Predmet C-411/20
S
protiv
Familienkasse Niedersachsen-Bremen der Bundesagentur für Arbeit
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Finanzgericht Bremen)
Presuda Suda (veliko vijeće) od 1. kolovoza 2022.
„Zahtjev za prethodnu odluku – Građanstvo Unije – Slobodno kretanje osoba – Jednako postupanje – Direktiva 2004/38/EZ – Članak 24. stavci 1. i 2. – Davanja iz sustava socijalne sigurnosti – Uredba (EZ) br. 883/2004 – Članak 4. – Obiteljska davanja – Isključenje državljana drugih država članica koji su tijekom prvih triju mjeseci boravka u državi članici domaćinu ekonomski neaktivni”
Socijalna sigurnost – Obiteljska davanja – Pojam – Obiteljska davanja koja se automatski dodjeljuju prema objektivnim kriterijima, neovisno o pojedinačnoj ocjeni osobnih potreba a koja su namijenjena naknadi obiteljskih troškova – Uključenost
(Uredba br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 1. t. (z) i čl. 3. st. 1. t. (j))
(t. 34.)
Socijalna sigurnost – Radnici migranti – Primjenjivo zakonodavstvo – Državljanin države članice koji nije ekonomski aktivan i koji zakonito boravi na državnom području druge države članice – Primjena zakonodavstva države članice boravišta – Pojam boravišta
(Uredba br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 1. t. (j) i čl. 11. st. 3. t. (e))
(t. 36., 37.)
Građanstvo Unije – Pravo na slobodno kretanje i boravak na području država članica – Direktiva 2004/38 – Načelo jednakog postupanja – Obveza države članice domaćina da odobri pravo na socijalna davanja državljanima drugih država članica koji ne obavljaju ekonomsku djelatnost – Pretpostavke – Boravak na državnom području države članice domaćina u skladu s uvjetima iz direktive
(Direktiva 2004/38 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 24. st. 1.)
(t. 41., 42.)
Socijalna sigurnost – Radnici migranti – Direktiva 2004/38 – Davanja socijalne pomoći – Pojam – Obiteljske potpore koje se dodjeljuju neovisno o osobnim potrebama njihova korisnika i kojima nije cilj osigurati sredstva za njegove osnovne životne potrebe – Isključenost
(Uredba br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 1. t. (z) i čl. 3. st. 1. t. (j); Direktiva 2004/38 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 24. st. 2.)
(t. 45.-48.)
Socijalna sigurnost – Radnici migranti – Jednako postupanje – Nacionalni propis koji iz prava na obiteljske potpore isključuje državljane drugih država članica koji su tijekom prvih triju mjeseci boravka u državi članici domaćinu ekonomski neaktivni – Nedopuštenost – Izravna diskriminacija – Opravdanje – Odstupanje od načela jednakog postupanja s građanima Unije u području socijalne pomoći – Neprimjenjivost
(Uredba br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 4. i čl. 11. st. 3. t. (e); Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2004/38, čl. 6. st. 1., čl. 14. st. 1. i čl. 24. st. 2.)
(t. 49.-55., 58.-61., 65., 67.-69. i izreka)
Socijalna sigurnost – Radnici migranti – Jednako postupanje – Mogućnost da ekonomski neaktivni građanin Unije u državi članici domaćinu traži primjenu načela jednakog postupanja – Uvjet – Uspostavljanje vlastitog uobičajenog boravišta tijekom predmetnog razdoblja i pravo na dozvolu za boravak u toj državi članici – Pojam uobičajenog boravišta
(uredbe br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 4. i br. 987/2009, čl. 11. st. 1. i 2.; Direktiva 2004/38 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 6. st. 1. i čl. 14. st. 1.)
(t. 70.-72.)
Kratak prikaz
Osoba S i članovi njezine obitelji građani su Unije, podrijetlom iz države članice koja nije Savezna Republika Njemačka. U listopadu 2019. osoba S zatražila je isplatu obiteljskih potpora za svoju djecu u Njemačkoj, za razdoblje od kolovoza do listopada 2019. Fond za obiteljske potpore pred kojim je pokrenut postupak ( 1 ) utvrdio je da su 19. kolovoza 2019. osoba S i njezina obitelj ušli u Njemačku, iz države članice njihova podrijetla, i da su tamo uspostavili svoje boravište. Međutim, budući da osoba S nije ostvarila tuzemni dohodak tijekom prvih triju mjeseci nakon što je uspostavila svoje boravište u Njemačkoj, ona nije ispunjavala uvjete predviđene nacionalnim pravom ( 2 ) da bi mogla tražiti zahtijevane potpore. Fond za obiteljske potpore stoga je odbio usvojiti zahtjev osobe S.
Osoba S podnijela je sudu koji je uputio zahtjev ( 3 ) tužbu za poništenje te odluke.
Sud koji je uputio zahtjev primjećuje da se prema odredbi njemačkog prava na kojoj se temelji navedeno odbijanje različito postupa prema državljaninu druge države članice koji uspostavlja svoje uobičajeno boravište u Njemačkoj u odnosu na njemačkog državljanina koji tamo uspostavlja svoje uobičajeno boravište nakon boravka u drugoj državi članici. Naime, na temelju te odredbe državljaninu se druge države članice, kao što je osoba S, uskraćuje pravo na obiteljske potpore tijekom prvih triju mjeseci njegova boravka ako ne podnese dokaz da obavlja plaćenu djelatnost u Njemačkoj. S druge strane, njemački državljanin ima na to pravo već u prva tri mjeseca čak i ako ne obavlja takvu djelatnost.
Sud koji je uputio zahtjev uputio je Sudu zahtjev za prethodnu odluku kojim želi saznati je li ta razlika u postupanju u skladu s pravom Unije.
Svojom je presudom Sud, okupljen u velikom vijeću, presudio da je nacionalni propis poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku protivan načelu jednakog postupanja predviđenom Uredbom br. 883/2004 ( 4 ). Dodaje da se mogućnost odstupanja od tog načela, na temelju članka 24. stavka 2. Direktive 2004/38 ( 5 ), odnosi isključivo na socijalnu pomoć i nije primjenjiva na takav propis.
Ocjena Suda
Sud najprije podsjeća na to da građani Unije imaju pravo boraviti na području druge države članice tijekom razdoblja do tri mjeseca, a da je pritom jedini uvjet ili formalnost prava boravka posjedovanje važeće osobne iskaznice ili putovnice ( 6 ), pri čemu se to pravo zadržava tako dugo dok građanin Unije i članovi njegove obitelji nisu neprimjeren teret sustavu socijalne pomoći države članice domaćina ( 7 ). Stoga građanin Unije, čak i ekonomski neaktivan, ima, uz poštovanje dvaju uvjeta, pravo na boravak u trajanju od tri mjeseca u državi članici čiji nije državljanin.
Nakon što je podsjetio na to, Sud ispituje može li se, kada zakonito boravi na državnom području države članice domaćina ( 8 ), ekonomski neaktivni građanin Unije za potrebe dodjele obiteljskih davanja pozvati na načelo jednakog postupanja s ekonomski neaktivnim državljanima države članice domaćina koji se vraćaju u tu državu članicu nakon što su se koristili svojim pravom da se kreću i borave u drugoj državi članici.
U tu svrhu određuje, kao prvo, doseg članka 24. stavka 2. Direktive 2004/38, koji omogućava da se odstupi od načela jednakog postupanja i odbije dodijeliti socijalnu pomoć državljanima drugih država članica, koji su ekonomski neaktivni, tijekom prvih triju mjeseci njihova boravka u državi članici domaćinu.
Budući da se predmetne obiteljske potpore dodjeljuju neovisno o osobnim potrebama njihova korisnika i da im nije cilj osigurati sredstva za njegove osnovne životne potrebe, one ne potpadaju pod „socijalnu pomoć” u smislu te odredbe.
Sud dodaje da se navedenu odredbu, što se tiče dodjele davanja koja nisu „socijalna pomoć”, ne može tumačiti na način da državi članici domaćinu dopušta odstupanje od jednakog postupanja koje načelno moraju uživati građani Unije koji zakonito borave na njezinu državnom području.
Naime, kao odstupanje od načela jednakog postupanja predviđenog člankom 18. UFEU-a, čiji je poseban izraz članak 24. stavak 1. Direktive 2004/38, članak 24. stavak 2. treba tumačiti usko i u skladu s odredbama Ugovora. Međutim, ništa u tekstu ili u regulatornom kontekstu potonje odredbe ne upućuje na to da je zakonodavac Unije njome namjeravao dopustiti državi članici domaćinu odstupanje od načela jednakog postupanja u pogledu davanja koja nisu socijalna pomoć.
Kao drugo, Sud određuje doseg članka 4. Uredbe br. 883/2004.
Prema toj uredbi ( 9 ), ekonomski neaktivni građanin Unije koji je prenio svoje uobičajeno boravište u državu članicu domaćina obuhvaćen je zakonodavstvom te države članice, odnosno u ovom slučaju Njemačke, u pogledu dodjele obiteljskih davanja. Ipak, ovlast Njemačke da u svojem zakonodavstvu odredi uvjete za dodjelu tih davanja mora biti u skladu s pravom Unije.
U tom pogledu, u skladu s člankom 4. Uredbe br. 883/2004, osobe na koje se ta uredba primjenjuje uživaju ista prava na davanja iz sustava socijalne sigurnosti i podliježu istim obvezama, na temelju zakonodavstva države članice domaćina, kao i njezini državljani. Nijedna odredba te uredbe ne dopušta državi članici domaćinu državljanina druge države članice koji zakonito boravi na njezinu državnom području da, zbog toga što je taj građanin ekonomski neaktivan, različito postupa prema navedenom građaninu u odnosu na vlastite državljane što se tiče uvjeta za dodjelu obiteljskih davanja. Građanin Unije koji zakonito boravi na području države članice različite od one čiji je državljanin i koji ondje ima vlastito uobičajeno boravište može se stoga u državi članici domaćinu pozvati na načelo jednakog postupanja iz članka 4. Uredbe br. 883/2004 kako bi mu se dodijelila obiteljska davanja pod istim uvjetima koji su predviđeni za državljane te države članice.
U ovom slučaju Sud utvrđuje da se nacionalnim propisom poput onog o kojem je ovdje riječ izravno diskriminira takvog građanina Unije. Budući da ne postoji nikakvo odstupanje izričito predviđeno Uredbom br. 883/2004, takva diskriminacija ne može se opravdati.
Međutim, važno je da je ekonomski neaktivni građanin Unije, koji u državi članici domaćinu zahtijeva primjenu načela jednakog postupanja u vezi s priznavanjem obiteljskih davanja, tijekom prvih triju mjeseci u kojima u toj državi članici ima pravo na boravak na temelju Direktive 2004/38 ( 10 ) uspostavio svoje uobičajeno boravište u navedenoj državi članici i ondje ne boravi privremeno. Pojam „boravište” u smislu Uredbe br. 883/2004 znači „stvarno” boravište ( 11 ). Što se tiče pojma „uobičajeno boravište”, on odražava činjenično pitanje koje mora ocijeniti nacionalni sud s obzirom na okolnosti slučaja. U tom pogledu, uvjet prema kojem je ekonomski neaktivni građanin Unije morao prenijeti svoje uobičajeno boravište u državu članicu domaćina podrazumijeva da je on izrazio volju da stvarno uspostavi uobičajeno središte svojih interesa u toj državi članici i da dokaže da njegova prisutnost dokazuje dovoljan stupanj stabilnosti koji ga razlikuje od privremenog boravka.
( 1 ) Familienkasse Niedersachsen-Bremen der Bundesagentur für Arbeit (Centar za obiteljske potpore za Donju Sasku i Bremen Savezne agencije za zapošljavanje, Njemačka)
( 2 ) Članak 62. stavka 1.a Einkommensteuergesetza (Zakon o porezu na dohodak), kako je izmijenjen Gesetzom gegen illegale Beschäftigung und Sozialleistungsmissbrauch (Zakon o sprečavanju nezakonitog rada i zlouporabe socijalnih davanja, BGBl. 2019. I, str. 1066.)
( 3 ) U ovom je slučaju to Finanzgericht Bremen (Financijski sud u Bremenu, Njemačka).
( 4 ) Članak 4. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL 2004., L 166, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 160. i ispravak SL 2020., L 415, str. 88.)
( 5 ) Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1612/68 i stavljanju izvan snage direktiva 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (SL 2004., L 158, str. 77.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 42. i ispravak SL 2016., L 87, str. 36.)
( 6 ) Članak 6. stavak 1. Direktive 2004/38
( 7 ) Članak 14. stavak 1. Direktive 2004/38
( 8 ) Na temelju članka 6. stavka 1. Direktive 2004/38 u vezi s njezinim člankom 14. stavkom 1.
( 9 ) Članak 11. stavak 3. točka (e) Uredbe br. 883/2004
( 10 ) Na temelju članka 6. stavka 1. Direktive 2004/38 u vezi s njezinim člankom 14. stavkom 1.
( 11 ) Članak 11. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe br. 883/2004 (SL 2009., L 284, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 171.)