Presuda Suda (osmo vijeće) od 30. rujna 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Centrale Raad van Beroep – Nizozemska) – K/Raad van bestuur van het Uitvoeringsinstituut werknemersverzekeringen (Uwv)

(Predmet C-285/20) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Uredba (EZ) br. 883/2004 - Članak 65. stavci 2. i 5. - Područje primjene - U potpunosti nezaposlena osoba - Davanja za nezaposlenost - Radnik koji boravi i obavlja djelatnost u svojstvu zaposlene osobe u nadležnoj državi članici - Prijenos boravišta u drugu državu članicu - Osoba koja nije stvarno obavljala djelatnost u svojstvu zaposlene osobe u nadležnoj državi članici prije nego što je bila u potpunosti nezaposlena - Osoba koja je na bolovanju te zbog toga prima novčana davanja za bolest, koja joj isplaćuje nadležna država članica - Obavljanje djelatnosti u svojstvu zaposlene osobe - Usporedive pravne situacije”)

(2021/C 481/18)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Centrale Raad van Beroep

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: K

Tuženik: Raad van bestuur van het Uitvoeringsinstituut werknemersverzekeringen (Uwv)

Izreka

1.

Članak 65. stavke 2. i 5. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, kako je izmijenjena Uredbom (EU) br. 465/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012., treba tumačiti na način da se primjenjuje na situaciju u kojoj je dotična osoba, prije nego što je bila u potpunosti nezaposlena, boravila u državi članici koja nije nadležna država članica i nije stvarno obavljala djelatnost u svojstvu zaposlene osobe, nego je bila na bolovanju te je zbog toga primala novčana davanja za bolest, koja joj je isplaćivala nadležna država članica, pod uvjetom, međutim, da je, u skladu s nacionalnim pravom nadležne države članice, pravo na takva davanja izjednačeno s obavljanjem djelatnosti u svojstvu zaposlene osobe.

2.

Članak 65. stavke 2. i 5. Uredbe br. 883/2004, kako je izmijenjena Uredbom br. 465/2012, treba tumačiti na način da razloge, primjerice obiteljske, zbog kojih je dotična osoba svoje boravište prenijela u drugu državu članicu koja nije nadležna država članica, ne treba uzeti u obzir u svrhu primjene te odredbe.

---

(1)  SL C 313, 21. 9. 2020.