Predmet T-136/19

Bulgarian Energy Holding i EAD i dr.

protiv

Europske komisije

Rješenje Općeg suda (prošireno četvrto vijeće) od 14. ožujka 2022.

„Mjera izvođenja dokazâ – Članak 103. stavak 3. Poslovnika – Podnošenje verzija dokumenata koje nisu povjerljive”

  1. Sudski postupak – Mjere izvođenja dokaza – Podnošenje dokumenata koji su upućeni Komisiji u okviru postupka primjene članka 102. UFEU-a – Zahtjev za povjerljivo postupanje – Kriteriji za ocjenu

    (Poslovnik Općeg suda, čl. 91. t. (b), čl. 92. st. 3. i čl. 103.)

    (t. 4., 5., 8.-10.)

  2. Pravo Europske unije – Načela – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Doseg – Načela jednakosti oružja i kontradiktornosti – Uključenost – Poštovanje u okviru sudskog postupka – Doseg – Utvrđivanje postupanja s povjerljivim dokumentima koji su podneseni nakon mjere izvođenja dokazâ – Uzimanje u obzir relevantnosti elemenata za odlučivanje u sporu – Tužbeni razlog koji se temelji na povredi prava obrane i proizlazi iz povjerljivog postupanja s tim dokumentima u okviru postupka primjene članka 102. UFEU-a

    (čl. 102. i 263. UFEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.; Poslovnik Općeg suda, čl. 91. t. (b), čl. 92. st. 3. i čl. 103. st. 3.)

    (t. 6.-8.)

  3. Sudski postupak – Postupanje s predmetima pred Općim sudom – Postupovni režim primjenjiv na povjerljive podatke ili dokazne elemente podnesene nakon mjere izvođenja dokaza – Odvagivanje povjerljivosti sa zahtjevima prava na djelotvornu sudsku zaštitu – Utvrđivanje podataka koje treba dostaviti drugoj stranci – Otkrivanje povjerljive verzije sažetog izvješća koje su sastavili zastupnici te stranke – Pristup povjerljivim dokumentima uvjetovan je obvezom neotkrivanja tijekom upravnog postupka – Neodlučujuća okolnost

    (čl. 102. UFEU-a; Poslovnik Općeg suda, čl. 91. t. (b), čl. 92. st. 3. i čl. 103.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 27. st. 1. i 2.; Obavijest Komisije 2011/C 308/06, st. 98.)

    (t. 11., 20., 32., 33.)

Kratak prikaz

Odlukom od 17. prosinca 2018. ( 1 ) Europska komisija utvrdila je da su društvo Bulgarian Energy Holding EAD (u daljnjem tekstu: BEH), njegovo društvo kći koje se bavi opskrbom plinom Bulgargaz EAD („Bulgargaz”) i njegovo društvo kći koje se bavi plinskom infrastrukturom Bulgartransgaz EAD („Bulgartransgaz”) zlouporabili vladajući položaj na tržištu opskrbe plinom u Bugarskoj, koja se sastojala od toga da je između 30. srpnja 2010. i 1. siječnja 2015. odbijen pristup trima plinskim infrastrukturama. Posljedično, Komisija im je izrekla novčanu kaznu.

Aktom podnesenim 1. ožujka 2019. BEH i njegova dva društva kći (u daljnjem tekstu: tužitelji) podnijeli su Općem sudu tužbu za poništenje te odluke i, podredno, smanjenje iznosa novčane kazne koja im je izrečena.

Rješenjem od 18. studenoga 2019. društvu Overgas Inc., koje se javlja kao glavni konkurent BEH-a na tržištu opskrbe prirodnim plinom u Bugarskoj, odobrena je intervencija u potporu zahtjevu Komisije. U tom je pogledu istaknuto, s jedne strane, da njegov položaj na predmetnom tržištu ovisi o pristupu proizvodima i uslugama BEH-a i, s druge strane, da je kao zainteresirana treća osoba sudjelovalo u upravnom postupku koji je doveo do pobijane odluke.

U prilog svojoj tužbi protiv pobijane odluke tužitelji su konkretno istaknuli tužbeni razlog koji se temelji na Komisijinoj povredi načela dobre uprave i njihovih prava obrane. U tom pogledu oni u biti tvrde da im Komisija, u okviru upravnog postupka koji je doveo do donošenja pobijane odluke, nije odobrila pristup ili barem dovoljan pristup dokumentima koji prema njihovu mišljenju sadržavaju oslobađajuće dokaze. U ovom slučaju riječ je o detaljnim zapisnicima o osam sastanaka koje je Komisija vodila s Overgasom, Overgasovim zahtjevima za povjerljivost koji se na njih odnose, kao i o povjerljivim verzijama očitovanja koja je Overgas podnio nakon tih osam sastanaka i povjerljivu verziju izvješća koje su sastavili predstavnici tužiteljâ u okviru postupka pristupa podatkovnoj prostoriji 28. lipnja 2018. (u daljnjem tekstu: informativno izvješće).

Nakon što su tužitelji u tom smislu podnijeli zahtjev za izvođenje dokaza, Opći sud naložio je Komisiji 26. svibnja 2021. da podnese dokumente o kojima je riječ pojašnjavajući da oni u toj fazi neće biti proslijeđeni tužiteljima. Komisija je postupila u skladu s tim zahtjevom 17. lipnja 2021. podnošenjem predmetnih dokumenata pozivajući se na povjerljivost određenih elemenata navedenih u tim dokumentima u odnosu na tužitelje.

Tim rješenjem Opći sud, na temelju detaljne analize koju u takvim okolnostima zahtijeva članak 103. Poslovnika, odlučuje o povjerljivosti elemenata koje Komisija navodi kako bi točno odredio dokazne elemente i podatke koje treba dostaviti tužiteljima. U tu svrhu on nalaže Komisiji da podnese različite dokumente koji su dio prvotno podnesenih dokumenata u verziji koja u odnosu na tužitelje nije povjerljiva, iz kojih su uklonjeni samo elementi za koje je Opći sud utvrdio da su povjerljivi ili zadržavaju povjerljiv karakter.

Ocjena Općeg suda

Članak 103. Poslovnika Općeg suda određuje postupanje koje se primjenjuje na podatke i dokazne elemente dostavljene nakon mjere izvođenja dokaza, ako stranka koja postupa u skladu s tom mjerom zahtijeva da se u odnosu na drugu glavnu stranku postupa povjerljivo s određenim informacijama koje su njome obuhvaćene. U skladu s prvim stavkom tog članka, u takvom je slučaju na Općem sudu da provjeri jesu li predmetni podaci ili dokazni elementi relevantni za odlučivanje u sporu i povjerljivi. Ako se nakon tog ispitivanja pokaže da određeni predmetni podaci ili dokazni elementi ispunjavaju ta dva kriterija, tada je na Općem sudu da odvagne tu povjerljivost sa zahtjevima prava na djelotvoran sudski postupak, osobito s načelom kontradiktornosti, u skladu s drugim stavkom tog istog članka.

U tom pogledu Opći sud najprije smatra da su zahtjevi koji se vežu uz pravo na djelotvornu sudsku zaštitu, potvrđeni člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, tim više prevladali u okolnostima kao što su to one u ovom slučaju. Naime, predmetni dokumenti su oni koji su uloženi u upravni spis nakon što ih je Overgas podnio Komisiji, kojima je tužiteljima, međutim, već bio odbijen pristup zbog povjerljivosti, tijekom upravnog postupka. Međutim, u takvim okolnostima tužitelji su dovedeni do toga da, u okviru svoje tužbe koja se konkretno temelji na tužbenom razlogu koji se tiče povrede njihovih prava obrane, braniti svoje interese a da pritom nemaju saznanja o tim dokumentima, za razliku od suprotnih stranaka, odnosno Komisije i Overgasa. S obzirom na prethodno navedeno Opći sud se oslanja na ovlasti koje su mu dodijeljene kao sudu Unije kako bi osigurao da se u potpunosti poštuju zahtjevi koji proizlaze, osobito, iz načela kontradiktornosti i jednakosti oružja, kako bi zaključio da je u takvim okolnostima na njemu da tužiteljima pruži najširi mogući pristup spisu, tako da im omogući da iznesu sve dostupne i relevantne argumente u prilog svojoj tužbi.

Provodeći tako utvrđeno načelo u okviru odluke koju mora donijeti na temelju članka 103. stavka 3. Poslovnika, Opći sud pojašnjava da treba dostaviti sve elemente dokumenata podnesenih nakon mjere izvođenja dokaza, čijom analizom nije bilo moguće utvrditi njihovu povjerljivost. U tom pogledu Opći sud podsjeća na to da to osobito vrijedi kada je dotična informacija javna ili lako dostupna pravnim sredstvima, odnosno da se može izvesti iz istovrsnih informacija, među ostalim i kad proizlazi iz drugih dokumenata u spisu povodom kojih nije podnesen nikakav zahtjev za povjerljivo postupanje. Isto tako, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da povjerljivost informacija načelno ne može trajati dulje od pet godina, osim u iznimnim okolnostima.

Nasuprot tomu, što se tiče dokumenata koji su povjerljivi, Opći sud smatra da u ovom stadiju mora ispitati jesu li relevantni za odlučivanje o sporu.

U tom pogledu Opći sud podsjeća na marginu prosudbe koja mu je dodijeljena člankom 103. Poslovnika u slučaju povjerljivih podataka ili dokaznih elemenata kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri očuvala postupovna prava stranke protiv koje se ističe povjerljivost. Stoga, ako interesi zaštićeni povjerljivošću ne omogućuju otkrivanje predmetnih informacija, čak i ako su popraćeni prikladnim obvezama, izostanak objave mora biti popraćen pojašnjenjima koja se odnose na načine zaštite postupovnih jamstava druge stranke.

Primjenjujući prethodno navedena načela, Opći sud zatim provodi temeljitu i pojedinačnu analizu svakog elementa koji je Komisija predstavila kao povjerljivog u odnosu na tužitelje prilikom podnošenja dokumenata na koje se odnosi mjera izvođenja dokaza koja je u tu svrhu donesena 26. svibnja 2021., kako bi se utvrdio točan sadržaj informacija ili dokaznih elemenata koje treba dostaviti tužiteljima, u mjeri u kojoj se to zahtijeva radi zaštite njihovih postupovnih prava.

Među dokumentima za koje se na kraju te analize smatra da sadržavaju elemente relevantne za odlučivanje o sporu i, prema tome, da ih valja uložiti u spis, Opći sud nalaže Komisiji da podnese njihovu verziju koja nije povjerljiva, koja je namijenjena da se naknadno dostavi tužiteljima, u skladu s preciznim i iscrpnim naznakama o prikrivanju podataka čija je povjerljivost i dalje potrebna s obzirom na zaštićene interese. U tom okviru, želeći osigurati poštovanje načela kontradiktornosti i jednakosti oružja povezanih s pravom na djelotvornu sudsku zaštitu, Opći sud konkretno odlučuje dostaviti tužiteljima, pod uvjetom prikrivanja ograničenih odlomaka, dostaviti povjerljivo informativno izvješće koje su njihovi odvjetnici sastavili nakon što su imali pristup povjerljivim podacima iz detaljnih zapisnika, iako je dodjela tog pristupa bila uvjetovana obvezom tih odvjetnika da tužiteljima ne otkrivaju te podatke. Nasuprot tomu, on odlučuje da tužiteljima ne priopći precizan razlog zbog kojeg je Overgas zatražio da im se ne dostave određene informacije, s obzirom na ozbiljne posljedice koje bi takvo otkrivanje moglo imati za tu stranku.


( 1 ) Odluka C(2018) 8806 final Komisije, od 17. prosinca 2018., u vezi s primjenom članka 102. UFEU-a (predmet AT.39849 – BEH Gas) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka)