1.

Članak 6. stavak 1. Okvirne odluke Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom Vijeća 2009/299/PUP od 26. veljače 2009, treba tumačiti na način da za priznavanje svojstva „pravosudnog tijela koje izdaje uhidbeni nalog”, u smislu ove odredbe, nije potrebno postojanje sudskog nadzora odluke o izdavanju europskog uhidbenog naloga i nacionalne odluke na koju se potonji nalog nadovezuje.

2.

Članak 8. stavak 1. točku (c) Okvirne odluke 2002/584, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299, treba tumačiti na način da europski uhidbeni nalog treba smatrati nevaljanim ako se ne temelji na „[nacionalnom] uhidben[om] nalog[u] ili drug[oj] izvršiv[oj] sudsk[oj] odlu[ci] s istim učinkom” u smislu te odredbe. Taj pojam se odnosi na nacionalne mjere koje je donijelo pravosudno tijelo u svrhu potrage za osobom protiv koje se vodi kazneni progon i njezina uhićenja, radi njezina dovođenja pred sud u svrhu provođenja radnji kaznenog postupka. Na sudu koji je uputio zahtjev je da provjeri proizvodi li nacionalni akt o podizanju optužnice, kao što je onaj na kojem se temelji europski uhidbeni nalog u glavnom postupku, takve pravne učinke.

3.

Ako u zakonodavstvu države članice izdavanja ne postoje odredbe kojima se predviđa pravni lijek u svrhu provođenja nadzora uvjeta u kojima je europski uhidbeni nalog izdalo tijelo koje, iako sudjeluje u sudovanju u toj državi članici, sâmo nije sud, Okvirnu odluku 2002/584, u vezi s pravom na sudsku zaštitu zajamčeno člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da se njome nacionalnom sudu koji odlučuje o pravnom lijeku kojim se osporava zakonitost zadržavanja u pritvoru osobe koja je predana na temelju europskog uhidbenog naloga izdanog na temelju nacionalnog akta koji se ne može kvalificirati kao „[nacionalni] uhidbeni nalog ili druga izvršiva sudska odluka s istim učinkom”, u smislu članka 8. stavka 1. točke (c) te okvirne odluke, i u okviru kojeg se ističe razlog koji se temelji na nevaljanosti tog europskog uhidbenog naloga s obzirom na pravo Unije, nalaže da se proglasi nadležnim za provođenje takvog nadzora valjanosti.

Okvirnu odluku 2002/584, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299, u vezi s pravom na djelotvornu sudsku zaštitu zajamčenim člankom 47. Povelje, treba tumačiti na način da se njima ne nalaže da utvrđenje nacionalnog suda, prema kojem je europski uhidbeni nalog izdan protivno članku 8. stavku 1. točki (c) te okvirne odluke jer se ne temelji na „[nacionalnom] uhidben[om] nalog[u] ili drug[oj] izvršiv[oj] sudsk[oj] odlu[ci] s istim učinkom” u smislu te odredbe, ima za posljedicu puštanje na slobodu osobe kojoj je određen pritvor nakon što ju je država članica izvršenja predala državi članici izdavanja. Stoga je na sudu koji je uputio zahtjev da u skladu sa svojim nacionalnim pravom odluči koje posljedice nepostojanje takvog nacionalnog akta kao zakonskog temelja europskog uhidbenog naloga može imati u pogledu odluke da se osoba protiv koje se vodi kazneni progon zadrži u pritvoru.