–

za GSMB Invest GmbH & Co. KG, T. Kainz, Rechtsanwalt,

–

za Auto Krainer GesmbH, H. Gärtner, F. Gebert, F. Gonsior, C. Harms, N. Hellermann, F. Kroll, M. Lerbinger, S. Lutz‑Bachmann, L.-K. Mannefeld, K.‑U. Opper, H. Posser, J. Quecke, K. Schramm, W. F. Spieth, J. von Nordheim, K. Vorbeck, B. Wolfers i B. Wollenschläger, Rechtsanwälte,

–

za njemačku vladu, J. Möller i D. Klebs, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, M. Huttunen i M. Noll‑Ehlers, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 3. točke 10. i članka 5. stavaka 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o homologaciji tipa motornih vozila u odnosu na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 5 i Euro 6) i pristupu podacima za popravke i održavanje vozila (SL 2007., L 171, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 30., str. 284.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između društava GSMB Invest GmbH & Co. KG i Auto Krainer GesmbH u vezi sa zahtjevom za poništenje kupoprodajnog ugovora koji se odnosi na motorno vozilo opremljeno programskom podrškom kojom se smanjuje povrat onečišćujućih plinova tog vozila ovisno o utvrđenoj temperaturi i nadmorskoj visini.

3

U skladu s uvodnim izjavama 1. i 6. Uredbe br. 715/2007:

[…]

4

U skladu s člankom 1. stavkom 1. te uredbe:

„Ova Uredba utvrđuje zajedničke tehničke zahtjeve za homologaciju tipa motornih vozila (dalje u tekstu: vozila) i zamjenskih dijelova, poput zamjenskih uređaja za kontrolu emisije, s obzirom na njihove emisije.”

5

Člankom 3. točkom 10. navedene uredbe predviđeno je:

„U ovoj Uredbi i njezinim provedbenim mjerama primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]

6

Članak 4. stavci 1. i 2. te uredbe glasi kako slijedi:

„1.   Proizvođači moraju dokazati da su sva nova vozila koja su prodana, registrirana ili stavljena u uporabu u Zajednici homologirana u skladu s ovom Uredbom i njezinim provedbenim mjerama. Proizvođači moraju također dokazati da su svi novi zamjenski uređaji za kontrolu onečišćenja za koje se zahtijeva homologacija tipa i koji se prodaju ili stavljaju u uporabu u Zajednici homologirani u skladu s ovom Uredbom i njezinim provedbenim mjerama.

Te obveze uključuju zadovoljavanje graničnih vrijednosti za emisije utvrđenih u Prilogu I. i provedbenih mjera iz članka 5.

2.   Proizvođači su odgovorni da su postupci homologacije tipa ispunjeni prilikom provjeravanja sukladnosti proizvodnje, trajnosti uređaja za kontrolu onečišćenja i sukladnosti u uporabi.

Osim toga, tehničke mjere koje poduzme proizvođač moraju biti takve da osiguravaju učinkovito ograničenje emisija iz ispušne cijevi i emisija ishlapljivanjem, u skladu s ovom Uredbom, tijekom uobičajenog životnog vijeka vozila u uobičajenim uvjetima uporabe. […]

[…]”

7

Člankom 5. stavcima 1. i 2. Uredbe br. 715/2007 propisano je:

„1.   Proizvođač oprema vozila tako da su sastavni dijelovi koji bi mogli utjecati na emisije konstruirani, proizvedeni i sastavljeni tako da u uobičajenoj uporabi omogućuju vozilu da je sukladno s ovom Uredbom i njezinim provedbenim mjerama.

2.   Uporaba poremećajnih uređaja koji smanjuju učinkovitost sustava za kontrolu emisije zabranjena je. Zabrana se ne primjenjuje kad:

8

U Prilogu I. toj uredbi, naslovljenom „Granične vrijednosti emisija”, predviđaju se, među ostalim, granične vrijednosti emisija dušikova oksida (NOx).

9

Uredba Komisije (EZ) br. 692/2008 od 18. srpnja 2008. o provedbi i izmjeni Uredbe br. 715/2007 (SL 2008., L 199, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 24., str. 133.) izmijenjena je Uredbom Komisije (EU) br. 566/2011 od 8. lipnja 2011. (SL 2011., L 158, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 32., str. 234.; u daljnjem tekstu: Uredba br. 692/2008). Od 1. siječnja 2022. Uredba br. 692/2008 stavljena je izvan snage Uredbom Komisije (EU) 2017/1151 od 1. lipnja 2017. o dopuni Uredbe br. 715/2007, o izmjeni Direktive 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, Uredbe br. 692/2008 i Uredbe Komisije (EU) br. 1230/2012 te stavljanju izvan snage Uredbe br. 692/2008 (SL 2017., L 175, str. 1. i ispravak SL 2018., L 56, str. 66.) Međutim, s obzirom na vrijeme nastanka činjenica u glavnom postupku, Uredba br. 692/2008 i dalje se primjenjuje na njega.

10

Člankom 1. Uredbe br. 692/2008 predviđalo se:

„Ova Uredba utvrđuje mjere za provedbu članaka 4., 5. i 8. Uredbe (EZ) br. 715/2007.”

11

Članak 2. točka 18. Uredbe br. 692/2008 glasio je:

„U smislu ove Uredbe:

[…]

12

U članku 3. stavku 9. te uredbe bilo je predviđeno:

„Ispitivanje tipa 6. kojim se mjere emisije pri niskim temperaturama, koje je utvrđeno u Prilogu VIII, ne primjenjuje se za dizelska vozila.

Međutim, kod podnošenja zahtjeva za homologaciju proizvođači dostavljaju tijelu za homologaciju podatke koji pokazuju da uređaj za naknadnu obradu [dušikova oksida (NOx)] doseže dovoljno visoku temperaturu za učinkovito djelovanje unutar 400 sekundi nakon pokretanja hladnog motora pri –7 [Celzijevih stupnjeva], kako je opisano u ispitivanju tipa 6.

Osim toga, proizvođač dostavlja tijelu za homologaciju tipa podatke o strategiji djelovanja sustava za povrat ispušnih plinova u cilindar (EGR – Exhaust Gas Recirculation System), kao i o njegovom djelovanju pri niskim temperaturama.

Te informacije također trebaju uključivati opis svih učinaka na emisije.

Tijelo za homologaciju ne smije dodijeliti homologaciju tipa ako su dostavljeni podaci nedostatni da bi pokazali da uređaj za naknadnu obradu stvarno doseže dovoljno visoku temperaturu za učinkovito djelovanje tijekom određenog vremenskog razdoblja.

[…]”

13

U članku 10. navedene uredbe, naslovljenom „Uređaji za kontrolu onečišćenja”, u stavku 1. predviđalo se:

„Proizvođač osigurava da zamjenski uređaji za kontrolu onečišćenja namijenjeni ugradbi na vozila s EZ homologacijom tipa i koji su obuhvaćeni Uredbom (EZ) br. 715/2007 dobiju EZ homologaciju tipa, kao zasebna tehnička jedinica u smislu članka 10. stavka 2. Direktive 2007/46/EZ [Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (SL 2007., L 263, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 35., str. 103.)], u skladu s člankom 12., člankom 13. i Prilogom XIII. ovoj Uredbi.

Za potrebe ove Uredbe, katalizatori i odvajači (filtri) čestica smatraju se uređajima za kontrolu onečišćenja.

[…]”

14

U Prilogu I. Uredbi br. 692/2008, naslovljenom „Opće odredbe za EZ homologaciju tipa”, u točki 3.3., naslovljenoj „Proširenja za trajnosti uređaja za kontrolu onečišćenja (ispitivanje tipa 5)”, navodilo se:

[…]”

15

U članku 879. stavku 1. Allgemeines bürgerliches Gesetzbucha (Opći građanski zakonik; u daljnjem tekstu: ABGB), u verziji primjenjivoj na glavni predmet, predviđa se:

„Ugovor kojim se ne poštuje zakonska zabrana ili koji je protivan prihvaćenim moralnim načelima je ništav.”

16

Člankom 932. stavcima 1. i 4. ABGB‑a određuje se:

„1.   Preuzimatelj može zbog nedostatka tražiti poboljšanje (popravak ili nadopunu onoga što nedostaje), zamjenu stvari, odgovarajuće smanjenje naknade (smanjenje cijene) ili raskid ugovora (preinaku).

[…]

4.   Ako su i poboljšanje i zamjena nemogući ili uključuju nerazmjeran napor prenositelja, preuzimatelj ima pravo na smanjenje cijene ili na preinaku, pod uvjetom da nije riječ o neznatnom nedostatku. […]”

17

GSMB Invest sklopio je 9. siječnja 2011. s društvom Auto Krainer ugovor o kupoprodaji koji se odnosi na automobil marke Volkswagen, model Caddy Maxi Comfortline 4 Motion TDI, opremljen dizelskim motorom tipa EA 189 generacije Euro 5 i radnim obujmom motora od dvije litre, s ventilom za povrat ispušnih plinova (u daljnjem tekstu: ventil EGR).

18

GSMB Invest podnio je 27. prosinca 2017. tužbu Landesgerichtu Klagenfurt (Zemaljski sud u Klagenfurtu, Austrija), odnosno sudu koji je uputio zahtjev, kako bi poništio taj ugovor o kupoprodaji, na temelju članka 879. stavka 1. i članka 932. stavka 4. ABGB‑a, uz plaćanje naknade za korištenje.

19

U prilog svojoj tužbi društvo GSMB Invest tvrdi da je pri kupnji dotičnog vozila vjerovalo da kupuje novo vozilo koje je ekološki prihvatljivo i čije su vrijednosti ispušnih plinova, među ostalim, u skladu sa zakonskim odredbama na snazi. Međutim, nakon ažuriranja programske podrške ugrađene u upravljačko računalo motora kojom je opremljeno navedeno vozilo, koje je 9. svibnja 2017. proveo Volkswagen, pročišćavanje ispušnih plinova funkcioniralo je samo pri vanjskoj temperaturi od 15 do 33 Celzijeva stupnja i na nadmorskoj visini prometovanja manjoj od 1000 metara (u daljnjem tekstu: temperaturni okvir). Taj temperaturni okvir čini nezakonitu logiku prebacivanja jer se na temelju nijednog odstupanja iz članka 5. stavka 2. Uredbe br. 715/2007 on ne može opravdati. Konkretno, smanjenje pročišćavanja ispušnih plinova do kojeg dovodi temperaturni okvir ne služi zaštiti motora dotičnog vozila od izravnih oštećenja.

20

Auto Krainer tvrdi da takav temperaturni okvir koriste svi proizvođači dizelskih motornih vozila kategorije Euro 5 i da je Kraftfahrt‑Bundesamt (Savezni ured za motorna vozila, Njemačka), tijelo nadležno za homologaciju tipa u Njemačkoj, smatrao da je taj temperaturni okvir zakonita mjera na temelju Uredbe br. 715/2007. Usto, prilikom provjere ažuriranja predmetne programske podrške to je tijelo utvrdilo da ona nema nikakav negativan utjecaj na trajnost uređajâ za smanjenje onečišćenja.

21

Sud koji je uputio zahtjev smatra da iz članka 3. točke 10. i članka 5. stavka 2. Uredbe br. 715/2007 proizlazi da je temperaturni okvir nezakonit poremećajni uređaj. Naime, u većini država članica Europske unije, osobito u Austriji i Njemačkoj, okolna temperatura najčešće je niža od 15 Celzijevih stupnjeva tijekom godine i, s obzirom na reljef u tim državama, vozila vrlo često prometuju na područjima koja se nalaze na nadmorskoj visini iznad 1000 metara, tako da se može razumno očekivati da ti uvjeti nastupaju pri uobičajenom radu i upotrebi vozila u smislu tog članka 3. točke 10.

22

Međutim, taj sud smatra da odstupanje predviđeno člankom 5. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 715/2007 nije pravna osnova za poremećajne uređaje koji se aktiviraju pri „uobičajenoj” upotrebi vozila.

23

Navedeni sud dodaje da se člankom 3. stavkom 9. Uredbe br. 692/2008 određuje unutar kojeg razdoblja nakon pokretanja hladnog motora on treba osigurati potpunu funkcionalnost. U skladu s tom odredbom, uređaj za naknadnu obradu dušikova oksida (NOx) treba doseći dovoljno visoku temperaturu za učinkovito djelovanje unutar 400 sekundi nakon pokretanja hladnog motora pri –7 Celzijevih stupnjeva. Tijela za homologaciju ne mogu dodijeliti EZ homologaciju tipa ako nije u dovoljnoj mjeri dokazano da su ispunjeni uvjeti iz navedene odredbe. Iz tog tereta dokazivanja proizlazi da je zakonodavac Unije jasno utvrdio da se temperaturni okvir ne može opravdati ako ne ispunjava te uvjete.

24

Međutim, sud koji je uputio zahtjev ističe da Sud još nije odlučivao o pitanjima tumačenja odredbi Uredbe br. 715/2007 koja proizlaze iz spora koji se pred njim vodi.

25

U tim je okolnostima Landesgericht Klagenfurt (Zemaljski sud u Klagenfurtu, Austrija) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

26

Najprije valja podsjetiti na to da je, prema ustaljenoj sudskoj praksi, u okviru postupka suradnje između nacionalnih sudova i Suda uspostavljene člankom 267. UFEU‑a na Sudu da nacionalnom sudu pruži koristan odgovor koji će mu omogućiti da riješi spor koji se pred njim vodi. Slijedom toga, čak i ako je sud koji je uputio zahtjev formalno ograničio svoje pitanje na tumačenje određene odredbe prava Unije, ta okolnost ne sprečava Sud da mu pruži sve elemente tumačenja tog prava koji mogu biti korisni za rješavanje predmeta koji se pred njim vodi, bez obzira na to je li se taj sud u tekstu svojeg pitanja na njih pozvao. U tom pogledu na Sudu je da iz svih podataka koje je dostavio sud koji je uputio zahtjev, a osobito iz obrazloženja odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, utvrdi one elemente prava Unije koje je, s obzirom na predmet glavnog postupka, potrebno protumačiti (presuda od 15. srpnja 2021., DocMorris, C‑190/20, EU:C:2021:609, t. 23. i navedena sudska praksa).

27

U ovom slučaju, prvo i treće pitanje, na koja valja zajedno odgovoriti, upućuju na članak 5. stavak 1. Uredbe br. 715/2007. Međutim, iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da sud koji je uputio zahtjev želi utvrditi čini li temperaturni okvir „poremećajni uređaj” u smislu članka 3. točke 10. te uredbe, čija je upotreba u načelu zabranjena u skladu s člankom 5. stavkom 2. navedene uredbe.

28

Valja istaknuti da Auto Krainer u svojim pisanim očitovanjima tvrdi da je sud koji je uputio zahtjev pogrešno prikazao funkcioniranje programske podrške o kojoj je riječ. Naime, smatra da ta programska podrška dovodi do smanjenja udjela povrata ispušnih plinova kad je temperatura usisnog zraka u motoru, a ne okolna temperatura, niža od 15 Celzijevih stupnjeva. Međutim, u tehničkom je smislu nesporno da je ta temperatura usisnog zraka u motoru u prosjeku viša od 5 Celzijevih stupnjeva od okolne temperature. Slijedom toga, povrat ispušnih plinova u cilindar je potpun kad je okolna temperatura viša od ili jednaka 10 Celzijevih stupnjeva, a ne 15 Celzijevih stupnjeva, odnosno kad je unutar raspona prosječne godišnje okolne temperature u Njemačkoj, odnosno 10,4 Celzijeva stupnja. Usto, taj je sud propustio navesti da se, kad je okolna temperatura manja od 10 Celzijevih stupnjeva, udio povrata ispušnih plinova stoga linearno smanjuje na 0, i to do okolne temperature od –5 Celzijevih stupnjeva.

29

Ipak, valja podsjetiti na to da je u postupku iz članka 267. UFEU‑a, koji se zasniva na jasnom razgraničenju funkcija nacionalnih sudova i Suda, nacionalni sud jedini ovlašten utvrditi i ocijeniti činjenice iz glavnog postupka te tumačiti i primijeniti nacionalno pravo (presuda od 9. srpnja 2020., Raiffeisen Bank i BRD Groupe Société Générale, C‑698/18 i C‑699/18, EU:C:2020:537, t. 46.).

30

U tim okolnostima, kako bi se sudu koji je uputio zahtjev dao koristan odgovor, valja smatrati da svojim prvim i trećim pitanjem taj sud u biti pita treba li članak 3. točku 10. Uredbe br. 715/2007, u vezi s člankom 5. stavkom 1. te uredbe, tumačiti na način da uređaj koji jamči poštovanje graničnih vrijednosti emisija predviđenih navedenom uredbom samo unutar temperaturnog okvira čini „poremećajni uređaj” u smislu tog članka 3. točke 10.

31

Člankom 3. točkom 10. Uredbe br. 715/2007 određuje se da „‚poremećajni uređaj’ […] znači svaki dio koji je konstruiran da ustanovljava temperaturu, brzinu vozila, brzinu vrtnje motora (RPM), stupanj prijenosa u mjenjaču, podtlak u cjevovodu, ili bilo koji drugi parametar za potrebe aktiviranja, modulacije, usporavanja ili prekidanja funkcije nekog dijela u sustavu za kontrolu emisije, pri čemu se smanjuje učinkovitost sustava za kontrolu emisije, u uvjetima koje je razumno očekivati da mogu nastupiti pri uobičajenom radu i upotrebi vozila”.

32

Sud je presudio da takva definicija poremećajnog uređaja daje širok opseg pojmu „dio koji je konstruiran”, koji obuhvaća mehaničke dijelove i elektroničke elemente koji upravljaju aktivacijom takvih dijelova ako oni djeluju na funkcioniranje sustava za kontrolu emisije i smanjuju njegovu učinkovitost (presuda od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru), C‑693/18, EU:C:2020:1040, t. 64.).

33

Sud je također presudio da pojam „sustav za kontrolu emisije” u smislu članka 3. točke 10. Uredbe br. 715/2007 obuhvaća tehnologije i strategije „za naknadnu obradu ispušnih plinova”, kojima se emisije smanjuju naknadno, odnosno nakon njihova nastanka, kao i one koje, poput sustava EGR, omogućuju ograničavanje njihove proizvodnje, odnosno njihova nastanka (presuda od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru), C‑693/18, EU:C:2020:1040, t. 90.).

34

U ovom slučaju iz odluke kojom je upućeno prethodno pitanje proizlazi da je dotično vozilo opremljeno ventilom EGR i programskom podrškom ugrađenom u upravljačko računalo motora. Ta je ventil jedna od tehnologija kojom se proizvođači automobila koriste za kontrolu i smanjenje emisija dušikova oksida (NOx) koje nastaju zbog nepotpunog izgaranja goriva. Učinkovitost pročišćavanja povezana je s otvaranjem ventila EGR kojim upravlja prethodno navedena programska podrška. Izvan temperaturnog okvira utvrđenog ažuriranjem spomenute programske podrške iz točke 19. ove presude, udio povrata ispušnih plinova stoga se linearno smanjuje na 0, što dovodi do prekoračenja graničnih vrijednosti emisija utvrđenih za dušikov oksid (NOx) Uredbom br. 715/2007.

35

Tako programska podrška o kojoj je riječ u glavnom postupku, koja je programirana prema temperaturnom okviru, ustanovljava temperaturu zraka i nadmorsku visinu prometovanja, „za potrebe aktiviranja, modulacije, usporavanja ili prekidanja funkcije nekog dijela u sustavu za kontrolu emisije”, u smislu članka 3. točke 10. Uredbe br. 715/2007.

36

Posljedično, ako takva programska podrška djeluje na funkcioniranje sustava za kontrolu emisije i smanjuje njegovu učinkovitost, tada ona čini „dio koji je konstruiran” u smislu te odredbe (vidjeti u tom smislu presudu od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru), C‑693/18, EU:C:2020:1040, t. 66.).

37

Kako bi se odredilo čini li programska podrška o kojoj je riječ u glavnom postupku poremećajni uređaj, u smislu članka 3. točke 10. Uredbe br. 715/2007, valja još ispitati smanjuje li ta programska podrška učinkovitost sustava za kontrolu emisije, „u uvjetima koje je razumno očekivati da mogu nastupiti pri uobičajenom radu i upotrebi vozila”.

38

Uredba br. 715/2007 ne definira pojam „uobičajen[i] rad […] i upotreb[a] vozila” i ne upućuje na pravo država članica radi utvrđivanja njegova smisla i dosega.

39

Stoga, taj pojam jest pojam prava Unije koji treba autonomno i ujednačeno tumačiti u cijeloj Uniji, uzimajući u obzir ne samo tekst odredaba u kojima se nalazi nego i njihov kontekst te cilj koji se njima želi postići (vidjeti po analogiji presudu od 26. siječnja 2021., Hessischer Rundfunk, C‑422/19 i C‑423/19, EU:C:2021:63, t. 45.).

40

Kao što to proizlazi iz samog teksta članka 3. točke 10. Uredbe br. 715/2007, pojam „uobičajeni rad […] i upotreba” vozila odnosi se na njegovu upotrebu u uobičajenim uvjetima vožnje, odnosno ne samo, kao što to u biti tvrdi Auto Krainer u svojim pisanim očitovanjima, na njegovu upotrebu u uvjetima predviđenima za homologacijsko ispitivanje, koje se primjenjuje u vrijeme nastanka činjenica u glavnom postupku, takozvani „New European Driving Cycle” (NEDC), a koje se obavlja u laboratoriju i sastoji se od ponavljanja četiriju ciklusa gradske vožnje, nakon kojih slijedi ciklus izvangradske vožnje. Taj pojam stoga se odnosi na upotrebu tog vozila u stvarnim uvjetima vožnje kakvi su obično prisutni na području Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru), C‑693/18, EU:C:2020:1040, t. 96. i 101.). Naime, ciklusi ispitivanja za emisije iz vozila tijekom postupka homologacije ne temelje se na stvarnim uvjetima vožnje (vidjeti u tom smislu presudu od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru), C‑693/18, EU:C:2020:1040, t. 92.).

41

To tumačenje potvrđuje kontekst članka 3. točke 10. Uredbe br. 715/2007. Naime, na temelju njezina članka 4. stavka 2. tehničke mjere koje poduzme proizvođač moraju biti takve da osiguravaju učinkovito ograničenje emisija iz ispušne cijevi tijekom uobičajenog životnog vijeka vozila u uobičajenim uvjetima upotrebe. Osim toga, u članku 5. stavku 1. navedene uredbe predviđa se da proizvođač oprema vozila tako da se sastavnim dijelovima koji bi mogli utjecati na emisije, poput programske podrške o kojoj je riječ u glavnom postupku, u uobičajenoj uporabi omogućuje da su vozila u skladu s ograničenjima emisija predviđenima tom uredbom i njezinim provedbenim mjerama (presuda od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru), C‑693/18, EU:C:2020:1040, t. 97.).

42

Međutim, iz tih odredaba ne proizlazi nijedan element na temelju kojeg bi se mogao razlikovati rad uređaja poput programske podrške o kojoj je riječ u glavnom postupku tijekom faze homologacijskog ispitivanja i tijekom vožnje u uobičajenim uvjetima upotrebe vozilâ. Naprotiv, uspostava uređaja koji omogućuje osiguranje poštovanja graničnih vrijednosti emisija predviđenih Uredbom samo tijekom faze homologacijskog ispitivanja, iako ta faza ispitivanja ne omogućava reproduciranje uobičajenih uvjeta upotrebe vozila, bila bi protivna obvezi osiguranja učinkovitog ograničenja emisija u takvim uvjetima upotrebe (vidjeti u tom smislu presudu od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru), C‑693/18, EU:C:2020:1040, t. 97. i 98.). Isto vrijedi i što se tiče uspostave uređaja kojim se to poštovanje omogućava samo unutar temperaturnog okvira koji, iako pokriva uvjete u kojima se odvija faza homologacijskog ispitivanja, ne odgovara uobičajenim uvjetima vožnje, kako su oni definirani u točki 40. ove presude.

43

Tumačenje iz točke 40. ove presude, prema kojem se pojam „uobičajeni rad i […] upotreba” vozila odnosi na njegovu upotrebu u stvarnim uvjetima vožnje, kakvi su obično prisutni na području Unije, također je potkrijepljeno ciljem koji se želi postići Uredbom br. 715/2007, a to je, kao što to proizlazi iz njezinih uvodnih izjava 1. i 6., zajamčiti visoku razinu zaštite okoliša i, konkretnije, znatno smanjiti emisije dušikova oksida (NOx) dizelskih motornih vozila kako bi se poboljšala kvaliteta zraka i poštovale granične vrijednosti u pogledu onečišćenja (vidjeti u tom smislu presudu od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru), C‑693/18, EU:C:2020:1040, t. 67., 86. i 87.).

44

Što se tiče pitanja smanjuje li programska podrška poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku učinkovitost sustava za kontrolu emisije u uobičajenim uvjetima vožnje, nesporno je da su okolne temperature ispod 15 Celzijevih stupnjeva kao i vožnja cestama koje se nalaze na nadmorskoj visini većoj od 1000 metara uobičajene na području Unije.

45

Osim toga, valja istaknuti da se Uredbom br. 692/2008, koja se primjenjuje na činjenice u glavnom postupku, kojom se, na temelju njezina članka 1., utvrđuju provedbene odredbe za članke 4., 5. i 8. Uredbe br. 715/2007, u njezinu članku 3. stavku 9. drugom podstavku predviđa da proizvođači nadležnom tijelu za homologaciju dostavljaju podatke koji pokazuju da uređaj za naknadnu obradu dušikova oksida (NOx) njihovih vozila doseže dovoljno visoku temperaturu za učinkovito djelovanje vozila unutar 400 sekundi nakon pokretanja hladnog motora pri –7 Celzijevih stupnjeva. U skladu s člankom 3. stavkom 9. petim podstavkom nadležno tijelo ne smije dodijeliti homologaciju tipa ako su dostavljeni podaci nedostatni da bi pokazali da uređaj za naknadnu obradu stvarno doseže dovoljno visoku temperaturu za učinkovito djelovanje tijekom određenog razdoblja. Potonjom odredbom potvrđuje se tumačenje prema kojem se granične vrijednosti emisija predviđene Uredbom br. 715/2007 moraju poštovati ako su temperature znatno niže od 15 Celzijevih stupnjeva.

46

Stoga valja smatrati da programska podrška poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku smanjuje učinkovitost sustava za kontrolu emisije „u uvjetima koje je razumno očekivati da mogu nastupiti pri uobičajenom radu i upotrebi vozila” u smislu članka 3. točke 10. Uredbe br. 715/2007 i da stoga čini poremećajni uređaj u smislu te odredbe.

47

Stoga, na prvo i treće pitanje valja odgovoriti tako da članak 3. točku 10. Uredbe br. 715/2007, u vezi s člankom 5. stavkom 1. te uredbe, treba tumačiti na način da uređaj koji jamči poštovanje graničnih vrijednosti emisija predviđenih navedenom uredbom samo unutar temperaturnog okvira čini „poremećajni uređaj” u smislu tog članka 3. točke 10.

48

Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 5. stavak 2. točku (a) Uredbe br. 715/2007 tumačiti na način da poremećajni uređaj koji jamči poštovanje graničnih vrijednosti emisija predviđenih tom uredbom samo unutar temperaturnog okvira može biti obuhvaćen iznimkom od zabrane upotrebe takvih uređaja koja je predviđena tom odredbom, ako taj uređaj doprinosi očuvanju sastavnih dijelova poput ventila EGR, hladnjaka EGR i filtra dizelskih čestica.

49

U skladu s člankom 5. stavkom 2. Uredbe br. 715/2007 zabranjena je upotreba poremećajnih uređaja koji smanjuju učinkovitost sustava za kontrolu emisije. Međutim, postoje tri iznimke od te zabrane, među kojima je iznimka iz tog članka 5. stavka 2. točke (a), odnosno kad je „potreba za uređajem opravdana radi zaštite motora od oštećenja ili od prometne nezgode i radi sigurnog djelovanja [rada] vozila”.

50

Budući da se u njoj navodi iznimka od zabrane uporabe poremećajnih uređaja koji smanjuju učinkovitost sustava za kontrolu emisije, tu odredbu treba usko tumačiti (vidjeti u tom smislu presudu od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru), C‑693/18, EU:C:2020:1040, t. 111. i 112.).

51

Najprije, što se tiče pojma „motor”, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 118. i 119. svojeg mišljenja, u Prilogu I. Uredbi br. 692/2008 pravi se izričita razlika između motora i sustava za kontrolu onečišćenja. Naime, zahtjevi u pogledu „motora” navedeni su u točki 3.3.1.2. tog priloga, dok su oni koji se odnose na „Parametr[e] sustava za kontrolu onečišćenja” navedeni u točki 3.3.1.3. navedenog priloga. Potonjom točkom, pod (a) i (c), izričito se uključuju odvajači (filtri) čestica i povrat ispušnih plinova. Usto, prema članku 10. stavku 1. drugom podstavku te uredbe, za njezine potrebe, odvajači (filtri) čestica smatraju se uređajima za kontrolu onečišćenja.

52

Posljedično, ventil EGR, hladnjak EGR i filtar dizelskih čestica čine različite sastavne dijelove motora. Naime, ventil EGR nalazi se u ispustu motora, nakon ispušne cijevi. Otvaranjem tog ventila omogućuje se prijelaz ispušnih plinova u usisni kolektor kako bi se postiglo ponovno sagorijevanje tih plinova i njihovo hlađenje zahvaljujući izmjenjivaču topline, hladnjaku EGR. Filtar čestica, koji se nalazi prije ispušne cijevi, pak omogućuje filtriranje zraka kako bi se zadržale sitne onečišćujuće čestice.

53

Nadalje, što se tiče pojmova „prometna nezgoda” i „oštećenje” iz članka 5. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 715/2007, Sud je presudio da, kako bi se mogao opravdati u skladu s tom odredbom, poremećajni uređaj kojim se smanjuje učinkovitost sustava za kontrolu emisije mora omogućiti zaštitu motora od iznenadne i izvanredne štete (presuda od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru), C‑693/18, EU:C:2020:1040, t. 109.).

54

Stoga se onečišćenje i starenje motora ni u kojem slučaju ne mogu smatrati „prometnom nezgodom” ili „oštećenjem” u smislu navedene odredbe, s obzirom na to da su ti događaji načelno predvidljivi i svojstveni uobičajenom funkcioniranju vozila (presuda od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru), C‑693/18, EU:C:2020:1040, t. 110.).

55

To tumačenje potkrijepljeno je ciljem Uredbe br. 715/2007, koji se sastoji, kao što je to istaknuto u točki 43. ove presude, od osiguravanja visoke razine zaštite okoliša i poboljšanja kvalitete zraka u Uniji, što podrazumijeva učinkovito smanjenje emisija dušikova oksida (NOx) tijekom uobičajenog životnog vijeka vozila. Naime, zabrana iz članka 5. stavka 2. te uredbe bila bi lišena svoje biti i svakog korisnog učinka ako bi proizvođači bili ovlašteni opremiti motorna vozila takvim poremećajnim uređajima isključivo s ciljem zaštite motora od onečišćenja i starenja (presuda od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru), C‑693/18, EU:C:2020:1040, t. 113.).

56

Stoga se samo neposrednim rizicima od oštećenja ili nezgode na motoru koji stvaraju konkretnu opasnost prilikom vožnje vozilom može opravdati upotreba poremećajnog uređaja na temelju članka 5. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 715/2007.

57

Tumačenje pojma „oštećenje” koje je Sud dao u presudi od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru) (C‑693/18, EU:C:2020:1040) nije dovedeno u pitanje argumentom njemačke vlade i društva Auto Krainer prema kojem iz verzija tog izraza na engleskom jeziku („damage”) i njemačkom jeziku („Beschädigung”) proizlazi da navedeni izraz ne obuhvaća samo iznenadne i nepredvidive događaje.

58

Naime, s jedne strane, kao što je to u biti istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 115. svojeg mišljenja, iako za razliku od definicije tog pojma na francuskom jeziku njegove definicije na engleskom i njemačkom jeziku ne podrazumijevaju nužno da je oštećenje uzrokovano „iznenadnim” događajem, njima se ne pobija tumačenje pojma „oštećenje” koje je dao Sud. S druge strane, valja podsjetiti na to da se usko tumačenje Suda temelji na razlozima navedenima u točkama 50. i 55. ove presude.

59

Međutim, njemačka vlada i Auto Krainer ističu da je predmetni poremećajni uređaj opravdan s obzirom na to da se, u slučaju preniskih ili previsokih temperatura, taloženja mogu javiti prilikom povrata ispušnih plinova i tako dovesti do neispravnog položaja ventila EGR, odnosno, primjerice, ventila koji se više ne otvara ili koji se više pravilno ne zatvara, pa čak i do njegova potpunog blokiranja. Oštećeni ili neispravno položen ventil EGR može prouzročiti oštećenja samog motora i dovesti do, među ostalim, gubitaka snage vozila. Osim toga, nemoguće je predvidjeti i izračunati kad bi se kvar na ventilu EGR mogao pojaviti s obzirom na to da bi se to moglo dogoditi na iznenadan i nepredvidiv način, čak i ako je obavljeno redovito održavanje tog ventila. Iznenadni i nepredvidivi gubici snage vozila utjecali bi na siguran rad vozila, primjerice značajno povećavajući rizik od ozbiljne prometne nezgode prilikom pretjecanja.

60

Osim toga, Auto Krainer tvrdi da onečišćenje sastavnih dijelova sustava za povrat ispušnih plinova može, time što uzrokuje neispravan rad ventila EGR koji može ići do njegova blokiranja, dovesti do izgaranja filtra čestica i zapaljenja motora odnosno, nakon toga, zapaljenja cijelog vozila, što bi ugrozilo siguran rad vozila.

61

U tom pogledu valja istaknuti da iz samog teksta članka 5. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 715/2007 proizlazi da se potreba za poremećajnim uređajem, kako bi bila obuhvaćena iznimkom koja je predviđena tom odredbom, mora opravdati ne samo u smislu zaštite motora od oštećenja ili prometne nezgode nego i u smislu sigurnog rada vozila. Naime, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 106. svojeg mišljenja, uzimajući u obzir korištenje veznika „i” u navedenoj odredbi, treba ju tumačiti na način da su uvjeti koji su njome predviđeni kumulativni.

62

Prema tome i uzimajući u obzir da tu iznimku treba tumačiti usko, kao što je to istaknuto u točki 50. ove presude, poremećajni uređaj poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku može se opravdati na temelju navedene iznimke samo ako se utvrdi da taj uređaj odgovara isključivo potrebi izbjegavanja neposrednih rizika za motor od oštećenja ili prometne nezgode – zbog neispravnog rada jednog od sastavnih dijelova sustava za povrat ispušnih plinova – koji su toliko ozbiljni da nastaje konkretna opasnost prilikom vožnje vozila opremljenog navedenim uređajem. Međutim, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 126. mišljenja, takva provjera u glavnom postupku obuhvaćena je ocjenom činjenica koja je samo na sudu koji je uputio zahtjev.

63

Osim toga, iako je točno da članak 5. stavak 2. točka (a) Uredbe br. 715/2007 formalno ne propisuje druge uvjete za primjenu iznimke predviđene u toj odredbi, poremećajni uređaj koji bi u uobičajenim uvjetima vožnje morao funkcionirati tijekom većeg dijela godine kako bi se motor zaštitio od oštećenja ili prometne nezgode te kako bi se osigurao siguran rad vozila ipak bi bio očito protivan cilju koji slijedi ta uredba, od kojeg se u skladu s navedenom odredbom može odstupiti samo u vrlo posebnim okolnostima, te bi doveo do nerazmjernog ugrožavanja samog načela ograničenja emisija dušikova oksida (Nox) iz motornih vozila.

64

Uzimajući u obzir da taj članak 5. stavak 2. točku (a) treba usko tumačiti, takav poremećajni uređaj stoga se ne može opravdati na temelju te odredbe.

65

Prihvaćanje mogućnosti da poremećajni uređaj poput onog opisanog u točki 63. ove presude bude obuhvaćen iznimkom predviđenom u članku 5. stavku 2. točki (a) Uredbe br. 715/2007 dovelo bi do toga da bi ta iznimka bila primjenjiva tijekom većeg dijela godine u stvarnim uvjetima vožnje koji prevladavaju na području Unije, tako da bi se načelo zabrane takvih poremećajnih uređaja, utvrđeno u tom članku 5. stavku 2., u praksi moglo primjenjivati rjeđe nego navedena iznimka.

66

Osim toga, Auto Krainer i njemačka vlada ističu da pojam „potreba” poremećajnog uređaja ne zahtijeva najbolje raspoložive tehnologije i da valja uzeti u obzir razvoj tehnologije na datum EZ homologacije kako bi se ocijenilo je li ta potreba opravdana radi zaštite motora i sigurnog rada vozila u smislu članka 5. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 715/2007. Međutim, u tom pogledu nije sporno da upotreba sustava EGR koji radi u skladu s temperaturnim okvirom, ali u različitom rasponu ovisno o datumu homologacije, odgovara razvoju tehnologije. Osim toga, prilikom tumačenja izraza „potreba” iz te odredbe treba uzeti u obzir potrebu odvagivanja interesa u području okoliša s gospodarskim interesima proizvođača.

67

U tom pogledu valja istaknuti, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 129. svojeg mišljenja, s jedne strane, da iz uvodne izjave 7. Uredbe br. 715/2007 proizlazi da je zakonodavac Unije, kad je određivao granične vrijednosti emisija onečišćujućih tvari, uzeo u obzir gospodarske interese proizvođača i, osobito, troškove nametnute poduzetnicima zbog nužnosti poštovanja tih vrijednosti. Stoga je na proizvođačima da se prilagode i primjenjuju tehničke uređaje prikladne za poštovanje navedenih vrijednosti, s obzirom na to da ta uredba ni na koji način ne nalaže korištenje određene tehnologije.

68

S druge strane, kao što je to navedeno u točki 55. ove presude, cilj koji se nastoji ostvariti Uredbom br. 715/2007, a to je osiguranje visoke razine zaštite okoliša i poboljšanje kvalitete zraka u Uniji, podrazumijeva stvarno smanjenje emisija dušikova oksida (NOx) tijekom uobičajenog životnog vijeka vozila (presuda od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru), C‑693/18, EU:C:2020:1040, t. 113.). Međutim, kad bi se poremećajni uređaj na temelju članka 5. stavka 2. točke (a) te uredbe odobrio samo zato što su primjerice troškovi istraživanja visoki, zato što je tehnički uređaj skup ili zato što je održavanje vozila češće i skuplje za korisnika, time bi se doveo u pitanje taj cilj.

69

U tim okolnostima i uzimajući u obzir činjenicu da tu odredbu treba, kao što je to navedeno u točkama 50. i 62. ove presude, usko tumačiti, valja smatrati da „potreba” za poremećajnim uređajem u smislu navedene odredbe postoji samo kad u trenutku EZ homologacije tipa za taj uređaj ili vozilo koje je njime opremljeno nijedno drugo tehničko rješenje ne omogućuje izbjegavanje neposrednih rizika za motor od oštećenja ili prometne nezgode zbog kojih nastaje konkretna opasnost prilikom vožnje vozila.

70

Stoga na drugo pitanje valja odgovoriti tako da članak 5. stavak 2. točku (a) Uredbe br. 715/2007 treba tumačiti na način da poremećajni uređaj, koji jamči poštovanje graničnih vrijednosti emisija predviđenih tom uredbom samo unutar temperaturnog okvira, ne može biti obuhvaćen iznimkom od zabrane upotrebe takvih uređaja, predviđenom tom odredbom, samo zato što taj uređaj doprinosi očuvanju sastavnih dijelova poput ventila EGR, hladnjaka EGR i filtra dizelskih čestica, osim ako se utvrdi da navedeni uređaj isključivo ispunjava potrebu izbjegavanja neposrednih rizika za motor od oštećenja ili prometne nezgode, zbog neispravnog rada jednog od tih sastavnih dijelova, koji su toliko ozbiljni da nastaje konkretna opasnost prilikom vožnje vozila opremljenog tim uređajem. Poremećajni uređaj koji bi u uobičajenim uvjetima vožnje morao funkcionirati tijekom većeg dijela godine kako bi motor bio zaštićen od oštećenja ili prometne nezgode i kako bi se osigurao siguran rad vozila ni u kojem slučaju ne može biti obuhvaćen iznimkom predviđenom člankom 5. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 715/2007.

71

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (veliko vijeće) odlučuje: