–

za belgijsku vladu, S. Baeyens, J.-C. Halleux, C. Pochet i M. Van Regemorter, u svojstvu agenata,

–

za češku vladu, K. Najmanová, H. Pešková, M. Smolek i J. Vláčil, u svojstvu agenata,

–

za njemačku vladu, J. Möller i D. Klebs, u svojstvu agenata,

–

za vladu Helenske Republike, K. Boskovits i G. Karipsiadis, u svojstvu agenata,

–

za španjolsku vladu, S. Centeno Huerta, A. Gavela Llopis i J. Ruiz Sánchez, u svojstvu agenata,

–

za francusku vladu, A. Daniel i W. Zemamta, u svojstvu agenata,

–

za hrvatsku vladu, G. Vidović Mesarek, u svojstvu agenta,

–

za talijansku vladu, G. Palmieri, u svojstvu agenta, uz asistenciju P. Garofolija, avvocato dello Stato,

–

za litavsku vladu, K. Dieninis i R. Dzikovič, u svojstvu agenata,

–

za mađarsku vladu, M. Z. Fehér i K. Szíjjártó, u svojstvu agenata,

–

za nizozemsku vladu, M. K. Bulterman i J. M. Hoogveld, u svojstvu agenata,

–

za poljsku vladu, B. Majczyna, u svojstvu agenta,

–

za slovensku vladu, N. Pintar Gosenca, u svojstvu agenta,

–

za slovačku vladu, B. Ricziová, u svojstvu agenta,

–

za Vijeće Europske unije, B. Driessen i A. Lo Monaco, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, L. Armati, O. Beynet, F. Erlbacher, M. Kellerbauer, T. Maxian Rusche i R. Vidal Puig, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za donošenje mišljenja koji je Sudu podnijela Kraljevina Belgija glasi kako slijedi:

„Je li nacrt moderniziranog Ugovora o Energetskoj povelji u skladu s Ugovorima, osobito člancima 19. UEU-a i 344. UFEU-a:

2

Ugovor o Energetskoj povelji, potpisan u Lisabonu 17. prosinca 1994. (SL 1994., L 380, str. 24.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 2., str. 51.; u daljnjem tekstu: ECT), odobren je u ime Europskih zajednica Odlukom 98/181/EZ, EZUČ, Euratom Vijeća i Komisije od 23. rujna 1997. o sklapanju, od strane Europskih zajednica, Ugovora o Energetskoj povelji i Protokola uz Energetsku povelju o energetskoj učinkovitosti i povezanim okolišnim aspektima (SL 1998., L 69, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 2., str. 149.). Sastoji se od preambule i osam dijelova, među kojima su dio I., naslovljen „Definicije i svrha”, koji sadržava članke 1. i 2. tog ugovora, i dio V., naslovljen „Rješavanje sporova”, koji obuhvaća članke 26. do 28. navedenog ugovora.

3

Članak 1. ECT-a, naslovljen „Definicije”, za potrebe tog ugovora definira niz pojmova među kojima su, u točkama 6. i 7. tog članka, „ulaganje” i „ulagač”.

4

Članak 26. ECT-a, naslovljen „Rješavanje sporova između ulagača i ugovorne stranke”, glasi:

„1.   Sporovi između ugovorne stranke i ulagača neke druge ugovorne stranke u vezi s ulaganjem tog ulagača na području prve ugovorne stranke, a koji se odnose na navodno kršenje obveze prve ugovorne stranke iz dijela III., rješavaju se, ako je to moguće, mirnim putem.

2.   Ako se takvi sporovi ne mogu riješiti u skladu s odredbama stavka 1. u roku od tri mjeseca od dana kada je jedna od stranaka u sporu zatražila rješavanje spora mirnim putem, ulagač koji je stranka u sporu može po svojem izboru podnijeti spor na rješavanje:

3.   

[...]

4.   Ako se ulagač odluči podnijeti spor na rješavanje u skladu sa stavkom 2. točkom (c), on dostavlja svoju pisanu suglasnost da se spor podnese na rješavanje:

[...]”

5

Članak 34. ECT-a, naslovljen „Konferencija o Energetskoj povelji”, u stavku 1. predviđa:

„Ugovorne stranke periodično se sastaju na Konferenciji o Energetskoj povelji (dalje u tekstu ‚Konferencija o Povelji’) na kojoj svaka ugovorna stranka može imati jednog predstavnika. Redovita se zasjedanja održavaju u razmacima koje određuje Konferencija o Povelji.”

6

Budući da ECT nije bitno mijenjan od 16. travnja 1998., datuma njegova stupanja na snagu, tajništvo Energetske povelje predložilo je njegovu modernizaciju. Konferencija o Povelji je nakon rasprava o tome 27. studenoga 2018. donijela popis različitih područja otvorenih za raspravu radi započinjanja pregovora o modernizaciji (u daljnjem tekstu: popis područja otvorenih za pregovore).

7

Taj popis obuhvaća sljedeća područja:

8

Konferencija o Povelji je 6. studenoga 2019. osnovala skupinu za modernizaciju i ovlastila je za pokretanje pregovora o modernizaciji ECT-a radi brzog okončanja tog postupka. Ta je konferencija pojasnila da će se prilikom pregovora uzeti u obzir popis područja otvorenih za pregovore i opcije politikâ koje su predložile ugovorne stranke.

9

Prvi sveobuhvatni krug pregovora održan je od 6. do 9. srpnja 2020., drugi je održan od 8. do 11. rujna 2020. a treći od 3. do 6. studenoga 2020.

10

Vijeće Europske unije je 15. srpnja 2019. dalo mandat Europskoj komisiji da otvori pregovore o modernizaciji ECT-a te je donijelo odgovarajuće pregovaračke smjernice. Europska unija je u listopadu 2019. predložila opcije politikâ za modernizaciju i potom u svibnju 2020. podnijela prijedloge izmjena ECT-a.

11

Među opcijama politikâ i izmjenama koje je Unija predložila nalazi se prijedlog izmjene članka 26. ECT-a kojim se nastoje potvrditi napori Unije za strukturnu reformu mehanizama za rješavanje sporova između ulagača i država na međunarodnoj razini.

12

Tajništvo Energetske povelje i nekoliko ugovornih stranaka su međutim podsjetili na to da se sporazum između ugovornih stranaka o modernizaciji ECT-a odnosi samo na popis područja otvorenih za pregovore. Tako je dogovoreno da se ugovorne stranke moraju usuglasiti o svim dodatnim područjima koja nisu obuhvaćena tim popisom.

13

Unija je u drugom krugu pregovora predstavila prijedloge reforme mehanizma za rješavanje sporova između ulagača i država koji se odnose na područja koja nisu obuhvaćena navedenim popisom. Međutim, dogovor za raspravu o tim prijedlozima nije postignut.

14

Pregovori o organizacijama za regionalnu ekonomsku integraciju, koje spadaju u područja uvrštena na taj popis, bili su na dnevnom redu trećeg kruga pregovora. U okviru tog kruga Republika Kazahstan predložila je proširenje neprimjene određenih odredbi ECT-a među članovima iste organizacije za regionalnu ekonomsku integraciju i, u tu svrhu, izmjenu članka 26. ECT-a na način da se izričito predvidi kako se odredbe koje se odnose na rješavanje sporova u području ulaganja ne primjenjuju među članovima iste organizacije za regionalnu ekonomsku integraciju.

15

Međutim, Komisija nije imala mandat koji bi joj omogućio da podupre taj prijedlog. Naime, Unija nije zatražila uvrštavanje organizacija za regionalnu ekonomsku integraciju na popis područja otvorenih za pregovore te pregovaračke smjernice Vijeća upućuju na to da „Europska unija ne podržava izmjenu odredbe o organizacijama za regionalnu ekonomsku integraciju u okviru postupka modernizacije ECT-a.”

16

Kraljevina Belgija je 2. prosinca 2020. podnijela predmetni zahtjev za donošenje mišljenja.

17

Sudac izvjestitelj i nezavisni odvjetnik su 8. listopada 2021. na temelju članka 62. stavka 1. Poslovnika Suda Kraljevini Belgiji poslali upit ostaje li pri svojem zahtjevu za donošenje mišljenja, uzimajući u obzir presudu od 2. rujna 2021., Republika Moldova (C-741/19, EU:C:2021:655), a osobito njezine točke 40. do 66.

18

Kraljevina Belgija obavijestila je Sud dopisom od 10. studenoga 2021. o svojoj namjeri da ostane pri svojem zahtjevu.

19

Kraljevina Belgija navodi da se njezin zahtjev za donošenje mišljenja odnosi na usklađenost s Ugovorima članka 26. ECT-a, kako je preuzet u nacrtu moderniziranog ECT-a (u daljnjem tekstu: članak 26. moderniziranog ECT-a), i njime predviđenog mehanizma za rješavanje sporova, ako bi se smatralo da se potonji primjenjuje na sporove između ulagača iz jedne države članice i druge države članice (u daljnjem tekstu: sporovi unutar Unije), kao i pojmova „ulaganje” i „ulagač” iz prijedloga izmijene članka 1. ECT-a.

20

U tom pogledu Kraljevina Belgija pojašnjava da, s obzirom na to da trenutačno ne postoji dogovor o eventualnoj izmjeni članka 26. ECT-a, pretpostavlja da taj članak 26. ostaje nepromijenjen.

21

Za Kraljevinu Belgiju predmetni je zahtjev za donošenje mišljenja ipak dopušten jer se odnosi na „sporazum”, jer je taj sporazum „predviđen” i jer zahtjev nije preuranjen.

22

Najprije ističe da budući da je nacrt moderniziranog ECT-a obvezujući za subjekte međunarodnog prava, on čini „sporazum” u smislu članka 218. stavka 11. UFEU-a. Konkretno, činjenica da taj nacrt formalno nije novi ugovor, već predstavlja izmjenu prijašnjeg ugovora, ne oduzima mu narav „sporazuma”. Naime, iz sudske prakse, osobito mišljenja 1/03 (Nova luganska konvencija) od 7. veljače 2006. (EU:C:2006:81), proizlazi da je Sud već razmatrao izmjenu postojećeg ugovora a da to pritom nije dovelo u pitanje dopuštenost zahtjeva za donošenje mišljenja koji se odnosio na novi ugovor čije je sklapanje bilo predviđeno.

23

Nadalje, Kraljevina Belgija tvrdi da je nacrt moderniziranog ECT-a „predviđeni” sporazum u smislu sudske prakse Suda. U tom pogledu ističe, s jedne strane, da taj nacrt još nije dovršen, tako da je preventivni cilj postupka davanja mišljenja poštovan. S druge strane, okolnost da se u odluci Vijeća kojom se odobrava otvaranje pregovora i pregovaračke smjernice nije razmatrala primjenjivost ECT-a na sporove unutar Unije općenito i, konkretnije, mehanizma za rješavanje sporova predviđenog u njegovu članku 26., ne utječe na dopuštenost ovog zahtjeva za donošenje mišljenja. Naime, iz sudske prakse koja proizlazi osobito iz presude od 5. studenoga 2002., Komisija/Danska (C-467/98, EU:C:2002:625, t. 39.), proizlazi da prilikom ponovnog pregovaranja o sporazumu u cjelini stranke potvrđuju obveze koje proizlaze iz prvotnog ugovora koje nisu dio ponovnih pregovora ili se mijenjaju tek u neznatnoj mjeri. Stoga se sadašnje ponovno pregovaranje o ECT-u odnosi na taj ugovor u cjelini i podrazumijeva potvrđivanje njegova članka 26. U svakom slučaju, predmetni zahtjev za donošenje mišljenja odnosi se i na definicije „ulagača” i „ulaganja” iz članka 1. ECT-a, koje bi u skladu s popisom područja otvorenih za pregovore izričito trebale biti izmijenjene.

24

Naposljetku, ovaj zahtjev za donošenje mišljenja nije preuranjen. Osobito, sadržaj dotičnih odredaba predviđenog sporazuma i kontekst pregovora o tom sporazumu dovoljno su poznati kako bi Sud mogao na taj zahtjev za donošenje mišljenja dati koristan odgovor. Naime, kao prvo, prijedlog izmjene koji su podnijele Unija i njezine države članice napredovao je u dovoljnoj mjeri da bi se utvrdilo da ne sadržava pojašnjenje u vezi s primjenjivošću članka 26. moderniziranog ECT-a na sporove unutar Unije. Kao drugo, s obzirom na tijek drugog kruga pregovora, nije postignut dogovor oko uvođenja svih prijedloga Unije u modernizirani ECT. Kao treće, iako je u trećem krugu pregovora Republika Kazahstan podnijela prijedlog za razjašnjavanje pravnih odnosa koji postoje među organizacijama za regionalnu ekonomsku integraciju koje su stranke ECT-a i njihovim članovima s obzirom na taj ugovor, Komisijin pregovarački mandat ne dopušta joj raspravljanje o tom prijedlogu. U tim okolnostima, prema mišljenju Kraljevine Belgije, u moderniziranom ECT-u ne pojašnjava se primjenjivost njegova članka 26. na sporove unutar Unije, što bi se moglo tumačiti kao potvrda trenutačnog stanja.

25

Sve države članice koje su sudjelovale u pisanom postupku, osim Mađarske, i Komisija smatraju da je ovaj zahtjev za donošenje mišljenja dopušten. Neke od tih država, osobito Češka Republika i Republika Slovenija, naglašavaju da je stajalište Suda potrebno kako bi se uklonila bilo kakva dvosmislenost u tumačenju članka 26. ECT-a. Naime, kao prvo, države članice ne slažu se oko tumačenja tog članka na način da se on ne primjenjuje na sporove unutar Unije. Nadalje, većina arbitražnih postupaka pokrenutih na temelju tog članka ticala se upravo sporova unutar Unije. Naposljetku, u tim su postupcima arbitri sustavno odbijali proglasiti se nenadležnima čak i nakon donošenja presude od 6. ožujka 2018., Achmea (C-284/16, EU:C:2018:158).

26

Prema mišljenju Savezne Republike Njemačke, ako je za proglašenje nedopuštenosti zahtjeva za donošenje mišljenja dovoljno da se on odnosi na odredbu na čiji sadržaj nije utjecao sporazum o izmjeni, to bi u stadiju ispitivanja dopuštenosti takvog zahtjeva dovelo do složenih pitanja razgraničenja između „starih” i „novih” odredbi predmetnog sporazuma.

27

Francuska Republika ističe da se zahtjev za donošenje mišljenja ne može proglasiti nedopuštenim jer se odnosi na već sklopljeni sporazum. Naime, s jedne strane, ta država članica smatra da se Sudu postavlja pitanje o tome da predviđenim sporazumom nije predviđena odredba kojom se izričito iz mehanizma predviđenog člankom 26. moderniziranog ECT-a isključuju sporovi unutar Unije. Nepostojanje takve odredbe u tom sporazumu može, prema mišljenju navedene države članice, dovesti do povrede prava Unije drugim odredbama navedenog sporazuma, koje ne bi bile u suprotnosti s tim pravom u slučaju postojanja te posebne odredbe. S druge strane, ovaj zahtjev za donošenje mišljenja odnosi se na ponovne pregovore o sporazumu promatranom u cjelini, s obzirom na to da područje ponovnih pregovora uključuje sve bitne dijelove ECT-a. Nadalje, moguće je da će nacrt moderniziranog ECT-a in fine preuzeti oblik novog cjelovitog sporazuma kojim bi se zamijenio ECT koji je trenutačno na snazi. Unija je stoga pozvana potvrditi svoje obveze u pogledu cijelog ECT-a, pri čemu je nacrt moderniziranog ECT-a, osobito što se tiče njegova mehanizma za rješavanje sporova, predviđeni, a ne sklopljeni sporazum.

28

Komisija napominje da se ne može isključiti mogućnost postavljanja pitanja primjenjivosti mehanizma za rješavanje sporova na sporove unutar Unije u kontekstu područja za koja su otvoreni pregovori i koja su usko povezana s pitanjima postavljenima u ovom zahtjevu za donošenje mišljenja. Osim toga, sklapanje moderniziranog ECT-a bez izmjene njegova članka 26. odnosno bez utvrđivanja njegova tumačenja instrumentom međunarodnog javnog prava kojim bi arbitražni sudovi mogli biti vezani, potonji bi sudovi mogli tumačiti na način da su Unija i države članice u novom međunarodnom sporazumu potvrdili primjenjivost članka 26. moderniziranog ECT-a na sporove unutar Unije.

29

U tom kontekstu Komisija podsjeća na to da se zahtjev za donošenje mišljenja, čije je područje primjene relativno široko, može voditi legitimnim ciljem institucije ili države članice da se upozna s opsegom nadležnosti Unije i država članica prije nego što se odluči za potpisivanje i sklapanje predviđenog sporazuma. Međutim, to da članak 26. ECT-a nije izmijenjen moglo bi se tumačiti kao prihvaćanje toga da se međunarodna odgovornost država članica može izravno uspostaviti u području koje potpada pod isključivu nadležnost Unije. Time bi se povrijedila obveza država članica da na svojim državnim područjima osiguraju primjenu i poštovanje prava Unije s obzirom na to da bi to omogućilo izvršavanje nacionalne nadležnosti koja bi prevladala nad nadležnosti Unije kao i ovlastima Suda koje proizlaze iz članka 19. UEU-a i članka 344. UFEU-a.

30

Komisija ističe da će mišljenje Suda biti obvezujuće za institucije i države članice u postupku vođenja pregovora o moderniziranom ECT-u koji su trenutačno u tijeku. Ovisno o sadržaju tog mišljenja, tumačenje Suda morat će se prenijeti u sporazum između država članica i Unije o tumačenju članka 26. moderniziranog ECT-a ili u ugovor između država članica i Unije o izmjeni članka 26. moderniziranog ECT-a inter se ili će Vijeće na temelju izmijenjene preporuke Komisije morati proširiti doseg pregovaračkog mandata.

31

Suprotno tomu, Mađarska smatra da je ovaj zahtjev za donošenje mišljenja nedopušten. Ističe da je, kako bi se Sud mogao izjasniti o usklađenosti odredaba predviđenog sporazuma s Ugovorima, potrebno da Sud raspolaže s dovoljno elemenata o samom sadržaju navedenog sporazuma. U ovom slučaju, na temelju trenutačno dostupnih dokumenata i informacija te trenutačnog stanja pregovora, nisu dostupni ni cjelovit ni djelomičan tekst nacrta moderniziranog ECT-a te se ne može zaključiti o ishodu pregovora koji su u tijeku. Naime, kao prvo, pregovori su tek u početnoj fazi s obzirom na to da je država članica koja je podnijela ovaj zahtjev za donošenje mišljenja tom zahtjevu priložila samo tekst ECT-a koji je trenutačno na snazi. Kao drugo, popis područja otvorenih za pregovore nije taksativan i može se dopuniti. Kao treće, očitovanja o opcijama politikâ ugovornih stranaka su ona sastavljena prije prvog službenog kruga pregovora.

32

Vijeće također dvoji o dopuštenosti ovog zahtjeva za donošenje mišljenja, osobito zbog nesigurnosti u pogledu sadržaja predviđenog sporazuma i eventualne izmjene članka 26. ECT-a, nepostojanja posljedica mogućeg negativnog mišljenja Suda i činjenice da sudska praksa proizišla iz presude od 5. studenoga 2002., Komisija/Danska (C-467/98, EU:C:2002:625), nije relevantna u ovom slučaju jer je ta sudska praksa razvijena u okviru tužbe zbog povrede obveze na temelju članka 258. UFEU-a.

33

Međutim, Vijeće ne osporava relevantnost razloga koje je Kraljevina Belgija iznijela u prilog dopuštenosti ovog zahtjeva za donošenje mišljenja i smatra da se ne može isključiti konačno proširenje pregovora na članak 26. ECT-a. U tom slučaju, pregovaračkim smjernicama Vijeća predviđeno je da Komisija vodi računa o tome da rezultat bude u skladu s pravom Unije.

34

U skladu s člankom 218. stavkom 11. UFEU-a država članica, Europski parlament, Vijeće ili Komisija mogu pribaviti mišljenje Suda o tome je li predviđeni sporazum u skladu s Ugovorima.

35

Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, tom se odredbom nastoje spriječiti komplikacije koje bi mogle nastati kao rezultat sudskog osporavanja usklađenosti s Ugovorima međunarodnih sporazuma koji obvezuju Uniju. Naime, sudska odluka kojom se, nakon sklapanja međunarodnog sporazuma koji obvezuje Uniju, eventualno utvrđuje da je taj sporazum s obzirom na svoj sadržaj ili primijenjeni postupak za njegovo sklapanje nespojiv s odredbama Ugovorâ, zacijelo bi stvorila, ne samo na unutarnjem planu Unije nego i na planu međunarodnih odnosa, ozbiljne poteškoće i uzrokovala štetu svim zainteresiranim strankama, uključujući treće države (mišljenje 1/19 (Istambulska konvencija) od 6. listopada 2021., EU:C:2021:832, t. 193. i navedena sudska praksa).

36

Točno je da mogućnost podnošenja zahtjeva za donošenje mišljenja, na temelju članka 218. stavka 11. UFEU-a, ne zahtijeva kao preduvjet konačan sporazum između dotičnih institucija (mišljenje 1/19 (Istambulska konvencija) od 6. listopada 2021., EU:C:2021:832, t. 204. i navedena sudska praksa).

37

Iz toga slijedi da se Sudu može podnijeti zahtjev za donošenje mišljenja kad je predmet predviđenog sporazuma poznat, čak i ako postoji određeni broj još uvijek otvorenih alternativa i odstupanja u pogledu sadržaja predmetnih tekstova (mišljenje 1/09 (Sporazum o stvaranju ujednačenog sustava rješavanja sporova koji se odnose na patente) od 8. ožujka 2011., EU:C:2011:123, t. 53.).

38

To osobito vrijedi kada se zahtjev za donošenje mišljenja odnosi samo na pitanje ima li Unija nadležnost za sklapanje predviđenog sporazuma (vidjeti u tom smislu mišljenje 2/94 (Pristupanje Zajednice EKLJP-u) od 28. ožujka 1996., EU:C:1996:140, t. 13. do 18.).

39

Međutim, budući da se zahtjev za donošenje mišljenja odnosi na pitanje usklađenosti tog sporazuma s Ugovorima, potrebno je da Sud raspolaže s dovoljno elemenata o samom sadržaju navedenog sporazuma (mišljenje 2/94 (Pristupanje Zajednice EKLJP-u) od 28. ožujka 1996., EU:C:1996:140, t. 19. i mišljenje 2/13 (Pristupanje Unije EKLJP-u) od 18. prosinca 2014., EU:C:2014:2454, t. 147.).

40

S jedne strane, ovaj zahtjev za donošenje mišljenja ne odnosi se na nadležnost Unije za sklapanje moderniziranog ECT-a, nego na njegovu usklađenost, osobito njegova članka 26., s Ugovorima.

41

S druge strane, sama Kraljevina Belgija priznaje da prilikom podnošenja ovog zahtjeva za donošenje mišljenja nije postojao nijedan dokument koji bi sadržavao tekst ECT-a u njegovoj moderniziranoj verziji ili tekst njegova članka 26.

42

Prema mišljenju Kraljevine Belgije, ta okolnost ne bi trebala utjecati na dopuštenost tog zahtjeva za donošenje mišljenja jer je u toj fazi pregovora općepoznato da u moderniziranoj verziji ECT-a nije predviđena nikakva izmjena članka 26. Naime, pregovori o modernizaciji ECT-a otvoreni su samo s obzirom na popis područja otvorenih za pregovore, pri čemu popis nije uključivao mehanizam za rješavanje sporova predviđen tim člankom.

43

Na temelju elemenata podnesenih Sudu ne može se zaključiti da nakon tih pregovora članak 26. ECT-a neće biti izmijenjen.

44

Naime, kao prvo, iako je točno da je Konferencija o Povelji utvrdila popis područja otvorenih za pregovore i da taj popis ne uključuje mehanizam za rješavanje sporova iz članka 26. ECT-a, činjenica je da su se na dan podnošenja ovog zahtjeva za donošenje mišljenja pregovori nalazili u vrlo ranoj fazi i da presuda od 2. rujna 2021., Republika Moldova (C-741/19, EU:C:2021:655), još nije bila donesena. Iz toga slijedi da se dogovor među ugovornim strankama mogao i još uvijek može postići u prilog uključivanju područja na koje se taj članak odnosi na navedeni popis. Posljedično, ishod eventualnih pregovora o tom području nije dovoljno predvidljiv te se mogućnost izmjene članka 26. ECT-a ne može isključiti.

45

Kao drugo, kao što je to sama Kraljevina Belgija istaknula, pregovori su otvoreni s obzirom na definiciju pojmova „ulaganje” i „ulagač” u smislu članka 1. ECT-a, pri čemu se tim pojmovima uvjetuje doseg mehanizma za rješavanje sporova predviđenog člankom 26. ECT-a. Međutim, ne samo da u tom stadiju nije donesena nijedna izmjena tog članka 1. nego se, osim toga, s obzirom na nepostojanje bilo kojeg elementa koji bi omogućio da se s određenom preciznošću upoznaju pravila koja uređuju mehanizam za rješavanje sporova, ne može ocjenjivati utjecaj koji bi eventualne izmjene tih pojmova mogle imati na navedeni mehanizam.

46

S obzirom na te nesigurnosti, Sud ne raspolaže s dovoljno elemenata o sadržaju i, konkretnije, području primjene članka 26. koji će se nalaziti u moderniziranom ECT-u, iako je upravo to područje primjene predmet ovog zahtjeva za donošenje mišljenja. Stoga je potonji preuranjen.

47

Naposljetku, valja dodati da je, kad je riječ o razmatranjima o svrsishodnosti navedenima u točki 25. ovog mišljenja koja bi opravdala stajalište Suda o pitanju usklađenosti članka 26. ECT-a s Ugovorima, dovoljno utvrditi, s jedne strane, da takva razmatranja nisu povezana s ciljem postupka davanja mišljenja navedenim u točki 35. ovog mišljenja s obzirom na to da je ta odredba već na snazi. S druge strane, Sud je u svakom slučaju već odlučio o tom pitanju. Naime, iz presude od 2. rujna 2021., Republika Moldova (C-741/19, EU:C:2021:655), a osobito iz njezinih točaka 40. do 66., jasno proizlazi da poštovanje načela autonomije prava Unije iz članka 344. UFEU-a nalaže da se članak 26. stavak 2. točka (c) ECT-a tumači na način da on nije primjenjiv na sporove između države članice i ulagača iz druge države članice u vezi s ulaganjem koje je taj ulagač izvršio u prvoj državi članici.

48

Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da Sud ne raspolaže s dovoljno elemenata o samom sadržaju predviđenog sporazuma i da stoga ovaj zahtjev za donošenje mišljenja zbog njegove preuranjenosti treba smatrati nedopuštenim.