23.12.2019 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 432/63 |
Tužba podnesena 8. listopada 2019. – Rentokil Initial i Rentokil Initial 1927 protiv Komisije
(predmet T-692/19)
(2019/C 432/74)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Tužitelji: Rentokil Initial plc (Camberley, Ujedinjena Kraljevina), Rentokil Initial 1927 plc (Camberley) (zastupnici: J. Lesar, solicitor, i K. Beal, QC)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:
— |
poništi tuženikovu odluku C(2019) 2526 final od 2. travnja 2019. o državnoj potpori SA.44896 koju je provela Ujedinjena Kraljevina u pogledu izuzeća financiranja unutar grupacija kontroliranih stranih društava (CFC); |
— |
naloži tuženiku snošenje troškova tužiteljâ. |
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu deset tužbenih razloga.
1. |
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tomu da je Komisija pri odabiru referentnog okvira za analizu poreznog sustava pogrešno primijenila članak 107. stavak 1. UFEU-a i/ili počinila očitu pogrešku u ocjeni. Komisija je kao referentni okvir trebala uzeti britanski sustav poreza na dobit trgovačkih društava, a ne samo sustav kontroliranih stranih društava (CFC). |
2. |
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tomu da Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava prilikom primjene članka 107. stavka 1. UFEU-a i/ili počinila očitu pogrešku u ocjeni primjenom pogrešnog pristupa za analizu sustava CFC-a. Komisija je u uvodnim izjavama 124. do 126. pobijane odluke pogrešno smatrala da su odredbe poglavlja 9. dijela 9A Taxation (International and Other Provisions) Act 2010 (Zakon o oporezivanju (međunarodne i druge odredbe) iz 2010.) oblik izuzeća od opće porezne obveze iz njegova poglavlja 5. |
3. |
Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tomu da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava prilikom primjene članka 107. stavka 1. UFEU-a kada je u uvodnim izjavama 127. do 151. pobijane odluke utvrdila da je ispunjen kriterij selektivnosti jer se prema poduzetnicima koji se nalaze u činjenično i pravno usporedivim situacijama postupalo različito. |
4. |
Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tomu da je izuzeće od 75 % na temelju odjeljka 371ID Taxation (International and Other Provisions) Act 2010 (Zakon o oporezivanju (međunarodne i druge odredbe) iz 2010.) opravdano prirodom i općom strukturom poreznog sustava. |
5. |
Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tomu da je izuzeće „jednakih kamata” na temelju odjeljka 371IE Taxation (International and Other Provisions) Act 2010 (Zakon o oporezivanju (međunarodne i druge odredbe) iz 2010.) opravdano prirodom i općom strukturom poreznog sustava. Podredno, Komisijina odluka u pogledu izuzeća „jednakih kamata” ne sadržava dostatno obrazloženje, protivno članku 296. UFEU-a. |
6. |
Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tomu da je nametanje porezne obveze CFC-ima koji ispunjavaju uvjete za izuzeće iz navedenog poglavlja 9. kao kategoriji povređuje slobodu poslovnog nastana tužiteljâ protivno članku 49. UFEU-a. |
7. |
Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tomu da postoji očita pogreška u ocjeni u vezi s izuzećem od 75 % i pitanjem fiksnog omjera. |
8. |
Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tomu da Komisijina odluka ne poštuje opće načelo prava Unije o nediskriminaciji ili jednakom postupanju. |
9. |
Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na tomu da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava jer je po analogiji primijenila odredbe Direktive Vijeća (EU) 2016/1164, (1) koja nije bila primjenjiva ratione temporis, ili se na njih neopravdano pozvala. |
10. |
Deseti tužbeni razlog, koji se temelji na tomu da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava prilikom primjene članka 107. stavka 1. UFEU-a kada je u uvodnoj izjavi 176. pobijane odluke utvrdila da postoji kategorija korisnika (koja uključuje tužitelje) i da su oni (tužitelji) dobili potporu koju treba vratiti na temelju članka 2. stavka 1. pobijane odluke. |
(1) Direktiva Vijeća (EU) 2016/1164 od 12. srpnja 2016. o utvrđivanju pravila protiv praksi izbjegavanja poreza kojima se izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta (SL 2016. L 193, str. 1.)