15.11.2021   

HR

Službeni list Europske unije

C 462/15


Presuda Suda (šesto vijeće) od 9. rujna 2021. (zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Landgericht Ravensburg – Njemačka) – UK/Volkswagen Bank GmbH (C-33/20), RT, SV, BC/Volkswagen Bank GmbH, Skoda Bank, podružnica Volkswagen Bank GmbH (C-155/20), JL, DT/BMW Bank GmbH, Volkswagen Bank GmbH (C-187/20)

(Spojeni predmeti C-33/20, C-155/20 i C-187/20) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Zaštita potrošača - Direktiva 2008/48/EZ - Potrošački kredit - Članak 10. stavak 2. - Informacije koje kredit mora sadržavati - Obveza navođenja vrste kredita, trajanja ugovora o kreditu, stope zatezne kamate i mehanizma prilagodbe stope zatezne kamate primjenjive u trenutku sklapanja ugovora o kreditu - Promjena stope zatezne kamate ovisno o promjeni osnovne kamatne stope koju određuje središnja banka države članice - Kompenzacija koju treba platiti u slučaju prijevremene otplate kredita - Obveza određivanja načina izračuna promjene stope zatezne kamate i kompenzacije - Nepostojanje obveze navođenja mogućnosti otkazivanja ugovora o kreditu koje su predviđene nacionalnim propisom, ali nisu predviđene Direktivom 2008/48 - Članak 14. stavak 1. - Pravo na povlačenje koje je potrošač ostvario, a temelji se na nenavođenju obveznih informacija u skladu s člankom 10. stavkom 2. - Ostvarenje prava izvan roka - Zabrana vjerovniku da se pozove na prigovor gubitka ili zlouporabe prava”)

(2021/C 462/14)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landgericht Ravensburg

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: UK (C-33/20), RT, SV, BC (C-155/20), JL, DT (C-187/20)

Tuženici: Volkswagen Bank GmbH (C-33/20), Volkswagen Bank GmbH, Skoda Bank, podružnica Volkswagen Bank GmbH (C-155/20), BMW Bank GmbH, Volkswagen Bank GmbH (C-187/20)

Izreka

1.

Članak 10. stavak 2. točke (a), (c) i (e) Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ treba tumačiti na način da se, ako je to slučaj, u ugovoru o kreditu mora jasno i sažeto navoditi da je riječ o „povezanom ugovoru o kreditu” u smislu članka 3. točke (n) te direktive i da je taj ugovor sklopljen s rokom dospijeća.

2.

Članak 10. stavak 2. Direktive 2008/48 treba tumačiti na način da se njime ne zahtijeva da „povezani ugovor o kreditu” u smislu članka 3. točke (n) te direktive, koji služi isključivo financiranju ugovora o isporuci robe i kojim se predviđa da se iznos kredita isplaćuje prodavatelju te robe, navodi da je potrošač oslobođen svoje obveze plaćanja kupoprodajne cijene u visini isplaćenog iznosa i da mu prodavatelj mora predati kupljeni predmet ako je kupoprodajna cijena u cijelosti plaćena.

3.

Članak 10. stavak 2. točku (l) Direktive 2008/48 treba tumačiti na način da se u ugovoru o kreditu kao konkretan postotak, prilikom njegova sklapanja, mora navesti važeća kamatna stopa koja se primjenjuje u slučaju zakašnjelih uplata i konkretno opisati mehanizam prilagodbe kamatne stope. U slučajevima u kojima su se stranke ugovora o kreditu o kojem je riječ dogovorile da će se stopa zateznih kamata mijenjati ovisno o promjenama osnovne kamatne stope koju je odredila Europska središnja banka i koja će se objaviti u službenom listu te države članice kojemu se može lako pristupiti, pozivanje, izvršeno u tom ugovoru, na navedenu osnovnu kamatnu stopu može omogućiti prosječno obaviještenom i razumnom potrošaču da se upozna s mehanizmom promjene te stope zateznih kamata i shvati ga, pod uvjetom da način izračuna potonje stope bude prikazan u navedenom ugovoru. U tom pogledu trebaju biti ispunjena dva uvjeta. Kao prvo, prikaz tog načina izračuna mora lako moći razumjeti prosječan potrošač koji nema posebna znanja u području financija i taj prikaz mora mu omogućiti da izračuna zatezne kamate na temelju podataka danih u tom ugovoru. Kao drugo, učestalost izmjene navedene osnovne kamatne stope, koja je određena nacionalnim odredbama, također mora biti prikazana u predmetnom ugovoru.

4.

Članak 10. stavak 2. točku (r) Direktive 2008/48 treba tumačiti na način da ugovor o kreditu, radi izračuna kompenzacije koju je potrebno platiti u slučaju prijevremene otplate kredita, mora navesti način njezina izračuna na konkretan i lako razumljiv način za prosječnog potrošača, tako da on može odrediti iznos kompenzacije koju treba platiti u slučaju prijevremene otplate na temelju informacija danih u tom ugovoru.

5.

Članak 10. stavak 2. Direktive 2008/48 treba tumačiti na način da se njime ne zahtijeva da se u ugovoru o kreditu navedu sve situacije u kojima se strankama ugovora o kreditu pravo na otkazivanje ne priznaje Direktivom 2008/48, nego jedino nacionalnim propisom.

6.

Članak 14. stavak 1. Direktive 2008/48 treba tumačiti na način da mu se protivi to da se vjerovnik poziva na gubitak prava kada se potrošač koristi svojim pravom na povlačenje u skladu s tom odredbom u slučajevima u kojima se jedna od obveznih informacija iz članka 10. stavka 2. te direktive ne nalazi u ugovoru o kreditu i nije bila ni valjano priopćena kasnije i u kojima taj potrošač nije znao za svoje pravo povlačenja a da pritom nije odgovoran za to neznanje.

7.

Direktivu 2008/48 treba tumačiti na način da joj se protivi to da vjerovnik može valjano smatrati da je potrošač zloupotrijebio svoje pravo na povlačenje predviđeno u članku 14. stavku 1. te direktive, ako se jedna od obveznih informacija iz članka 10. stavka 2. navedene direktive ne nalazi u ugovoru o kreditu i nije ni valjano priopćena kasnije, neovisno o pitanju je li taj potrošač znao za postojanje svojega prava na povlačenje.

8.

Članak 10. stavak 2. točku (t) Direktive 2008/48 treba tumačiti na način da se u ugovoru o kreditu moraju navesti bitne informacije o svim postupcima izvansudske pritužbe ili mehanizma obeštećenja za potrošače i, po potrebi, trošak svakog od njih, činjenica da pritužba ili pravni lijek trebaju biti podneseni pismeno ili elektroničkim putem, poštanska ili elektronička adresa na koju treba poslati tu pritužbu ili pravni lijek i drugi formalni uvjeti koji se primjenjuju na tu pritužbu ili na taj pravni lijek. U pogledu tih informacija, puko pozivanje, izvršeno u ugovoru o kreditu, na Poslovnik kojem se može pristupiti na internetu ili na drugi akt ili dokument koji se odnosi na pravila postupaka izvansudske pritužbe ili mehanizma obeštećenja nije dovoljno.


(1)  SL C 161, 11. 5. 2020.

SL C 230, 13. 7. 2020.

SL C 255, 3. 8. 2020.