče prava time što nije proveo cjelovit nadzor nad Odlukom 02/2020 s obzirom na žalbeni razlog koji su istaknuli pred njim i temeljio se na povredi članka 21. Uredbe 2017/2195 koja proizlazi iz toga da je ACER naložio OPS‑ovima da imenuju jedinstveni pravni subjekt za obavljanje funkcija potrebnih za rad platforme aFRR, uključujući funkciju upravljanja kapacitetom. Iz presude od 18. studenoga 2020., Aquind/ACER (T‑735/18, žalbeni postupak u tijeku, EU:T:2020:542, t. 69. i 70.), proizlazi da Odbor za žalbe mora provoditi cjelovit nadzor nad ACER‑ovim odlukama. Iako je u točki 168. pobijane odluke Odbor za žalbe jasno naveo da mora provesti cjelovit nadzor nad pravnim pitanjem koje su tužitelji istaknuli, on je u praksi i u skladu sa svojom praksom odlučivanja proveo ograničeni nadzor, kao što to proizlazi iz bilješke na dnu stranice br. 81 te iste odluke. U praksi ACER nije dokazao da je u pobijanoj odluci Odbor za žalbe proveo cjelovit nadzor nad Odlukom 02/2020.

199

ACER osporava argumente koje su tužitelji istaknuli i zahtijeva da se ovaj prigovor odbije.

200

Doduše, kao što to tužitelji ističu, iz sadržaja bilješke na dnu stranice br. 81 pobijane odluke kao i točke 192. navedene odluke može se razaznati da je u skladu sa svojom praksom odlučivanja u odnosno vrijeme Odbor za žalbe proveo cjelovit nadzor samo nad ACER‑ovim pravnim ocjenama u njegovoj Odluci 02/2020, ali da je nad njegovim složenim činjeničnim ocjenama tehničke naravi proveo samo ograničen nadzor, sveden na traženje očitih pogrešaka, priznajući ACER‑u u tom pogledu određenu marginu prosudbe.

201

Osobito iz točke 69. presude od 18. studenoga 2020., Aquind/ACER (T‑735/18, žalbeni postupak u tijeku, EU:T:2020:542), proizlazi da se nadzor koji je Odbor za žalbe proveo nad složenim tehničkim i gospodarskim ocjenama u ACER‑ovoj odluci ne smije svesti na ograničeni nadzor očitih pogrešaka u ocjeni. Naprotiv, na temelju stručnosti svojih članova u području znanosti navedeni odbor mora ispitati mogu li argumenti koje je iznio tužitelj dokazati da razmatranja na kojima se ACER‑ova odluka temelji sadržavaju pogreške.

202

Kao što to tužitelji s pravom naglašavaju, Odbor za žalbe bio je dužan u pobijanoj odluci provesti cjelovit nadzor nad Odlukom 02/2020.

203

Međutim, iz pažljivog ispitivanja pobijane odluke proizlazi da je Odbor za žalbe u njoj zapravo usmjerio svoj nadzor na pravne ocjene koje je ACER dao u svojoj Odluci 02/2020 u pogledu kojih je proveo cjelovit nadzor.

204

Osim toga, u rijetkim slučajevima u kojima je, kao u točki 192. pobijane odluke, od njega zatraženo da provede nadzor nad složenim tehničkim ocjenama, Odbor za žalbe je u praksi proveo nadzor koji je nadilazio običan ograničeni nadzor, tako da se on de facto uskladio sa svojim obvezama glede intenziteta nadzora koji je morao provesti nad Odlukom 02/2020. Naime, u točki o kojoj je riječ Odbor za žalbe je, nakon što je istaknuo da se radi o složenoj tehničkoj ocjeni za koju je ACER imao marginu prosudbe, ipak provjerio je li on mogao s pravom zaključiti da je proces kontinuiranog ažuriranja raspoloživog prekozonskog prijenosnog kapaciteta u centraliziranom ili decentraliziranom obliku bio funkcija koja je na tehničkoj razini potrebna za rad platforme aFRR.

205

S obzirom na sve prethodne ocjene valja u cijelosti odbiti prigovor koji se temelji na povredi obveze koju Odbor za žalbe ima u vidu provedbe cjelovitog nadzora nad ACER‑ovim odlukama.

206

Skupina A predbacuje Odboru za žalbe da je u pobijanoj odluci počinio pogrešku u tumačenju i nedostatno ispitao žalbene razloge koje je istaknula pred njim. Prvo, Odbor za žalbe ispitao je žalbu koju mu je ona podnijela, a da nije shvatio doseg i cilj te žalbe. Tako, suprotno onomu što Odbor za žalbe tvrdi u točkama 76., 141. i 181. pobijane odluke, ona je osporavala činjenice spomenute u uvodnim izjavama 67. do 77. Odluke 02/2020 i podnijela je žalbu protiv članka 6. stavka 4. te članka 4. stavka 6. spornog aFRRIF‑a. Usto, u točkama 67. do 77. pobijane odluke Odbor za žalbe nije izložio činjenice, nego je sažeo ACER‑ovo stajalište. Glede pogrešaka Odbora za žalbe koje su bile ispravljene ispravkom uloženim u spis ovog predmeta tužitelji su aktima podnesenima tajništvu Odbora za žalbe i uloženima u spis ovog predmeta osporavali da se radi o pukim pogreškama u pisanju umjesto u meritumu. Drugo, skupina A kritizira Odbor za žalbe da nije izveo zaključke koji proizlaze iz ispitivanja trećeg žalbenog razloga koji je istaknula pred njim. Naime, budući da je on utvrdio da je ACER odredio obvezu predviđenu u članku 12. stavku 2. spornog aFRRIF‑a i da ona ne proizlazi izravno iz Uredbe 2017/2195, on je morao prihvatiti taj žalbeni razlog ili, u suprotnom, iznijeti razloge zbog kojih, unatoč tekstu relevantnih odredbi, ACER nije prekoračio granice svoje nadležnosti.

207

ACER osporava argumente skupine A i zahtijeva da se ovaj prigovor odbije.

208

U vezi s prigovorom skupine A prema kojoj Odbor za žalbe nije shvatio doseg i cilj žalbe koju mu je podnio, valja istaknuti da je, doduše, u pobijanoj odluci navedeni odbor počinio određene pogreške ili propuste.

209

Kao prvo, točno je i, osim toga, ACER to priznaje u točki 219. odgovora na tužbu, da je Odbor za žalbe pogrešno naveo u točkama 141. i 181. pobijane odluke da skupina A nije pred njim dovela u pitanje zakonitost članka 6. stavka 4. i članka 4. stavka 6. spornog aFRRIF‑a.

210

Kao drugo, točno je da je u uvodnoj izjavi 76. pobijane odluke Odbor za žalbe uvodno naveo da skupina A nije pred njim dovela u pitanje „činjenice sadržane u [uvodnim izjavama] 67. [do] 77. [Odluke 02/2020]”, što je bilo nespretno s obzirom na to da je u tim uvodnim izjavama iznošenje isključivo činjeničnih informacija bilo isprepleteno s iznošenjem ACER‑ova pravnog tumačenja primjenjivih propisa s kojim se skupina A nije slagala.

211

Međutim, neovisno o ispravku učinjenom 21. prosinca 2020. nakon podnošenja i, dakle, imajući u vidu ovu tužbu, a što su tužitelji prijavili, valja istaknuti da oni ne tvrde niti a fortiori dokazuju da su te pogreške u razlozima pobijane odluke, koje su kasnije ispravljene, imale utjecaja na izreku navedene odluke, tako da one ne mogu opravdati poništenje te odluke.

212

U svakom slučaju, što se tiče kritika usmjerenih protiv uvodnih izjava 67. do 77. Odluke 02/2020, valja istaknuti da je u njima Odbor za žalbe jasno naveo da pravno tumačenje mjerodavnih propisa koje je izloženo jest ACER‑ovo tumačenje i da se tužitelji ne slažu s njime, tako da je prigovor koji je skupina A iznijela činjenično netočan.

213

U vezi s kritikom skupine A prema kojoj Odbor za žalbe nije izveo zaključke koji proizlaze iz njegove ocjene trećeg žalbenog razloga koji je ona istaknula pred njim, ta kritika počiva na argumentaciji koja je već odbijena u točki 168. ove presude. Zbog istih razloga navedenu kritiku valja odbiti kao neosnovanu.

214

S obzirom na sve prethodne ocjene, prigovor koji se temelji na pogrešci u tumačenju koju je Odbor za žalbe počinio i njegovu nedostatnom ispitivanju žalbenih razloga istaknutih pred njime, treći tužbeni razlog i, slijedom toga, ovu tužbu valja odbiti u cijelosti.

215

U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da tužitelji nisu uspjeli u postupku, valja im naložiti snošenje vlastitih troškova, kao i troškova ACER‑a sukladno njegovu zahtjevu.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (drugo prošireno vijeće)

proglašava i presuđuje: