Predmet T-451/20

Meta platforms Ireland Limited, prije Facebook Ireland Ltd,

protiv

Europske komisije

Presuda Općeg suda (peto prošireno vijeće) od 24. svibnja 2023.

„Tržišno natjecanje – Podatkovno tržište – Upravni postupak – Članak 18. stavak 3. i članak 24. stavak 1. točka (d) Uredbe (EZ) br. 1/2003 – Zahtjev za pružanje informacija – Virtualna soba s podacima – Obveza obrazlaganja – Pravna sigurnost – Prava obrane – Nužnost zatraženih informacija – Zlouporaba ovlasti – Pravo na poštovanje privatnog života – Proporcionalnost – Načelo dobre uprave – Profesionalna tajna”

  1. Sudski postupak – Tužbeni zahtjev – Prilagodba tijekom postupka – Odluka kojom se tijekom postupka mijenja pobijana odluka – Prilagodba prvotnih zahtjeva i razloga – Dopuštenost – Uvjeti

    (Poslovnik Općeg suda, čl. 86.)

    (t. 28.-35.)

  2. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Zahtjev za pružanje informacija – Obveza obrazlaganja – Doseg – Navođenje pravne osnove i svrhe zahtjeva – Utvrđivanje ispitivanih povreda – Povreda obveze obrazlaganja – Nepostojanje

    (čl. 296. st. 2. UFEU-a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 18. st. 3.)

    (t. 37.-82.)

  3. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Zahtjev za pružanje informacija – Obveza obrazlaganja – Zahtjev za dostavu internih dokumenata koji sadržavaju određene pojmove za pretraživanje – Obveza konkretnog obrazlaganja svakog pojma za pretraživanje – Nepostojanje

    (čl. 296. st. 2. UFEU-a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 18. st. 3.)

    (t. 88.-95.)

  4. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Pravni interes – Interes za isticanje tužbenog razloga – Tužbeni razlog koji može koristiti tužitelju – Nepostojanje – Nedopuštenost

    (čl. 263. st. 4. UFEU-a)

    (t. 101.-104.)

  5. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Zahtjev za pružanje informacija – Zahtjev nužne veze između traženih informacija i ispitivane povrede – Komisijina diskrecijska ovlast – Zahtjev za dostavu internih dokumenata koji sadržavaju određene pojmove za pretraživanje – Očita pogreška u ocjeni u vezi s nužnošću zatraženih informacija – Nepostojanje

    (Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 18. st. 1. i 3.)

    (t. 110.-115., 132.-151.)

  6. Tužba za poništenje – Poništavajuća presuda – Doseg – Djelomično poništenje Unijina pravnog akta – Uvjet – Odvojivost elemenata pobijanog akta koji se mogu poništiti

    (čl. 264. UFEU-a)

    (t. 117., 118.)

  7. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Zahtjev za pružanje informacija – Zahtjev nužne veze između traženih informacija i ispitivane povrede – Komisijina diskrecijska ovlast – Zahtjev za dostavu internih dokumenata koji sadržavaju određene pojmove za pretraživanje – Sveukupna ocjena poštovanja načela nužnosti – Nepostojanje

    (Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 18. st. 1. i 3.)

    (t. 119., 120.)

  8. Sudski postupak – Iznošenje novih razloga tijekom postupka – Tužbeni razlog koji je prvi put istaknut u fazi replike – Nedopuštenost – Istovrsni zahtjevi kad je riječ o novim argumentima usmjerenima protiv elemenata koji nisu osporavani u tužbi

    (Poslovnik Općeg suda, čl. 84.)

    (t. 127.-131.)

  9. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Zahtjev za pružanje informacija – Prava obrane – Zahtjev za pružanje informacija donesen u okviru faze prethodnog prikupljanja dokaza – Nepopravljiva povreda prava obrane predmetnog poduzetnika – Nepostojanje

    (Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 18. st. 3.)

    (t. 158.-168.)

  10. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Zahtjev za pružanje informacija – Povreda privatnog života – Dopuštenost – Uvjeti – Ograničenje predviđeno zakonom

    (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 7. i čl. 52. st. 1.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 18. st. 3.)

    (t. 185.-194.)

  11. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Zahtjev za pružanje informacija – Povreda privatnog života – Dopuštenost – Pretpostavke – Ostvarivanje ciljeva od općeg interesa koje priznaje Unija

    (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 7. i čl. 52. st. 1.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 18. st. 3.)

    (t. 195.-198.)

  12. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Zahtjev za pružanje informacija – Povreda privatnog života – Dopuštenost – Uvjeti – Poštovanje načela proporcionalnosti – Zahtjev za pružanje informacija koji se odnosi na određene dokumente koji nisu povezani s poslovnim djelatnostima predmetnog poduzetnika i koji mogu sadržavati osjetljive osobne podatke – Razmatranje navedenih dokumenata u virtualnoj sobi s podacima prije njihova ulaganja u spis istrage – Ograničenje prava na poštovanje privatnog života koje je prikladno, nužno i razmjerno

    (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 7. i čl. 52. st. 1.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 18. st. 3.)

    (t. 200.-251.)

  13. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Poslovna tajna – Zahtjev za pružanje informacija

    (čl. 339. UFEU-a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 18. i 28.)

    (t. 255.- 264.)

  14. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Zahtjev za pružanje informacija – Ovlasti Komisije – Granica – Poštovanje načela proporcionalnosti – Povreda – Nepostojanje

    (Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 18. st. 3.)

    (t. 268.-274.)

  15. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Zahtjev za pružanje informacija – Komisijina obveza da pažljivo i nepristrano razmotri sve relevantne elemente – Povreda načela dobre uprave – Nepostojanje

    (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 18. st. 3.)

    (t. 277.- 281.)

Kratak prikaz

Tržišno natjecanje: odbijena je tužba društva Meta Platforms Ireland (grupa Facebook) protiv Komisijina zahtjeva za dostavu dokumenata izdvojenih primjenom pojmova za pretraživanje

Društvo Meta Platforms Ireland, prema mišljenju Općeg suda, nije uspjelo dokazati da je zahtjev za dostavu dokumenata koje je trebalo izdvojiti primjenom pojmova za pretraživanje prekoračivao ono što je bilo nužno i da zaštita osjetljivih osobnih podataka nije bila dostatno osigurana uspostavom virtualne sobe s podacima

Sumnjajući na protutržišno djelovanje grupe Facebook u pogledu njezine upotrebe podataka i upravljanja platformom društvene mreže, Europska je komisija odlukom od 4. svibnja 2020. ( 1 ) društvu Meta Platforms Ireland Ltd, prije Facebook Ireland Ltd, uputila zahtjev za pružanje informacija. Tom se odlukom, donesenom na temelju članka 18. stavka 3. Uredbe br. 1/2003 ( 2 ), društvu Meta Platforms Ireland nalaže da Komisiji dostavi sve dokumente koje su tri njegova direktora pripremila ili primila u razdoblju o kojem je riječ, a koji su sadržavali jedan ili više pojmova za pretraživanje koji su bili utvrđeni u prilozima. Navedena je odluka, u slučaju nedostavljanja zatraženih informacija, predviđala moguću dnevnu novčanu kaznu od 8 milijuna eura ( 3 ).

Odlukom od 4. svibnja 2020. zamijenjena je prethodna slična odluka kojom su bili predviđeni širi kriteriji za pretraživanje. Tom novom odlukom, koja je donesena nakon razmjene dopisa između Komisije i društva Meta Platforms Ireland, smanjen je broj zatraženih dokumenata preciziranjem pojmova za pretraživanje i ograničavanjem broja zaposlenika koji su njima bili obuhvaćeni.

Društvo Meta Platforms Ireland podnijelo je 15. srpnja 2020., s jedne strane, tužbu za poništenje Odluke od 4. svibnja 2020. i, s druge strane, zahtjev za privremenu pravnu zaštitu.

Rješenjem o privremenoj pravnoj zaštiti od 29. listopada 2020. ( 4 ) predsjednik Općeg suda naložio je suspenziju primjene Odluke od 4. svibnja 2020. do uspostave posebnog postupka za dostavu zatraženih dokumenata koji nisu povezani s komercijalnim djelatnostima društva Meta Platforms Ireland i koji, usto, sadržavaju osjetljive osobne podatke. Nakon donošenja tog rješenja, Komisija je donijela odluku o izmjeni ( 5 ) kojom se određuje da se navedeni dokumenti mogu uložiti u spis istrage tek nakon što ih se razmotri u virtualnoj sobi s podacima na način naveden u rješenju o privremenoj pravnoj zaštiti.

Društvo Meta Platforms Ireland prilagodilo je svoju tužbu za poništenje kako bi uzelo u obzir tu odluku o izmjeni, a peto prošireno vijeće Općeg suda odbija njegovu tužbu u cijelosti. U tom okviru Opći sud prvi put razmatra zakonitost zahtjeva za pružanje informacija s obzirom na pojmove za pretraživanje na temelju Uredbe br. 1/2003, kao i zakonitost postupka koji uključuje virtualnu sobu s podacima za obradu dokumenata koji sadržavaju osjetljive osobne podatke.

Ocjena Općeg suda

U prilog svojoj tužbi za poništenje društvo Meta Platforms Ireland tvrdilo je, među ostalim, da bi primjena pojmova za pretraživanje navedenih u zahtjevu za pružanje informacija neizbježno dovela do izdvajanja velikog broja dokumenata irelevantnih za Komisijinu istragu, što je protivno načelu nužnosti iz članka 18. Uredbe br. 1/2003.

U tom pogledu Opći sud podsjeća na to da, u skladu s člankom 18. stavkom 1. Uredbe br. 1/2003, Komisija može jednostavnim zahtjevom ili odlukom zahtijevati od poduzetnika da dostave „sve potrebne informacije” radi nadzora poštovanja pravila tržišnog natjecanja Unije. Iz toga proizlazi da Komisija može zahtijevati samo dostavu informacija koje joj mogu omogućiti provjeru presumpcija povreda koje opravdavaju provođenje njezine istrage. S obzirom na široke istražne ovlasti dodijeljene Komisiji Uredbom br. 1/2003, taj je zahtjev nužnosti ispunjen ako Komisija na dan upućivanja zahtjeva može razumno pretpostaviti da joj zatražene informacije mogu pomoći u utvrđivanju postojanja povrede pravila tržišnog natjecanja.

U prilog svojim prigovorima kojima se dovodi u pitanje poštovanje načela nužnosti, društvo Meta Platforms Ireland osporavalo je određene pojmove za pretraživanje iz zahtjeva za pružanje informacija, pri čemu je tvrdilo da te konkretne prigovore treba shvatiti kao ilustrativne primjere kojima se nastoji prikazati njegova općenitija argumentacija. Prema njegovu mišljenju, bilo bi nerazumno, pa čak i nemoguće, obuhvatiti svaki pojam za pretraživanje zasebno.

Međutim, Opći sud odbio je taj pristup i smatra da opća ocjena poštovanja načela nužnosti iz članka 18. Uredbe br. 1/2003 nije primjerena u ovom slučaju, pod pretpostavkom da je moguća. Naime, okolnost da određeni pojmovi za pretraživanje mogu biti nejasni, kao što to tvrdi društvo Meta Platforms Ireland, ne utječe na činjenicu da drugi pojmovi za pretraživanje mogu biti dovoljno precizni ili usmjereni kako bi se moglo utvrditi da oni mogu pomoći Komisiji da utvrdi postojanje povrede pravila tržišnog natjecanja.

S obzirom na pretpostavku zakonitosti koju uživaju akti institucija Unije, Opći sud stoga zaključuje da samo pojmovi za pretraživanje koje konkretno osporava društvo Meta Platforms Ireland mogu biti predmet nadzora poštovanja načela nužnosti. Suprotno tomu, treba smatrati da su drugi pojmovi za pretraživanje definirani u skladu s tim načelom.

Usto, nakon što je istaknuo da su argumenti koji se odnose na pojmove za pretraživanje koji su prvi put navedeni u fazi replike nedopušteni, Opći sud provodi nadzor samo nad pojmovima za pretraživanje navedenima u tužbi. Smatrajući da društvo Meta Platforms Ireland nije uspjelo dokazati da su ti pojmovi protivni načelu nužnosti, Opći sud odbija različite argumente istaknute u tom pogledu kao neosnovane.

U okviru svoje tužbe za poništenje društvo Meta Platforms Ireland također je tvrdilo da se, time što se zahtijeva podnošenje brojnih privatnih i irelevantnih dokumenata, Odlukom od 4. svibnja 2020., kako je izmijenjena (u daljnjem tekstu: pobijana odluka), povređuje temeljno pravo na poštovanje privatnog života iz članka 7. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) i članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: EKLJP).

U tom pogledu Opći sud podsjeća na to da, u skladu s člankom 7. Povelje, koji sadržava prava koja odgovaraju pravima zajamčenima člankom 8. stavkom 1. EKLJP-a, svatko ima pravo na poštovanje svojeg privatnog i obiteljskog života, doma i komuniciranja.

Kad je riječ o ograničenju navedenog prava, člankom 52. stavkom 1. Povelje predviđa se da svako ograničenje pri ostvarivanju prava i sloboda priznatih ovom poveljom mora biti predviđeno zakonom i mora poštovati bit tih prava i sloboda. Usto, podložno načelu proporcionalnosti, ograničenja su moguća samo ako su potrebna i ako zaista odgovaraju ciljevima od općeg interesa koje priznaje Unija ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba.

S obzirom na ta pojašnjenja, Opći sud razmatra ispunjava li ograničenje prava iz članka 7. Povelje, do kojeg je došlo pobijanom odlukom, uvjete navedene u njezinu članku 52. stavku 1.

Nakon što je istaknuo da se Uredbom br. 1/2003 Komisiji dodjeljuje ovlast donošenja pobijane odluke, tako da je zadiranje u privatni život koje je njome uzrokovano zakonom predviđeno te da ta odluka ispunjava ciljeve od općeg interesa Unije, a da društvo Meta Platforms Ireland nije tvrdilo da se njome povređuje bit prava na poštovanje privatnog života, Opći sud razmatra uzrokuje li pobijana odluka neproporcionalno ograničenje tog prava.

U tom pogledu Opći sud potvrđuje, kao prvo, da je zahtjev za pružanje informacija na temelju članka 18. stavka 3. Uredbe br. 1/2003 prikladna mjera za postizanje ciljeva od općeg interesa koje Komisija nastoji ostvariti, odnosno održavanje sustava tržišnog natjecanja predviđenog Ugovorima.

Kao drugo, kad je riječ o pitanju prekoračuje li pobijana odluka ono što je nužno za postizanje navedenih ciljeva od općeg interesa, Opći sud napominje da je nakon objave rješenja o privremenoj pravnoj zaštiti od 29. listopada 2020. Komisija uspostavila poseban postupak za obradu dokumenata koje je trebalo dostaviti društvo Meta Platforms Ireland, ali koji na prvi pogled nisu bili povezani s poslovnim djelatnostima tog društva i koji sadržavaju osjetljive osobne podatke (u daljnjem tekstu: zaštićeni dokumenti).

U skladu s tim postupkom, zaštićeni dokumenti trebali su biti dostavljeni Komisiji na zasebnom elektroničkom mediju i stavljeni u virtualnu sobu s podacima dostupnu samo ograničenom broju članova tima zaduženog za istragu, u prisutnosti odvjetnika društva Meta Platforms Ireland, a radi izdvajanja dokumenata koje treba uložiti u spis. U slučaju ustrajnog neslaganja u pogledu kvalifikacije dokumenta, odlukom o izmjeni usto se predviđa arbitražni sustav. Osim toga, u skladu s tom odlukom, zaštićeni dokumenti mogu se dostaviti Komisiji u obliku u kojem su imena osoba o kojima je riječ i svi podaci koji omogućuju njihovu identifikaciju redigirani. Na Komisijin zahtjev, koji je opravdan potrebama istrage, ti se dokumenti ipak moraju dostaviti u cjelovitoj verziji.

Osim toga, Opći sud napominje da nije sporno da su određeni dokumenti koje je zatražila Komisija sadržavali osjetljive osobne podatke koji mogu biti obuhvaćeni onima iz članka 9. Uredbe 2016/679 ( 6 ) i članka 10. Uredbe 2018/1725 ( 7 ) i čija je mogućnost obrade uvjetovana trima sljedećim uvjetima:

obrada mora imati značajan javni interes koji se temelji na pravu Unije

obrada mora biti nužna za ostvarenje tog javnog interesa

pravo Unije mora biti proporcionalno željenom cilju, poštovati bit prava na zaštitu podataka i osiguravati prikladne i konkretne mjere za zaštitu temeljnih prava i interesa osobe o kojoj je riječ.

Budući da su ti uvjeti također relevantni za ocjenu prekoračuje li, u skladu s člankom 52. stavkom 1. Povelje, pobijana odluka ono što je nužno za postizanje ciljeva od općeg interesa kojima teži, Opći sud podsjeća, s jedne strane, na to da je zahtjev za pružanje informacija poput pobijane odluke prikladna mjera za postizanje ciljeva od općeg interesa koje Komisija nastoji ostvariti (prvi uvjet) i, s druge strane, da je obrada osobnih podataka koju podrazumijeva pobijana odluka nužna za ostvarenje značajnog javnog interesa koji se nastoji postići (drugi uvjet).

Upućujući na načine dostave, uvida, ocjene i anonimizacije zaštićenih dokumenata, Opći sud smatra da je prethodno navedeni treći uvjet također ispunjen u ovom slučaju.

Nakon što je tako utvrdio da pobijana odluka, u dijelu u kojem se njome predviđa postupak koji uključuje virtualnu sobu s podacima, ne prekoračuje ono što je nužno za postizanje ciljeva od općeg interesa koje se nastoji ostvariti, Opći sud utvrđuje, kao treće, da nepovoljnosti tog postupka nisu bile ni nerazmjerne u odnosu na ciljeve koje se želi postići.

S obzirom na sve prethodno navedeno, Opći sud zaključuje da ograničenje prava na poštovanje privatnog života do kojeg je došlo pobijanom odlukom ispunjava uvjete iz članka 52. stavka 1. Povelje te stoga odbija prigovore koji se temelje na povredi članka 7. Povelje.

Budući da su se i drugi tužbeni razlozi koje je društvo Meta Platforms Ireland istaknulo pokazali neosnovanima, Opći sud tužbu odbija u cijelosti.


( 1 ) Odluka Komisije C(2020) 3011 final od 4. svibnja 2020. u vezi s postupkom primjene članka 18. stavka 3. i članka 24. stavka 1. točke (d) Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 (predmet AT.40628 – Praksa Facebooka u vezi s podacima)

( 2 ) Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima [101. i 102. UFEU-a] (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165. i ispravak SL 2016., L 173, str. 108.).

( 3 ) Istog je dana Komisija u okviru svoje usporedne istrage o određenim praksama u pogledu proizvoda Marketplace društvu Meta Platforms Ireland Ltd uputila zahtjev za pružanje informacija na temelju članka 18. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1/2003. Opći je sud presudom donesenom na isti taj dan u predmetu Meta Platforms Ireland/Komisija (T-452/20) odbio tužbu za poništenje koju je podnijelo društvo Meta Platforms Ireland Ltd protiv te odluke.

( 4 ) Rješenje od 29. listopada 2020., Facebook Ireland/Komisija (T-451/20 R, neobjavljeno, EU:T:2020:515)

( 5 ) Odluka Komisije C(2020) 9231 final od 11. prosinca 2020.

( 6 ) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. i ispravci SL 2018., L 127, str. 2. i SL 2021., L 74, str. 35.).

( 7 ) Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL 2018., L 295, str. 39.)