24.2.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 61/58


Tužba podnesena 30. prosinca 2019. – Folschette i dr. protiv Komisije

(predmet T-884/19)

(2020/C 61/74)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: Marc Folschette (Leudelange, Luksemburg), Tetyana Grygorenko (Leudelange) i Professional Business Solutions SA (Leudelange) (zastupnik: N. Bauer, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

tužbu proglasi formalno dopuštenom;

tužbu proglasi osnovanom;

utvrdi tuženikovu izvanugovornu odgovornost;

naloži da tuženik plati navedene glavnice:

Marcu Folschetteu, u ukupnom iznosu od 219 210 eura (slovima: dvjestodevetnaesttisućadvjestodeseteura);

Tetyani Grygorenko, u ukupnom iznosu od 75 000 eura (slovima: sedamdesetpettisućaeura);

dioničkom društvu Professional Business Solutions SA, u ukupnom iznosu od 500 000 eura (slovima: petstotisućaeura);

uvećano za zakonske zatezne kamate izračunane u skladu sa zakonom, počevši od oslobađajuće presude Cour d’appel (Žalbeni sud u Luxembourgu, Luksemburg) od 11. siječnja 2017., inače od podnošenja ovog zahtjeva sudu do isplate;

naloži tuženiku snošenje pristojbi i troškova postupka;

tužiteljima prizna pravo na pridržavanje svih preostalih prava, tužbenih razloga i radnji.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe, tužitelji ističu samo jedan tužbeni razlog, koji se temelji na dovoljno ozbiljnoj povredi pravila europskog prava koje za cilj ima dodjelu prava pojedincima. Tužitelji zamjeraju Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF), koji je služba Europske komisije, da je dobrovoljno i dovoljno ozbiljno povrijedio više pravila europskog prava, time što je teško i očito povrijedio granice postavljene njegovoj diskrecijskoj ovlasti. Naime, OLAF nije postupio u skladu sa svojom obvezom poštovanja pretpostavke nedužnosti ni sa svojom zakonskom obvezom da istražuje moguće inkriminirajuće i oslobađajuće elemente te da obustavi istragu ako ona nije dovela do otkrivanja inkriminirajućih elemenata. Te povrede izravan su uzrok određene štete, koju su tužitelji izravno i stvarno pretrpjeli i za koju potonji zahtijevaju naknadu na temelju članaka 340. i 268. UFEU-a.