Tužba podnesena 8. srpnja 2019. — Portigon protiv SRB-a

(predmet T-481/19)

(2019/C 305/70)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Portigon AG (Düsseldorf, Njemačka) (zastupnici: D. Bliesener, V. Jungkind i F. Geber, odvjetnici)

Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor (SRB)

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi tuženikovu odluku od 16. travnja 2019. o izračunu ex ante doprinosa jedinstvenom fondu za sanaciju za 2019. (SRB/ES/SRF/2019/10), u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja;

—	prekine postupak u skladu s člankom 69. točkama (c) i (d) Poslovnika Općeg suda (Poslovnik), do konačne odluke u postupku povodom tužbe u predmetima T-365/16, T-420-17 i T-413/18 ili do njihova okončanja na drugi način;

—	naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe osam tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog: povreda članka 70. stavka 2. podstavaka 1. do 3. Uredbe (EU) br. 806/2014 (1) u vezi s člankom 8. stavkom 1. točkom (d) Provedbene uredbe (EU) 2015/81 (2), članka 103. stavka 7. Direktive 2014/59/EU (3), članka 114. UFEU-a

—	Tuženik je tužitelju pogrešno nametnuo obvezu plaćanja doprinosa s obzirom na to da se u Uredbi (EU) br. 806/2014 i Direktivi 2014/59/EU ne predviđa obveza plaćanja doprinosa za institucije u postupku sanacije. Člankom 114. UFEU-a zabranjuje se ubiranje doprinosa od institucija kao što je tužitelj.

—

Zbog nepostojanja veze s unutarnjim tržištem zakonodavac nije smio obvezu plaćanja doprinosa temeljiti na članku 114. UFEU-a. Odredbe o doprinosima koje su usklađene na području cijele Unije ne olakšavaju niti ostvarivanje temeljnih sloboda niti ublažavaju značajne poremećaje tržišnog natjecanja u odnosu na institucije koje se povlače s tržišta.

—	Tuženik je tužitelju pogrešno nametnuo obvezu plaćanja doprinosa s obzirom na to da institucija nije izložena riziku, sanacija je isključena prema Uredbi (EU) br. 806/2014 te institucija nema značaja za stabilnost financijskog sustava.

—	Tužitelj od 2012. ne obavlja nove poslove te se zbog odluke Komisije o potpori nalazi u postupku sanacije. Najveći dio svojih preostalih obveza drži kao skrbnik za drugi pravni subjekt.

—	Provedbenom uredbom (EU) 2015/63 (4) povrjeđuje se članak 114. UFEU-a kao i članak 103. stavak 7. Direktive 2014/59/EU kao relevantna odredba za izračun doprinosa (članak 290. stavak 1. druga rečenica UFEU-a).

Drugi tužbeni razlog: povreda članka 41. stavka 2. točke (c) Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), s obzirom na to da postupak izračuna ne omogućuje potpuno obrazloženje pobijane odluke. U dijelu u kojem se izračun temelji na Provedbenoj uredbi (EU) 2015/63, taj je akt neprimjenjiv.

3.	Treći tužbeni razlog: povreda članaka 16. i 20. Povelje, s obzirom na to da zbog posebnog tužiteljeva položaja pobijana odluka povređuje opće načelo jednakosti. Pobijana odluka usto neproporcionalno zadire u tužiteljevu slobodu poduzetništva.

4.	Četvrti tužbeni razlog (podredno): povreda članka 70. stavka 2. Uredbe (EU) br. 806/2014 u vezi s člankom 103. stavkom 7. Direktive 2014/59/EU, s obzirom na to da je tuženik pri izračunu visine doprinosa od relevantnih obveza morao izuzeti nerizične obveze.

5.	Peti tužbeni razlog (podredno): povreda članka 70. stavka 6. Uredbe (EU) br. 806/2014 u vezi s člankom 5. stavcima 3. i 4. Provedbene uredbe (EU) 2015/63, s obzirom na to da je tuženik tužiteljeve doprinose pogrešno izračunao na temelju bruto pristupa u odnosu na ugovore o izvedenicama.

6.	Šesti tužbeni razlog (podredno): povreda članka 70. stavka 6. Uredbe (EU) br. 806/2014 u vezi s člankom 6. stavkom 8. točkom (a) Provedbene uredbe (EU) 2015/63, s obzirom na to da je tuženik tužitelja pogrešno smatrao institucijom u postupku restrukturiranja.

7.	Sedmi tužbeni razlog: povreda članka 41. stavka 1. i stavka 2. točke (a) Povelje, s obzirom na to da tuženik morao saslušati tužitelja prije donošenja pobijane odluke.

8.	Osmi tužbeni razlog: povreda članka 41. stavka 1. i stavka 2. točke (c) Povelje kao i članka 296. stavka 2. UFEU-a, s obzirom na to da je tuženik nedovoljno obrazložio pobijanu odluku.

(1) Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL 2014., L 225, str. 1.)

(2) Provedbena uredba Vijeća (EU) 2015/81 od 19. prosinca 2014. o utvrđivanju jedinstvenih uvjeta primjene Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s ex ante doprinosima jedinstvenom fondu za sanaciju (SL 2015., L 15, str. 1.)

(3) Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2014., L 173, str. 190.)

(4) Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/63 оd 21. listopada 2014. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s ex ante doprinosima aranžmanima financiranja sanacije (SL 2015., L 11, str. 44).