1

Tužbom podnesenom tajništvu Suda 22. srpnja 2020. Europska komisija zahtijeva od Suda da utvrdi da je Republika Austrija, prilagodbom iznosa obiteljskih davanja kao i socijalnih i poreznih pogodnosti u korist djece osoba koje imaju pravo na takva davanja u Austriji troškovima života u državi članici boravišta djeteta, povrijedila obveze koje ima na temelju, s jedne strane, članaka 4., 7. i 67. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL 2004., L 166, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 160. i ispravak SL 2020., L 415, str. 88.) i, s druge strane, članka 7. Uredbe (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji (SL 2011., L 141, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 264.).

2

Aktima podnesenima tajništvu Suda 28. listopada 2020. na temelju članka 40. trećeg stavka Statuta Suda Europske unije i članka 130. Poslovnika Suda, Nadzorno tijelo EFTA‑e i Kraljevina Norveška zatražile su intervenciju u ovom predmetu u potporu zahtjevima Komisije odnosno Republike Austrije.

3

Nakon što su na temelju članka 131. stavka 1. Poslovnika pozvani da iznesu svoja eventualna očitovanja o tim zahtjevima za intervenciju, Republika Austrija nije podnijela nikakav prigovor, dok Komisija, pojašnjavajući da u pogledu merituma nema nikakav prigovor na to da se navedeni zahtjevi za intervenciju prihvate, dvoji o njihovoj dopuštenosti jer se odnose na intervenciju u postupak između institucije Unije i druge države članice, u smislu zadnje rečenice drugog stavka članka 40. Statuta Suda Europske unije.

4

Najprije valja podsjetiti da se člankom 40. Statuta Suda Europske unije u prvim trima stavcima predviđaju tri različite kategorije intervenijenata, od kojih svaki podliježe posebnom uređenju.

5

U skladu s člankom 40. prvim stavkom Statuta Suda Europske unije, države članice i institucije Unije mogu se bez ograničenja uključiti u postupak pred Sudom.

6

Člankom 40. stavkom 2. Statuta Suda Europske unije predviđa se da isto pravo pripada tijelima, uredima i agencijama Unije kao i svim drugim fizičkim ili pravnim osobama, ako mogu dokazati pravni interes za ishod postupka pred Sudom, pri čemu je, međutim, pojašnjeno da se fizičke ili pravne osobe ne mogu uključiti u postupke među državama članicama, među institucijama Unije ili između država članica, s jedne strane, i institucija Unije, s druge strane.

7

Naposljetku, člankom 40. trećim stavkom Statuta Suda Europske unije posvećuje se posebna pozornost državama strankama Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru od 2. svibnja 1992. (SL 1994., L 1, str. 3.) (u daljnjem tekstu: Sporazum o EGP‑u), koje nisu države članice, te u tom sporazumu navedenom Nadzornom tijelu EFTA‑e, pri čemu je pojašnjeno da se oni mogu uključiti u postupke pred Sudom u kojima je u pitanju jedno od područja primjene tog sporazuma.

8

Iz potonje odredbe proizlazi da dopuštenost zahtjeva za intervenciju treće države, stranke Sporazuma o EGP‑u, ili Nadzornog tijela EFTA‑e podliježe samo uvjetu prema kojem predmet postupka na koji se odnosi taj zahtjev za intervenciju mora biti obuhvaćen područjem primjene tog sporazuma. Stoga gore navedenim državama i Nadzornom tijelu treba dopustiti intervenciju u postupke koji su pokrenuti pred Sudom, a da ne moraju dokazati poseban interes, kada se ti postupci odnose na jedno od područja primjene Sporazuma o EGP‑u.

9

Nadalje, nije osporavano da je navedeni uvjet ispunjen u ovom predmetu. Tužba podnesena protiv tuženika odnosi se na njegovu navodnu povredu obveza koje ima na temelju uredbi br. 883/2004 i 492/2011, koje su bile uključene u Sporazum o EGP‑u Odlukom Zajedničkog odbora EGP‑a br. 76/2011 od 1. srpnja 2011. o izmjeni Priloga VI. (Socijalna sigurnost) i Protokola 37. Sporazumu o EGP‑u (SL 2011., L 262, str. 33.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 109., str. 263.) odnosno Odlukom Zajedničkog odbora EGP‑a br. 52/2012 od 30. ožujka 2012. o izmjeni Priloga V. (Slobodno kretanje radnika) Sporazumu o EGP‑u (SL 2012., L 207, str. 32.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 92., str. 252.).

10

U tim okolnostima valja prihvatiti zahtjeve za intervenciju Nadzornog tijela EFTA‑e i Kraljevine Norveške u potporu zahtjevima Komisije odnosno Republike Austrije.

11

Na temelju članka 137. Poslovnika, odluka o troškovima donosi se u presudi ili rješenju kojim se završava postupak.

12

Budući da su u ovom slučaju zahtjevi za intervenciju Nadzornog tijela EFTA‑e i Kraljevine Norveške prihvaćeni, o troškovima povezanima s njihovom intervencijom valja odlučiti naknadno.

Slijedom navedenog, predsjednik Suda rješava: